u ranim stoljećima postojanja države, temelje vlasti (već u 13. stoljeću) i način njezinog funkcioniranja definirao je statut. njime je uređen sustav zajedničke vladavine preko vijeća i magistratura i drugih upravnih i izvršnih tijela, što je bio model kojim je država uspješno provodila svoju političku volju prema unutra i prema vani.
dubrovački patricijat se je u državi koristio zajedničkim hrvatskim nazivom vlastela, pojedinačno je muški pripadnik plemstva bio vlastelin, a ženski vladika. etimološki ovaj naziv također upućuje na obnašanje vlasti. 3)
idilična predstava o mudrosti i diplomatskom umijeću vlastele ima i drugu manje lijepu stranu medalje o kojoj se svakako mnogo manje zna.
pišući o propasti republike, josip bersa ne propušta navesti ono što je o njima bilo općepoznato.
tako on opisuje:
bez vlastele nije dubrovnik ni zamisliti; tu su oni sve; država na njihova usta govori svijetu; oni su stoglavi vladar s kojim drugi vladari opće; oni kroje i primjenjuju zakone, a najviše ih oni poštuju; upravljaju zemljom kao svojom baštinom, a upravljaju mudro, bez ugnjetavanja; zato se narod ne tuži, mada nema gotovo ništa svoga; no oni su mu i odgojitelji.
3)
vlast-ela; prema vani su imali nazive: conte/contessa ili nobile di ragusa.
Post je objavljen 18.08.2006. u 08:39 sati.