UN TEMPO
23.08.2006., srijeda
|
taj i takav marin kaboga bio je bespoštedni kritičar vlasti svoga doba, a osobito dužnosnika pa i samog kneza, ako bi se drznuli dirnuti u crkvenu autonomiju. i sam plemić u svojoj poemi protiv dubrovačkog plemstva (contro la nobilita di ragusa), izvrijeđao ih je, ne birajući riječi prezira i gnušanja. u svom književnom ujedu (pisanom u dvanaesteračkim stihovima), dubrovačko plemstvo izjednačava s đavlom. u toj poemi našli su se čak machiavelli, luter i calvin kao predstavnici svega zla. ne mareći na tu činjenicu revno (navodi kaboga) ih slijede dubrovačka nepismena i neobrazovana vlastela. a oni, vlastela, posebno ona na vlasti, su šaka jada i vlastita sramota. toliko su podli da se poigravaju zakonima i pravdom na način, kažnjavanja pravednih, a opraštanja zločincima; gurajući slaboga da propade, pružajući slamku jakome da se osovi. »Kanonik Kaboga izlaže ideju prema kojoj jedino plemstvo koje vrijedi može biti plemstvo duha, a sve drugo da je hrpa falsih doktora, oholih sudaca i suludih vladara koji gradom hodaju zaogrnuti u kože vukova i risova, a ustvari su neznalice i glupani,« navodi s. p. novak (u temi: o pjesnicima, herojima i umjetnicima ; dubrovnik, edicija biseri jadrana, 2006. str. 23.) pa iako je, po novaku, marin kaboga bio 'jedan od najartikuliranijih dubrovačkih disidenata', nije se libio tražiti pravdu, točnije oprost pred inkvizicijom u rimu ili je tamo samo pokušavao 'zagladiti svoj slučaj' (s.p.n.). u tom pokušaju marina kabogu zatekla je i smrt, 28. 07. 1582. godine. |