UN TEMPO
17.08.2006., četvrtak
|
iako je velika zavjera (općenito, a kad je riječ o dubrovniku posebno) neslavno propala, nesuglasice između casata su se produbljivale, iskristaliziravši se do polovice 17. stoljeća u samo dvije frakcije podrugljivih naziva salamankezi (konzervativna struja) i sorbonezi (liberarna struja). odakle su stečeni ti nazivi nije posve razjašnjeno iako se najčešće uzima da su salamankezi prozvani po salamanskom španjolskom sveučilištu, ustanovi vjerskog i filozofskog konzervatizma, a sorbonezi, pak, prema pariškoj (sorbona), ustanovi filozofskog liberalizma. druga polovica 17. stoljeća dala je dodatni razlog sukobima i definitivno podijelila plemstvo na ove dvije skupine. ovaj put je uzrokom bilo tzv. novo plemstvo. čvrsti staleški oklop i zatvoreni krug vlastelinskih obitelji dubrovačkog patricijata počeo je popuštati pred neminovnošću potpunog izumiranja pojedinih rodova. senat je sredinom 17. stoljeća modificirao zakon po kojemu se uz ogromnu participaciju u povlašteni stalež dopuštao, na temelju natječaja i glasova većine, primitak novih iz redova bogatih uglednih obitelji (sa zakonitim nasljednicima), i to ako u međuvremenu neka vlastelinska obitelj izumre. međutim s provođenjem zakona se odugovlačilo tako da je od prvog prijedloga agregacije, 1646., do prvog prijema bogate obitelji boždari u vlastelinski krug, 5. studenog 1666., prošlo 20 godina. i slijedeći ustupci (s ciljem revitalizacije plemstva) datiraju iz tog vremena: ukidanje zabrane vjenčanja u trećem koljenu kao i zabrane ograničenja vjenčanja s plemkinjama izvan dalmatinskih gradova. --- *) participacija je iznosila 10.000 zlatnih dukata. kasnije, a nakon potresa ovaj se iznos smanjio, a dopušteno je i plaćane u ratama.  (d.) |