UN TEMPO
05.08.2006., subota
|
i jos jednom oponiram autorici napisa o anici bosković koja je naziva duvna tj. časna sestra. istina, da se anica nije udavala, da je život i sva svoja svjetovna i pjesnička razmišljanja okretala bogu, ali i to da je samo u školskoj dobi boravila u samostanu svete katarine kao učenica, poput ostale ženske djece imućnijih obitelji, te da je nakon školovanja ostala živjeti u roditeljskoj kuci. anica bošković rođena je 3. studenog 1714. u dubrovniku. umrla je 13. kolovoza 1804. njezin je grob u franjevačkom samostanu male braće , gdje joj je pokopana i majka pavle bettera-bošković. temeljno obrazovanje stekla je u rečenom samostanu časnih sestara i u roditeljskom domu, osobito učeći uz tri godine starijeg brata ruđera, a uz pomoć njegovog učitelja don nikole nikea. poznavala je nekoliko svjetskih jezika, družila se s učenim ljudima i uglednim strancima. za svoje doba, u kojemu žena nije ni po čemu imala ravnopravnost s muškarcem, bila je vrlo obrazovana. pjesnistvom i prijvodima (s talijanskog jezika) bavila se povremeno. njezin neveliki opus pretežno je nabožnog karaktera. napisan na hrvatskom jeziku. koristeći se načinom pisanja svoga doba, anica se okušala u pisanju pastorala (omiljeli način pisanja u dijaloškoj formi izrazavanja, gotovo posve scenski adaptiranoj kakve su bile sve pastorale dubrovačkih starih pisaca). kao centralnom liku ljubavi, anica se okrenula prema 'djetetu',djetetu-božicu . |