čitam 'hrvojev brodski dnevnik' na internetu (h. juvančić) i s podsmjehom se čudim onome što piše. zapravo nemam se čemu čuditi, jer ništa nije napisano o šipanu vrijedno spomena. od svega sam iskoristila samo dio ovdje prilijepljenih slika. jadno. nikad me opis šipana iz njegova pera ne bi privukao da tu dođem. istinabog, opis mu počinje bombastičnim naslovom: dragi čitatelji, dobar vam još jedan prekrasan dan! evo. opet mi se dogodilo. prekjučer sam javno priznao da mi je kalamota najdraža okodubrovačka otočka destinacija. je, stvarno je super. i onda sam danas doplovio na šipan...
i to još netko plaća.
ustvari to me je i ponukalo (da nešto više kažem o šipanu o kojem je on čuo nešto uz dobru ribu i još bolju kapljicu. (čitala sam ga 2004. i reagirala na napis odmah nešto duljim prikaz šipana. ovaj današnji je prošireno i dopunjeno izdanje).
jer o otoku, koji je povijesno vezan za dubrovnik, o njegovim ljepotama, starini, životu – ništa.
već sam napisala da je šipan najveći otok u elafitima, hrvatskoj najjužnijoj većoj otočnoj skupini, zapadno od dubrovnika. proteže se od rta stari brod do rta prtuša.
ugnjezdio se između lopuda i jakljana, između koločepskog kanala i lopudskih vrata. prolazom harpoti odvojen je od jakljana.
šipanu su sateletski otočići, grebeni i hridi uz već spomenuti jakljan, još: mišnjak, ruda, tajan, crkvine, goleč i kosmeč.
najveći vrh otoka je 243 m visok velji vrh (na kojem su još ostaci utvrda bivše jna, kao i svugdje po otoku koji je bio izbušen, osobito s južne strane, otvorene prema pučini), te sv. ilija s 223 m nadmorske visine.
između njih rasprostrlo se veliko šipansko polje, čije krajne rubne točke su spomenuta dva velika, nekad ribarska naselja lukom i suđurđem. treba nadodati da uz njih ima nekoliko manjih zaselaka smještena u unutrašnjosti: frajga, sutulija, vonjevo selo i ođak.
Post je objavljen 03.08.2006. u 00:17 sati.