sporost rješavanja pojedinih slučajeva bila bi se i dalje protezala u nedogled da nije 1667.
u potresu živote izgubilo puno dubrovačkog puka, među kojima su bili i pripadnici plemstva.
tim hirom prirode bili su dovedeni do pred sam rub biološkog opstanka. to je bilo razlogom mekšanju tako čvrste staleške zatvorenosti i odluci senata da se izgubljene ili izumrle obitelji popune primitkom desetak obitelji iz redova bogatih i uglednih pučana u tzv. novo plemstvo.
sorbonezi, su bili benevolentni spram novih članova vlastele pa su pridošlice tako pristupajući toj frakciji povećale njihove redove. to je podrazumijevalo i ženidbene veze.
konzervativizam i antagonizam prema novoj vlasteli bio je naglašen kod salamankeza, koji nisu mogli prihvatiti realnost novog doba i onoga što je to novo doba sa sobom nosilo. jaz čiste krvi bio je za njih presudan, a time i raskol sa sorbonezima, koji su tradiciju postupno pometali i odbacivali.
i pored toga vladavina ili premoć salamankeza zadržala se do pred sam pad republike, kad su ih zamijenili sorbonezi.
baš taj turbokonzervativizam nazočan u svim oblicima života, osobito u striktnom zadržavanju starih običaja i zakona, zaustavila je njih same, a onda državu u tako nakaradno-zastarjeloj i komičnoj formi (fosilski neprilagođenoj), koji u političkom smislu nije mogao opstati u novom i promijenjenom svijetu.
to se stanje negativno odrazilo i u rodovsko-biološkoj vrsti, desetkujući ih do te mjere, da je većina casata izumrla već u osvit 19. stoljeća.
*) bersa spominje komičnu pojavu starog vlastelina s perikom, primjerice.
Post je objavljen 17.08.2006. u 22:46 sati.