Marketing
(6)
kad je sin zatražio ženin miraz, sklapao se novi ugovor pred notarom, jer sva odgovornost s oca u tom času prelazi na sina.
kako je rečeno, miraz se nije mogao trošiti. čak je i njegova zakonita vlasnica imala ograničenja glede trošenja miraza. prema jednoj klauzuli statuta, dio miraza mogao se trošiti samo namjenski.
što je podrazumijevalo namjensko trošenje miraza, razvidno je iz samih ugovora ili posebnih zahtjeva podnesenih notaru. obično je to bila nabava haljina; slučaj davanja miraza kćerima; slučaj bolesti i nemoći; slučaj ekonomske propasti. to bi uglavnom bili ti opravdani razlozi.
snimak d., 2006.
osvrnut ću se na obvezu davanja miraza, koja se u dubrovniku odnosila podjednako raspoređena na svu žensku djecu.
bilo je slučajeva kad zbog momentalnih poslovnih neprilika nije bilo gotovog novca ili nije bilo dovoljno novca za sklapanje predbračnih ugovora (poštivao se je red prvenstva prema starosti djece) u slučajevima više ženske djece, *) posezalo se za majčinim mirazom. ponajprije to je mogla biti prodaja nekretnina, ukoliko druga strana nije bila voljna primiti svojevrsnu mjenicu kao garanciju isplate gotovine u prvoj dobroj poslovnoj prilici. obveza izvršenja ugovorne obveze u slučajevima nemogućnosti izvršenja ugovora od strane ugovaratelja, prelazila je na članove istog roda, redosljedom bliskosti.
ženin miraz znao je biti povećan dodatkom mirazu. ovaj dodatak, primjerice nasljeđe ili na neki drugi način oporučno ostavljeni prihodi i novac, povećavali su miraz iz predbračnog ugovora i bili tretirani na isti način.
klauzula o dodatku miraza isključivala je formulaciju donacija iz prostog razloga što bi donacija bila oslobođena tereta ugovornih klauzula o neotuđivosti miraza.
još jedan dodatak mirazu bio je u điru više kao običaj, manje kao obveza. u svakom slučaju do njega se držalo i o njemu se govorilo. vodio se pod nazivom contrados.
contrados je bio mladoženjin dar na sam dan sklapanja braka, odnosno nakon prve bračne noći. i on je postajao neotuđivo vlasništvo žene. bogatije obitelji davale su veliki contrados, siromašnije tek simbolični. zapisano je kako je contrados znao dovesti u nezgodu mladoženju (njegovu obitelj), jer je to bilo daljnje siromašenje njegove imovine.
miraz je dakle bila institucija s praktičnim ciljem. Imao je poseban značaj, bez obzira na kvalitetu odnosa među supružnicima, bio je to samo čist račun. bez obzira na povjerenje, osjećanja, djecu, supružnici su jedno drugome na taj način osobnim imutkom, garantirali ekonomsku sigurnost. odnos u braku bio je jednak odnosu poslovnih partnera. što je bio veći imutak, bila je veća obazrivost i poslovnost. čudna stvar ta bračna zajednica. ne bi bilo loše ni danas da se zna što je čije i s čim tko smije i može raspolagati.
*)
(statutarna klauzula o mirazu odnosila se je i na kćeri koje su ostajale u katoličkim redovima, kad je mirazni depozit davan crkvi).
Post je objavljen 10.08.2006. u 10:09 sati.