kapelica lapadskog ljetnikovca
u tu ljepoticu zaljubio se je stariji plemić, ali ona je već imala ljubavnu vezu s drugim i odbila ga je. zaljubljen, a uvrijeđen odbijanjem jedne pučanke skovao je osvetu.
preodjenuo je slugu u franjevca i poslao ga na dan njihova vjenčanja na svadbu. slugina zadaća je bila otrovati mladence, što mu je i uspjelo. otrov je bio s odgođenim djelovanjem, tako da je svadba protekla u veselju, tek ujutro su otkrivena njihova mrtva tijela.
priča kazuje kako je o tom događaju brujao cijeli grad i nikad se nije doznalo tko je krivac za njihovu smrt. tek plemić koji je smislio tako užasnu osvetu odlučio je sebi prikratiti muke samoubojstvom, točnije bacanjem u provaliju na području sv. jakova.
ta je njegova nakana osujećena od jednog benediktinca, koji ga je nekako privolio da prenoći u njihovom samostanu. je li to smatrao načinom ispaštanja svoga teškog grijeha ili ne, tek nakon te probdjevene noći, odlučio se posvetiti benediktinskom redu.
ali priča nije gotova.
u istim unesrećenim obiteljima uskoro je dobivena prinova, tj. rodila su se djeca. ponovno djevojčica i dječak. roditelji im dali imena sestre, odnosno tragično izgubljenog brata. sudbina je htjela da je zaraza koja je harala 1543. odnijela dječakove roditelje i djevojčinu majku. u toj nesreći ostao je sam djevojčin otac. što zbog tuge, što zbog prijašnje obveze, preuzeo je malodobnog dječaka i posinio ga. djeca su rasla kao brat i sestra u neznanju, a tako je ostalo i nakon očeve smrti. otac im je umro u veneciji, gdje su se bili preselili radi nasljeđa, skoro posve osiromašeni.
Post je objavljen 07.08.2006. u 22:51 sati.