UN TEMPO
18.08.2006., petak
|
pozivajući se na autohtono podrijetlo (a neki autori u tom smislu spominju i antički epidaurus), vlastodršci dubrovačke komune su već u 12. stoljeću formirali svoj aristokratski krug, kojim su oblikovali i obilježili jednako njezin tadašnji i budući politički ustroj, jednu državnu uspješnicu, koja će se održati kroz nekoliko stoljeća. 1) u aristokratskom ustroju vlasti, dubrovnik nije bio nikakva iznimka. zapravo funkcionirao je na sličan način poput većine talijanskih gradova-republika, posebno do 17. stoljeća, ali različito od ostalih dalmatinskih gradova. na cijelom području dalmatinske obale do 19. stoljeća, dubrovnik je u tom smislu, ostao usamljenom pojavom. 2) širenjem grada-republike na teritorij mljeta, lastova, pelješca, njegova zaleđa, konavala, tijekom 14. i 15. stoljeća, aristokracija i aristokratski administrativni aparat se potpuno oblikovao i ustoličio kao posvemašnja vlast u državi. štoviše stjecanjem, ili bolje rečeno razdiobom posjeda na novim teritorijima, poprimio je i svojevrsne obrise feudalnog plemstva. to je i procesno ozakonilo postojeći staleški model uz sve pripadajuće beneficije, prvenstveno i osnovno vlast.  1) čvrsto zatvaranje aristokratskog kruga iz reda domaćih obitelji zaključeno je formalno 1336. kako sam prije pisala. ono se je tu još tu i tamo dopunjavalo ženidbama, dakle uvezenim plemstvom. 2) društveno-politička uloga vlastele u dubrovniku nalik je onoj u veneciji, genovi, firenzi, ali različita je od dalmatinskih gradova, ponajprije zbog dominacije venecije u tim područjima i njezinog nametanja vlasti i ovlasti, što je prouzročilo gubitak vladajuće pozicije domaće aristokracije. |