vekarić će (kao pravnik) u uvodu odmah napomenuti kao se zločin pa time i oruđe kojim je počinjeno, razlikuje prema tipu, diferencirajući zločin na mah i planirani zločin.
u oruđa izvedbe (a to je sve dokumentirano i primjerima iz arhiva) on navodi različite predmete i alatke koje su se najčešće potrefile tu, mogle naći nadohvat ruke: od kamena, raznih alata, do golih ruku ili fizičke snage ubojice, kad je riječ o ubojstvima na mah ili ubojstvu bez predumišljaja.
tako utvrđuje da je gotovo svaka treća žena (među ubijenima) bila likvidirana fizičkom snagom, a likvidator je u najviše slučajeva bio muž. kad bi se obračun dogodio među krvnim srodnicima muškog spola, onda se je igra smrti odvijala najčešće hladnim oružjem.
tek je trećina žena, u odnosu na dvije trećine muškaraca, stradavala je od hladnog oružja. žene su se samo u određenim slučajevima, služile nožem, ali isto tako: kamenom, vrpcom i vrućom vodom.
muškarci pak najviše, nožem, mačem i vatrenim oružjem.
daleko najveću prevagu u zločinima ubojstva (osobito s predumišljajem), žene su imale u korištenju otrova i uspješnosti likvidiranja odabranih, ali često i slučajnih žrtava.
najstariji zabilježeni zločin trovanjem u svakodnevici puka, zabilježen je već 1373. godine u stonu. u ovom zločinu nije stradala samo osoba kojoj je otrov bio namijenjen (muževljeva ljubavnica). smrtno su stradale četiri osobe od kojih su dvoje bila djeca. bio je to zločin s predumišljajem. zanimljivo je da je otrov stavljen u namirnicu, koju je mogao kušati svatko od ukućana. u spomenutom slučaju je to bila torta (od trava) u druga dva navedena slučaja bio je kruh (kolačić od kruha ) u kojemu je bio bijeli prah, arsen.
barabanti (policajci) su istražujući zločin običavali dati sumnjive namirnicu životinji ili živini. njihovo ugibanje bio je nesumnjiv dokaz.
mnogi su zločini trovanja koje su izvršile žene procesuirani i uspješno dokazani. zločinke su obično kažnjene smrću.
i muškarci su se služili ponekad otrovom sa znatno manjim uspjehom. rekli bi prozirno, jer u spomenutim sudskim dosjeima stoji kako bi žene nekako naslutile namjeru, tako da je ona propala.
kad je riječ o otrovu, onda je riječ i o ubojstvima s predumišljajem. neuspješno trovanje ili plan a, mijenjao se planom b. zločin bi bio izvršen standardnim načinom premlaćivanja ili klanja žena. u dva slučaja, koje navodi vekarić, u onom iz dubrave na pelješcu, 1678., anica je nađena priklana. muž joj je osuđen na smrt.
marin čučević s lastova je ženu jaknu, nakon neuspješnog trovanja tako prebio, 1693., da je umrla. bio je osuđen na smrt, ali je nakon 3,5 godine pomilovan.
Post je objavljen 07.08.2006. u 23:03 sati.