položaj nadbiskupa u dubrovniku smatrao je kaznom. za razliku od svog prethodnika, imenovanog dubrovačkim nadbiskupom, koji nije nikad kročio u nj', beccadellli je, kako sam rekla u dubrovniku proveo skoro pet godina svoje pastoralne karijere.
kad je obnovio nadbiskupski ljetnikovac na šipanu (poslove je obavio francesco della volpaia član tadašnje poznate obitelji arhitekata, inženjera i konstruktora), skoro da ga i nije napuštao. nije bio osobito obljubljen među dubrovačkim plemstvom s izuzetkom gučetića i dživa marinova gundulića s kojima je pretežno pismeno komunicirao, a ni on nije osbito ljubio dubrovčane.
svoju potrebu za društvom namirivao je osobama koje su mu bile osobna pratnja ili osobni prijatelji, narudžbom knjiga iz italije i pisanjem. u miru i tišini šipanske vile posvetio se književnom radu, napisavši ili pripremivši četiri biografske studije. nama je svakako najzanimljivija petrarcina biografija. beccadellli se zanosio petrarcom još u mladosti i zato ne čudi da je dobro proučio njegov životopis i njegov pjesnički opus.
neću navoditi ostale biografske studije niti njegov zamršeni životopis, već ću s nekoliko rečenica opisati ono što se odnosi na njegovu djelatnost i šipan.
u beccadellijevoj pratnji bio je jedan pjesnik i slikar pellegrino brocardo (uz to je bio i glazbenik), kome dugujemo zahvalnost za michelangelov portret u skupini portreta (friz) ljetnikovca na šipanu, koji na žalost nije sačuvan. ovjekovječio je tu za sebe važne ličnosti i među njih je (izvan tadašnjih običaja) uvrstio još živućeg prijatelja michelangela.
s michelangelom je beccadelli imao vrlo živu prepisku. već u dubokoj starosti slavni umjetnik nije mogao podnijeti daleko putovanje do šipana i odbio je beccadellijvo gostoprimstvo, pod izlikom da oplakuje smrt svog vjernog urbina.
Post je objavljen 02.08.2006. u 23:52 sati.