(10)
još jednu kategoriju su zabilježili notarski dokumenti – tajni brak.7) sklapanje tajnog braka nije se u pravilu toleriralo iako se toj kategoriji bračne veze pribjegavalo. ovo usprkos zabrane crkve i odluke lateranskog koncila negdje početkom 16. stoljeća, koji je tajni brak smatrao grijehom. djeca iz tajnog braka nisu imala nikakva zakonska prava na očevu imovinu. posljednja želja i postojanje testamenta, moglo se osporavati.
usput sam spomenula slučajeve bigamije. bigamija se smatrala kriminalom s ciljem stjecanja miraza iz više osnova, tj. od više žena, ali su slučajevi bigamije postojali. u bigamiji su, makar po procesuiranim slučajevima, prednjačili trgovci.
sklapanje braka pred svećenikom, od kad je to izboreno zakonskom obvezom, oglašavalo se u dubrovniku osam dana prije dogovorenog termina u katedrali.
ukoliko su postojale smetnje za brak, trebalo ih je obznaniti kroz tih osam dana, kako bi se spriječilo njegovo sklapanje. najčešća smetnja bila je bliža rodbinska veza, u nekim slučajevima čak i tazbinska. druga smetnja je bio blud.
taj su dan nazivali danom svadbenog kvasca.
naime, taj dan mijesio se kvasac od kojega će se napraviti svadbeni kruh za gozbu na dan vjenčanja.
pišući o drugim običajima de diversis se žali na one što su mnogi dobri običaji pometnuti. tako ne propušta spomenuti pometnuti običaj dvostrukog darivanja uglednih građana, među koje je spadao i on, po kojemu su primali dio svadbene gozbe i to u dva navrata. 8)
prvo četvrtinu torte i dva vrča vina;
drugo kuhanu kokoš.
7)
brak čini legitimnim vjeridba, nazočnost roditelja, sklapanja braka u crkvi, svečanost. drugačije sklopljen brak smatran je se razvratom.
8)
naime svadba je s razmakom od 5-8 dana bila kod mladoženje i kod mlade. svaka obitelj, mladoženje i mlade, slala je darove.
Post je objavljen 10.08.2006. u 09:48 sati.