'istocno od sipanske luke, u duljinu 4 - 5 km, proteze se najljepsi i
gospodarstveno najvredniji dio otoka sipana, sipansko polje s mnogo
obradive zemlje, danas dijelom zapustene. cesta uzduzno presijeca polje i
povezuje sipansku luku s drugim naseljem na suprotnoj strani, sudjurdjem.
mediteransko podneblje masline i hrasta crnike, lovora i mirte s oko 2580
suncanih sati godisnje i oko 1250 mm oborina predocava bujnost i bogatstvo
mediteranske vegetacije na okolnim pristrancima zelenog polja. osim borovih
sastojina tu su bujne makije i terasasto rasporedjeni veliki maslinici. na
sipanu je zabiljezen velik broj vrsta viseg bilja, medju kojima je znatan
broj nasih botanickih rijetkosti. usred polja ostaci su gradjevina
nekadasnjih dubrovackih patricijskih ljetnikovaca koji nam ponesto govore o
nekadasnjem zivotu i odgovarajucem vrednovanju prirode otoka sipana,
rimskog turusa. posvuda kao i na mnogim nasim otocima, na sipanu cemo naci
vise od 30 crkvi i crkvica, nekih iz predromanickog razdoblja.'
lungo mare
ovo su kao službeni podaci. dopunit ću ih nekim podacima iz opće i kulturne povijesti.
smatra se kako je dobar zemljopisni položaj i blaga mediteranska klima bila osnovni razlog utemeljenoj pretpostavci da je ovaj otok bio naseljen i u davnoj prošlosti. materijalni dokaz su kamene gomile za koje se drži da su ilirskog podrijetla. lokaliteti: brdo sutulija kao i na dijelu otoka između čemprijesa i dola. rimsko razdoblje na otoku potkrepljuju ostaci villae rusticae u području fratije i luke.
o nazočnosti bizanta svjedoči nešto pronađenog novca, koje je datirano u 6. stoljeće i prije spomenuti toponim kaludrica. arhivski nalaz brončanog ukrasnog pojasa u jednom grobu asocira na avare, a pleterna ornamentika u fragmentima krasi još starohrvatske kapele i crkvice razasutih posvuda na otoku, dokaz je naseljavanja hrvata.
kulturno bogatstvo šipana je vrlo veliko, odnosno bilo je, jer se sad od tog bogatstva vrlo malo nazire, a u promidžbene svrhe mnogo se toga spominje i navodi. zato oprezno s podacima, osobito kad se to ne može dokazati premda sam uvjerena da je ono što je negdje zabilježeno sigurno je i postojalo. to što toga više nema ili se znalcu otkriva tek u skoro nezamjetnim fragmentima, kriv je zub vremena, totalna nebriga žitelja, u biti, čovjek.
|