(9)
nekad se vjeridba oduljila. bila je u narodu poznata u uzrečici duga vjera. razlozi su mogli biti različiti, a najčešće bi to bile dugotrajne plovidbe, nesreće na moru, zarobljavanje, … te duge vjere znale su završiti i razvrgnućem zaruka. sud je donosio ocjenu opravdanosti razvrgnuća predbračnog ugovora, a o ocjeni suda ovisilo je hoće li se dio miraznog depozita vratiti obitelji djevojke ili ne.
do razvrgnuća zaruka moglo je doći i u slučajevima kad bi se vjeridba protegnula, a djevojka ušla u punoljetnost. osobito, ako joj budući muž nije bio po volji, imala je pravo odstupit i po cijenu gubitka imanja (miraza).
odustajanje mladoženje od braka podrazumijevalo je povrat miraza. u obiteljima kojim se ova tema najviše bavi takvo razvrgavanje zaruka nailazilo je na osudu društva i nerijetko izopćenje.
izopćenje, ali gubitak prava događao se i u slučajevima kad se je plemić ženio pučankom. ovaj je gubitak bio mnogo teži, jer je povlačio gubitak plemstva za sebe i svoje potomke. ali i pored svega, takvih je slučajeva bilo. 6)
službeni naziv za to bili su neravnopravni brakovi.
sudska praksa republike bilježi i slučajeve otmice djevojke. rijetke su bile ozbiljne otmice, gdje jedna strana nije sudjelovala. češće, ili u pravilu, to su bile dogovorene otmice kojim se postizalo:
- razvrgnuće prije dogovorenih zaruka,
- povrat miraznog depozita,
- iznuđen pristanak roditelja
- udaja za otmičara, tj. najčešće udaja iz ljubavi.
6)
običajno pravo o gubljenju plemstva ozakonjeno je 1462. zakonska osnova je smanjila prije određenu granicu o zabrani ženidbe ispod četvrtog koljena. odobrenje je davao papa.
snimak d., 2006.
|