UN TEMPO
03.08.2006., četvrtak
|
luka je inače raštrkano mjesto. jezgro joj čine kuće i kućice poredane uz sjevernu stranu prostrane šetnice paralelne s morskom rivom i stoljetnim palmama, koje razdvajaju tu, od široke ali kamene rive (obalnog pojasa). mjesna atrakcija je skoro 300 godina stara murva (premda sam našla da negdje piše platan) smještena uz glorijet sorgove kuće (nekadašnjeg ljetnikovca "sargi", sargoević).  danas je to manje više vikend naselje. turizam je došao na šipan davno, puno prije nego što je otok dobio struju. tako se je tamo pokupovalo sve, od ribarskih koliba do staja. rekla bi kako danas šipan živi samo od turizma, najviše onog u kućnoj radinosti, vikendaša, jahtaša i gostiju hotela, smještenog na završetku uvale na mjestu gdje se nekad nalazila velika uljara. šipansko ulje je uistinu rijetkost, ne baš doslovno, ali izgubilo je imidž poznatog dubrovačkog proizvoda, kao i nekad cijenjeni ovčji sir. ovce su već davno uklonjene, koze su podivljale i može ih se još samo vidjeti kad brodićem milite uz rubove otoka. tu se slobodno veru po morskim bandama (stranama), a odaje ih neprekidno meketanje. nekad je ovaj otok bio poznato stanište čaglja. znali su oni noću onako otegnuto i jezovito zavijati da te prđu trnci. nekad bi, kad se spusti noć i utrne javna rasvjeta mogli zamijetiti njihove svjetlucave fosforne oči, poput žeravice. držali su se uglavnom podalje od ljudi i podalje od naselja. vjerujem da je uporište za dio šipanskih legendi o vampirima koji lutaju noću po šipanskom polju, baš u toj plahoj životinji, koja se danju skrivala, a noću bi dolunjala nadomak naselja u potrazi za hranom. |