dio te dubrovačke stvarnosti ušao je i u legendu. kako je ova legenda, o kojoj ću pisati, dobila imena, prezimena, lokacije, nije baš posve jasno.pitanje je: je li legenda samo dopunila neki stvarni događaj ili je stvarni događaj pretvoren u legendu.
ovu o kojoj je riječ pročitala sam davno. autor joj je m. de valois, a priča je objavljena 1904. u dubrovniku u jednom djelu s naslovom osveta. poznato je da se tim pseudonimom služio franjevac otac kalist tadin. priču je ponovio marko margaritoni u knjizi između povijesti i legende (dubrovnik, 2001.) *)
događaj se zbio u jednoj vlastelinskoj kući na katastarskom području gruža. pod katastarskim planom gruža vodi i poluotok lapad, jer spomenuta vlastelinska kuća s kapelicom i danas postoji iako je sagrađena prema tim napisima prije 700 godina.
smještena je navrh jedne lapadske glavice. danas je okružena novim naseljem, tako da je teško vidljiva. tristo godina pripadala je vrlo poznatoj plemićkoj obitelji koja je doselila u dubrovnik iz kotora. u kotoru se njihovo ime spominje već u 12. stoljeću. plemićka obitelj koju spominjem nema nikakve veze s ostatkom priče osim što je kuća zločina u ovoj temi davno bila njihov obiteljski posjed.
posjed je otkupio bogati pučanin i tu je živio sa svojom obitelji, točnije prelijepom kćeri i ženom.
*)
imala sam priliku upoznati jednog gospodina iz zagreba koji je rodbinski i pravni nasljednik oca fra kalista tadina, a čula sam i za neugodnost koju je imao dr. margaritoni radi objavljivanja ove priče u svojoj knjizi (zahvaljujem k.t. na toj informaciji). zato ću koristiti priču kao osnovicu bez citiranja i osobnih imena koja su inače navedena u originalu.
Post je objavljen 07.08.2006. u 22:56 sati.