UN TEMPO
20.08.2006., nedjelja
ANDRIJA PAULI
|
Dubrovniče, ah! nekada Lijepi izgledu svijetu svemu, rasplačem se gorko sada u načinu sadanjemu ... ovako je o dubrovniku misleći pjevao andrija pauli, dubrovački plemić, rođen 1697., a umro 1783. godine. pauli je bio pripadnik novog plemstva, čiji je rod primljen u vlastelinski krug poslije potresa. iako nikad nije obnašao neku značajnu državnu funkciju, nije propuštao uz svoje ime napisati: vlastelin dubrovački. bio je iz bogate obitelji, dobrog humanističkog obrazovanja, tako da se je bavio prevođenjem i pisanjem poezije. pauli je bio i glazbenik na violončelu, pa je pisao podulju pjesmu o glazbi. uz nabožnu poeziju (o kojoj neću napisati ni riječi), pauli se ističe duhovitom satirom, kojom se obrušio na novotarije koje su postupno ovladale gradom u trećoj dekadi 18. stoljeća, osobito glede nove ženske mode, njihova učenja i postupnog izlaska iz stoljetnih zakutaka podređenosti. rod mu je izumro već krajem istog stoljeća (dva su mu brata bila u crkvenom redu, a sam se nije ženio). iako, pripadnik novog plemstva, a prema svemu sudeći u kasti sorboneza (i družio se s njima, što se može vidjeti u njegovoj korespodenciji), bio je okorjeli tradicionalista, koji je držao do starih običaja. opus mu je ostao u rukopisnoj baštini, sačuvan u franjevačkom samostanu. spomenut je od đura ferića, šime ljubića i slavice stojan, kojoj zahvaljujući, mogu napisati ovdje jednu njegovu pjesmu. andrija pauli,dubrovački satiričar, pjesnik i ženomrzac , vlastelin dubrovački, napisao je satirično-grotesknu pjesmu s prezirom prema ženi, lijepoj djevojci po njemu, 'neumnom', koju je naslovio prdac. Prdac Lijepa dikla cjeć ljubavi Uzdah pusti lijep od zada Ki za biljeg sve naravi Povjetarce nosi od smrada. Jekti i buči strana svaka Gdi ljuveni grme plami Jakno silni trijes s oblaka Kad prdekne živac kami. Pače od prkna strahoviti Grom kroz zvijezde puče uzgori: Van moguća Đova uhiti Strah da nebo ne razori. Tu s pristolja svoga uteče Vas prepaden, blijed u licu, I vrlinu svu zateče Vihar pušten kroz guzicu. U toliki smrad od dima Sred visocijeh paka strana Da zaman je bogovima Primat miris od tamjana. Pluton isti svome puku zapanjen u strahu ukaza Čujuć doći smrad i buku Pakljenoga po sred jaza. Mni da jekti u pučini, Da prestrašna munja sijeva, I da trešnja rasap čini Od sve zemlje ku presjeva. Nu videći pak očito Da je uzrok od sve sile Niko drugi istinito, Nego prdac lijepe vile; Reče u sebi: Može pako Vas se isprđet i puknuti Ali prnut ja ovako Do vijek vijeka neću čuti. (andrija pauli; transkrip. slavica stojan) manje poznate riječi: dikla - djevojka cjeć - zbog biljeg - oznaka, znak naravi - prirode jekti - jeka, ječi gdi - gdje ljuveni - ljubavni plami - plamen jakno - jednako trijes - tresak živac kami - živac kamen, kamen ljutica pače - štoviše prkno - guzica pristolja - prijestolja prepaden - prepadnut visocijeh - visokih paka - prema, premda, iako, tako zaman - uzalud Pluton - bog podzemlja pakljenonoga - paklenoga po sred jaza - 'razdjeljak od guzice' mni - misli trešnja - potres rasap - rascjep presijeva - obasjava isprđet - isprdit. (d.) |