UN TEMPO
10.08.2006., četvrtak
|
(11) ali u katoličkoj sredini se brak nije mogao raskinuti, već samo prestati smrću jednog od supružnika ili poništiti kao nevažeći. nevažećim, brak je mogao proglasiti samo papa. brak se sklapao u nazočnosti roditelja ili najuže rodbine, dva do tri svjedoka, ispred svećenika ili biskupa uz razmjenu prstenja. dok je mladoženja izgovarao glasno da, djevojka je uglavnom šutjela. pristanak je potvrđivala klimanjem glavi. meni je najsmješniji opis koji kaže kako joj je često pri takvom iskazivanju pristanka pomagao klimnuti treći svjedok ili pratilja, čija je zadaća bila da joj otraga gurne glavu. ovo je bilo uvedeno zbog mogućnosti da nevjesta kaže ne. ona je u znak djevičanstva na obredu nosila srebrenu krunu ukrašenu dragim kamenjem, oko koje je bio bijeli vijenac. o drugim detaljima odjeće ne zna se iz tih dokumenata. iz drugih izvora samo ponešto o opravi, koja je uključivala: dugi ogrtač, gvarnazon, pričvršćen srebrenom žicom za mišicu desne ruke iznad duge rukavice. lijeva ruka bila je gola, ali sakrivena ispod ogrtača. nije bila u rukavici zbog prstena.  snimila d, 2006. pri izlasku iz očeve kuće obično bi primala preslicu s crnom i bijelom vunom (simbolika lijepih i ružnih dana), vreteno i srebrni naprstak. ovi predmeti joj daju do znanja kako treba raditi svoj posao, a ne gubiti vrijeme uludo. kad ulazi u muževu kuću, dočekivali su je na vratima medom i maslom (simbolizam dobra koje je čeka), a ona bi nogom trebala prevrnuti posudu s mlijekom postavljenu na ulazu, kojom ukazuje da i ona u tu kuću ne dolazi praznih ruku, već unosi obilje vremenitih dobara. svečanosti ona nije nazočila. bila bi odmah otpravljena u bračnu ložnicu, položena na postelju, gdje su je čuvale neke rođakinje (babice) poučavajući je što treba činiti do dolaska mladoženje. njihova zadaća je bila da je ujutro obiđu i vide je li sve proteklo uredu. |