UN TEMPO
03.08.2006., četvrtak
 napis h. juvancica, potaknuo me je na ovo pisanje, ponajprije zbog površnosti, zatim elementarnog nepoznavanja, stručnog neznanja i dojma posvemašnje nezainteresiranosti. zadržavši se u okviru jedne ljetne pustolovine krusera jadranom, on je u tri nastavka obrađivao temu šipan. ajd' dobro, mislila sam, čovjek dobio lovu i mukte uživa po moru, usput nešto nadrlja što je čuo od mještana i to je to. ali kad sam pročitala kako, spominjući ljetnikovce, naziva toma (i vicu) stjepovića-skočibuhu pustolovima, ražestila sam se iritirana takvom slobodom izražavanja, koju dopušta sebi zbog čistog neznanja. ne samo da nisu bili pustolovi, ma što god ta riječ juvančiću značila, skočibuhe, podrijetlom šipanci, *) bili su moreplovci i trgovci kao i veliki broj dubrovčana. svojim napornim radom stvorili su imetak i ime. ti podanici republike, rezultat svoga rada - imetak, uložili su u prelijepa zdanja i primjerke stambene i ladanjske arhitekture (najviša, po visini je njihova stambena kuća u povijesnoj jezgri dubrovnika u području 'karmen'- pustjerna. pogrešno piše u nekim vodičima kako se nalazi na stradunu). ljepotom i skladnošću jedino se mogu uspoređivati s firentinskom arhitekturom toga doba. tomov i vicin ljetnikovac u suđurcu, a vicin u dubrovniku su i pored protoka vremena, građevinskih intervencija, rušenja, potresa i drugih nevolja, sačuvali veliki dio svoje izvornosti kako u interijeru, eksterijeri, tako i u vrtnoj arhitekturi. s pravom se ubrajaju među najljepše dubrovačke ljetnikovce. |