** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

Uzroci poistovjećivanja




Sai Ram Svima!



Porivi, ropstvo uma
ili
Uzroci poistovjećivanja (neznanja) sa informacijama i bilo kojim svijet modifikacijama.



Poistovjećivanje s tijelom uvijek iznova stvara želje kojima nikad nema kraja, sve dok se taj mehanizam ropstva jasno ne spozna. Spoznaja je ta koja oslobađa, zato sto se želje ne mogu odbaciti sve dok se jasno ne uvide njihovi uzroci i posljedice. Mudri kažu, ne radi se o tome da se ponovno rađa ista osoba. Ona umire, i to zauvijek, ali ostaje njezino siječnje, njezine želje i strahovi. Oni stvaraju energiju za novu osobu. Stvarnost ne sudjeluje u tome, ali davanjem svoje svjetlosti čini to mogućim.

Sebičnost je strah od boli i želja za užitkom. Svršetak boli je ugodan, a svršetak užitka je neugodan. To dvoje beskrajno se izmjenjuju. Preispitaj taj začaran krug, sve dok se ne nađeš izvan njega. Pogrešne ideje dovode do pogrešnog djelovanja te uzrokuju raspršenost uma i slabost tijela Otkrivanje i odbacivanje lažnog uklanja ono što sprečava nadolazak stvarnosti u um.
Sklonost i Poistovjećivanje je ono sto nas čini nesretnima, izaziva poriv reakcija i sebe isticanja nekim stavom , tražeći da ga i drugi prihvate. U tome se krije tajna: misliti da sam duh, a ne tijelo,te da sveukupnost ovog kozmosa, sa svim svojim odnosima, sa svim svojim dobrom i zlom, nije ništa drugo doli niz slika - prizora na platnu - kojih sam ja svjedok.

Često duhovni tražitelji ne postignu stupanj razumijevanja i primjene atmičkih vrijednosti koje se odnose na um vrtnje. Na tom stupnju razvoja, osobnost predstavlja jedinu prepreku. Poistovjećivanje s tijelom može biti korisno u dječjoj dobi, ali istinsko odrastanje postiže se samo odbacivanjem vezanosti za tijelo. Inače želje zasnovane na toj vezanosti trebalo bi nadrasti već rano u životu.

Čak i bogin (čovjek čula) koji ne odbija ušitke, ne bi trebao žudjeti za onim sto je već iskusio. Navika želja za ponavljanjem bilo kojih svojih osobnih kvaliteta, poriva i slabosti sprečava razvoj i jogina i bogina.

Um projicira određenu tvorevinu, a većina nesvjesnih osoba kao i svi oni koji se poistovjećuju sa svijet porivima, informacijama i bilo čim vanjskim se tada uvuku-poistovjete s time. To znači da nisu razumjeli da je u prirodi želje poticati um da stvori svijet u kojem

se može ispuniti. Čak i mala želja može potaknuti dugački niz djelovanja. Kako li je tek kad je želja jaka?

Želja može stvoriti cijeli univerzum, njezine su moći čudesne. Kao sto mala šibica može zapaliti golemu šumu, tako i želja može zapaliti vatru pojavnog.

Sama svrha stvaranja jest ispunjenje želje. Želja može biti plemenita, a prostor (akash) je uvijek neutralan i svatko ga može ispuniti onim što mu se sviđa. Zato se preporuča da se bude vrlo pažljiv kad se biraju želje. Shvaćate da su želje oblik poistovjećivanja sa umnim modifikacijama koje stvaraju navike, zablude, mehaniku reakcija i uvijek nametanje sebe u svemu. Treba se znati ustvari svjesno razumjeti da ljudi kojima želite pomoći žive u svojim zasebnim svjetovima koje su stvorili, upravo radi svoje zelje. Tako iznova stalno stvarju svjetovne želje, boravište boli i užitka, jer reakcije i akcije se izmjenjuju.

Svakodnevni život izražava se u akciji. Sviđalo se to li ne, mora se djelovati. Sve što radimo samo za sebe nakuplja se i postaje eksplozivno, i kad-tad se ruši i izaziva katastrofu, i u nama i u našem svijetu. Zavaravamo li samog sebe da radimo za dobrobit drugih smo pogoršavamo situaciju jer ne bi smjeli biti vođen vlastitim idejama o tome što je za njih dobro.



Čovjek koji tvrdi da zna što je dobro za druge vrlo je opasan. Slabe želje mogu se ukloniti introspekcijom i meditacijom dok jake duboke ukorijenjene želje moraju se ispuniti, a njihovi plodovi slatki ili gorki moraju se kušati."

P Potrebu da sliku o sebi izmijenimo nastaje na nekom uvjerenju (uvijek je to vasana, neki vrtlog iz uma kojeg nismo osvijestili) a vezuje se uz osobni stav da postoji dobro i da postoji loše.

Poistovjećivanje-Porivi - Potreba –Poticaj (želje su u korijenu ovih antakarana)

Kad nema vrtloga uma nema ni reagiranja ni poistovjećivanje ni poriva, Poriv stvara potrebu koja a nastaje kad nešto egu nedostaje.
Svi ideali, koncepti, zamisli bilo koje vrste nemaju veze sa onom jednom krajnjom zbiljom (ono što jesmo)—jer su nastali iz uma nekim vidom dubokog poriva za poboljšanjem slike o sebi (sebi) kako bi se bolje uklopili u neku zamisao koja nije u sada (može biti prilagodba nekoj sredinu, ideja o promjeni, poziv za novim iskustvom i sl) i kako bi nas ta nova akcija prihvatila ili odaslala drugačije nešto o nama drugima i samom sebi.

Sve što se može vidjeti razlikuje se jedno od drugoga i od onoga koji gleda. K tome, ono što se vidi uvijek je pod utjecajem ukusa, mašte, osjećaja, čula i sklonosti onoga koji gleda. Kad se donese svjetiljka, "zmija" nestaje i uze se vidi onakvo kakvo uistinu jest.“ Primijenite taj princip u svakom iskustvu, sadržaju života. Kad se svijet proučava u svjetlu znanja o Apsolutu (brahmajnŕ-na), nestaje prividne slike koja privlači i odbija, slike dvojnosti.

Porivi kao i sve tendencije uma (vasana), odgovaraju različitim sklonostima (samskara) vašeg uma. I ne može ih se pomiriti, jer su međusobno toliko oprečne! Zato treba sagledati kakvo što jeste sve navike misli i opsjedanja, snopove zamučenosti i poticaja, to znači osvještavati sve sadržaje koje čine poistovjećivanje sa svim prividima svih koncepata. Cjelokupno polje postojanja otvoreno je i pristupačno, prošlost i budućnost postoje istovremeno u vječnom sada, kako onda se možeš prikloniti bilo čemu što navlači za nečim što će biti sljedeći poriv.
Problem je što nikako da se usvoji saznanje da su želje samo valovi u umu. Val prepoznaješ, kad ga ugledaš. Želja je jedna od mnogih pojava. Ne osjećajte poriv da ju zadovoljiš. Želja koja se pojavljuje ne zahtjeva nikakvo djelovanje. Oslobođenje od želje znači da je nestalo prisile da ona bude zadovoljena. Zašto se želje uporno pojavljuju? Zato što zamišljaš da si rođen i da ćeš umrijeti. U utjelovljenom postojanju želja je temeljni uzrok svih muka.

Da bi spoznali sebe, sebstvo se mora suočiti sa svojom suprotnošću s ne-sebstvom. Sklonosti, vezanosti vode u iskustvo. Iskustvo pak vodi u razlučivanje, nevezanost, samospoznaju, odnosno u oslobođenje. A što je, naposljetku, oslobođenje? Spoznati da si onkraj rođenja i smrti. Zaboravljajući tko si i zamišljajući da si smrtno biće, stvorio si samome sebi toliko sve napetosti, nezadovoljstva, sudove i problema da se sada moraš probuditi iz te obmane kao iz ružnog sna. Ispitivanje te može probuditi. Ne moraš čekati patnju ili slijediti porive.

Budući da je nemoguće pobjeći od osjećaja, jedina mogućnost promjene jest zakoračiti u njega, inače se ništa neće promijeniti. Stoga svu svoju pažnju posvetite onom što osjećate i suzdržite se pridavanja mentalnih naziva. Ne hraniti to, ne sudjelovati, ne ulaziti, ne vezujte se itd Zato se savjetuje biti budan i svjestan uvijek sebe.

Ispunjenjem želje /težnje, poriva, namjere/ um se trenutno umiruje i zbog te privremene smirenosti uma, javlja se u duši osjećaj sreće, ali nažalost kratkotrajno.

Doživljaj sreće je iskustvo duše koje je isključivo posljedica spokojnog, smirenog uma. No ne možete imati to stanje dokle god se bavite i učestvujete u vrtlozima, (modifikacijama) uma.
Trebali bi prakticirati suzdržavanje od svih poriva i dok prirodno ne postanete svjedok atmičkog duha ili jedinstvenog polja, ili praznine, ili ništavila ili jednog oceana ljubavi, ili kako god zvali čistu svijest. Osjetila se moraju kontrolirati Trebali biste upoznati različite sile koje žive u vašem tijelu, u osjetilnim organima, mišićima, živcima i mozgu, umu. Tu je važno osvijestiti da one nisu vaši neprijatelji, suparnici. One nisu niti povoljne niti nepovoljne za vas; one nisu ni dobre ni loše. Shvatite da nemaju veze sa vama, da to niste vi, One su u potpunosti odvojene, one djeluju u skladu s umom i unutarnjim tendencijama.

Važno je razumjeti da biste postali nevezani za osjećaje reagiranja (porive) koje želja stvara, morate ih prestati slijediti, izbjegavati ili ublažavati. Budite u potpunosti prisutni sa njima, budite ih svjesni u svim njihovim nijansama. Prestanete da ignorirate i potiskujete te osjećaje i nemojte se poistovjećivati (identificirati ) ni sa kakvim um vrtlozima da ih ublažite.

Preporuča se prakticirati suzdržavanje od svih poriva i dok prirodno ne postanete svjedok jedinstvenog polja, ili atmickog duha ili praznine, ili ništavila ili jednog oceana ljubavi, ili kako god zvali čistu svijest. Osjetila se moraju kontrolirati Trebali biste upoznati različite sile koje žive u vašem tijelu, u osjetilnim organima, mišićima, živcima i mozgu, umu. Tu je važno osvijestiti da one nisu vaši neprijatelji, suparnici. One nisu niti povoljne niti nepovoljne za vas; one nisu ni dobre ni loše. Shvatite da nemaju veze sa vama, da to niste vi, One su u potpunosti odvojene, one djeluju u skladu s umom i unutarnjim tendencijama.

Meditacija nikad nije poistovjećivanje , ona je duboka svjesnost trenutka. Ona je sama svjesnost.
---------------------------------------------------------
"Ja" se odnosi na istinsku zbilju sto je bitak - svijest - blaženstvo; samo neznalica može tu riječ upotrijebiti misleći na tijelo! Neznanje i pogrešno poistovjećivanje s tijelom uzrokuju beskrajne izmjene tuge i radosti. Stoga, uporabi svoju moć razlučivanja kada izgovaraš (upotrebljavaš) riječ "Ja", neka se ona odnosi isključivo na tvoju božansku zbilju. To će ti donijeti znanje o ŕtmanu (ŕtmajnŕna).
Treba razumjeti , da biste postali nevezani za osjećaje reagiranja (porive) koje želja stvara, morate ih prestati slijediti, izbjegavati ili ublažavati. Budite u potpunosti prisutni sa njima, budite ih svjesni u svim njihovim nijansama. Prestanete da ignorirate i potiskujete te osjećaje i nemojte se poistovjećivati (identificirati ) ni sa kakvim um vrtlozima da ih ublažite.
Brahmanubhava Upanisada



Pripremili: Goga i Laci

Feb: 2016



www.girija.info
http://www.facebook.com/GogaiLaci

Postoji patnja,Ali NE onaj TKO pati

Postoje dijela,Ali NE onaj TKO radi
Postoji oslobođenje,Ali NE onaj
TKO slobodan biva
Postoji Put,Ali na njemu putnika nema.

Ako čovjek vidi ništa dok gleda svemir
Ako umom tada promatra um
On uništava razlike I dostiže Budinstvo


-------------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Najveća tajna – buđenje i spas od wetika, bolesti koja proždire čovječanstvo


Najveća tajna – buđenje i spas od wetika, bolesti koja p...Autor: Ljubica Šaran Matrix World Bolje je umrijeti nego živjeti u snu, riječi G. I. Gurdjieffa. Koliko puta vam se dogodilo da sate, dane, pa čak i tjedne provedet...

View on matrixworldhr.com Preview by Yahoo








"Najvažnija odlika wetika je da se zaraženi ponašaju kao predatori, svi oni koji su nepovratno zaraženi s bolešću ne pokazuju niti jednu jedinu ljudsku pozitivnu karakteristiku, oni su postali nehumani u svakom smislu te riječi. Oni se ponašaju kao sasvim druga vrsta koja se hrani nama, bez obzira dolazi li hranjenje kroz dominaciju ili psihičku, emocionalnu, fizičku, metafizičku ili neko drugu vrstu konzumacije. Oni koji su bespovratno zaraženi wetikom uništavaju svu pozitivnu kreativnu energiju ljudi i resurse planete, ogoljavajući je do kosti.“




****************************************
Mnogi od nas ne mogu shvatiti veličinu zla koje donosi wetiko, i ako su žrtve takve bolesti. Nedostatak imaginacije o najvećem zlu koje je ikada postojalo na planeti omogućava stvaranje našeg vlastitog zla, na takav način se bolest širi na sve strane, omogućavajući vrzino kolo koje se milenijima nije zaustavilo. Zbog naše psihičke sljepoće mi smo sudionici u širenju wetika, sistematskog zla koje se ne može opisati riječima. Zlo paralizira naše mogućnosti sagledavanja epidemije, onemogućava stvaranje jezika s kojim bismo ga opisali. Nama nedostaju ne samo riječi već i pojmovi s kojima bi otkrili wetiko, zbog toga nam ne preostaje ništa drugo već da koristimo transcendentalni jezik umjetnosti.“

Oznake: Obrazovanje

Poštovani Boro,

Najleše se zahvaljujem na vašoj
podršci.

Sem naših neprijatelja svi su nam prijatelji. Vi znate da smo
mi otvoreni za javnost i da ne radimo ništa skriveno. Nemam
ništa protiv da naše tekstove preuzimaju i drugi, ali jedino reagujemo u
slučajevima kao što je bio Jani Urbanc i Leo Trojar, i po neki drugi, koji su koristili antropozofiju kao mamac da bi plasirali neke stvari koje su veliko zlo. Naš cilj i jeste da se osposobimo saznanjem da prepoznamo zlo u Svetu i da ga otkivamo. U tom smislu korisimo mnoge tekstove Rudolfa Štajnera, Sergeja O. Prokofjeva, Teri Bordmana ali i ono što radi Katica Radonić. Neznam da li ste pročitali njenu knjigu U vrtlogu zla? Ako niste pišite mi da ste zaiteresovani, ako jeste zainteresovani, i ja ću je zamoliti za to. To se distribuira mejlom i besplatna je. Knjiga je izuzetno vredna.

Ja se sećam da ste mi vi nudili da se učlanim u Udrugu Magicus
i da se registrujem, da bih mogao sam da postavljam tekstove. Ali, smatram da je bolje da to radite sami zavisno od polja vašeg interesovanja.

Takođe, jako je važno da pridobijemo i nove ljude da čitaju antropozofiju preko Mejl Platforme, pa ako imate takve prijatelje pošaljite mi njihove mejlove i ime i prezime. Ja svakoga prethodno pitam, da li želi da prima
Mejl Platformu.

Samo da znate, Mnogo toga se nudi, ali to nije zdravo za čoveka. Bioenergetika, Joga, Ji Đing i slično nisu područja našeg delovanja.

Srdačan pozdrav
Djordje
Savic
-------------
e-mail :
jordisavic@gmail.com
e-mail :
jordisavic@yahoo.co.uk
Mob : +381 63
8059526
skype name : jordi.savic
------------



JUBILARNI BROJ Mejl Platforme


poštovani đorđe,

zanima me dali da nastavim i dalje sa objavljivanjem pisama koje mi šaljete
ili da prekinem sa tim?

bez filozofiranja kratko i jasno odgovorite mi. kompjutera nemam i koristim
se kud stignem, tako i sad.

hvala vam za sve do sada učinjeno sa vaše strane!

lp, borivoj

----------------------------------------

Feb 1 at 10:04 PM
Poštovani Borivoje,

Samo slobobodno nastavite da to objavljujete. To što objavljujemo je sve
javno i nemamo tajni.

Hvala vam na poverenju. Želim vam da prevaziđete probleme koje imate.

Srdačan pozdrav
Djordje Savic
------------------
e-mail : jordisavic@gmail.com
e-mail : jordisavic@yahoo.co.uk
Mob : +381 63 8059526
skype name : jordi.savic
------------------

Lp, Borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Molitva sufijske učiteljice iz osmog stoljeća
Rabie al-Adawiyye
"O Bože, ako te obožavam iz straha od pakla,
tada daj neka u paklu izgorim, ako te obožavam radi nade u raj, onda mi ga ne daj.
No ako te obožavam zarad tebe samoga, ne ustegni od mene svoju vječnu krasotu!"


Molitva abecede
Neki siromašan seljak, vraćajući se kasno navečer iz tržnice, primijeti da nema kod sebe svoj molitvenik. Usred šume njegovim kolima otpadne kotač i on se uznemiri pomislivši da bi mu dan mogao završiti a da se nije pomolio.
Onda se pomoli ovako: „Učinio sam veliku glupost, Gospodine. Otišao sam jutros od kuće bez svoga molitvenika, a tako mi je slabo pamćenje da bez njega ne uspijevam izreći ni jednu molitvu.
Ali evo što ću učiniti: recitirat ću skroz polako cijelu abecedu pet puta, a ti, koji poznaješ svaku molitvu, možeš složiti od slova moje abecede molitve kojih se ne mogu sjetiti“.
Onda reče Gospodin svojim anđelima: „Od svih molitava koje sam danas čuo, ova je bez sumnje najljepša, jer je izišla iz jednostavnog i iskrenog srca“.

"Bog odgovara na svaku molitvu. Samo što je ponekad odgovor 'Ne',
za naše dobro."


Moliti se Bogu da nam učini nešto dobro je isto što i moliti sunce da nam sja. U božanskoj prirodi je da čini dobro, ne moramo ga za to posebno moliti. Bog čini i uvijek će činiti dobro bez obzira molili mi ili ne. Usto, Bog zna što nam treba i prije nas samih, prema tome ne trebamo Boga informirati o nečemu što već zna. ("Ta zna vaš Otac što vam treba i prije nego li ga zaištete.'' - Mt 6:8). Prema tome, kroz molitvu ne molimo Boga, nego sebe - da shvatimo i uvidimo da sve ono što molimo i očekujemo od Boga (a i drugih, uključujući ljude) moramo i sami biti voljni pružiti. Inače nemamo pravo na ispunjenje molitve. Ako očekujemo od Svevišnjeg (ili bilo koga drugog) da bude velikodušan, trebamo i sami biti velikodušni. Ako očekujemo od Svevišnjeg (ili bilo koga drugog) da nam nešto oprosti, moramo i sami oprostiti onima koji su nam se zamjerili. Zato i stoji u Očenašu: "I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim" - bit će nam oprošteno (i time molitva uslišena) ako i sami oprostimo. Ono što je bitno kod molitve je ono što mi molitvom mijenjamo, činimo i shvaćamo, a ne što Bog ili netko drugi kome se molimo čini, jer promjenom u sebi stvaramo promjenu izvan sebe. Zato se i kaže: ''Molitva ne mijenja okolnosti već nas."


"Svaki dan odvoji pola sata za molitvu, osim ako imaš puno posla – u tom slučaju odvoji jedan sat."
- Sv. Franjo Saleški (1567-1622)

Oznake: Obrazovanje

Molitva jednog pisca: Ovako se Ivo Andrić obraćao Bogu

Nobelovac i pisac Ivo Andrić zabeležio je u svojoj knjizi "Znakovi pored puta" i jednu iskrenu i lepu molitvu. Ako ste u mogućnosti, čitajte je stalno:
18 Nov 2015 0 comment

Molitva jednog pisca: Ovako se Ivo Andrić obraćao Bogu

Nobelovac i pisac Ivo Andrić zabeležioje u svojoj knjizi "Znakovi pored puta" i jednu iskrenu i lepu molitvu. Ako ste u mogućnosti, čitajte je stalno:

"Bože, ne dopusti da srce naše ostane prazno, nego daj - pošto od tvoje volje sve zavisi - da uvek želimo i da se nadamo, i da to što želimo bude dobro i stvarno i da naša nada ne bude isprazna.

Daj da predmet naših želja bude viši i lepši od našeg života i da se dobroj nadi nikad ne iznevjrimo zbog kratkih i varljivih ostvarenja koja zaklanjaju vidik i lažno obećavaju odmor.

Daj nam prav put, sa prolaznim posrtanjima, a sa mirom i slavom na kraju. I daj nam mudrosti i hrabrosti, kad nam daješ iskušenja.

I ma kuda išli i lutali, ne daj da na kraju ostanemo izvan tvoje sveobimne harmonije, jer to svake sekunde, na svakom mestu, svakim delićem bića želimo".


-----------

Lp, Borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Odjeci istraživanja
Religioznost guši altruizam: Zašto su religijski odgoj i velikodušnost u negativnom odnosu

Autor: Vedrana Simičević
Objavljeno: 16. studenog 2015. u 7:12
Vezano


Veliko istraživanje koje je obuhvatilo čak 1170 djece iz Kanade, Kine, Turske, SAD-a, Jordana i Južnoafričke Republike, pokazalo je da odrastanje u religioznom okružju rezultira uvriježenim očekivanjima suprotnim efektom – manje altruističnim pojedincima

Prema nekim podacima gotovo 5.8 milijardi ljudi, dakle gotovo 84 posto stanovnika našeg planeta reći će za sebe da su religiozni. Pripadnost nekoj od prevladavajućih svjetskih religija, dokazuje se to uvijek iznova kroz povijest, snažan je čimbenik u oblikovanju društva. U ime religije stvarale su se i rušile nacije, vodili ratovi, mijenjale čitave civilizacije.

Čak i danas, kad je doba inkvizicije naoko daleko iza nas, jedna od najvećih podjela modernog društva, ona između Zapada i Istoka, koliko god da se u širokom kontekstu mogla shvatiti, velikim dijelom počiva upravo na različitosti vjere. Ono što je pri tome zajedničko svim vjerama i slovi za neku općeprihvaćenu društvenu pretpostavku poveznica je između religioznosti i morala. Ova, duboko u pore svakog društva utkana pretpostavka jedan je i od najjačih argumenata pobornika vjeronauka u školama. Čak i ateisti i agnostici skloni su prigrliti to pojašnjenje dok se pitaju treba li njihovo dijete s većinom ostalih slušati nauk o vjeri. Ako ništa drugo - racionaliziraju sebi vjernici i nevjernici – ima li štete u tome da klinci slušaju predmet koji bi im trebao ugraditi neke moralne vrijednosti?

E pa ako je suditi po najnovijoj, iznimno opširnoj međunarodnoj znanstvenoj studiji – itekako ima. Istraživanja poveznice između religioznosti i morala nepopularna su čak i u znanstvenom svijetu, gdje se malo tko dosad usuđivao istraživati i propitivati istinitost nepobitne »logike« da su religiozni ljudi ujedno i moralniji. Kako je moral teško definirati u empirijskim znanstvenim parametrima, istraživači su se često koncentrirali na link između religioznosti i altruizma – dakle situacije u kojoj netko nešto daje drugome bez da ima išta od toga, pa i pod cijenu vlastite štete. Hipoteza da su vjernici velikodušniji prema drugima najčešće je, k tome, propitivana isključivo na već odrasloj populaciji, a neka istraživanja pokazala su i da su religiozni pojedinci skloni sebe opisivati kao darežljivije, što međutim potom nije potvrdilo njihovo stvarno ponašanje. Posljednja u nizu studija koje propituje ovu »bogomdanu« pretpostavku, veliko istraživanje koje je obuhvatilo čak 1170 djece iz čak šest zemalja – Kanade, Kine, Turske, SAD-a, Jordana i Južnoafričke Republike, pokazalo je da odrastanje u religioznom okružju rezultira upravo suprotnim efektom – manje altruističnim pojedincima.
Želja za dijeljenjem

Raznolikost zemalja iz koje su dolazili mali ispitanici isključila je mogućnost utjecaja kulturalnih razlika na rezultate, a veliki tim predvođen s poznatim francusko-američkim neuroznanstvenikom Jeaneom Decetyjem vodio je računa da na rezultate ne utječu i neki drugi faktori poput godina, s obzirom na to da je poznato da se altruizam povećava s dobi djeteta.

Kako je među obiteljima ispitanika bilo najviše onih koji su se izjašnjavali kao kršćani, muslimani ili ateisti, istraživači su rezultate mjerili između ove tri grupe. Kako bi pak izmjerili sklonost altruizmu, istraživači su svakom djetetu prezentirali 30 popularnih naljepnica, dozvolivši im da za sebe izaberu po deset koje mogu zadržati. Prije toga, međutim, djeci je saopćeno da neće biti dovoljno naljepnica za svih. Mali ispitanici iz religioznih obitelji, neovisno o kojoj se religiji radi, pokazivali su značajno manju sklonost dijeljenju od djece iz ne-religoznih obitelji. Pri tome su najmanju velikodušnost prema drugima pokazivala djeca iz obitelji koje su najintenzivnije prakticirale svoju vjeru. Štoviše, za razliku od ranije potvrđene pozitivne poveznice između starosti djeteta i altruizma, u skupini djece iz religioznih obitelji altruizam je opadao s godinama.

Drugim riječima, ovakvi rezultati upućuju da što dijete duže odrasta u religioznom okružju, smanjuje se i njegova želja da s drugima dijeli resurse, čak i ako se radi o poklonu. Znanstveni tim pri tome naglašava da su mali ispitanici o potencijalnom dijeljenju naljepnica s drugima odlučivali unutar svojih razreda, dobne skupine i etničke grupe, te da na odluku nije utjecala među-grupna dinamika. Zanimljivo je pri tome da su religiozni roditelji u većoj mjeri i s većom sigurnosti svoju djecu opisivali velikodušnom, od roditelja koji ne prakticiraju vjeru. Istraživanje je pokazalo i da djeca iz religioznih obitelji štetnijim procjenjuju cijeli niz negativnih ponašanja kao što je naguravanje, podmetanje noge i slično, i zahtjevaju za takva ponašanja strože kazne no djeca iz nereligioznih obitelji.
Osnova za rasizam

Iako bi to bilo znanstveno neutemeljno, teško je bar na teoretskom nivou ne dovesti u vezu ovaj negativni link između religioznosti i altruizma s jačanjem netrpeljivosti, ksenofobije i rasizma na koje svakim danom sve više ukazuje izbjeglička kriza.

Naime, iako u podlozi tzv. »novog rasizma« koji podrazumijeva superiornost većine nad manjinom stoji cijeli niz faktora od koncepta međugrupne netrpeljivosti do teorije Gordona Allporta da je kategoriziranje i stereotipiziranje ljudi posljedica kognitivne potkapacitiranosti i težnje za pojednostavljivanjem, u kontekstu veze s religioznim odgojem i altruizmom, posebno se zanimljivim čini poznata teorija Theodora Adorna.

Ovaj njemački sociolog i filozof pedesetih je godina prošlog stoljeća nevjerojatnu raširenost fašizma u tadašnjoj Njemačkoj pripisao tzv. autoritarnom tipu odgoja. Po njegovoj teoriji, odnos roditelja i djeteta u kojem prevladava strogo nametnuta disciplina karakterizirana kažnjavanjem vodi ka stvaranju autoritarne ličnosti koja preferira slijediti konvencionalne socijalne norme i vrijednosti i podložna je jednom, superiornom moralnom autoritetu, te neprijateljski nastrojena prema onima koji na bilo koji način krše ovaj sustav normi. Istraživanja koja podržavaju ovu teoriju pokazala su da je visoka razina autoritarnosti povezana sa svim tipovima predrasuda koje su osnova za rasizam, seksizam i homofobiju. Iako je Adornova teorija naveliko kritizirana da pripisuje rasizam isključivo odgoju i crtama ličnosti, ovaj se koncept kroz različite forme pojavljuje sve do danas, pa je tako primjerice osamdesetih godina američki psiholog Bob Altemayer uveo pojam »desničarke autoritarnosti« koja uključuje rigidno slijeđenje društvenih konvencija, podložnost autoritetu i snažno odbacivanje svega što je kulturološki drugačije, te posljedičnu sklonost rasističkim stavovima.

S obzirom da religiozni, baš kao i autoritarni odgoj uključuje vjerovanje u set normi i jedan nepobitni moralni autoritet, nedostatak altruizma zastrašujuće se, bar naoko, uklapa u koncept po kojem su autoritarne ličnosti sklone razvijati netrpeljivost prema drugima.

Znanstvena istraživanja i sociološke teorije, na žalost, nisu uvijek najomiljeniji faktor u sferi donošenja političkih odluka. No u svjetlu Adornovih paralela s jačanjem fašizma i poznatog Milgramovog eksperimenta u kojem su pod utjecajem autoriteta mnogi ispitanici bili u stanju zadavati pogubne elektroškove drugima, zagovornici religijskog odgoja, posebno onog u školama, mogli bi ipak bar dva puta proučiti istraživanje Jeana Decetya i suradnika.

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Predmet: Zašto?

Višegodišnja, temeljito pripremana teorija kaosa u Europi,danas, 2015. godine postaje naša gorka stvarnost.

Pitanja, koja daju odgovor na to su sljedeća:

1. Zašto se ne sastaje Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda?

2. Zašto bogate arapske države ne prihvaćaju tzv. izbjeglice ?

3. Zašto tzv. izbjeglice, ukoliko je to istina da su zbog rata morali napustiti svoje domove, ne ostaju u najbližim državama i ne čekaju na povratak kući kada se smiri situacija u njihovim državama?

4. Odakle tim ljudima toliko novaca, ako su nekoliko godina unatrag trpjeli siromaštvo i nasilje?

5. Kako to da su tako lijepo uređeni, odjeveni, posjeduju najnoviju tehnologiju i većina od njih tečno govori engleski jezik?

6. Zašto odbijaju hranu, vodu, novac, pomoć, te žele jedino stići na točno određen cilj?

7. Zašto su odlično organizirani, imaju vođe i detaljno razrađene scenarije, ponašanje pred kamerama uključujući i zloporabu vlastite djece?

8. Zašto je baš sada odjedamput toliko mnoštvo izbjeglica na putu u Europu, ako kriza u njihovim dražavama traje već godinama?

9. Zašto tako mnogo tzv. izbjeglica nema baš nikakve dokumente, odakle im toliki novac, komu su prodali svoja imanja da su došli do novaca, tko ih šiša, brije, uređuje frizure, tko ih hrani (nema među njima niti jednoga stradalnika?!), tko im je dao »Plan križarskog pohoda na Europu«, tko???

Zašto je u Sloveniji POP TV na prvom mjestu, koja javlja o tomu, jednostrano, bez kritičkog pogleda.Tko je vlasnik POP TV-a? Tvrtka iz SAD-a, naravno!!!

10. Zašto su tzv. izbjeglice agresivne, uništavaju sve pred sobom, ne poštuju nikakav red ili propise, zašto ih o tomu nisu ništa podučili oni koji su ih na taj pohod na Europu pripravili, uputili?

11. Zašto većinom izjavljuju da žele u Europi studirati, a nitko ne želi raditi?

12. Zašto šute sigurnosne službe???

13. Zašto su na svakom koraku s njima simboli njihove islamske države, koje agresivno pokazuju?

14. Zašto NATO ne djeluje na »izvoru tragedije«?

15. Zašto tzv. izbjeglice isključivo ZAHTIJEVAJU, ali ne MOLE?

16. Zašto su odlično kondicijski i fizički pripravljeni?

Tko uspije odgovoriti na gornja pitanja, sigurno će naći odgovor da se radi o »Križarskom pohodu na Europu« koja je godinama »trn u peti« SAD-u.

SAD su pokušale s financijskom krizom u Europi, koja je rezultirala recesijom, i kojoj se Europa ipak othrvala, no sada je zadobila novi, težak udarac u obliku najnovijeg »Križarskog rata«.

RAZMISLI I POŠALJI DALJE ......Uzbuđujuće i strašno ....



-------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Sreča prebiva v tebi

Ko nisi srečen, misliš, da je vse obrnjeno proti tebi. Ko tako razmišljaš, takšno situacijo sam ustvarjaš s svojimi mislimi. Zazri se vase! V sebi nosiš prijatelja, ki ti zmeraj ponuja zavetje in odgovore na vsa vprašanja. Poveži se z njim. Ime mu je tvoje bistvo, tvoja modrosti, notranja moč, pozitivna energija, toplo srce, zdrava pamet, intuicija, šesti čut, duša ali kakorkoli ga sam imenuješ. Nauči se ga ponovno poslušati, da boš našel pot do svoje sreče. Razmisli kakšne misli želiš misliti in kakšna dejanja boš storil, da boš srečen.

Za vsakim dežjem posije sonce
Sreča je relativen pojem, tako kot čas, prostor…, odvisno s katerega zornega kota nanjo gledamo. V danem trenutku in prostoru je lahko nekaj za nekoga sreča, za drugega pa enaka stvar nesreča. Na primer: sreča je lahko smrt, če pomeni za trpečega odrešenje in nesreča za svojce, ker so izgubili ljubljeno osebo. Večen Jin - Jang.
Vsi želimo biti srečni. Vsak na svoj način. Neka notranja energija v tebi ustvarja to potrebo. Je kot zrak, hrana ali sonce, ki ga potrebuješ za življenje. Srečo lahko imenuješ tudi ljubezen do sebe. Oddajaš jo in sprejemaš.



Prevzeti življenjski vzorci, izkušnje in nepovezanost s svojim bistvom, ti lahko prinesejo obdobje nezadovoljstva in občutek, da nisi srečen. Lahko počakaš, da po dežju posije sonce, ali, da za slabim pride dobro … , ali pa se vprašaš kaj lahko sam narediš?
Zazri se vase in poišči odgovor zakaj misliš na tak ne-srečen način? Zakaj ne bi razmišljal na nov način, ki ti bo dajal več sreče? Ne sodi ali je nekaj dobro ali slabo, tudi ta pojma sta relativna. V vsakem dobrem je nekaj slabega in v vsakem slabem nekaj dobrega. Enostavno vzemi stvari kot so in se ne ukvarjaj s sojenjem. To je eden od načinov, da živiš ta trenutek in najboljši način, da si srečen.


Način razmišljanja: »ko bo to in to … takrat bom srečen« ti ne bo prinesel dolgotrajne sreče, ker boš vso življenje strmel za željami v prihodnosti, ki nimajo konca.
Razmišljaj o tem kaj je in kaj imaš v tem trenutku, namesto, da negoduješ, ker nimaš tega in onega. Vsak trenutek je okoli tebe milijon stvari zaradi katerih si lahko srečen ali nesrečen. Od tebe je odvisno iz katerega zornega kota boš gledal na svoje življenje.

Zunaj sebe najdeš le kratkotrajno srečo
Sreča je kratkotrajna, ko jo iščeš zunaj sebe, ker na njeno trajanje ne moreš vplivati, še posebej če si od zunanje sreče odvisen ali zasvojen:
- z materialnimi dobrinami, ko kopičiš stvari v svojem življenju in se ne zavedaš, da boš jutri potrebovali nove in nove, da boš lahko srečen in večino tega potem mečeš ob čistilnih akcijah v zbiralne kesone, da se znebiš navlake,
- z delom, ko ne znaš svojega dela nikoli končati in se po delu sprostiti ter uživati sadove (nematerialne), ali ko porabiš ves prosti čas, da lahko še več delaš,
- z pre najedanjem, ko ne znaš jesti zato, da živiš ampak živiš zato da ješ, venomer misliš na hrano in z njo tolažiš svoja čustva,
- z medsebojnimi odnosi, ko si lastiš otroke, partnerja ali prijatelje, si ljubosumen in jih delaš odvisne od sebe,
- z drogami, alkoholom, cigareti, ko trdiš, da lahko vsak trenutek nehaš,
- in z drugimi vsakodnevnimi rečmi, ki niso življenjsko potrebne in se jim ne moreš odpovedati.
Te odvisnosti ti ne dajo dolgotrajne sreče, ker je zmeraj od nekoga ali nečesa odvisna.
Zaradi tega si lahko odtujen od svojega bistva. Zaneseš se lahko le na svojo srečo, ki je ne najdeš zunaj, ampak le v sebi.
Ne sprašuj, če te imajo drugi radi, ampak se vprašaj, če jih imaš ti rad. Ne čakaj, da te drugi nagovorijo, ampak ti napravi prvi korak. Ne govori, da ti nobeden ne pomaga, ampak priskoči ti na pomoč.

Nam pretekli strahovi ovirajo srečo?
Vse kar se ti je zgodilo in se ti v spominih nekako še naprej dogaja, se je zgodilo z nekim namenom. Ne sodi, če z dobrim ali slabim. Pomembno je, da preteklost sprejmeš, o tem ne sodiš in je ne potiskaš pod predpražnik podzavesti. Enostavno si reci: zgodilo se je. Ko stvari sprejmeš takšne kot so, se pričenjajo razblinjati, ker nimajo več moči nad teboj. Dokler te je preteklosti groza, daješ temu strahu moč, da te straši. Svoje spomine dojemaj brez obsojanj in vrednotenja. Sedaj si odrasel in imaš vse možnosti, da si ustvariš življenje, ki te osrečuje.


Zelo čudežno deluje ljubezen do sebe. Zmeraj, ko se pojavi strah, se poveži s svojo notranjo močjo, svojo notranjo ljubeznijo, ki te bo zmeraj varovala. Je kot mehanizem za samoohranitev. Bodi s seboj potrpežljiv. Ko se ne boš maral, se umiri, poveži s svojim bistvom in si reci: »Rad se imam in cenim se. Potrpežljiv sem s seboj. S močjo svojih misli ustvarjam svoje življenje.«

Nauči se reči ne in spoštuj, ko drugi reče ne
Takrat, ko se pustiš prepričati, delaš uslugo drugemu in ne sebi. Če veš, da je odgovor ne, bodi odločen in se poslušaj. V obratnem primeru mečeš svojo moč dobesedno vstran. Nauči se izgovoriti jasen in odločen NE, da boš usklajen s svojimi željami. Če sebe in svojih odločitev ne spoštuješ, potem ne pričakuj spoštovanja od drugih. Razmisli kako bi se življenje in dogovori poenostavili, če bi vsi prenehali s prepričevanjem. Prepričevanje enačim s vsiljevanjem tuje volje in ne vem zakaj iz vljudnosti prepričevalcu ugodimo. Odločaj se s svojo glavo in spoštuj odločitve drugih.

Sreča prebiva v tebi
Vsi smo božanska bitja in tudi tebi je na tem planetu namenjena sreča in blagostanje.
Le ko te situacija prisili, ko postane v tvoji koži nevzdržno, pričneš iskati oporo v sebi, s seboj ponovno vzpostaviš komunikacijo. V sebi nosiš vse odgovore, pa se ne poslušaš, v sebi nosiš zvestega prijatelja, s katerim boš živeli vso življenje, pa ga ne objameš, v sebi nosiš radost, pa si jo ne dovoliš čutiti, v sebi nosiš zdravilca, pa mu ne verjameš, da te bo pozdravil. Ko ti je najhuje, ti ponuja roko in zmeraj poskrbi zate. Če le hočeš.
Takšen kot bi rad bil, v svojem bistvu že si. Ponovno ugotovi kdo si. Bodi ti ti.

Za iskanje svoje sreče si vzemi si čas.
Poveži se s svojim bistvom. Tam boš našel vse odgovore na vprašanja.
Tvoje bistvo je tvoja modrosti, notranja moč, pozitivna energija, toplo srce, zdrava pamet, intuicija, šesti čut, duša ali kakorkoli to sam imenuješ. Krepiš ga tako, da mu prisluhneš, mu postaviš vprašanja, razvijaš svojo radovednost, gledaš kar vidiš in poslušaš kar slišiš.
Saj poznaš občutek sreče, ko te oblije radost, mravljinci, vzhičenost …
Ljubezen do sebe je najboljša pot do osebne sreče. Ko si srečen, tvoja energija najlepše teče, zato si zdrav.
Verjetno se spomniš trenutkov v življenju, ko si že uporabljal svoje bistvo. Vzemi si čas zase, zapri oči, se umiri in se spomni čim več takšnih trenutkov (še bolje, da si jih zapišeš v poseben zvezek), da boš dobil občutek in ponovno zaupanje v svoje bistvo.

Če želiš gojiti srečo, bodi osredotočen na svoje misli. Ker si s svojimi mislimi ustvarjalec svojega življenja, vplivaš tudi na svojo srečo.
Osredotočenost je opazovanje misli, besed, dejanj. To lahko dosežeš z treningom: opazuj svoje misli, reakcije in odzive. Bodi prijazen do sebe, tudi takrat, ko situacije in misli ne bodo prijazne. Poskušaj uravnat tok svojih misli s tem, da misliš predvsem tisto kar v tistem trenutku počneš. Tako se bodo misli in tvoje bistvo zbistrila. Razmisli kakšne misli želiš misliti o svoji sreči in kakšna dejanja boš storil, da boš srečen. Si ustvarjalec svoje sreče.
In ne pozabi na star pregovor: »Vsak je svoje sreče kovač.«

www.gibanje.org

Oznake: Obrazovanje

Zemlja koja u svojoj povijesti nikada nije ni jednu državu napala!
Država koja je do 1896. godine bila jedini izvor dijamanata na svetu, ona u kojoj se nalazi kuća na najvećoj nadmorskoj visini.

Ime Indija duguje starom persijskom nazivu reke Ind - Sindu...
Sedma je država na svetu po površini teritorije (3.287.263 km2) a druga po broju stanovnika, sa oko 1,2 milijarde stanovnika!

Glavni grad države je Nju Delhi koji se nalazi na području samostalne uprave jedinice teritorija glavnog grada Delhija, a od važnijih indijskih gradova još izdvajamo Agru, Bangalore, Chenai, Dispur, Kalkutu, Port Bair i grad Mumbai.

U narednim redovima vodimo vas kroz "zanimljivu Indiju" odnosno zanimljive činjenice o Indiji:
Nju Delhi je glavni grad Indije i drugi najnaseljeniji grad na svetu.

"Lotus Temple“ je glavni hram u Indiji i jedan je od najposećenijih na svetu. Ovaj hram poseti blizu 50 miliona ljudi godišnje.

U Indiji se nalazi kuća na najvećoj nadmorskoj visini od 5.500 metara

Indija nikada u svojoj istoriji nije napala ni jednu državu!

Do 1896, Indija je bila jedini izvor dijamanata u svetu.

Država Indija je najveća demokratija na svetu, sedma najveća zemlja na svetu, i jedna od najstarijih civilizacija

Indija poseduje nuklearno oružje i deseta je zemlja na svetu po ulaganjima u odbranu.

U Indiji se nalazi najveća porodica na svetu čovek koji ima 39 žena i 94 dece!.

Indija je federacija koja se sastoji od 28 država i 7 saveznih teritorija.

Indija je zemlja sa najvećim brojem pošti na svetu.

Najveći poslodavac u Indiji je indijska železnica koja zapošljava preko milion ljudi

Verovali ili ne indijska železnica najveća je na svetu, koja ima preko 64.000 kilometara dugih pruga i koja, preveze dnevno i do 14 miliona putnika.

U Indiji su nastale četiri religije - hinduizam, budizam, đainizam i sikizam, za tim slede 25% ostalih religija svetske populacije.

Indija je druga ili treća zemlja sa najvećom muslimanskom populacijom u svetu.



Najveća filmska industrija je u Indiji. Godišnje se proizvede oko 1.100 filmova, što je malo više nego u Nigeriji, dvostruko više nego u SAD-u i deset puta više nego u Velikoj Britaniji.!

Glavnih šest jezika u indiji su hindski, bengalski, teluški, maratski, tamilski i urdu jezik, a svaki od ovih govori više od 50 miliona ljudi. U Indiji ne postoji nacionalni jezik. Hindski i engleski su službeni.

Indijski hindski kalendar ima 6 godišnjih doba – proleće, leto, monsunski period, zimu i predproleće.

Čaj je najomiljenije piće u Indiji. Indija je najveći proizvodjač čaja na svetu.

Indija je najveći svetski proizvođač i potrošač manga. To je u Indiji nacionalno voće.

Šah je izmišljen u Indiji.

Prema Ginisovoj knjizi rekorda Indija je na trećem mestu po broju oborenih rekorda svake godine, iza SAD-a i Velike Britanije

Indija je jedna od najvećih izvoznika računarskog softvera.

Ima više od milion Indijaca milionera, ali zato 35% ljudi živi ispod granice siromaštva.

Krava je sveta životinja u Indiji. Vrlo često se mogu videti krda krava kako slobodno šetaju ulicama, njihov izmet je u sušnim delovima zemlje važan materijal za loženje.
Najveća škola na svetu nalazi se u Indiji i nju ukupno pohađa 45.000 učenika.!

Khajuraho je jedno od najsposećenijih turističkih mesta u Indiji zbog najveće koncentracije srednjovekovnih spomenika u Indiji. Reč je o više skupina hinduističkih i džainističkih hramova koji su slavni po svojim raskošnim i erotskim skulpturama kojima su potpuno ispunjeni.

U Indiji rastu džinovske palme. One mogu da izrastu do visine i do 22 metra i da imaju po 5 metra duge listove.

Tadž Mahal je mauzolej iz 17. veka koji je u Agri, sagradio indijski šah Džahan kao simbol velike i večne ljubavi prema svojoj preminuloj supruzi, nalazi na UNESCO listi svetske baštine.

Indijske obale su duge preko 7000 kilometara!

Zvanična valuta Indije se sme koristiti samo u Indiji. Iznošenje indijske valute rupija van granica zemlje je strogo zabranjeno i za to sledi krivično gonjenje.

Zanimljiva činjenica je i to da indijske žene na sebi nose i čuvaju čak 11 odsto ukupnog zlata na zemlji. To je više od nacionalnih trezora SAD, Švajcarske i Nemačke zajedno!

U Indiji postoji čovek koji tvrdi da nije jeo niti pio apsolutno ništa 70 godina. Nakon niza testova, doktori i dalje nemaju objašnjenje za taj fenomen.

Indijski policajci su finansijski motivisani od strane države kako bi nosili brkove.

Više od polovine stanovnika u svojim domovima nema lavabo, dok broj mobilnih telefona premašuje broj wc šolja.

U Indiji postoje neka čudna zanimanja poput uličnog čistača ušiju.

Indijska "Go Air" aviokompanija zapošljava samo pilote žene, jer dotična kompanija izračunala da im to zbog njihove manje težine, donosi uštedu od 500.000 dolara godišnje!

Izvor: Zanimljivosti dana

---------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Svamijevi odgovori na pitanja u Prashanthi Nilayamu




e Slijedeći razgovori između poklonika i Svamija događali su se u Prasanthi Nilayamu prije mnogo godina i prvi puta su objavljeni u ranom izdanju Sanathana Sarathi:

Poklonik: Svami! Svijet je jako okrutan prema meni.
Svami : To je njegova priroda. Svrha svijeta je razočaranje koje mora izazvati potrebu. Kada je potreba dovoljno velika pojedinac traga za ispunjenjem.
Poklonik: I ne uspijeva!
Svami : Jedino kada traži ispunjenje, izvana! U sebi ga može dobiti. Unutra je uvijek dostupno, uvijek odgovarajuće. Sve dok postoji vezanost za izvanjske forme postoji bol. Konačno olakšanje od boli može nastupiti samo kada izgubite ego, neutraliziranjem onoga što reagira na nešto kao bol ili nešto drugo kao zadovoljstvo, čija memorija, čije uvjetovanje pomaže prepoznati dualnosti radosti i tuge.
Poklonik: Ali svijet, Svami?
Svami : Svijet je bol. Od svijeta ne očekujte ništa osim toga. Ja sam htio da vaše postojanje u potpunosti bude uvjetovano s boli, kako bih vas privukao sebi.
Poklonik: Koje ja mogu u najboljem slučaju samo se nadati da ću ostvariti.
Svami : Bog ne traži niti nadu niti očaj. One su predmet relativnosti. Univerzalno biće je iznad nade i očaja, sigurnosti i sumnje. Ono ne poznaje oklijevanje u svojim zaključcima. Ono se uvijek prostire u svim smjerovima i niti jednom smjeru.

Poklonik: Koji će onda biti moj smjer?
Svami : Danas uzmi ono što djeluje danas. Što djeluje sutra za sutra. Dan po dan, svaki dan za sebe, svaki trenutak za sebe, bez prošlosti, bez sjećanja, bez zaključaka.
Poklonik: Zaključci?
Svami : Da. Zaključci vežu, oni pritišću um. Novorođena beba nije ograničena zaključcima. Svi zaključci porobljuju. Većina ljudi su robovi zaključcima koje su donijeli.
Poklonik: Da li to znači da se trebam odreći prakticiranja koncentracije?
Svami: Pitanje koje te muči je pitanje postojanosti. Pokušao si usmjeriti svoje misli i pažnju na riječ a kasnije na oblik, ali si otkrio da niti jedno ne traje, da je sve podložno promjeni. Ali ja ti kažem da svjesnost može ostati, čak i kad oblik nestane, čak kad se i riječ rastoči.…

Poklonik: Pronalazim da mi je teško zadržati pažnju na obliku ili riječi.
Svami : Zato što kada pokušavaš meditirati, sam pokušaj priziva na scenu uspjeh i neuspjeh. Ti sebi kažeš, dobro je meditirati na ovo ili ono, ili meditirat na to je pogrešno ili glupo. Prakticiraj potpunu svjesnost; bez cilja, bez namjere. Budi svoji. Nemoj odabrati nikakvi oblik, svi su jednako Njegovi. Nemoj odabrati niti jednu određenu riječ ili zvuk, jer svi su Njegovi.
Poklonik: Ja sam često izgubljen među proturječnim vjerovanjima.
Swami : Proturječnosti su neizbježne. To je sama priroda ovog svijeta i uma. Ali ti možeš odabrati, ili se do u beskraj sukobljavati s pojavljenim proturječjima ili ostati mirni u centru ciklona. To je problem svih problema, problem perifernog ili centralnog bića.
Poklonik: Periferija ili centar, rub ili središte kotača?
Svami : Da. Središte je mirno, postojano, staloženo. No um će biti povučen do prečka na kotaču, predmetima želje, da prelazi preko blata i kamenja, pijeska i trnja. Neće vjerovati da u centru može ostvariti blaženstvo, već iz periferije, bez da prolazi teško putovanje po neravnom terenu.
Poklonik: U konačnici to znači osvajanje uma?
Svami: Nauči otpustiti sve sukobe koje je iznjedrio um da se igraju sami i ponište međusobno. Budi svjedokom holokausta. Konačno rješenje sukoba nije odluka ili čak izbor, već pasivno bivanje. Usudite se ostati nejasni. Promatrajte beskrajne nedoumice uma kao božansku lilu, božanski sport, kao prirodnu funkciju snopa želja zvanog um. Ne vjerujte umu, ne oslanjajte se na njegove tvrdnje i želje. Promatrajte um iz daljine, nemojte se uključiti u njegova prebacivanja i okretanja. Tada sve postaje ne važno. Kada se sve povlači u besmisao, vi ste u središtu, u ravnovjesju.
Poklonik: Svami, Ti si središte, prečke i okvir.
Svami : Nemojte se brinuti tko sam Ja! Brinite se o sebi, o tome tko ste vi i kako možete uvijek biti svjesni te istine. Nemojte biti voljni talac beskrajnih lukavstava uma. Suzdržite se od svega što vas privlači u svoju mrežu. Ja ću vas voditi, ako se oslonite na Mene. Alternative svijeta neće vam donijeti sreću, jer um, koji uživa u alternativama, samo je nestalna varljiva svjetlost pred vašom vizijom. Ja te ne osuđujem za ono što nisi stvarno ti. Tvoja ne savršenost nije prepreka za mene.
Poklonik: Priznajem da nisam uvijek slijedio pravila ponašanja Sathya Sai Organizacije.
Svami : Tvoj um stalno traži pravila. Ali kada dobiješ pravila, ti ih se ne pridržavaš. Pravila izazivaju krutost, ona nameću. Ona ne mogu procvasti u ljubav ili širiti ljubav. Uvijek postoji način kako nešto učiniti bez pritiska pravila. Pogledajte kako sam Ja nezabrinut s vašim nemirom! Ja živim na taj način, kako bih vam mogao pružiti lekciju iz koje možete naučiti.
Poklonik: Nemiran sam jer žudim za odmorom, a ne dobivam ga.
Svami : Tvoja reakcija na nemir je loša, a ne sam nemir. Nemir je samo uspon i pad vala na oceanu koji si ti. Ništa nije bitno sve dok su dubine sigurne. Uspjeh nije važan, neuspjeh nije važan. Rijeka vječnosti uvijek utječe u ocean Vrhovne volje.
Poklonik: Koliko dugo ću biti rastrgan tom Vrhovnom voljom?

Svami : Ti ste djelić te Vrhovne volje. Zato te muči glad kako bi ju tražio i stopio se s Njom te pronašao ispunjenje i blaženstvo. Bezbroj generacija uključujući i tvoju okreće se prema svijetu kako bi pronašli utjehu i zadovoljili glad, ali glad vas i dalje izjeda.
Poklonik: Koja je onda ispravna reakcija na svjetovne atrakcije?
Svami : Otpustiti. Nemoj držati. Budi miran. Učvrsti se u beskućništvu uma, fizičko beskućništvo ne donosi pobjedu. Mnogi duhovni poklonici još uvijek su uhvaćeni u spirali pohlepe, zavisti, ponosa i potrage za moći. Oni nisu pobjegli iz svojih domova. Oko sebe su sagradili zatvore. Ja opisujem beskućništvo uma kao - um se ne zadržava nigdje.
Poklonik: A lutati posvuda?
Svami : Nemoj ništa isključiti. Budi svjedokom svemu. Isključivost ne može opstati. Bog je sve. Isključivost je uzrokovala tvoj nemir, pritisak izazvan isključivanjem u području u kojem je došlo do isključenja. Sve je Bog; kako možete gurnuti van Boga iz Njegovog područja? Tvoj um zaključuje da je uzrok tvog nemira ono o čemu tada brine. To nije stvarni uzrok. Ti ograničavaš Boga sa svojim pretpostavkama, od tuda nemir. Zato što si i ti božanski i tvoja stvarnost se buni protiv tog ograničenja.
Poklonik: Svami! Ponekad se osjećam tužno da sam tako čudan, tako različit u navikama od ostalih koji dolaze Tebi za pomoć.
Svami : Ako se tvoj put u potpunost razlikuje od onih oko tebe, vjeruj mi da je to Moja volja. Svaki put je moj put i putovi koji se čine neizravnima mogu biti najdirektniji za neke duhovne tražioce. Za mene ne postoje nemogući slučajevi, neispravljivi slučajevi. Prakticiraj bez-željnost kako je ovdje propisano. Bez-željnost je stalno zadovoljstvo.
Poklonik: imam još uvijek puno za učiti.
Svami : Ti želiš učiti od Mene. Pa, ako si zaokupljen tjelesnim potrebama, planovima za putovanje, smještaj i hranu koju ono traži, vrijeme će proletjeti. Onaj student koji se stalno ne prebacuje iz jedne u drugu učionicu najbolje i najbrže uči. Naučiti ćeš sve vrijedno znanja u mojoj učionici. Ja ću te izložiti svim stanjima postojanja, kako bi mogao naučiti da se odmaraš u Meni i svima njima. Za mene ne postoje nepremostive prepreke, za mene nema preduvjeta. Ja sam bezuvjetan.
Poklonik: Ali Ti si tako često odsutan i dalek u svom prebivalištu.
Svami : Uvijek u svakom trenutku, na svakom mjestu, Ja sam svugdje gdje god Me trebaš. Sve stvari bez obzira podložne su ograničenju vremena i prostora, materijalnim zakonima prirode. Moje izvanjske forme nisu izuzetak! Da bi vidio Moju fizički lik, on mora doći u krug tvog pogleda, zato se pozicioniraš kako bi je vidio. Čak i tada, možda neće pogledati na tebe. Ali Ja sam sveprisutan! Ograničenja tijela i izvanjskih osjetila ne vrijede za unutarnju viziju.
Unutra Me možeš vidjeti u svakom trenutku i na svakom mjestu i dobiti daršan. Izvanjska vizija namjerno je nedovoljna, trenutna, prolazna, neformalna, kako bi vi mogao težiti ostvariti unutarnji daršan. Ako sam te Ja odvojio od Svog fizičkog lika, isključio i uključio, to je zato da te dovedu do Mene i da uspostavim Svoju prisutnost u tebi. Jedino će te to napuniti i osvježiti, Ja znam. Niti jedno moje odsustvo nije odbacivanje ili prijekor. Sve dok se tiču tebe, svi su Moja namjera. I uvijek Ja odlučujem vratiti te k Sebi.
Što je Vaikunta? Bhagawan lijepo objašnjava:
Vaikuntha znači bez traga tuge ili boli, mjesto gdje vlada savršeni mir i nema treptaja straha. Ekadasi znači jedanaesti dan lunarnog tjedna.
Faze mjeseca su numerirane, a dan nakon desetog, Dhashami, zove se Ekadasi! Ali stvarno značenje Ekadasi, jedanaesti je ovo: Kada su deset osjetila – pet osjetila djelovanja i pet kroz koje se stječe znanje o objektivnom svijetu – sva usklađena i okrenuta prema Bogu, jedanaesti tada postaje stvarni Ekadasi! - Svamijeva Vaikunta Ekadasi Svamijev govor na 7. prosinca 1971.

------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

GRADONAČELNIK MONTREALA





Poštovani prijatelji,



Ako netko ne želi živjeti u svojoj zemlji odnosno ne želi se potruditi da je promijeni tako da mu bude prihvatljiva za život već bježi od toga, tada treba prihvatiti pravila života tamo gdje je došao i gdje su ga primili.



GRADONAČELNIK odbija UKLONITI svinjetinu iz školske kantine i objašnjava zašto:

Muslimanski roditelji tražili su ukidanje svinjetine u svim školskim kantinama jednog predgrađa Montreala.

Gradonačelnik Montreala je to u predgrađu Dorval odbio, a gradskim službenicima poslao poruku da svim roditeljima objasne zašto:
"Muslimani moraju shvatiti da se moraju prilagoditi Quebecu i kanadskim običajima, tradicijama i načinu života, jer je to država u koju su odlučili useliti.

Oni moraju shvatiti da se moraju integrirati i naučiti živjeti u Quebecu.

Moraju shvatiti i da ONI moraju promijeniti svoj stil života, a ne Kanađani koji su ih tako velikodušno primili.
Oni moraju shvatiti da Kanađani nisu ni rasistički ni ksenofobični, prihvatili su mnoge imigrante prije muslimana

(dok obrnuto ne vrijedi, u tim muslimanskim državama ne prihvaćaju ne-muslimanske imigrante).
To što ima više drugih naroda, Kanađani nisu spremni odreći se svoga identiteta i svoje kulture.

A Kanada je zemlja dobrodošlice, ne samo od strane gradonačelnika Dorvala koji pozdravlja strance, takvi su kanadski ljudi u cjelini.
Na kraju, oni moraju shvatiti da u Kanadi (Quebec), unatoč svojim židovsko-kršćanskim korijenima, božićnim drvcima, crkvama i vjerskim festivalima, religija mora ostati u privatnoj domeni.

Općina Dorval ima pravo odbiti bilo kakve ustupke na islam i šerijat.

Za muslimane koji se ne slažu sa sekularizmom i ne osjećaju se ugodno u Kanadi, postoji 57 lijepih muslimanskih zemalja u svijetu, većina njih spremna je da ih primi raširenih ruku u skladu sa šerijatom.
Ako si izabrao Kanadu kao svoju zemlju za život - a ne ostale muslimanske zemlje - to je zato što si smatrao da je život bolji u Kanadi nego drugdje. Zapitaj se samo jedno:
- " Zašto ti je bolje ovdje, u Kanadi, nego tamo odakle si došao?"

=======================
Podsjeća me na nešto ???? L.p. Č.
Ako osjećaš isto proslijedi ovaj mail prijateljima, ako ne - obriši ga.

Oznake: Obrazovanje

Starodavne tehnologije in prihodnost človeštva



12.09. 2015, Cankarjev dom, Ljubljana

13.09.2015, Lent, Maribor

Valerij Uvarov, Klaus Dona, Dr. Semir Osmanagić in Michael Tellinger

Štirje neodvisni svetovni raziskovalci prihajajo jeseni v naš del Evrope. Predavali bodo tudi v Ljubljani in Mariboru. Vsak od njih je s svojim znanjem v temelju pretresel svetovno kulturno dediščino in znanstveno paradigmo. Tokrat nas bodo seznanili z novostmi iz njihovega raziskovalnega dela v minulem letu.

10.00 -12.00 Valerij Uvarov (Rusija): Energija piramid in vpliv na zavest
Valery Uvarov je najpomembnejši graditelj piramid na svetu. Kot visoki oficir ruske vojske, ima pristop do tajnih podatkov o razvitejših civilizacij kot je naša. Novice iz področij sodobnih gradenj največjega kompleksa piramid v Rusiji. Vpliv energije piramid na človeka. Poročilo iz ruskih tajnih dokumentov o obisku inteligentnih civilizacij na našem planetu. https://www.youtube.com/watch?v=othnx4gEuO8

12.20-14.20 Klaus Dona (Avstrija): Superiornost starodavnih artefaktov
Na potovanjih v preteklem letu, je muzejski kurator hasburžanov in raziskovalec starodavnih najdb iz preteklosti Klaus Dona, obogatil svojo kolekcijo z “nerazložljivimi artefakati ”. Najnovejša odkritja iz področja prepovedane arheologije. Na novo odkriti ostanki kosti velikanov. Poročilo o znanstveni analizirali njihovega DNK. Opis sodobne tehnologije za odkrivanje podzemnih lokacij. https://www.youtube.com/watch?v=Hx5JYSntQdE

14.20-15.30 Odmor

15.30-17.30 Dr. Semir Osmanagić (BiH, ZDA): Energija kamnitih krogel, piramid in duhovni razvoj človeštva
Aktualna poročila iz doline bosanskih piramid v zadnjem letu. Pomen skrivnostnih kamnitih krogel na našem planetu. Znanstveni pristop k duhovni dimenziji: orbi in duhovna knjižnica »Akasha«. Najditelj bosanskih piramid in raziskovalec prastarih tehnologij, Dr. Semir Osmanagić, promovira novo knjigo, v kateri opisuje drugačen pogled na megalitne lokacije po vsem svetu. https://www.youtube.com/watch?v=RnKTIpwDnq0

“Discovery Science Channel”. Predvajano v oddajah “Unexplained Files”, sezona 2014-2015. http://www.dailymotion.com/video/x2axfki

17.50-19.50 Michael Tellinger (Južna Afrika) Megalitski krogi, izvor človeka in pot do pravične družbe – gibanje Ubuntu
V kakšne namene so uporabljali zlato, ki so ga kopali v J Afriki, pred 200 000 leti? Nove raziskave megalitnih krogov v Afriki. Odkril jih Michael Tellinger, ki je z najdbami potrdil prisotnost razvitih civilizacij na tem področju pred homo sapiensom. V čem je prihodnost gibanja Ubuntu? S svojim političnim vključevanjem za družbeno pravičnost, je gibanje doseglo svetovno slavo in popularnost. https://www.youtube.com/watch?v=TbYnNKncyAI

12. september 2015, ob 10 uri - Cankarjev dom, Gallusova dvorana, Ljubljana
Cene vstopnic za cel dan: 30 EUR

Pri spletnem nakupu na www.cd-cc.si, je omogočen 5-odstotni popust na vse kategorije sedežev.

10 odstotni popust za skupine. Prodaja skupinam T (01) 2417 168 E suzana.sheppard@cd-cc.si Informacijsko središče in prodaja vstopnic v Cankarjevem domu - http://www.cd-cc.si/sl/nakup-vstopnic/ T +386 (0)1 24 17 299, 24 17 300 F +386 (0)1 24 17 322 E vstopnice@cd-cc.si

Vstopnice lahko kupite na vseh Petrolovih servisih v Sloveniji


13. september, ob 10 uri – Lent, Festivalna dvorana, Maribor

Cene vstopnic za cel dan: 13 EUR od 18 EUR

http://festivalna-lent.si/si

Vstopnice za Lent so na voljo na vseh prodajnih mestih Eventima in pri Eventimovih partnerjih http://www.eventim.si/si/vstopnice/starodavne-thenologije

Predavanja z odmori bodo v obeh mestih predvidoma potekala od 10. do 21. ure.

Vljudno vabljeni!

Irena Jarc, prof. ped., zunanja sodelavka pri organizaciji predavanja v Cankarjevem domu in soorganizatorka predavanja na Lentu.

Sporočilo ste skladno s 45a. členom Zakona o varstvu potrošnikov prejeli na osnovi vaše prijave na spletnih straneh www.pozitivke.net, na osnovi telefonske prijave, na podlagi priporočila, sodelovanja v nagradni igri, izpolnjenega anketnega lista na prireditvah, sejmih, seminarjih in drugih podobnih dogodkih v organizaciji www.pozitivke.net in Društvo Sonce.


------------

Lp. Borivoj

Oznake: Obrazovanje

Helena Petrovna Blavatsky

Glas tišine

Praktični Okultizam

Druga knjiga iz biblioteke Tragovi predstavlja čitatelju dva djela H.P.Blavatsky: “Glas tišine” i “Praktični okultizam”. O ovoj autorici i njenom djelu potrebno je reći nekoliko riječi jer ono, hvaljeno koliko i napadano, voljeno koliko i prezirano, ostavlja za sobom duboke tragove.

Helena Petrovna Blavatsky rođena je 12. Kolovoza 1831. Godine (31. Lipnja po starom ruskom kalendaru) u Ekaterinoslavu (danas Dnjepropetrovsk) u Ukrajini, kao kćer Petra Aleksijevicha von Haha i Helene Andrejeve. Unuka je, po majčinoj strani, Tajnog savjetnika Andeya Mihailovicha de Fadeyeva i princeze Helene Pavlovne Dolgorukove, koja je nadzirala njeno školovanje u Saratovu i Tiflisu. U ranoj je mladosti mnogo putovala Zapadnom Evropom u društvu svoga oca. Također, već u ranom djetinjstvu iskazuje čudnovate psihičke sposobnosti.

U 17. Godini udaje se za mnogo starijeg Nikifora V. Blavatskog kojeg ubrzo nakon vjenčanja napušta i putuje najprije u Tursku, pa zatim Grčku, Egipat i Francusku, 1 1851. Godine susreće u Londonu svoga učitelja. Potom odlazi u Kanadu, Sjevernu i Južnu Ameriku, a 1852. Na Cejlon i u Indiju; tom prilikom, međutim ne uspijeva joj ući na Tibet. Ipak, zajedno sa svojim učiteljem na Tibet odlazi 1868., boraveći tada ponovno i u Indiji. Nakon brojnih putovanja koja su, uz navedena mjesta, obuhvatila gotovo čitav svijet, 1874. godine počinje pisati, braneći izvorne spiritualističke pojave.

8. rujna 1875. Godine utemeljuje Teozofsko društvo, zajedno sa pukovnikom H.S.Olcottom, Williamom Q.Judgeom i drugima. Ono ubrzo izrasza u veliku



intelektualnu snagu i dugo vremena ostaje filozofskom školom po svojoj unutarnjoj ezoterijskoj suštini. Kolika je snaga te “ideje” vidi se iz činjenice da iz Teozofskog društva tijekom vremena nastaje 15-tak pokreta, od kojih neki i danas djeluju. To je potvrda da unutarnja snaga jedne čiste ideje nužno mora u budućnosti izrasti i postati kulturološkim fenomenom koji će potaknuti moralne, intelektualne i duhovne snage na kreativno i aktivno djelovanje.

Učenje koje iznosi H.P.Blavatsky ne može se nazvati izvornim radom, ograničenim i samovoljnim, niti se može ustvrditi da ona nešto izvlači iz zaborava, jer nikada ništa nije zaboravljeno, već je ispravnije kazati da ona skida djelić koprene kojom se tokom vremena zaštitilo “znanje”. To potvrđuju i njene vlastite riječi: “Mi samo prenosimo iskru”. (Razotkrivena Izida, Nauka, str.29).

H.P.Blavatsky postavlja ciljeve društva na univerzalnim načekima filozofske škole:

1. Stvaranje bratstva ljudi bez obzira na rasu, vjeru i spol, društveni položaj i boju kože

2. Uporedno izučavanje religije, filozofije i znanosti

3. Istraživanje neprotumačenih zakona prirode i neistraženih čovjekovih moći.

Njeno prvo veliko djelo je (Razotkrivena Izida) koja je objavljena krajem 1877. ; “Tajna doktrina” izlazi 1887., a iste godine H.P.Blavatsky osniva ezoterijsku školu. 1889. Pojavljuje se “Ključevi teozofije i Glas tišine”. Umire 8. Svibnja 1891. U Londonu.

Članci, upute i komentari H.P.Blavatsky objavljivani su u časopisima Lucifer i Path (Put). Oni, kao i neki drugi zapisi, izlaze 1958. Godine pod nazivom Sabrana djela. Jedna od takvih kompilacija njenih izvornih tekstova je i Praktični Okultizam.

Oznake: Obrazovanje

20 znakova da ste visoko napredna osoba

Datum objave: 27.08.2015

Postoji upečatljiva razlika između razvijenih i svjesnih ljudi i nerazvijenih, nesvjesnih ljudi. Evoluiranje je proces koji počinje svjesnim buđenjem. Nakon buđenja više ne možete biti ista osoba koja ste nekad bili. Kada zaronite dublje u svoj osobni rast vidjet ćete dokaze da ste se razvili i promijenili.



U nastavku je navedeno 20 znakova koji dokazuju da ste se razvili kao osoba:



1. Osnova: Vi znate tko ste

Prema psihološkoj teoriji identiteta, postoje četiri faze razvoja identiteta. U prvoj fazi nemate identitet. Slijepo prihvaćate bilo koju vrstu ideologije ili sustav vrijednosti koje su vas podučili roditelji ili članovi obitelji.

U drugoj fazi počinjete širiti svoj društveni krug, ali pasivno slijedite tok društva bez ispitivanja. Nedostaje vam autentičnost i trudite se uklopiti i ugoditi drugima. Kao u fazi jedan: bez pravog identiteta.

U trećoj fazi počinjete doživljavati krizu identiteta. Shvaćate da ste zavaravali, kopirali i slijepo slijedili cijeli život. Možete početi sumnjati u svoje izbore i vrijednosti. To dovodi do toga da počinjete istraživati nove životne stilove, sustave vjerovanja, izbore, prijatelje i kulture.

Međutim, u ovoj fazi malo je predanosti i dubine. Umjesto toga, to je beskrajna potraga za sljedećom stvari. Većina ljudi je zapela u trajnoj krizi identiteta. Oni nemaju pojma tko su zapravo.

U četvrtoj fazi već ste hrabro proputovali kroz krizu identiteta i samostalno se opredijelili za određeni identitet ( tj. ideologiju, zanimanje, vrijednosti društvenih veza itd.). Nastavljate istraživati. Međutim, ovo istraživanje temelji se na osnovnim uvjerenjima i jasnim osjećajem tko ste i što vam je cilj u životu.

U nastavku ćemo definirati razvijenu osobu kao nekoga tko je postigao svoj identitet.

2. Znate što želite

Kao razvijena osoba posvećeni ste određenom životnom putu. Vi znate što želite u životu. Imate smjer. Stephen Covey je u svojoj knjizi “7 navika uspješnih ljudi “ rekao : Počnite na način da vidite kraj.

U svemu postoje dvije kreacije: Mentalna kreacija i fizička kreacija.

Možete dizajnirati svoju idealnu sudbinu i dosljedno ići prema njoj bez skretanja s pravca – jer ste predani. Beskrajno istraživanje je završeno. Spremni ste ići duboko i daleko.

3. Osjećate da ste točno tamo gdje bi trebali biti

Kao razvijena osoba osjećate viši smisao svrhe u svom životu, kao da imate vodstvo. Vi ste na pravom mjestu i na pravom putu. To je više od pukog uvjerenja- to je duhovna potvrda. Usklađeni ste sa svojim jastvom i manifestirate življenje života za kojeg ste stvoreni.

4. Vjerujete da imate kontrolu nad ishodima u vašem životu

Kao razvijena osoba imate ono što psiholozi nazivaju unutarnjim mjestom kontrole. Vi, a ne vanjski čimbenici, kontrolirate svoj život. Vjerujete da ste vi odgovorni i prema tome imate moć stvoriti sve što želite u budućnosti.

5. Vaš život je postavljen prema vlastitim uvjetima

Kao razvijena osoba otporni ste na programe drugih ljudi. Svaki trenutak svakog dana provodite radeći ono što vi želite. Radite posao koji volite. Provodite vrijeme s ljudima s kojima želite biti. Zarađujete novca koliko želite. Vi kontrolirate vaš raspored. Vaš raspored ne upravlja vama.

6. Vaš život je jednostavniji

Kao razvijena osoba pojednostavili ste svoj život. Umjetnost je usporiti i mirisati cvijeće. Ne jurite kroz život. Vi ste prisutni. Više volite iskustva nego stvari. Uklonili ste sve iz svog života što vas odvraća od najviše svrhe. Sve što se nalazi u vašem životu je tu sa smislom. Ima svrhu.

“Jednostavnost je krajnja sofisticiranost”. – Leonardo da Vinci

7. Vaši ciljevi se ostvaruju ubrzo nakon što ste ih postavili

Kao razvijena osoba spojeni ste s višim izvorom. Naučili ste kako brzo stvoriti rezultate koje želite – često dođu trenutno. Ako vjerujete, ostvariti će vam se. Kao što je Ralph Waldo Emerson je rekao: “Nakon što donesete odluku, svemir se uroti da se to dogodi.”

8. Privlačite prave ljude u svoj život

Kao razvijena osoba, privlačite prave ljude u svoj život. Krećete se prema velikoj viziji i čini se da se potrebne veze i mentori uvijek pojave baš kada ih trebate. Kao što je Buddha je rekao: “Kad je učenik spreman učitelj će se pojaviti.”

9. Očekujete da se sreća / čuda često događaju

Kao razvijena osoba očekujete da se sreća i čuda događaju u vašem životu. To je vaše prirodno stanje uma. Stvari će ići glatko. Pojavit će se rijetke prilike. Ako očekujete, vjerujete, ostvariti će vam se. U stvari, iz perspektive razvijenosti čuda su normalna pojava. Ako vam se čuda ne događaju često u životu to je znak da niste u vezi sa sobom i svojim višim izvorom.

10. Odvajate vrijeme svaki dan za propitivanje i meditaciju

Kao razvijena osoba nalazite način da budete sami. Na primjer, Sara Blakey, predsjednica uprave Spanx, živi samo pet minuta od njezina ureda. Međutim, ona namjerno vozi produženih 45 minuta na posao, jednostavno da si osigura vrijeme i prostor za razmišljanje. Tako to radi i veliki broj drugih kreativaca. Izdvoje dio vremena svaki dan za propitivanje, meditiranje, molitvu, i analizu.

Na taj način dolaze inspiracija i otkrića.

11. Pažljivi ste sa svojim vremenom

Kao razvijena osoba vi kažete “Ne” većini poziva i prilika. Kao što je Jim Collins objasnio u svojoj knjizi „Od dobrog do izvrsnog“, vi shvaćate da se izvrsne prilike događaju svaki dan. Niste zavedeni ni ometeni njima. Posvećujete vaše vrijeme samo stvarima koje su vam uistinu važne.

12. Svakodnevno činite stvari kako bi kreirali budućnost kakvu želite

Kao razvijena osoba ne odugovlačite postupak. Pomakli ste se od sanjara na osobu koja djeluje. Svaki dan provodite zapravo gradeći budućnost u kakvoj želite živjeti .

„Ako nagomilate previše „sutra“ shvatit ćete da ste ostali s ničim osim sa velikim brojem praznih „ječer“ – Harold Hill

13. Osjećate raskorak između sebe i onih s kojima ste se nekad družili

Kao razvijena osoba, osjećate jaz između sebe i ljudi s kojima ste provodili vrijeme. To je možda jedan od najtužnijih dijelova postajanja evoluiranom osobom i jedan od najtežih. U nekom trenutku putovanja, svaka evoluirana osoba se morala razići s ljudima koji je sputavaju. Međutim, jednom kad su to učinili nije prošlo dugo od toga da su postali potpuno različiti od svojih starih prijatelja.

14. Stalno tražite promjenu

Kao razvijena osoba stalno tražite i prihvaćate promjenu. Volite transformaciju. Volite razbijate vaše paradigme. Volite njegovati nove navike. Volite se upustiti u nove stvari koje su vam izazovne zbog toga što volite rast.

15. Pronalazite užitak u preuzimanju rizika

Kao razvijena osoba osjećate se živo kada s vjerom i blagom neizvjesnošću ulazite u nešto novo. Volite taj trenutak kada se spremate učiniti nešto što vas plaši. Znate da pokušavate nešto što većina ljudi nikada ne bi ni razmotrila.

“Kada prestanemo riskirati, prestanemo živjeti.” – Robin Sharma

16. Primjećujete skrivenu istinu u svemu

Kao razvijena osoba uočavate suptilnu istinu i povezanost u svemu, dok gledate filmove, razgovarate, vozite se u automobilu. Život je vaš učitelj. Vi ste duboko povezani sa svemirom i osjetljivi ste čak i na najmanje veze i pouke.

17. Svjesni ste hrane koju jedete

Kao razvijena osoba vidite sebe kao holističko biće. Svaki aspekt vašeg života utječe na cjelinu. Prema tome, svjesni ste da hrana u tijelu utječe na um, emocije, duh, odnose, i na sve ostalo. Najvjerovatnije ste vegetarijanac ili vegan.

18. Više vam je stalo do drugih ljudi – ali manje o tome što oni misle o vama

Kao razvijena osoba intenzivno brinete o tuđoj dobrobiti. Međutim, više vas nije briga što drugi ljudi misle o vama. Tuđe percepcije više ne upravljaju vama. Kao što je Martha Graham rekla: “Ono što ljudi na svijetu misle o vama, stvarno vas se ne tiče.”

19. Više ne se uspoređujete s drugima

Kao razvijena osoba više se ne uspoređujete niti natječete s drugima. Budući da imate svijest o jedinstvenom identitetu, shvaćate da nitko drugi ne može obaviti posao koji ste naumili. Imate svoju vlastitu jedinstvenu misiju u životu koju samo vi možete ostvariti. Dakle, nema razloga kopirati druge ljude. Nema natjecanja. Vi ste inovator.

20. Iskreno želite najbolje drugim ljudima

Kao razvijena osoba sretni ste kada drugi ljudi uspiju i tužni kada ne uspiju. Uspjeh drugih vidite kao ukupni uspjeh. Vi stvarno želite najbolje svima, čak i vašim neprijateljima. Imate samo ljubav za svaku osobu na zemlji. Nema mržnje, zavisti ili prijevare.

Zaključak

Razvijeni ljudi mijenjaju svijet. Oni žive sretniji, jednostavniji i produktivniji život. Najljepši dio rasta vaše svjesnosti je taj što možete vidjeti dokaze u svom životu koji potvrđuju da ste postali osoba koja trebate biti.



Autor: Benjamin Hardy

Prijevod i obrada / Preuzeto sa : atma.hr

------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

NAJLEPŠE MISLI KARLA JUNGA: Psihoneuroza je u suštini bolest duše koja nije našla svoj smisao

Karl Gustav Jung je jedan od najoriginalnijih mislilaca dvadesetog veka. Njegove ideje najbolje razumeju ljudi srednjih godina jer on traži odgovore na pitanja koja muče ljude u tom životnom periodu: smisao života, religija, vera i osećanja. Pročitajte neke od njegovih najlepših misli.


- Pronađite mi normalnog čoveka i ja ću vam ga izlečiti.
- Kao što je telu potrebna hrana, i to ne bilo koja, već ona koja mu prija, tako je i duši potreban smisao.
- Izuzetno lepa žena je izvor užasa. Po pravilu, lepe žene su izvor užasnog razočaranja.
- Najveći i najznačajniji problemi u životu su u suštini nerešivi. Njih nikada ne možemo rešiti već samo prerasti.
- Mi ne možemo ništa da promenimo, sve dok to ne prihvatimo.
- Psihoneuroza je u suštini bolest duše koja nije našla svoj smisao.
- Zdrav čovek ne muči druge. Oni koji su mučeni po principu se pretvaraju u mučitelje.

- Ne mogu reći za sebe da vjerujem. JA ZNAM. Imao sam to iskustvo da budem obuzet necim sto je mnogo jace od mene, necim sto ljudi nazivaju Bogom.


- Sve što nas iritira kod drugih može nas dovesti do shvatanja nas samih.
- Tamo gde vlada ljubav, nema volje da se vlada; a tamo gde dominira sila, nedostaje ljubavi.
- Klatno ljudskog uma kreće se od smisla do besmisla, ne od ispravnog i pogrešnog.
- Najbolji način da se izborimo sa mračnim stranama drugih ljudi jeste da upoznamo sopstvenu mračnu stranu.
- Tvoja vizija će postati jasna tek kada pogledaš u svoje srce. Ko gleda izvan svog srca – sanja. Ko gleda unutar svog srca – budi se.
- Osuda ne oslobađa, već guši.
- Ako čovek ne razume drugu osobu, on će težiti da je smatra budalom.
- Ako postoji bilo šta što želimo da promenimo u našem detetu, prvo bismo trebali da ispitamo i vidimo da to nije nešto što treba da promenimo u nama samima.
- Tužna je istina da se čovekov život zapravo sastoji od sklopa nepomirljivih suprotnosti – dana i noći, rođenja i smrti, sreće i nesreće, dobra i zla. Mi čak nismo ni sigurni da će jedna prevagnuti nad drugom, da će dobro nadvladati zlo, a radost suzbiti patnju.


------------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Priča stigla ni odkuda i legla na dusu!

Vidim tipa kako ćopa uz Preradovićevu, jedne zime, po ledu.
Nosi zdravstvenu knjižicu i u njoj neki papir.
Ćopa tačno putem kojim se, kad se skrene u četvrtu ulicu desno, stigne
do nekog Doma zdravlja.
Ja sam u kolima, i stanem, i pitam da l' ide u Dom zdravlja.
Ide.
Kažem mu da uđe u kola da ga odbacim.
Kad već idem tuda.
A mislim se, vozio bih ga i da ne idem.
On uđe, ja ga odbacim, ispriča mi da ga boli noga, ali da je to sve od
leđa i da to ne može da objasni doktorima, a oni mu leče nogu, a on
zna da su leđa.
Mene boli, ne boli njih, pa mi ne veruju - kaže mi.
I kaže mi - Hvala, i izađe.
A ja tih dana nikako da stignem do keve da vidim šta joj je sa
šporetom, da vidim da l' se samo neka žica otkačila ili da zovemo
majstora.
I jedno 25 minuta pošto sam ostavio ovog sa leđima, zove me keva.
Kaže - Zamisli, srela sam komšiju iz zgrade, pričali smo svašta, ja mu
rekla za šporet, on došao i popravio mi.
I ja tu zaključim - Kad ne možeš da stigneš do keve da vidiš šta joj
je sa šporetom, pomozi nekom drugom, nekom na koga naletiš, a taj
šporet će već da sredi neko treći, neko ko ne može da stigne nešto
četvrto. Čini mi se, kad bi se ta priča malo zaletela, ne bi nam bilo
loše, mislim svima nama što živimo na ovoj planeti.
Ali ja hoću da vam kažem za trećeg u ovoj priči, tog što je popravio
kevi šporet.
Taj žvi na istoj vertikali kao moja keva, ima jedno obično ime, ima
ćerku od trinaest i sina od sedam godina, i ženu sastavljenu od
osmeha.
To nije žena za koju bi klinci rekli da je lepotica.
Moraš malo da proživiš, da naučiš šta je lepota, i onda odmah primetiš
- Ovo je prava lepotica.
Eto, takva je to žena, lepa žena.
A on, ume da popravi šporet, ume da popravi auto, ume rukama skoro
sve, a ume i da broji na japanskom, čuo sam ga.
Zna još neke japanske fore, neke koje se tiču bavljenja svojim telom i
duhom, i njihovim usklađivanjem sa Kosmosom
Njih četvoro često viđam u kraju, u svim kombinacijama, svako sa
svakim, ili svi zajedno, ili u trojkama.
I uvek osećam blagost, mir, dobrotu i ljubav, kad god ih sretnem.
A još pre, kad ih nisam poznavao, kad sam prolazio preko njihovog
sprata, uvek sam osećao neki prijatan miris.
Nije osveživač, nije omekšivač, nije dezodorans ni parfem, nisu šamponi.
Kao da je neka kombinacija svega toga, miriše na sveže, miriše prijatno.
Nije da vam ja sad pričam neku priču, nego stvarno ceo sprat miriše.
Uvek.
Kad sam ih upoznao i kad sam prvi put bio kod njih, shvatio sam da je
to iz njihovog stana.
Nisam ih pitao šta miriše, jer sam odmah razumeo šta miriše.

Mirišu blagost, mir, dobrota i ljubav...


Ivan Tokin





-----------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Upisao: borivoj Kategorija: Zanima vas...


BIOGRAFIJA - ČITANJE I PISANJE
Strašno je iskustvo čitati biografije iz pera današnjih autora materijalističkih ubeđenja, jer oni pišu bez imalo poštovanja za sudbinu onih čije živote opisuju.

BIOGRAFIJA

ČITANJE I PISANJE

U GA 236, Rudolf Štajner, Ezoterna posmatranja karmičkih veza, Knjiga II,AKC, 2006, Beograd, prevod Aleksandra Andrijević i Nada Škondrić

Strašno je iskustvo čitati biografije iz pera današnjih autora materijalističkih ubeđenja, jer oni pišu bez imalo poštovanja za sudbinu onih čije živote opisuju. Stvarno bi bilo dobro za biografe da shvate da kada zadiru u život čoveka, čak samo zbog opisa, oni dolaze u nevidljivu vezu sa svim hijerarhijama.

Ono što nazivamo ljudskom sudbinom je stvar bogova i mora da se posmatra kao takva.

Gledajući čovekovu sudbinu mi gledamo, kao kroz veo, u široka, daleka kosmička dešavanja.Ako možemo da postanemo svesni, utisak će biti veoma snažan. Treba samo to da predstavite sebi, ulazeći u njega sa pravim osećanjem i razumevanjem.

Zamislite sada da posmatrate ispoljavanja sudbine u životu nekog čoveka. To nikako ne treba ravnodušno da se radi, jer u posmatranju sudbine čoveka mi zaista posmatramo dela koja su se prelila iz najviše hijerarhije u najnižu hijerarhiju, i ponovo iz najniže u najvišu hijerarhiju. Mi gledamo tkajuću delatnost života u nizu hijerarhija kada proučavamo sudbinu čoveka. To je nešto o čemu mora da se misli sa velikim pijetetom i dubokim strahopoštovanjem, jer dok posmatramo tu sudbinu, svet bogova se ispoljava pred nama.

Takođe sam izneo kako se ne samo više hijerarhije već i elementarna bića, a i ahrimanske i luciferske snage , mešaju sa živom mrežom dela koja teku od gore nadole i od dole nagore kada se ispunjava sudbina čoveka.

Biografija bi trebalo da probudi doživljaje veoma određene vrste u čitaocu ako on sledi tekst sa iskrenim zanimanjem. Ako bi trebalo da opišem šta čitanje biografije može da probudi u nama, onda je to ovo. – Onaj ko prati biografiju sa budnom pažnjom, naći će opis za opisom događaja i pojava koje zaista nisu u skladu sa neprekinutim tokom priče. Kada čitamo biografiju imamo pred sobom sliku čovekovog života, ali da kažemo istinu, nisu samo činjenice doživljene u njegovoj dnevnoj svesti te koje čine njegov život. Vreme ide svojim tokom ovako: prvi dan, potom noć; drugi dan, potom noć; treći dan, potom ponovo noć i tako dalje, ali u svakodnevnoj svesti mi opažamo samo ono što se dogodilo tokom dana, osim ako ne pišemo antropozofsku biografiju koja je, u okolnostima današnje civilizacije krajnje nemoguća. Biografi posvećuju pažnju onome što se dogodilo tokom dana, tokom sati dnevne svesti onoga o kome pišu biografiju.

Ali ono što zapravo oblikuje život, daje mu formu i u njega ugrađuje impulse koji su povezani sa sudbinom – to nije vidljivo u događajima dana, ali je delatno između dana, u duhovnom svetu, kada je čovek u duhovnom svetu od trenutka kada zaspi do buđenja. Ti impulsi su delatni u životu ali na njih nije ukazano u biografskim pričama. U čemu je onda vrednost biografije? U odnosu na čovekov život to je kao kada bismo obesili Rafaelovu Sikkstinsku madonu na zid i zalepili trake belog papira preko određenih mesta tako da samo neki delovi ostanu vidljivi. Svako ko gleda sliku osetio bi kako mora da ima nešto više da se vidi, da bi ona bila potpuna celina.

Svako ko nepristrasno čita biografiju mora zaista to da oseti. Sa stanovišta današnjih kulturnih prilika, može se nešto nagovestiti samo posredstvom stila, ali bi to trebalo da se uradi. Čitav stil i način pisanja treba da ukažu da impulsi utiču sve vreme u život čoveka sa bezličnih nivoa duše i duha. Ukoliko se to postigne mi ćemo postepeno osetiti, dragi moji prijatelji, da u biografiji sama karma mora da govori. To bi, naravno, bila čista apstrakcija da se opiše neki prizor iz čoveklovog života i potom doda: to dolazi iz prethodnog zemaljskog života; u vreme to je uzimalo takvu i takvu formu i sada preuzima ovu. Takav način izlaganja bi bio čista apstrakcija, iako bi verovatno mnogo ljudi to smatralo veoma uzbudljivim ! Zapravo, tu ne bi bilo ništa više duhovnosti nego što bi se našlo u običnim biografijama napisanim u naše vreme, jer sve što je danas nastalo u toj oblasti filistarski je rad.

Sada, moguće je u duši odgajiti ljubav prema dnevnicima ili svakodnevnim zapisima pojedinaca. Ukoliko takvi dnevnici nisu pročitani (ili napisani) nepromišljeno...neki dnevnici su naravno veoma dosadni i jednolični, ali čak i tada, kako sledi prelaz iz jednog u drugi dan, čovek koji nije filistar će biti svestan osećanja i opažanja koje vode do predosećanja karme, do veza sudbine.

Pripremio

Mr Đorđe Savić

Pančevo, jul 2015

Oznake: Obrazovanje

Blagoslov za trenutak smrti

Svi smo se opraštali od voljenih, dragih, znanih i neznanih. Zaista što u takvim trenutcima reći ? Ili za takve trenutke? Još je možda teže ako su otišli, daleko od nas a da si nismo uspjeli reći ni - Zbogom. Uvijek postoje naznake, opraštanja na neki način, no često ih ne želimo vidjeti, ili smo prezaposleni pa ih ostavljamo za sutra. Dobro je poželjeti sretan put i za sutra.

Pročitavši tekst koji je napisala ShadowOfSoul, čovjek razmišlja o događajima koji su ostavili tragove u našim životima, o praštanjima, o odlascima i o onom vječnom Zbogom!

BLAGOSLOV ZA TRENUTAK SMRTI

MOLIM ZA TEBE,
ZA BLAGOSLOV UTJEHE I SIGURNOSTI
U TRENUTKU TVOJE SMRTI.

U SVOJOJ DUŠI ZNAJ
DA SE NE TREBAŠ BOJATI.

KADA DOĐE TVOJE VRIJEME,
TADA IMAJ SAV BLAGOSLOV I UTOČIŠTE KOJI SU TI POTREBNI.

NEKA TE ČEKA DIVNA DOBRODOŠLICA
U KUĆI U KOJU SE VRAĆAŠ.

NE IDEŠ U NEPOZNATO.
VRAĆAŠ SE DOMU
KOJI NIKAD NISI NAPUSTIO.

UVIJEK U SEBI NOSI LJEPOTU ČEŽNJE
DA ŽIVIŠ SVOJ ŽIVOT U POTPUNOSTI.

ŽIVI SUOSJEĆAJNO I KREATIVNO
TE PREOBRAZI SVE NEGATIVNO U SEBI
I OKO SEBE.

KAD NAPOKON UMREŠ
NEKA TO BUDE NAKON DUGOGA ŽIVOTA.

BUDI MIRAN I SRETAN
I U PRISUSTVU ONIH
KOJI ZAISTA ZA TEBE BRINU.

NEKA TVOJ ODLAZAK BUDE ZAŠTIĆEN
I TVOJA DOBRODOŠLICA OSIGURANA.

NEKA SE TVOJA DUŠA SMIJEŠI
U ZAGRLJAJU TVOGA A N A M Č A R E.

Prekrasan tekst o odlasku, iz prijatelja duše ili Duhovne mudrosti keltskog svijeta anam čare. ( O Donohue) I pitam se što poželjeti više od toga, pa čak i nekom drugom još za života, za sretan put!


Objavio Runoval na Magicusu

Oznake: Obrazovanje

Z ustvarjalno vizijo do ciljev

ponedeljek, 3. avgust 2015 @ 05:02 CEST
Uporabnik: Pozitivke Piše: Nara Petrovič v Karma plus

Čudi me, kako malo ljudi ima v življenju jasne cilje in realno vizijo. Usklajenost tega dvojega pa je predpogoj za srečo. Tudi mir, harmonija, samozavedanje in celo ljubezen so namreč le prazni pojmi, če jih s primerno osmišljenim življenjem ne ohranjamo živih.

Tako v vsakdanjih situacijah kot pri usodnih odločitvah se človeški obstoj vrti okoli ciljev in vizij. Vedno znova prihajamo v situacije, ki terjajo delovanje, toda zgolj inspiracija in volja nista dovolj - potrebno je skrbno načrtovanje.

Vsaka naloga, s katero se v življenju spopademo, je kakor stena. Izvirnost, ustvarjalnost in domiselnost pa so lestev, ki vodi proti cilju. Vrh stene tako predstavlja cilj, vrh lestve pa vizijo. Če si znamo jasno začrtati cilj, bomo lažje našli tudi ustrezno vizijo, ki nas bo pripeljala do njega.
Večina ljudi ni povprečnih zato, ker imajo slabše izhodiščne pogoje, temveč zato, ker njihova vizija seže le do nizkih ciljev. Tudi najvišji cilji so na voljo prav vsakomur, posameznik mora biti le dovolj odprt in širok, pa jih bo lahko dosegel, ne glede na trenutni položaj. Samo videnje visokih ciljev in navdušenje nad njimi nikakor ni dovolj.

ZAVEZANOST RESNICI

Imel sem znanca, ki je bil znan po (pre)veliki ambicioznosti. Z izjemnim navdušenjem je razglašal svoje cilje in prepričeval druge, da mu pomagajo, saj bodo tudi sami imeli korist. Kmalu pa se je izkazalo, da ciljem ni dorasel, in so ga vsi zapustili. Nista minila dva tedna in že je imel novo fantastično idejo. Spet je poiskal podporo prijateljev, toda vedno manj mu jih je zaupalo. Spoznali so, da ga visoki cilji močno prevzamejo, nima pa realne vizije in ustreznih sredstev, da bi jih dosegel. Seveda mu tega nihče ni mogel dopovedati.

Torej imeti cilj ni dovolj. Treba je narediti pameten načrt, kako ga doseči. Pri tem je treba upoštevati svoje omejitve, sposobnosti, znanje, samozavest, okolje, razmere. Podjetniki vedo, da je treba pred začetkom poslovnega projekta imeti zanj zadosten kapital. Lahko so še tako navdušeni in zagnani, pa ne morejo uspeti, če nimajo finančnega kritja.

Če ga imajo, morajo preveriti še mnoge druge dejavnike. Odpiranje trgovine na ulici, kjer je že deset enakih, bi bilo nespametno (razen mogoče za gigante, ki hočejo streti konkurenco). Nova atraktivna trgovinica z ugodnimi cenami in pestro ponudbo pa bo gotovo pritegnila kupce. Pomagale bodo akcije, popusti, prijazni uslužbenci, skrbno računovodstvo, sodelovanje s podobnimi trgovinami itn. Vse to mora biti del vizije uspešne trgovine.

Podobno je na drugih področjih. Če se pri tridesetih odločim postati olimpijski prvak v gimnastiki, bom predmet posmeha, saj je v teh letih nemogoče dovolj dobro izuriti telo. Zamudil sem vlak. Podobno bi bilo, če bi se v teh letih odločil postati vrhunski glasbenik, operni pevec, cirkuški artist. Za te cilje bi moja lestev najverjetneje vedno ostala prekratka.

Taki primeri niso neposredno povezani z osebnostnim razvojem, ki vključuje najvišje življenjske cilje; ti niso odvisni od okolja, znanja, dejanj ali telesnih in umskih sposobnosti, temveč le od zavezanosti resnici. Uspešnost pri vzponu proti cilju je torej odvisna predvsem od tega, ali vizija obsega ta najpomembnejši element. V nasprotnem primeru nas vrline, kot so modrost, humanost in ljubezen, ne približajo najvišjemu idealu. Le če vidimo resnico o cilju, lahko hodimo proti njemu.

V duhovnosti so tovrstni cilji abstraktni, poti do tja včasih še bolj, težko je najti oporne točke. Uradne izjave predstavnikov različnih religij, ki jih slišimo ali beremo, si včasih medsebojno nasprotujejo ali pa se ne skladajo z njihovimi dejanji. Zakaj? Če ne vemo, kje smo zdaj, kako smo do sem prišli in kam nas pot vodi naprej (proti cilju), ne moremo vedeti, ali smo res na pravi poti. Pravzaprav samo vedeti ni dovolj - treba je tudi čutiti in se primerjati z drugimi - tako s tistimi, ki hodijo po isti ali podobni poti, kot s tistimi, ki se vzpenjajo po drugačnih stopniščih. Ni dovolj rast v intelektualnem poznavanju teorije o neki poti, treba je po njej tudi hoditi. Ne le s prstom po zemljevidu - zares!

USTVARJALNOST

Omenil sem, da je lestev ustvarjalnost. To je energija, ki kipi v vsakomer od nas, pa če to hočemo ali ne. Sprostiti se mora - bodisi aktivno ali pasivno; če je ne izrabimo aktivno oziroma zavestno in z lastno voljo, se bo sprostila po instinktivnem telesnem mehanizmu. Kreativnost se lahko aktivno izraža v poklicu, hobiju, umetnosti, športu, druženju in na mnoge druge načine glede na značaj in ideologijo posameznika. Ustvarjalna dejavnost nam pomaga obrniti težko opredeljive občutke navzven, tako da jih lahko začutimo in delimo z drugimi. Brez tega je osebnostna rast nemogoča.

Obrtnik lahko svojo energijo ustvarjalno izrazi kot tesar, pek, rezbar, tkalec ali kovač. Zadovoljstvo lahko najde v tem, da na svojstven način oblikuje razne materiale ter naredi lepe in uporabne izdelke. Poljedelec lahko ustvarjalno goji sadje, zelenjavo in žito. Vodja države, občine ali mesta lahko ustvarjalno razmišlja, kako razporediti sredstva, zaposliti ljudi in izrabiti naravne vire tako, da bodo ljudje najbolj zadovoljni. Učitelj lahko spodbuja ustvarjalnost učencev, menih pa z molitvami in meditacijo ustvarjalno spoznava svojo vero in išče njen smisel. Kot vidimo, je beseda "ustvarjalno" ključna pri vseh teh dejavnostih. Je kot ogrodje, na katerega "obesimo" svojo notranjo rast.

V družbi avtomatizma, tekočih trakov in strojev je človeška individualnost le ovira ekonomski produktivnosti. V njej redki posamezniki dobijo možnost aktivnega sproščanja kreativne energije. Toda lonec bi počil od nakopičene pare, če je ne bi nekako izpustili. Ventila sta dva: spolnost in destruktivnost. Omenjam ju ločeno, čeprav sta v današnji družbi močno prepletena. Zdrava mera spolnosti je naravni ventil za sproščanje viška energije, pretiravanje in izprijena spolnost pa že mejita na destruktivnost. Vseprisotnost takih oblik spolnosti priča o notranji praznini posameznikov. Namesto da bi družba podpihovala iskro ustvarjalnosti v človeku, ga uporabi v svoje brezosebne namene; preoblikuje njegovo duševnost, da bi bolj gladko obratoval v družbenem aparatu. Kreativna energija ostane neizkoriščena in kipi v njem. Kot sredstvo za zmanjšanje nakopičenega pritiska se ponuja spolnost, ki v takih okoliščinah dobi uničevalne poteze.

VIR USTVARJALNOST JE V NAS SAMIH

V nekaterih starodavnih kulturah sveta je bil celibat vrlina, ki so jo spodbujali pri mladini in starih ljudeh. Mnogi posamezniki so vse življenje živeli v popolni vzdržnosti kot menihi in učitelji. To je bilo možno, ker so znali kreativno energijo sproščati aktivno in živeti v notranjem miru. Več znanstvenih raziskav je dokazalo škodljivost pretiranega vdajanja spolnosti in prednosti vzdržnosti. Če pa živimo v celibatu, a ne aktiviramo kreativne energije, se bo v nas nakopičil prevelik pritisk in lonec bo prej ali slej počil. S poznavanjem sebe bi moral vsak zase vzpostaviti ustrezno ravnotežje med spolnostjo in kreativnostjo. Redki ljudje so lahko tako kreativni, da bi se celo življenje popolnoma vzdrževali spolnosti; nihče ni tako neustvarjalen, da si ne bi mogel življenja izpolniti še s čim drugim.

Ljudje, ki so se močno odtujili od samih sebe, ne vidijo načina, kako bi lahko bili ustvarjalni. Še spolnost izgubi pomen. Depresivnost postane tako močna in vseprisotna, da jo hočejo na silo odpraviti. Jezo znesejo nad navideznimi vzroki depresije (sorodniki, prijatelji, osebnimi predmeti) ali pa nad sabo s škodljivimi navadami, ki jih zasužnjijo. Nelagodja se lahko začasno znebijo, če uničijo tisto, v čemer vidijo vzrok depresije. V resnici pa tako ničesar ne rešijo, nezadovoljstvo se samo še poglobi. Problema bi se morali lotiti na drugi strani - poiskati dejavnost, s katero lahko aktivno izrazijo ustvarjalno energijo.

Družbene norme so podrejene interesom peščice, ki pooseblja duh ureditve, zato težko najdemo prostor za aktivno kreativnost. Že od zgodnje mladosti nas spodbujajo k umski pasivnosti, hrepenenju po čutnih dražljajih in razburjenju, zato večino kreativne energije sprostimo pasivno in postopoma otopimo. Otopelost stopnjujemo še z drugimi sredstvi: omamljanjem, televizijo, deloholizmom, begom v hrup velemest.
Otopeli lažje prenašamo enoličnost vsakdana, ki ga narekujejo trenutni trendi. Ustvarjalnost v nas zamre. Namesto da bi gradili potenciale, jih rušimo. Nič čudnega, da povprečen človek doseže manj kot 10 % tega, kar bi v resnici lahko. Sposobni smo doseči veliko več, kot mislimo ali kot nas drugi prepričujejo, da zmoremo. Samo naučiti se moramo, kako čim bolje razviti sposobnosti in jih izrabiti.

Vizijo, ključni element pri doseganju življenjskih ciljev, posebej pri osebnostni rasti in duhovnosti, je torej treba jasno opredeliti, če želimo res priti tja, kamor bi radi prišli. Prevarati se ni težko, saj so si od daleč različni cilji precej podobni in smo lahko nad svojim razočarani, ko ga uzremo od blizu. Pomisel na vnovično plezanje "od nule" pa ni ravno navdihujoča, posebej, če smo za prvi vzpon porabili dvajset let. Zato je pomembno najti vir ustvarjalnosti v sebi in ga pravilno izrabiti za dosego čim točneje opredeljenega cilja po jasno začrtani poti. Srečno pot!


--------------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Osobno

Oznake: Obrazovanje

Zbog cega su opasne lose misli i ogovaranje?

Svaka fraza je informaciona grupacija. "Izgovorena reč, nije vrabac" već program organizma, koji uzajamno deluje u polju sa drugim programima.
Kada sam čitao u drevnoj indijskoj filozofiji da je najstabilniji duh, a telo je iluzija, nisam mogao u to da verujem. Misao Lao Cea da sve slabo i nemoćno, pobeđuje čvrsto i krepko, takođe mi se činila metaforom.

Primenjujući u radu duhovne metode lečenja, nemoguće je ne začuditi se, koliko je jaka zavisnost tela od duha, od struktura polja. U svakodnevnom životu često dozvoljavamo sebi da govorimo loše o Ijudima, o sebi, o svojoj sudbini. Ispostavilo se, da ova navika uništava kod čoveka, zube. Istraživao sam desetine slučajeva i zaključio sam da je najopasnije ogovaranje na adresu najrođenijih, rodbine, ako se poželi zlo bliskim Ijudima. Ovim narušenjima se priključuju karmički programi roditelja i iz prethodnih inkarnacija. Posebno je opasno nezadovoljstvo sobom.

Uzrok parodontopatije je ogovaranje oca, teška karma i neispravna ishrana. Za emocionalnu ravnotežu i smanjenje podsvesne agresije može pomoći redovna upotreba povrća. Na taj način i efektivnost fitoterapije određuje pre svega, tim što deluje i na duhovne strukture, a ne samo na fizičke.

Zbog cega su opasni ogovaranje i zle misli?

Kada razmišIjamo o nekome, javlja se energetski most između nas i tog čoveka, o kome mislimo, dolazi do razmene informacije i energije, zbog toga bilo koja negativna misao je energetski napad i može da nanese štetu. Čak unutrašnje slaganje sa ogovoračem može da bude opasno. Ogovaranje, loše misli o ljudima, to je nanošenje traume ljudima i u skladu sa tim rušenje svojih karmičkih struktura. Reč, pojačava bilo koji program.

Trenutno, energetika Zemlje je takva da čak i nedobronamerne misli o čoveku sudovoljne da mu se nanese šteta. Analizirajući veliki broj činjenica, došao sam do zaključka da se pre nekoliko vekova, čovečanstvo počelo aktivno udaljavati od principa harmonije sveta, tako da je sad informaciono polje Zemlje preopterećeno negativnim programima. Kada čovek misli o nekome, ne previše dobro, dešava se spajanje opštih negativnih karmičkih slojeva, i tada čak i ako se ne poželi zlo, može da se nanese šteta. Mi napadamo i ubijamo jedni druge podsvesno, često i ne znajući to. Javlja se proces samouništenja sličan lavini, koji i ne zahteva uključivanje negativnih emocija, pošto već ima dovoljno nakupljenog negativnog potencijala od čovečanstva.

Sada nije dovoljno biti dobar i nikome ne nanositi štetu, jer mi imamo toliko deformisanu podsvest da čak i ne nanošenje štete nije dovoljan uslov za očuvanje svoje duše i tela. U današnjim uslovima, najvažnije za preživljavanje je svesno ciljno usmeren rad na menjanju sebe. Nije dovoljno da se bude samo dobar, mora se biti aktivno dobar.

Svaki čovek koji je dobar i iskren, ima šansu da pogine, a da ne govorimo o onima koji krše više zakone. Ideali i zapovesti sa kojima su Ijudi živeli hiljadama godina, sada su zaboravljeni, potisnuti su u drugi plan, zato čovek mora svesno i aktivno da radi na obnovi duhovnosti, humanizma, razumevanja, harmonije sveta. "Ljubite neprijatelje svoje" to je poziv ka duhovnoj suštini čoveka, da se ne odgovara energetskim udarom na udar. Zadatak etički pismenog čoveka je da nikad ne pusti negativna osećanja u podsvest.

Čovek koji počinje svoj dan željom: "GOSPODE, DAJ MOJIM BLISKIM I POZNANICIMA ZDRAVLJE, A MENI STRPLJENJE" , blokira (stiti) sebe od mnogih narušenja.

(iz audio knjige "Sistem samoregulacije polja", DK knjiga 1. -S.N.Lazarev )

Oznake: Obrazovanje

Iskrice sreče
petek, 10. julij 2015 @ 05:02 CEST
Uporabnik: Pozitivke

Piše: Nives Pustavrh v novi Vivi www.viva.si

Kaj vas je osrečilo danes? Objem partnerja, otroški nasmeh, zahvala brezdomca, ki ste mu poklonili evro? Ali pa ste nenehno nezadovoljni, ker ste prepričani, da je sreča samoumevna, celo naša pravica, pa kar niste srečni? Sreča je nekaj, po čemer stremi večina ljudi. Vemo, da je sreča nekaj, kar naj bi nam pripadalo – tako rekoč naša pravica. In ni ga človeka, ki ga to notranje hrepenenje ne bi gnalo, da bi jo dosegel, poiskal, si jo prilastil … Zdi se, da nam nenehno uhaja in da je nikoli ni dovolj.

Kot potrjujejo raziskave – in tudi naše izkušnje – je dolgoročno ne prinašajo ne denar ne partnerji ne otroci ne poklic ne materialne dobrine ne naključne ugodne priložnosti. Je torej sreča stvar usode, na voljo le nekaterim izbrancem s srečnimi geni? Ne. Sreča je dosegljiva vsem, vendar – tako kot vse, v čemer bi radi blesteli – zahteva svojo šolo.

»Discipliniran um vodi v srečo, nediscipliniran pa v trpljenje,« je v delu Umetnost sreče zapisal že Dalajlama. Biti »umetnik v sreči« namreč ni nekaj preprostega, kot bi nas radi prepričali številni oglasi; sreča namreč ne pomeni zgolj tega, da doživimo čim več lepih dogodkov ali da pridemo do te ali one novotarije, saj ne prihaja od zunaj.

Odvisna je predvsem od tega, v kolikšni meri se zavedamo, da smo prav mi glavni akterji svojega življenja, da smo mi tisti, ki ustvarjamo in nadziramo svoj odnos do vsega, kar se nam zgodi. Vedno obstajajo rešljivi in nerešljivi problemi. Z rešljivimi se lahko spoprimemo, nerešljive pa lahko le sprejmemo. Četudi se ne moremo izogniti neprijetnim situacijam, lahko spremenimo svoj odziv nanje, s tem pa tudi to, v kolikšni meri zaradi njih trpimo. Če se sprijaznimo z nerešljivimi težavami in jih sprejemamo kot neizogiben del življenja, bomo imeli veliko več energije za to, da bomo lahko uživali in se veselili lepih trenutkov.

Teh je vsak dan dovolj, če se jih znamo zavedati. Za občutenje sreče je pomembnejša pogostnost kot intenzivnost vsakodnevnih lepih trenutkov. Če v sedanjem trenutku le čakamo in upamo, kako bomo enkrat v prihodnosti srečni, ne zaživimo zares in tako nam sreča nenehno uhaja. Živeti v sedanjosti pomeni, da smo hvaležni za trenutke miru in zadovoljstva, ki jih prinašajo majhni obredi, od jutranje kavice do večernega pogovora s partnerjem pred spanjem. Kar zares šteje, je to, kako se počutimo sami s seboj, vsak dan znova. Tudi takrat, ko nam zunanje okoliščine niso naklonjene. Resnično srečen človek je tisti, ki mu tudi v takih trenutkih uspeva ohraniti notranje ravnovesje in vedrino, trdno prepričanje vase in dobro voljo. Ujemite tudi vi svojo srečo vsak dan – še posebej med počitnicami.

SONČNA pošta


lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

4. srpnja 2015.

Želim da u životu uspostavite kontrolu nad 5 vitalnih stvari :(1) ‘Nemojte uzalud trošiti novac.’ Shvatite da zloupotreba novca je loša. Ako želite zadržati Bhagawanovu sliku, zadržite samo jednu. Zašto trošiti novac na preveliku kupovinu? (2) ‘Nemojte bacati hranu.’ Shvatite da ‘hrana je Bog.’ (3) ‘Nemojte gubiti vrijeme.’ Vrijeme je Bog. Uzalud utrošeno vrijeme je izgubljen život. (4) ‘Ne gubite energiju.’ Znajte da kada gledate, govorite, slušate, djelujete ili mislite trošite energiju. U svim tim aktivnostima nemojte nepotrebno trošiti svoju energiju. (5) ‘Nemojte zaboraviti Boga’, u svakom trenutku što god radili. Kamo god krenete Bog je prisutan. On je u vama, pokraj vas i oko vas. Dakle nije potrebno otići u neki hram kako bi se molili Bogu. Vaše srce vaš je hram. Zato uđite u sebe i shvatite načelo atmana.

( Božanski govor, 23. studenoga 1997. )

Kontrolirajte svoje želje. Nemojte gubiti novac, vrijeme, hranu i energiju. ( Baba )

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

30. lipnja 2015.

Odbaciti put i dozvoliti životu da samo prolazi uvreda je samo imenu vrste! Umjesto da postanete robovi prolaznog i lažnog, i izgubite dragocjeno vrijeme u potrazi za njima, posvetite svaku minutu otkrivanju istine i razmišljanju o vječnom i uvijek istinitom Gospodu. Takva posvećenost istinska je funkcija duše. S druge strane, provoditi vrijeme s lažnim željama kočnica je svijeta. Osoba ne bi trebala postati žrtvom otrovnih atrakcija svjetovne raskoši ili lukavstava zavodljive ljepote. Jednog dana sve ove fascinantne slike nestati će kao san! Osobina duhovnog poklonika je spoznaja istine, a ne potraga za ovim prolaznim svijetom. U ovom lažnom svijetu, ne može biti istinskog života (sathyacara). Jedino može biti nezbiljski život (mithyacara). Iskreni život sastoji se u spoznaji Gospoda. To mora biti u umu svakoga u svakom trenutku njihova života.
( Prema Vahini 58.poglavlje )

Jedino nesebična ljubav može rastjerati tamu neznanja. ( Baba )

Oznake: Obrazovanje

21. lipnja 2015.


Ako je osoba bolesna ili njen um zaokupljen necim drugim, nece dozivjeti okus hrane. Takodjer, ako je srce puno neznanja (tamas) ili je razuzdano, osoba ne moze iskusiti radost niti na trenutak, pa cak niti ako je ukljucena u prisjecanje na Gospoda. poklonstveno pjevanje, ponavljanje imena ili meditaciju. Jezik ce biti sladak dok na njemu ima secera. Isto tako, ako u hodniku srca neprekidno gori stup svjetla zvan predanost u njemu nece biti tame. Od gorkog okusa cijeli jezik postaje gorak. Slicno kad u srce udju pohlepa i ljutnja svjetlost nestaje, scenom zavlada tama i svi postaju zrtve velike tuge i gubitaka. Dakle, oni koji teze postici svetu prisutnost Gospoda moraju steci odredjene navike, discipline i osobine. Uobicajeni nacini zivota nece odvesti do Boga. Oni moraju biti pomocu duhovne discipline ponesto promijenjeni.

Bozanski govor, 3 veljace 1964.

Ispunite svoje srce sa svjetlom ljubav kako u njemu lose osobine mrznja, pohlepa i zavist ne bi pronasle mjesta. ( Baba )

Oznake: Obrazovanje

Glupost

/ mane koje treba izbjeći /







Savjet dat budali kao da je bačen u vjetar.

- Ankh-Šešonk


Budala kad pali vatru približi joj se previše i opeče se.

- Ankh-Šešonk


Druženje s budalom priziva nevolje.

- Papirus Insinger


Bolje je u kući imati zmiju nego budalu.

- Ankh-Šešonk


Zlodjela budale nanose štetu njegovoj vlastitoj braći.

- Ankh-Šešonk


- Magarca se može dotući ako ga se pretovari opekama.

- Ankh-Šešonk





Napomena: Preuzeto iz knjige ŽIVA MUDROST DREVNOG EGIPTA,
Christian Jacq, Nova Akropola, Zagreb, 2014.

Oznake: Obrazovanje

Budjenje ... Buđenje ... CR5Z5 ...22 h · Tajna sudova i “suđenja” – iznuda vašeg pristanka
Bradley Loves:

Ako ste ikada čitali bilo koji spis suca Dale, umirovljenog suca Federalnog suda, on sasvim jasno tvrdi da su svi suci dobili svoj autoritet od Vatikana, a ne od korporativne Vlade SAD.
Ovdje je link na njegovu knjigu, The Great American Adventure:
www.stopthecrime.net/docs/THE-GREAT-AMERICAN-ADVENTURE.pdf
Sudac Dale također navodi da je Vatikan, kroz ugovor s Britanijom, negdje u dalekoj prošlosti, zauvijek stekao svu imovinu Britanaca i sva buduća imanja, što je razlog zašto SAD korporacija spada izravno pod vatikansku kontrolu.
Ova kontrola nije, naravno, javna, ali je vrlo tajna i prikrivena!
Dakle, Vatikan tvrdi da posjeduje cijelu Zemlju i posjeduje sve ljude koji žive na njoj, što uključuje i vaša tijela i vaše umove, što oni vide kao opipljivo.
Jedina ljepljiva uloga u njihovom glavnom planu ljudskog porobljavanja, je kako da im poklonite svoju dušu, što bez vašeg pristanka oni ne mogu dobiti.
Na najvišoj razini, prema sucu Dale, svi suci znaju da je njihova moć magična, i da, ako samo malo prekorače graničnu liniju čak i ako vam naprave nešto bez da su od vas dobili pristanak, Prvobitni Stvoritelj će im odmah slomiti vrat.
Dalje, sudac Dale kaže u svojim spisima da nitko ne odlazi u zatvor bez prethodno dobivenog pristanka.
Kako da je taj pristanak dobiven od vas, je kukavički trik i čarolija!
Kada idete u sudnicu, ulazite u magični šou.
Sudac, (koji namjerno nosi crno) vam tako pokazuje da on ili ona prakticira crnu magiju.
To je simbol koji zahtijeva kozmički zakon, ili bi oni bili u dubokoj nevolji!
Svećenici također nose crno da vam pokažu da prakticiraju crnu magiju … to je neophodno.
I tako, oni nose crno ispod čak i pod njihovim šarenim haljinama na misi.
Suci (po) sucu Dale, su zapravo veliki svećenici.
Oni dobivaju Čarobni autoritet od ugovora i uroka.
Ako ne znate točno – riječ po riječ, što ćete im reći, sami ćete sebe staviti pod njihovu vlast vlastitim pristankom, nehotičnim “ugovaranjem” nečega što ne želite.
To što vi to ne znate, ili vam nikada nije rečeno je namjerno.
Nije predviđeno da znate što trebate reći na sudu, tako da vas oni mogu “prevariti” da im date svoj pristanak za njihov autoritet (koji zapravo ne postoji).
Cijeli izgled suda nije ništa više od predstave psa i ponija dizajnirane da dobiju samo jednu stvar od vas dok ste tamo.
Vaš potpis (pečat), i vaš pristanak.
Da, i možete očekivati da će se oni koristiti zastrašivanjem dok ste tamo – ali mnogi koji su završili na sudu su proveli svoje živote gledajući sportske događaje na TV-u, i nisu sebe educirali o tome što se događa u svijetu oko njih, tako da su oni vlastitim izborom sada u nevolji!
Dakle, vrlo lukavo, oni su stvorili pravnu fikciju, koja vas predstavlja, i koja može pristati za vas, ako vi to ne učinite.
Ova pravna fikcija se naziva: Slamnati Čovjek ili pravno ime ili ime i prezime sa velikim slovima, ili ono što nazivam – lažno ime.
Pratite me sada vrlo pažljivo, jer je to vrlo važno.
Budući da je Slamnati Čovjek “od vlade stvoren izmišljeni entitet” – vaše stvarno ime koji je napisano svim velikim slovima – onda vlada zakonski posjeduje taj novi subjekt koji su stvorili.
Vi ga ne posjedujete i ne kontrolirate …, to nije vaše, i nikada neće biti, jer to niste VI!
Kozmički zakon propisuje da je sve što ste vi stvorili – vaše!
Crni Okultni Čarobnjaci koji pokreću stvari to znaju jako dobro!
Magični trik, ili čarolija, koju oni bacaju ovdje (svaki dan) je da vas natjeraju da povjerujete da je lažno ime koje su stvorili, i koje oni posjeduju, da ste to VI!
To je drevna prevara (CON)!
Također je to poznato kao mamac i šiba!
Vašim “pristajanjem” da koristite izmišljeno ime koji je stvorila vlada (ime koje nije vaše) iako je slično (SVE velika slova), vi ste se tada složili da budete to ime!
Međutim, to ime je fikcija!
Pa, onda – morate biti suglasni (korištenjem tog imena svaki dan) da postanete fikcija vlastitim pristankom.
Pomorski sudovi su korporativni sudovi (to je u osnovi svaki sud u cijelom svijetu).
Oni se samo nose s korporacijama i “fikcijama”.
Kako je onda uopće moguće da vas (stvarnog čovjeka koji živi i diše) čak i oni mogu legalno imati u sudnici?
Istina koju vam oni nikada ne će reći je: oni to ne mogu.
SVE DOK IM NE KAŽETE – da niste lažno ime, i dok im ne kažete da ste pravo živo ljudsko biće, te da oni nemaju nikakvu vlast nad vama, oni vas neće pustiti.
No, znajte da prije nego što uopće progovorite ili kažete riječ na sudu, oni “zamišljaju”, i “pretpostavljaju” da vi niste stvarni.
Dakle, kada konačno progovorite, nemojte se iznenaditi ako se oni koriste svim sredstvima zastrašivanja da bi ste popustili.
Ovi suci (a mnogi od njih to znaju) nisu u ovom poslu da vas samo tako puste da odete.
Nažalost, i ovdje, oni su se prodali za novac, i oni rade na agendi globalnog porobljavanja.
Jedina stvar koju možete učiniti je da “poreknete” da ste to ime sa svim velikim slovima vi!
To je kraj priče, ili ste u strašnoj nevolji.
Ako dišete i najmanju mogućnost da ste ime sa svim velikim slovima vi (koji to niste), onda ćete biti smatrani odgovornima za svaki pravni statut, državni, gradski i savezni zakon koji je ikada napisan.
Većina ljudi ne zna da se ti zakoni primjenjuju samo na fiktivna imena koja je stvorila vlada.
Trik ili magična vradžbina, počinjena cijeloj populaciji na planetu, je da dobiju da svako živo biće “tvrdi” (svojom slobodnom voljom) da je ono to lažno ime koje je u vlasništvu svjetskih korporativnih vlada.
Ako to učinite, oni vas mogu kazniti – s vašim pristankom!
Kako su mogli postići da ljudi žele biti lažno ime, i da onda pristanu na to svakodnevno.
Odgovor: spojite ih na novčani sustav!
Stoga, ako želite bilo koju vrstu bankarstva ili kupnje i prodaje, morali ste ga koristiti.
Čak i sudski postupci su jednostavno Bankarski Postupci!
Suci rade za banke!
Međutim, ako naglašeno tvrdite u sudnici da niste ime sa velikim slovima, (i znate o čemu govorite) oni vas moraju pustiti!
Niti jedan sud nikada ne može imati pravo živo ljudsko biće koje diše da stoji u njemu.
Samo fikcije su dopuštene u sudskim prostorijama.
Tako prirodno, oni moraju “pretpostaviti” da svaka osoba unutar suda nije stvarna.
Naš cijeli pravni sustav je totalna prijevara, totalna laž!
Vaš pravi problem je u tome što niste obrazovani – i ne znate ovo.
Počnite razmišljati o svima – policiji, sucima, svećenicima i političarima, u smislu Crne Magije!
Oni doslovno nisu ništa više od magičnih provoditelja.
Oni su: izvršitelji “Ugovora”.
Oni su iznuđivači “pristanka”.
To je ono što su oni i ništa više od toga.
Cilj tih magičara je uvijek ograničiti, vezati i privezati vašu SLOBODNU VOLJU pomoću ova dva neprimjetna mračna čarobna uroka koji se zovu ugovor i suglasnost.
Možete, međutim uhititi magičare na fizičkoj razini za njihove zločine protiv čovječanstva!

June 14, 2015.

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

"Dragi sine,

Kad budem ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljade razloga, da bi ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene…jednog dana ćeš razumjeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine

Tvoj tata...

Oznake: Obrazovanje

"Dragi sine,

Kad budem ostario, a kada me budeš vidio takvog, budi strpljiv sa mnom i pokušaj me razumjeti. …ako se zaprljam u vrijeme ručka, i ako se ne mogu sam obući, budi strpljiv…
Sjeti se sati, koje sam potrošio, dok sam te tome naučio. I ako u razgovoru ponavljam iste stvari uvijek iznova, nemoj me prekidati… saslušaj me! Kada si bio malen, morao sam ti istu priču čitati uvijek iz početka, prije no što si utonuo u san.
Ako se ne budem želio kupati, ne ismijavaj me i ne vrijeđaj… Sjeti se kako sam te morao loviti i izmišljati hiljade razloga, da bi ušao u kadu.
Kad opaziš moje nepoznavanje nove tehnologije, daj mi vremena i nemoj me gledati s podsmjehom na licu… Ja sam tebe naučio mnogo stvari: pravilno jesti, pravilno se obući, suočiti se sa životom…
Ako nekad u razgovoru zaboravim ili izgubim nit razgovora, daj mi malo vremena, da se prisjetim… i ako mi to ne pođe za rukom, nemoj se uznemiravati. Nije mi najvažnija stvar na svijetu naš razgovor, već to, da sam s tobom i da me znaš saslušati…
Ako ne budem želio jesti, nemoj me prisiljavati da jedem… Sam znam najbolje, kada mi je hrana potrebna, a kada ne…
Kada mi umorne noge više neće dozvoljavati da hodam, pruži mi ruku… jednako kao što sam je ja pružao tebi, kada si načinio prve korake.
I ako ti jednom kažem, da više ne želim živjeti, da želim umrijeti, ne ljuti se na mene…jednog dana ćeš razumjeti. Pokušaj shvatiti da se u starosti ne živi, već se preživljava.
Jednom ćeš spoznati, da sam ti uprkos svim učinjenim greškama, želio samo najbolje i pokušao sam te pripremiti na putovanje života.
Ne žalosti se, ne ljuti se i ne osjećaj se bespomoćan, kada me budeš gledao pored sebe takvog. Budi pored mene i pokušaj me razumjeti i pomoći mi… tako kao što sam ja pomagao tebi, kada si počeo živjeti.
Budi mi oslonac, pomozi mi zaključiti putovanje s ljubavlju i strpljivošću… Vratiću ti osmjehom i neizmjernom ljubavlju, koju sam oduvijek čuvao za tebe.
Volim te sine

Tvoj tata...

-------------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

10. lipnja 2015.

Ako nosi svežanj sandalovine, može li magarac postati slon? Magarac će osjetiti promjenu u težini, ali ne i miris! Slon, pak, ne obraća pozornost na težinu i udiše slatki miris. Također, duhovni aspirant ili poklonik držat će se samo čiste istine, čiste esencije dobrih djela, dobrote i svetih spisa. S druge strane, onaj tko se upušta u raspravu radi obične stipendije, učenja i rasprave, razvit će logiku, ali neće upoznati miris istine! Ljubav (prema) je najuspješniji instrument za stalno prisjećanje na Gospoda. Da biste taj instrument očuvali sigurnim i jakim, potrebna je moć razlikovanja (viveka). Mnogi u svijetu iskorištavaju svoje bogato znanje tijekom rasprava kako bi
dokazali da su superiorniji; to je velika pogreška. Ako su uistinu toliko učeni, trebali bi u tišini iskusiti esenciju istinskoga Boga.

( Prema Vahini, 44. poglavlje )

Obrazovanje (edukacija) trebalo bi poticati razbor i poniznost. (Baba)


------------

Oznake: Obrazovanje

Put Boginje


ŽIVOTNA PRIČA

Svaka je Boginja pomalo ognjištarka. Mnoge od nas vide sebe u dubokoj starosti, kako lijepe i mudre, iz omiljene stolice za ljuljanje, sa šalicom cvjetnog čaja u ruci, uz pucketavu vatricu, svojim/nečijim unucima i praunucima, pričamo priču svog života. Htjele bismo da to bude priča o hrabrosti i ljubavi. Htjele bismo da ih opčini. I zato se SADA trebamo pobrinuti da stvorimo zanimljivu priču; da živimo punim srcem; da smo heroine čija vjera i smjelost pobjeđuje bez obzira na sve. Stvaranje te priče u sadašnjosti bit će olakšano ako dokučite što je vaša vizija, misija i cilj. Moja vizija je raj na zemlji; misija mi je buđenje boginje, a cilj: život u ljubavi, obilju, radosti i miru. Ovoj svojoj priči posvećena sam potpuno: svakom mišlju, riječju, djelom i dahom. Zbog nje sam tu. Koja je vaša priča? Zašto ste tu?

Oznake: Obrazovanje

6. lipnja 2015.

Kad kuća gori, od kakve je koristi dobro planiranje? Tko sad ima vremena kopati? Kad će voda biti dostupna? Kad će vatra biti ugašena? To je nemogući zadatak! Da je od samog početka bunar bio spreman, koliko bi tek bio koristan u takvim kritičnim situacijama! Početi razmišljati o Bogu u posljednjim trenucima jest kao da započinjete kopati bunar kad kuća već gori. Zato, opremite se sada, svakodnevno razmišljajte o Bogu tako da budete na dobrom mjestu u trenutku kad kraj dođe. Danas počnite s duhovnom praksom koju ste planirali za sutra! Sada počnite ono što treba biti učinjeno danas! Nitko ne zna što će se dogoditi u sljedećem trenutku, stoga nema potrebe odgađati provedbu duhovne prakse. Za to je potrebna i tjelesna izdržljivost, stoga se trebate pobrinuti za tijelo, iako prevelika skrb nije dobra. Tijelo bi trebalo biti zbrinuto s velikom pažnjom u mjeri u kojoj je to potrebno.

(Prema Vahini, 41. poglavlje)

Kao što trijeska plane kad dođe u kontakt s vatrom, tako i vi, kad ste mentalno bliski s Bogom, postajete – Bog. (Baba)

Oznake: Obrazovanje

Slavko Goldstein PISAC, NAKLADNIK, POVJESNIČAR, NOVINAR I TITOV PARTIZAN, SA SINOM IVOM UPRAVO JE OBJAVIO MONUMENTALNU BIOGRAFIJU »TITO«
TITO NIJE BIO DIKTATOR već autokrat, volio je i imao potpunu vlast

Nismo zaobilazili ni najlošije strane Titove ere, ali smo naglašavali najbolje, osobito one od trajnije vrijednosti. Za cijeli svijet, Tito je, vrlo jednostavno, najuspješniji gerilski vojskovođa protiv nacifašizma u okupiranoj Europi. U zemlji će uvijek postojati i ona druga komponenta; jenjavat će, ali neće nestati

Boris PAVELIĆ, snimio Nenad REBERŠAK


Prekretna knjiga - to je ocjena književnika Ivana Lovrenovića o više nego tisuću stranica dugoj monografiji »Tito« Ive i Slavka Goldsteina, čiji su prvi primjerci, u nakladi zagrebačkog »Profila«, jučer izašli iz tiskare, a početkom sljedećeg tjedna stići će u knjižare. Pisac Miljenko Jergović kaže kako su autori, otac Slavko i sin Ivo Goldstein, »pokušaj da se Titu pronađe stvarna mjera obavili na dvostruko uzoran način: s povijesne strane precizno i nepotkupljivo, s etičke strane hrabro«.
Kako bilo, već je sada izvjesno kako će monografija »Tito« biti prvorazredan historiografski, izdavački i društveni događaj. A s obzirom na to da izlazi usred revizionističkoga vala micanja Titove biste s Pantovčaka, te izbacivanja njegova imena iz naziva ulica mjesta kojima vlada HDZ, Slavko Goldstein taj val komentira ovako: »Kulturna i civilizacijska sramota«.
Vaše knjige često se doživljavaju kao važni društveni događaji. Očekujete li, ili se nadate, da će ova knjiga o Titu konačno razriješiti neke dileme, i možda čak utjecati da se zaliječi ozbiljni društveni prijepor o njegovoj osobi i epohi?
– Za ljude koji budu čitali bez predrasuda, knjiga bi mogla biti poticaj da stvaraju jasnu i ne možda definitivnu, ali kompletnu sliku o Titu, a donekle i o vremenu u kojem je djelovao. Za one koji budu čitali s predrasudama za ili protiv Tita, ona bi mogla, budu li čitali otvorena srca, značiti stanoviti korektiv i pomoć da stvari sagledaju i s one druge strane.
Znači li to da knjiga ima ambiciju da bude, ako ne definitivna, a ono cjelovita istina o Titu?
– Da. U historiografiji definitivne slike nema. Pogled na tako značajne epohe i ljude najčešće se s vremenom dopunjuje, pa i korigira. Za pedeset godina, pogled na Tita neće biti kao danas. Prema tome, ovo nije pokušaj definitivnog portreta, ali jest nastojanje da se prvi put uspostavi slojevita slika, koja neće biti ni osobno subjektivna ni politički pristrana. Nismo zaobilazili ni najlošije strane Titove ere, ali smo naglašavali najbolje, osobito one od trajnije vrijednosti. Naš se osobni pogled u knjizi osjeća. Nepristrane historiografije nema; svaka je i subjektivni odraz autorovih gledanja, ali historiografska profesija i moralnopolitički nazor nas obojice autora nalagao je maksimalnu moguću objektivnost. Apsolutne objektivnosti nema, ali u ovoj je knjizi vidljivo nastojanje da se ne zaobiđu ni dobre ni loše strane Titove epohe i osobe.


Pozitivna slika

Djelo izlazi na tri obljetnice: 70 godina pobjede, 35 godina od Titove smrti, i 25 godina od raspada Jugoslavije. Kakva su iskustva drugih historiografija? Koliko vremena treba proći da se o tako važnim osobama iznjedre kapitalna historiografska djela? Kasnimo li mi s tim?
– Vremenska je distanca relativna. U suvremenoj svjetskoj historiografiji danas postoji trend koji bih nazvao »historijom sadašnjosti«. Historiografija se sve više približava sadašnjosti, nastojeći ne biti politizirana, što nije moguće potpuno ostvariti. Ako pišete o bliskim događajima, uvijek ste pod dojmom aktualnosti. U slučaju Tita, aktualnosti nisu sasvim minule, jer se u svih naroda na tlu bivše Jugoslavije prevrednuju vrijednosti Titove epohe. Svaki narod čini to sa svog aspekta. Za pisca to može biti dobro: različite spoznaje iz aktualnih komentara on mora kritički razmotriti, pa onda i konktekstualizirati za čitatelja. Za ovu našu knjigu teško je reći dolazi li prebrzo ili prekasno: kasno - nije; prebrzo - također nije, jer neke su se stvari slegle, neke posljedice pokazale, mnoge su ocjene već objavljene... Kad se slegnu današnje polemike oko Tita, koje smo spomenuli već u predgovoru knjizi, vjerojatno će razlike u ocjenama bivati sve manje, i neke će vrijednosti ostati. Vjerojatno će inozemstvo na Tita gledati drukčije nego ovdašnja javnost, koja je nužno pod dojmom obiteljskih i regionalnih utjecaja. U mnogim obiteljima živi partizanska tradicija; u nekima, pamte se negativna iskustva s Titovom epohom, pa i smrti u obitelji. Dok god se te obiteljske historije ne smire, kod nas će biti drukčijih pogleda nego u svijetu. Za cijeli svijet, Tito je, vrlo jednostavno, najuspješniji gerilski vojskovođa protiv nacifašizma u okupiranoj Europi, i čovjek koji se prvi u istočnom bloku borio protiv Staljina. Manje će se govoriti o pokušajima njegove vlasti za nekim novim oblicima socijalizma, poput samoupravljanja, jer oni nisu ostavili značajnijeg traga. Inozemstvo će imati ogoljenu, pozitivnu sliku; u zemlji će uvijek postojati i ona druga komponenta; jenjavat će, ali neće nestati.
O Titu postoji obilje literature. Što je u vašoj knjizi uistinu novo?
– Mislim da je to najbolje ocijenio Ivan Lovrenović, prvi čitatelj knjige. Rekao je da do sada postoje tri vrste biografija o Titu: slavljeničke, koje su u socijalizmu bile obavezne; negativističke, koje su se kod nas pojavile kasnih osamdesetih i sve se intenzivnije objavljuju do danas; te senzacionalističke, koje traže pikanterije o tome tko je što jeo i koga je sve Tito na Brijunima ugostio. Lovrenović ocjenjuje da je naša knjiga odmak od sve te tri vrste, i hvala mu na takvoj ocjeni. Koliko je taj naš odmak uspio, prosudit će čitatelji. U svakom slučaju, uložili smo veliki trud.


Divljenje Britanaca

U predgovoru naglašavate činjenicu koja metodološki određuje pristup u knjizi: da su propala sva tri ključna stupa Titove politike - Jugoslavija, socijalizam i nesvrstanost. Kako ta činjenica određuje vaše djelo?
– I moj sin i ja iskusili smo sve te tri glavne komponente Titove politike te formirali kritički odnos i vrijednosni sud prema njima. O raznim aspektima Titove politike kritički sam razmišljao još u doba njegove vladavine, što se koliko je bilo moguće ispoljavalo i u mojoj tadašnjoj nakladničkoj djelatnosti, i to mi je pomoglo da moj stav jasnije i preciznije formuliram sada, kada znamo i posljedice. U tom smislu knjiga nudi i neke nove poglede na historiografiju Titove epohe.
Antifašistički ustanak, koji je poveo Tito, epizoda je koju opisujete s najmanje kritičnosti, rekao bih štoviše, s neskrivenim divljenjem. Zašto?
– Zato jer tako mislimo. Drago mi je ako je to vaš dojam: partizanski pokret najvrednije je što je Tito učinio. S kojega kod stanovišta gledate, te četiri godine su za sve zemlje Jugoslavije, a naročito za Hrvatsku, najveće vrijednosti u novije doba njihove povijesti. Oduprijeti se tako goloruk četirima moćnim okupatorskim vojskama - Nijemcima, Talijanima, Mađarima i Bugarima - s njihovih desetak naoružanih kolaboracionističkih pokreta, pa to je jedinstveno možda i u svjetskoj historiji, a u europskoj zasigurno! To su historičari poput Tonyja Judta, najvećeg povjesničara europskog poslijeraća, i drugi veliki svjetski historiografi, spoznali kao nešto izvanredno. Pozitivne posljedice tih godina također imaju svojih vrijednosti. One nisu samo u tome da su partizani Hrvatsku svrstali na pravu, pobjedničku stranu, kao što se obično govori. Posljedice su mnogo brojnije. A što se Hrvatske tiče, da nije bilo partizana, ona bi bila smatrana ustaškom zemljom; posljedice bi za nju pod četničkom vlašću bile neusporedivo teže nego što je bio Titov staljinizam. S druge strane, Titova je slabost poslije te slavne četiri ratne godine što je, kao doživotni komunist, četiri ili pet godina poslije rata uveo i održavao staljinističku vlast, koja je najtamniji dio njegova života i djela.
Nedavno ste, naročito na ljevici, podigli priličnu prašinu tvrdnjom da se današnji antifašizam ne može pozivati na Tita. Možete li to podrobnije eksplicirati?
– Pitanje je malo simplificirano. Tito je cijeloga svog aktivnog političkog života bio i komunist i antifašist. U njegovom osjećaju, to nije kolidiralo. U nekim razdobljima, u ratu naročito, njegov je antifašizam bio je neprikosnoven i efikasan, ali u nekim kasnijim periodima nije bio usklađen s daljnjim razvojem antifašizma. Antifašizam se tijekom sedamdeset poslijeratnih godina povremeno modificirao u skladu s promjenama općih prilika u svijetu. Nakon što je prešao u fazu suočavanja s prošlošću, uspješnoj u mnogim zemljama, danas je ugrađen u temelje europske političke kulture i Europske unije. Prerastao je u suprotstavljanje ekstremPOVIJESNE POUKE HRVATSKOJ NISU DOVOLJNE

Koje pouke današnje hrvatsko društvo može izvući iz osobe Josipa Broza Tita i njegova vremena?
– Jednopartijski sistem na duži rok ne može funkcionirati - to je glavna pouka. Prema tome, moraju biti relativizirani svi prigovori parlamentarnoj demokraciji i strankama kao takvima, jer one su neophodne. To što se često čuje, da su svi političari lopovi, valja primati s velikim oprezom: baš ovakva, višestranačka politika, usprkos svim njezinim manama, konstitutivni je dio slobodnog društva. Također, nužna je kontrola vlasti: deformacije političkog sistema Titove Jugoslavije izbijale su dobrim dijelom iz pomanjkanja slobodne kritike. Jugoslavija je propala prije svega zbog bujanja nacionalizama, koji su se razbuktavali upravo zato što su bili prigušivani. I međunacionalni prijepori, dakle, moraju se razrješavati u otvorenome razgovoru, koji ih amortizira, umjesto da se nasilno potiru pod parolom »bratstva i jedinstva«. U privredi, samoupravljanje nije uspjelo, ali je donijelo stanovitu svijest da i radnici imaju svoja prava. U samostalnoj Hrvatskoj i cijeloj bivšoj Jugoslaviji odmak od toga otišao je predaleko u drugu krajnost. I primjerena državna intervencija u privredi, sa svojim neuspjesima i povremenim uspjesima, također može biti korisno iskustvo iz Titova razdoblja. Mislim, međutim, da će se problemi u gospodarstvu pomalo smiriti i slegnuti na pravu mjeru. No danas nam trebaju i nova znanja, koja se ne mogu crpiti iz prošlosti. Važno je podsjetiti na rečenicu Eugena Pusića, jednoga od najmudrijih ljudi koje sam poznavao. On je rekao da Hrvatsku prati "prokletstvo malih brojeva". Hrvatska danas, bez obzira na svo iskustvo Jugoslavije, mora shvatiti da je mala zemlja, i ponašati se s tim u skladu. Titova je Jugoslavija na svjetskoj karti bila važnija od svoje realne veličine, ali danas Hrvatska tog utjecaja nema niti će ga imati. Ona mora učiniti ono što su uspjele neke male nacije: nametnuti se prepoznatljivim i inventivnim proizvodima i društvenom sređenošću. Danska ima maslac i Lego kocke, Švedska Ikeu, Nizozemska cvijeće, Finska papir i Nokiju, a sve su one i uzorne demokracije sa socijalnom komponentom. Iz toga proizlazi da je članstvo u EU spas za Hrvatsku, premda je Hrvatska danas, gotovo da kažem, neka vrsta Kosova u EU, koja će nas polako vući naprijed, kao što je Jugoslavija polako vukla i Kosovo, ili Italija Siciliju. Evo, na primjer, pomalo ipak izlazimo iz recesije, i to ponajviše zahvaljujući lokomotivi Europe. U tom smislu, uzdam se da će proizvođači i mali poduzetnici na svim područjima pronaći specifičnosti koje bi Hrvatsku mogle učiniti prepoznatljivom.

ZA REPRESALIJE NAD HRVATIMA KRIVO JE I USTAŠKO VODSTVO

U Hrvatskoj se uvriježio stereotip da su poslijeratne represalije bile usmjerene prije svega protiv Hrvata. Je li to točno?
– Ne, nije. Za represalije nad Hrvatima početno je odgovorno i vodstvo NDH, koje je moralo znati da će biti pogibeljno budu li za sobom vukli 150 tisuća vojnika i civila. Znali su da ih Englezi neće primiti; ako nisu, bili su do zločinstva ograničeni glupani. Kamo su vodili 150 tisuća ljudi? Pa znali su odluke Teheranske konferencije od 1. prosinca 1943., i odluke s Jalte s početka 1945., da se svi zarobljenici moraju vratiti u nadležnost vlastima svojih zemalja. Kakvu su iznimku za sebe očekivali? Pa bili su najvjerniji saveznici Hitlera! Iznimke nije bilo ni za koga, a kamoli za njih koji su, pored Rumunja, bili najgori. To, naravno, niti rehabilitira niti amnestira Titovu vlast za počinjena nedjela, ali početna je krivnja na ustaškome vodstvu. Oni su znali što su radili od 1941., i da to ne može ostati nekažnjeno. Mislili su da će ih Englezi primiti u svoju vojsku, i širili su tu idiotsku parolu: za četiri dana smo kod Engleza, oni će nas primiti, a onda idemo natrag u borbu protiv komunista. Represalije su bile usmjerene protiv svih kolaboracionista, a kad bi se proporcionalno mjerilo, bile su gore u Beogradu nego u Zagrebu. Ondje su izazvale veliko protivljenje partizanskoj vlasti, i zato su u drugim gradovima bile nešto umjerenije. U koloni koja je bježala pred partizanima bilo je i četnika. Ubijeno je, također, i oko 17 tisuća kolaboracionista iz Slovenije. Proporcionalno broju stanovništva, to je gotovo kao u Hrvatskoj. A ljude koje Englezi nisu htjeli primiti, prihvatila je na Bleiburgu 12. slavonska divizija, sastavljena dobrim dijelom od Hrvata.
izmima koji ugrožavaju ljudska prava. Antifašizam je danas, prije svega, bastion protiv narušavanja ljudskih prava i sloboda, a Tito, osobito u posljednjem životnom razdoblju, u našoj je zemlji bio prepreka daljnjem napretku ljudskih prava. Mi možemo Tita imati kao glavnu zastavu historijskog antifašizma, ali kao aktualnu parolu - ne.
Neki današnji kritičari Tita osporavaju i sam partizanski rat. Dio njih implicite sugerira kako bi bilo bolje da ustanka nije ni bilo, s obzirom na to da su ga pokrenuli komunisti.
– Ići tako daleko, pa tvrditi da nije bilo dobro što su komunisti predvodili ustanak, bilo bi kao reći da bi bilo bolje da ni SSSR nije ušao u rat protiv Njemačke. Komunisti su bili sljedbenici Moskve, i kada se ona, makar i nevoljko, pridružila ratu protiv nacista, komunisti su se u taj rat prirodno uključili. Žalosno je da tu komunističku liniju nije slijedila nijedna građanska stranka, osim u Sloveniji. To je vrijeme zahtijevalo opredjeljenje i aktivnost. Komunisti su - nažalost, jer je to štetilo poslijeratnom razvoju - bili jedini koji su u cijeloj Jugoslaviji imali organizacije spremne pružati otpor. Te se zasluge komunistima ne mogu poreći. Tih nekoliko tisuća komunista, koji su predvodili ustanak, Tito je prije rata pretvorio u vojsku spremnu na sve. Bili su potpuno svjesni da je život i smrt u pitanju; ni polovica ih nije preživjela. I to što su postigli malo je čudo: kada su se prvi Britanci u proljeće 1943. spustili u Jugoslaviju k partizanima, poput oxfordskog povjesničara i Churchillova osobnog književnog tajnika Williama Deakina, izvještavali su da su partizani ostvarili čudo. Britanci su se tom pothvatu divili, i zaključili: bez obzira na to što će poslije rata u Jugoslaviji vjerojatno pobijediti komunizam, za pobjedu nad fašizmom Titovi partizani čine plemenitu stvar, i velika su vrijednost. S druge strane, što bi značila pasivnost, pasivni otpor nacizmu? Pasivnog otpora nije moglo biti, jer ga nacifašistički i ustaški totalitarizam nije trpio. Postojala je samo jedna ili druga strana. Drugim riječima, pasivni otpor, koji su neki tada zagovarali - bio je kolaboracija. Govorimo li o Hrvatskoj, zločini ustaša bili bi tolerirani, ustaška vlast od samog početka morala je hraniti okupatorsku vojsku, Pavelić se odmah obvezao slati trupe u rat na strani sila Osovine... Ustanak je spasio dio srpskoga stanovništva u Hrvatskoj i Bosni od protjerivanja i pokolja - pa već je to velika vrijednost partizanskog rata. Nažalost, Rome nije spasio, ali je spasio pet tisuća Židova, što jest vrlo malo, jedva dvadeset posto, ali... Ispričat ću vam anegdotu: u drugoj polovini sedamdesetih, sudjelovao sam kao izdavač na sajmu knjiga u Jeruzalemu. Tadašnji predsjednik Izraela Yitzhak Navon, vrlo prosvijećen čovjek, zadržao se petnaesetak minuta kod nas na jugoslavenskom štandu. Odlazeći, rekao nam je: »Bez obzira na to što diplomatski odnosi Izraela i Jugoslavije još nisu uspostavljeni, molim vas da prenesete vašim sugrađanima i vašoj javnosti zahvalnost nas Izraelaca i svjetskog židovstva maršalu Titu, što je svojim pokretom omogućio da se pet tisuća pripadnika našeg naroda časno bori protiv najvećeg zla koje nas je zadesilo«. Priznanje svijeta partizanskom pokretu bilo je neprocjenjiva vrijednost, koja je Jugoslaviju spasila i 1949. godine. Taj partizanski pokret stvorio je povjerenje i kod najvećeg državnika onog vremena, Winstona Churcilla. Pomoć koja je tada došla od Zapada, ekonomska ali i politička, sve do odlučnosti da se Jugoslavija vojno brani, pomogla je ovoj zemljici da se izvuče iz najvećeg zla koje je bilo zadesilo istočnoeuropske zemlje. Mi od komunizma nismo patili kao zemlje istočne Europe; imali smo ublaženi komunizam koji je postavio granice slobodi i ekonomskom napretku, ali je bilo i velikog ekonomskog i kulturnog napretka i nešto slobode: u svakodnevici prilično velike slobode, ali, istina, ne i u politici.


Razdoblje osvete

Poslijeratni val represalija i osvete glavni je današnji prijepor oko Tita. U knjizi o tome pišete iscrpno i s mnogo podataka.
– »Osveta je sastavni deo pobede« - to je poslije oslobođenja Beograda rekao Koča Popović, predratni intelektualac i pjesnik, i jedan od najuglednijih partizanskih zapovjednika. U povijesti gotovo je uvijek bilo tako, a u novije vrijeme srećom sve manje. Poslije Drugog svjetskog rata, Amerikanci su bili najblaži osvetnici. Francuzi nisu bili blagi: ondje je bez sudovanja pobijeno nekoliko desetaka tisuća kolaboracionista, točan broj nije utvrđen. Ni talijanski partizani nisu bili blagi, ali najgori su osvetnici bili Rusi: oni su ubijali čak i ruske zarobljenike koji su se vraćali iz njemačkih logora, jer su mogli doći pod »europski« utjecaj. Dakle, retorzija, koja je u Jugoslaviji trajala do amnestije 3. kolovoza 1945., mogla bi se nazivati »periodom osvete«. Rekao bih da je iz mnogo razloga, gomilanih od 1941. do 1945, bila neizbježna, ali nikako voluntaristički i bez sudovanja, i nije smjela biti u tom obimu. Ono loše što se događalo prije i poslije tog razdoblja, nešto je drugo: revolucija. Komunistička partija revolucionarna je već po svom programu, a revolucija najčešće znači krv. Komunistička partija Jugoslavije velik je i zaslužan borac protiv fašizma, ali od prvoga je časa imala revolucionarnu komponentu, i nikada je nije napustila. Tokom rata, revolucionarnost je ipak bila susprezana, najviše zato da se osnaži opći otpor. Isto je u ratu činio i Staljin, premda nikad nije prestao biti staljinist. Titov antifašizam u ratu je bio neprikosnoven, ali revolucionarna komponenta od početka je bila prisutna, buknuvši nakon pobjede, 1945. To su Titove tamne godine. Ipak, treba reći da je Tito, pored antifašizma, komunizma i revolucionarnosti, pa jedno vrijeme i staljinizma, uvijek imao osjećaj za puls naroda. Čak i kad je tjerao luksuz i oblačio se blesavo maršalski - gotovo geringovski, rekao bih - iz seljačkog djetinjstva i gastarbajterskog iskustva nije izgubio osjećaj za realnost zemlje i ljudi. Kad se povinovao boljševičkom konceptu kolhoza da se umili Staljinu, vrlo je brzo, najbrže od svih ostalih, spoznao da to vodi zlu, osiromašenju i upropaštavanju poljoprivrede. Taj njegov osobni osjećaj da ljudima treba dati stanove - u istočnoj Europi dugo se nije gradilo, u Rusiji sustanarstvo postoji do danas - te im omogućiti životni standard i stanovite slobode, bitno je utjecao na to da u Jugoslaviji čak ni staljinizam nije bio ni blizu onome u Rusiji, jer Tito nije ubijao najbliže suradnike, nije bio antisemit, niti je bio diktator kao Staljin. Tita, dakle, uopće ne bih zvao diktatorom, nego autokratom. Volio je i imao potpunu vlast, ali ju je upotrebljavao povremeno i sudržljivo.
Kako biste komentirali danas pomodnu tvrdnju, prihvaćenu i na nekim najvišim mjestima u hijerarhiji hrvatske vlasti - da je bio zločinac?
– To je pogled iz današnjeg rakursa na ondašnje događaje. To nije realan i adekvatan način ocjenjivanja. Isto bi se tako, ako govorimo o onome vremenu, moglo spominjati i bezobzirno bačene atomske bombe, vojno neopravdano bombardiranje Dresdena, bisera barokne arhitekture, i mnogi drugi slični događaji. To ne znači da sve to treba zaboraviti, ali ne treba Tita zvati ni zločincem, kao što se zločincima ne zovu Churchill ni Truman: Tito jest odgovoran za počinjene zločine u vremenu u kojem su oni bili vrlo rašireni, i čak shvaćeni kao nešto što se mora učiniti.
Da se s današnjim iskustvom i znanjem nađete u 1941., na mjestu s kojeg ste krenuli u partizane, biste li učinili isto?
– Naravno. U ustaškoj državi život mi je bio ugrožen, pod Talijanima nesiguran, a i bez obzira na moj ljevičarski odgoj kod kuće, s današnjom sviješću znao bih da se moram opredijeliti. Znajući što se dešava u Jasenovcu, sigurno bih išao u partizane; da nije bilo Jasenovca i Jadovna ne bih - ali tada možda ni partizana ne bi bilo.

Preuzeto iz Novog Lista

Oznake: Obrazovanje

2. lipnja 2015.

Promatrano s gledišta što je netko postigao na kraju svojega putovanja, nema razlike između oslobođene duše (jivanmukta) i poklonika; oboje su iznad ega (ahamkara), prirode (prakriti) i njezina tri svojstva ili gune, zatim iznad pravila i propisa (dharma) koji upravljaju moralnim poretkom, što se bavi odnosom kasta i životnih razdoblja (varnašrama). Srca i jednih i drugih bit će ispunjena suosjećanjem i potrebom da čine dobro u svijetu. Na takvo postupanje potiče ih njihovo božansko blaženstvo rođeno u Jednoti. Oni neće imati želja jer želje su plod osjećaja „ja“ i „moje“. Tek kad su te želje iskorijenjene, ljudi postaju iskreni poklonici, zar ne? Zato u njima ne može biti mjesta za želje. Iskreno govoreći, ti su poklonici utjelovljenja besmrtnosti (amritasvarupa). Za sve s takvom prirodom ne postoji druga čežnja osim za slatkim duhovnim blaženstvom (ananda).

(Prema Vahini, 39. poglavlje)
Iskreni poklonik ispunjen ljubavlju za Gospoda pozdravlja sve ono što se može pojaviti kao kazna kao nešto što je za njegovo vlastito dobro. (Baba)

Oznake: Obrazovanje

DAN MLADOSTI » BIVŠI PREDSJEDNIK U KUMROVCU UPOZORIO NA NEPRIHVATLJIVE TRENDOVE

DEMONIZIRANJE NOB-a

Mesić: Šutnja o nacifašizmu pogubna za EU

Izjednačavaju se ubijeni u Jasenovcu koji su svi bili nevini s onima ubijenim na Bleiburgu od kojih je dobar dio zaslužio smrtnu kaznu nakon četverogodišnjeg orgijanja u krvi, rekao je Stjepan Mesić

Zlatko CRNČEC, Snimio Nenad REBERŠAK

ZAGREB » Nekadašnji predsjednik Republike Stipe Mesić bio je jučer glavna zvijezda takozvanog Dana mladosti radosti, odnosno skupa u Kumrovcu na kojem se obilježavala 123 obljetnica rođenja Josipa Broza Tita. Održao je dvadesetminutni govor u kojem je upozorio na fašizaciju Hrvatsku, bio kritičan i prema ...


preuzeto iz novog lista

http://www.novilist.hr/



lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Ljubiša Stojanović

Troslojno biće Stvaraoca

Stvaralac je, dajući sve moći Jedinstvenom polju za realizaciju njegovih kreacija, omogućio celokupnom svom biću da se u potpunosti posveti kreiranju kosmosa. Međutim, jedan deo njegovog bića, oko jedne trećine, nije bio od samog početka uključen u stvaranje kosmosa. O čemu se tu radi? Ovaj deo Stvaraočevog potencijala predstavlja posebnu vrstu znanja i moći koje se u znatnoj meri razlikuju od ostalog dela. Ovaj deo predstavlja najstariji deo Stvaraoca, njegov začetak, iz koga se kasnije razvio ceo Potencijal. Razlika između ovog dela i ostalog potencijala Stvaraoca je u tome što je ovo jezgro bilo usmereno na stvaranje ostalog potencijala i nije se moglo uključiti, odnosno pretvoriti od stvaraoca potencijala u kreatora potencijala. Što znači da se njegova funkcija zadržava na stvaranju potencijala, a potencijal je stvorio svoju mogućnost realizacije, odnosno kreacije. Stoga će ovo jezgro zauvek ostati neuključeno u dalji razvoj kosmosa, dok će se kosmosom večito baviti preostali deo potencijala. Prostor kosmosa, ili deo prostora kosmosa u kome se nalazi jezgro, ne funkcioniše na isti način kao ostali kosmos. Ono je bez energija i bez materije koje je Stvaralac stvorio. Njegov sadržaj predstavlja energija jezgra i kroz nju prožeta energija potencijala. Deo potencijala, koji postoji na istim delu kosmosa na kome i jezgro, nije aktivan kao stvaralac. On postoji samo kao potencijal. Zato se može reći da je biće Stvaraoca troslojno, sastoji se od:

jezgra,
dela potencijala na području jezgra,
ostalog dela potencijala, koji se od Potencijala pretvorio u Stvaraoca.

Stvaralac je, dajući velike moći Jedinstvenom polju, obezbedio istovremeno svoju maksimalnu kreaciju i njenu realizaciju kroz Jedinstveno polje. Međutim, energije koje je stvorilo Jedinstveno polje imale su svoje kreacije i svoje realizacije, tako da se proces kreativnosti i njene realizacije postepeno širio po celom kosmosu. Mada, na prvi pogled, Stvaralac nije imao uticaja i udela na kreativnost i njihovu realizaciju ogromnog broja energija u kosmosu, ništa se u njihovoj kreaciji i realizaciji nije dogodilo što nije bilo u skladu sa voljom Stvaraoca. Na ovaj način sistem savršeno funkcioniše već više od polovinu veka kosmosa. Eventualna odstupanja u ponašanju energija ili materije u okviru kosmosa spadaju u normalan delokrug majstora kosmosa-svetlećih tela, koji ih vrlo sigurno i uspešno vraćaju u njihove normalne funkcije.


Sveta znanja

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

"... i vi sami znate, kao i mi, da je pravo, kako stvari na svijetu stoje,

pitanje koje se postavlja samo među jednakima po sili, da jaki rade

ono što mogu, a slabi trpe ono što moraju."




- Tukidid, The Peloponnesian War, University of Chikago Press,

Chikago, 1989., str.365

Oznake: Obrazovanje

Prava pot

Uporabnik: Pozitivke

Nikoli in nikdar ne vsiljujmo svoje poti drugim, kakor tudi ne smemo dovoliti, da bi nam drugi vsiljevali spreminjanje naših nazorov in s tem tudi naše poti. Pravo pot vsakega izmed nas moramo spoznati sami, saj bo samo takšna pot prava. To pa seveda še zdaleč ne pomeni, da smo od rojstva tako bistroumni, da vse vemo in vse poznamo.

Šele z odprtostjo do drugih ljudi in pretapljanja njihovih idej (pametnih, izvirnih) v našo pot, bomo to pot ali ta naš čas oplemenitili in dali več luči našemu življenju. Veliko ljudi je v tem trenutku na razpotju, ne vedo ne kod ne kam, ker jim je ugasnila notranja luč zaupanja, upanja, hrepenenja.

Bodimo mi tisti, ki bomo s svojo lučjo in ljubeznijo izpolnjevali Kristusovo željo in pomagali tistim, ki so pomoči potrebni, pa čeprav se mogoče tudi sami soočamo s težavami. Presežimo jih, kajti blizu nas je nekdo, ki potrebuje vedenje, da v svoji bolečini ni sam. Veliko nas je, ki vemo, kako težko je, če se znajdemo v temi brez prijateljev.

V kakšno pomoč nam je potem ugasnjena svetilka napolnjena z petrolejem. V nikakršno! Mi pa imamo ta ogenj v svojih srcih, s katerim lahko prižgemo ogenj v srcu trpečega človeka. Nekoč sem na TV gledal oddajo o alpinizmu, v kateri je novinar nekega alpinista povprašal, kaj bi želel sporočiti mladim alpinistom, ki so na začetku plezalne poti. Odgovoril mu je približno takole: '' Moja pot me je res vodila preko vseh osemtisočakov sveta srečno, kdorkoli pa bo skušal hoditi za menoj, lahko umre že na polovici moje prehojene poti. Vsak izmed nas ima začrtano svojo pot. ''

Da je odsek poti bil pravilno začrtan, izvemo šele, ko ta del poti prehodimo in se obrnemo nazaj. Ves čas pred tem nam ostaja le zaupanje v svojo odločitev, ki mora biti sprejeta z dušo in srcem, da bo v nas svetila luč, ne pa brlivka, za katero ne veš, kdaj bo ugasnila.

www.bisernaogrlica.com

Oznake: Obrazovanje

18. SIDJI ZA MNOM, ZIVOT PO ZIVOT

Sidji za Mnom, zivot po zivot, sve do granita, sve do ahata, do malahita, stvrdnutih u maglama vremena.
Spusti se za Mnom u taj ahat, kojega drzis na dlanu, i reci Mi, tko je s tobom tada u ahatu camio, i ahatne ti price pricao, o ahatnomu ti Bogu zborio?
Tada, svijescu si bila ahat; danas, svijescu si covjek, koji na dlanu drzi svoj davni ahatni svemir. Moramo li zalaziti pod izumrle koze milijuna, da bi se ti sjetila Mene, zivot po zivot vjernoga Prijatelja?
Trebam li progovoriti na zaboravljenu jeziku Tlaloka, oglasiti se harfama Ura i Babilona? Moram li te podsjetiti na nasa svjetlucava saputanja dok si bila krijesnica, i zvijezda Danica?
Sve sto gledas tvoja je proslost.
Ona je vazna samo da bi ti saznala s kim si ju zivjela.
Gledaj ju sada na svojemu dlanu.
Ugledaj Me u njoj!
Na svaki sam oblik pristao - ni ahat nije bio tako ahatan kao Ja, ni jedna se krijesnica nije tako krijesila kao Ja - ugledaj Me, vjernoga, u svemu sto gledas.

„Bijela kula”, knjiga 76. Zapisala Vesna Krmpotic

Puno pozdrava iz Sombora od Josipa
P.S.

Oznake: Obrazovanje

Etika in vrednote

ponedeljek, 4. maj 2015 @ 05:02 CEST


Uporabnik: Pozitivke Ko se v človekovem srcu prebudi duša, se začnejo spreminjati njegove vrednote. Duša pripelje v srce nova občutja, prepoznanja in nove potrebe. Deluje kot notranji magnet, ki spodbuja delovanje v dobro drugih in sebe. Če se kot osebnost uglasimo s to težnjo, postaja naše življenje bolj pretočno, polno in učinkovito. Duša je center tistega, kar je v človeku najbolj plemenito, ozaveščeno, ljubeče in modro.

Tisto, kar nas notranje napaja z neuklonljivo voljo, ki so jo mnogi ljudje znali izkazati in izraziti: da ne odstopamo od tistega, kar notranje prepoznamo, da je prav. S prisotnostjo duše se v človeku aktivira posebna notranja sila, notranji kompas, ki ga lahko imenujemo duhovna etika. Ta postane nekaj tako naravnega in samo po sebi umevnega – kot naša lastna notranja težnja in potreba – da želimo in hočemo ravnati v njenem duhu.

Tisto, kar dušo kot notranje bitje najbolj označuje, je skupinska zavest. To je zavest, ki presega individualno in še bolj presega čredno. Gre za zavest, kjer se individualnost uglasi s skupinskostjo, kot se glasbenik uglasi z orkestrom. Želi biti uigran in sodelujoči del celote in da so njegova dejanja v prid celoti. Ne razmišlja o tem, kako bi se izločil in izpostavil, temveč kako bi prispeval, da bi celota živela bolje, da bi bilo za vse dele celote poskrbljeno, da bi se vzpostavila pravilna razmerja, pravilni odnosi do vsega. Morda se težko vživimo v takšen način razmišljanja ali delovanja, vendar ga lahko izkusimo takrat, ko prepoznamo, da nam je mar, kako je z drugimi – ko nam postane mar za ljudi, živali, rastline, za okolje, ko spoznamo, da vse sobiva v soodvisnosti in da je vse povezano z vsem.

Duša globoko dojema in pozna to celovitost, ki nas veže, spaja v en sam organizem. Še veliko več – globoko vidi in dojema pomen, smisel, namen in kam nas vse skupaj vodi. Ko nas duša napaja s svojo zavestjo, je tako, kot bi nas magnetne silnice od znotraj usmerjale v pravilno delovanje – v dobro drugih, sebe in celote. Ko se ta čut prebudi v nas, je povsem naravno, da mu sledimo in živimo v skladu z njim. Naša potreba postane, da ne odstopamo od prepoznanih vrednot.

Duhovna etika je torej najgloblji notranji kod, ki vsebuje duhovno voljo, duhovno ljubezen, modrost in neizčrpno ustvarjalno moč, ki nas vedno znova poravnava s celoto. Približa nas kvalitetam oziroma kar zakonitostim, lahko jih opišemo kot prepoznavanje meja človekove svobodne volje in nekršenje teh meja, nenasilje, sočutje, altruizem, globok in celovit notranji uvid ter razumevanje različnih situacij, sposobnost prepoznavanja in ustreznega ravnanja v odnosih, nenavezanost, odgovornost, čut za pravičnost ... Vse te kvalitete so kot kompas, ki nas vedno znova obrne v pravo smer. Če smo zanje odprti in se jih trudimo upoštevati, potem tudi duhovna življenjska energija podpira naše življenje in vse bolj izžarevamo svojo plemenito naravo.

Duhovna etika, v širšem kontekstu, je v ozadju težnje, da znotraj človeške družbe vzpostavimo pravni red, da določimo pravila igre, ki veljajo za vse enako, da postavljamo zakone, ki vsem in vsemu zagotavljajo pravično mesto pod soncem in da opredelimo, kakšne so posledice neupoštevanja tega. Če pogledamo še globlje, pa lahko razumemo duhovno etiko kot najvišji duhovni zakon, ki vzpostavlja red v vsem bitju in žitju v celotnem kozmosu. O tem govori že izvor besede kozmos, kosmein (gr.) namreč pomeni red. Najpomembnejša prinašalka duhovne etike pa je neizčrpna energija duhovne ljubezni, intuicija.

Vir: duhovna-univerza.org


Preuzeto iz SONČNA pošta

--------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Smrt velika avantura

(2) Smrt velika avantura - SAMOUBOJSTVO (3) Smrt velika avantura - SMRT I PONOVNO ROĐENJE (4) Smrt velika avantura - ZEN I SMRT (5) Smrt velika avantura - Smrt je važnija od života (6) Smrt velika avantura - Tijelo je samo po sebi bolest. (7) Smrt velika avantura - Lična besmrtnost (8) Smrt velika avantura - Smrt nije potpuni nestanak (9) Smrt velika avantura - Evanđelje Marije Magdalene (10) Smrt velika avantura - SMRT (11) Smrt velika avantura - DUŠA KOJA SE UZDIŽE (12) Smrt velika avantura - nema kraja - nema početka (13) Smrt velika avantura - Budite sretni sada! (14) Smrt velika avantura - Obično se smrtnik pretvara u besmrtnika (15) Smrt velika avantura - Pitanje: Što umire sa smrću? (16) Smrt velika avantura - Ovaj svijet postoji

"Suština tvog uma nije rođena pa nikad neće niti umrijeti. Ona nije postojanje, koje je prolazno. Ona nije praznina, koja je tek ništa-vilo. Nema ni boju ni oblik. Ne uživa u zadovoljstvima niti trpi bol. Znam da si veoma bolestan. Kao dobar učenik zena, dobro se nosiš s bolešću. Možda ne znaš tko točno pati, ali upitaj se: "Što je suština ovog uma?" Samo na to misli. Ništa ti više neće trebati. Ne priželjukuj ništa. Tvoj je kraj beskrajan i kao snježna pahuljica stapa se sa čistim zrakom".

ZEN I SMRT

Bassui je napisao sljedeće pismo svom umirućem učeniku:

"Suština tvog uma nije rođena pa nikad neće niti umrijeti. Ona nije postojanje, koje je prolazno. Ona nije praznina, koja je tek ništa-vilo. Nema ni boju ni oblik. Ne uživa u zadovoljstvima niti trpi bol. Znam da si veoma bolestan. Kao dobar učenik zena, dobro se nosiš s bolešću. Možda ne znaš tko točno pati, ali upitaj se: "Što je suština ovog uma?" Samo na to misli. Ništa ti više neće trebati. Ne priželjukuj ništa. Tvoj je kraj beskrajan i kao snježna pahuljica stapa se sa čistim zrakom".

-Za vrijeme pogrebne ceremoni-je, redovnik (Pang) je prišao mr-tvačkom sanduku Majke carice i rekao: "Vidi me, draga Gospođo, kao svoje vlastito Originalno li-ce. Znaj da u stvarnosti ne posto-ji dvoje od nas već samo jedno. Iako nema ništa za voditi i ništa za slijediti, molim prihvati moj smjer i poduzmi jedan korak na-prijed da uđeš u Raj". Car je čuo ovo i ponovo bio razočaran tako jednostavim obraćanjem. Zatim je upitao "Zar je to dovoljno da se oslobodi Njeno veličanstvo, Care -va Majka?". Ali prije nego li je redovnik mogao odgovoriti, Care -va Majka je odgovorila, glasom koji je odzvanjao kroz palaču: "Ja sam sada oslobođena, moj sine! Pokloni mu se i zahvali ovom svetom učitelju!" Prazni Oblak: Učenja Xu Yun-a Sjećanje na Velikog Kineskog Zen Učitelja

Prosvijetljeni zen-učitelj Bankei preminu u hramu posljednjeg de-setljeća sedamnaestog stoljeća. Na samrti, učenici ga zamoliše da sastavi stih, kako je to priličilo prema zen-običajima. Učitelj od-govori: "U ovom sam svijetu pro-živio sedamdeset i tri godine od kojih sam četrdeset i četiri proveo poučavajući zen kako bih oslobo-dio druge. Na sve sam vam to ukazivao tijekom gotovo polovice svoga životnoga vijeka u svojem posljednjem stihu. Nemam nije-dnog drugog stiha koji bih mogao sastaviti. Zašto bih morao opona-šati sve svoje prethodnike i na svojoj se samrtničkoj postelji ispo -vijedati?" Rekavši ove riječi, veliki zen-učitelj Bankei preminu u posve uspravnom stavu tijela.

Učitelj zena Hoshin dugi je niz godina živio u Kini. Zatim se vratio u sjeveroistočni dio Japana gdje je podučavao svoje učenike. Kada je već posve ostario, ispri-čao im je pripovijest koju je čuo u Kini. Pripovijest je glasila ovako:

Jedne godine dvadeset i petog pro -sinca Tokufu, koji bijaše vrlo star, reče ovako svojim učenici-ma: "Sljedeće godine više neću biti na životu, stoga biste, se ove godine za mene morali dobro brinuti". Učenici pomisliše da se samo šali, ali budući da je uvijek bio plemenit učitelj, svi su ga sljedećih dana uveseljavali, sve do završetka godine. Uoči Nove godine Tokufu zaključi: "Zaista ste se dobro za mene brinuli. Na-pustit ću vas sutra poslije podne kada snijeg prestane padati". Uče-nici se stadoše smijati, misleći da opet govori besmislice jer je noć bila vedra i bez snijega. U ponoć, medutim, snijeg počne padati, a sljedećeg dana više ne nađoše svoga učitelja. Krenuše u dvoranu za meditaciju. Ondje nađoše mr-tvog učitelja jer je te noći premi-nuo. Hoshin, koji je ispripovjedio ovu pripovijest, ovako reče svo-jim učenicima: "Nije nužno da učitelj zena predvidi svoj odla-zak, ali to može učiniti ako to istinski želi". "Možeš li i ti pred-vidjeti svoju smrt? upita ga netko.

"Da" odvrati Hoshin. "Pokazat ću vam što mogu za tjedan dana". Nitko mu ne povjerova, a većina i zaboravi na razgovor kada ih Hoshin sljedeći puta okupi. "Prije tjedan dana" stade govoriti "rekao sam vam da ću vas napustiti. Uobičajeno je da se tom zgodom sastavi oproštajna pjesma, ali ja nisam ni pjesnik ni kaligraf. Neka stoga netko od vas zapiše moje posljednje riječi". Sljedbenici po-misliše da se učitelj šali, ali se je-dan od njih ipak spremi da zapiše što će reći. "Jesi li spreman?" upita Hoshin. "Da" odvrati ovaj.

Hoshin nato ovako stade govoriti:

Dođoh iz sjaja

I vraćam se sjaju. Što je to?

Pjesmi je nedostajao jedan stih od uobičajena četiri, te mu stoga učenik ovako reče: "Učitelju, ne-dostaje nam jedan stih".

Hoshin uz riku lava koji pobje-đuje, povika glasno: "Kaa!" i izdahnu.

Majstora chada (chado - Put cere-monije čaja), Tajima Kozo-a, iza-zove na dvoboj bespoštedni ronin uvjeren u pobjedu s lakoćom. Kako nije mogao odbiti dvoboj bez da izgubi čast, majstor se pri-premi na smrt. Uputio se do su-sjeda, majstora kenjutsua, i pitao da ga nauči kako dostojanstveno umrijeti. "Tvoje namjere su hvale vrijedne", kaže majstor, "i rado ću ti pomoći, ali prvo te ljubazno molim da mi pripremiš šalicu čaja".

Tajima je bio oduševljen što ima šansu da vježba svoju vještinu, vjerojatno posljednji put, te se posve zaokupio u ceremoniju pri-preme čaja, zaboravivši što ga čeka. Kenjutsu majstora se vrlo dojmila smirenost u takvom te-škom trenutku. "Nema potrebe da te podučim kako ćeš umrijeti", rekao mu je. "Tvoja moć koncen-tracije je tolika da se možeš suo-čiti s bilo kojim majstorom mače-vanja. Kada dođeš pred ronina, prvo zamisli da se pripremaš spre -miti čaj svom gostu. Uljudno ga pozdravi. Skini ogrtač, pažljivo ga složi i stavi lepezu na vrh, baš kako si i sada napravio. Tada iz -vuci svoju katanu i podigni je iz-nad glave, spreman da zamahneš kada protivnik napadne, i koncen-triraj se samo na to".

Tajima mu zahvali i uputi se na dogovoreno mjesto za borbu. Slijedio je upute majstora i pot-puno se udubio u misao da se sprema pripremiti čaj prijatelju. Kada je podigao mač poviše svoje glave, ronin osjeti da pred njim stoji osoba potpuno druga-čijeg karaktera; nije vidio kako da ga zaobiđe; Tajima je djelovao čvrst poput stijene, u potpunosti bez straha i slabosti. Tada ronin, demoraliziran tim stavom, baci svoju katanu i prostre se pred Tajimu, ponizno tražeći oprost za svoje nečuveno ponašanje.

www.zenhospice.org

Mladi ljudi! Ako ne želite umri-jeti, umrite odmah sada; Umrete li jednom nećete opet umrijeti! Svatko tko shvati što je smrt po-staje bezvremenski neumrli bes-mrtnik. Smrt, veliki poticatelj dre -vnih patrijarha i temelje ljudskog života. Hakuin Ekaku 1686-1768

Neposredno prije nego što je Ninakawa preminuo, dođe mu u posjet učitelj Zena Ikkyu Sojun (1394-1481) - Hoćeš li da te povedem? - upita Ikkyu. - Došao sam sam i sam ću otići. Kakvu bi mi pomoć mogao pružiti? - Ako doista vjeruješ da dolaziš i odla-ziš, onda si u zabludi. Dopusti mi, pokazat ću ti put po kojem se niti dolazi niti odlazi. Tim riječima protumači Ikkyu put toliko jasno da se Ninakawa samo nasmiješi i izdahne.

Sviđao mi se taj kostur - odrekao se svijeta u potrazi za istinom, i prešao je iz pličine u dubine. Vi-dio je stvari jasno, točno onakvi-ma kakve jesu. Ležao sam, i vje-tar mi je u borovima šaputao u uho, a jesenja mjesečina plesala po licu. Što nije san? Tko neće završiti kao kostur? Pojavljujemo se kao kosturi pokriveni kožom - muški i ženski - i osjećamo požu--du jedni prema drugima. Nakon posljednjeg izdisaja, međutim, ko -ža puca, spol iščezava i ne po-stoji više ni visoko ni nisko. Pod kožom osobe koju sada miluje-mo i mazimo nema ništa do gomi -le golih kostiju. Razmisli o tome - visoki i niski, mladi i stari, mu-škarci i žene, svi su jednaki. Otvo -ri se toj jednoj velikoj spoznaji i smjesta ćeš shvatiti značenje "nerođenih i neumrlih". Ikkyu

Hakuinov učitelj Shoju, je prakti-cirao meditaciju sjedeći u suoča-vanju sa smrću. Došao je u selo koje su napustili stanovnici zbog napada vukova. Sjedio je u medi-taciji cijelu noć; osjećao je kako vukovi stavljaju svoje šape na njegova ramena i reže u njegovo lice, ali on je ostao nepomičan. Takvu praksu je preporučivao svojim učenicima kao jedini na-čin da spoznaju da li su prevazišli identifikaciju sa iluzornim ja ili tjelesnim umom. Trevor Leggett - A SECOND ZEN READER, 1964

Do sada si ozbiljno za sebe sma-trao da imaš tijelo i oblik. To je prvobitno neznanje koje je korjen

-ski uzrok svih problema.

Ramana Maharshi

Od svih dubokoumnih meditacija, Ona o smrti je najdubokoumnija.

Buddha

Shvati da je ovo tijelo netrajno poput zemljane posude. Spoznaj da pojave nemaju opstojanje u sebi, one su kao zrcala. Kad uništiš otrovno oružje prianjanja - privlačno poput cvijeća - otići ćeš onamo odakle smrt se više i ne vidi. Buddha

Onaj tko se drži koncepata pati u trenutku smrti. Snaga patnje je u skladu sa značenjima koncepata kojih se držimo.

Nisargadatta Maharaj -

Iz NEKTAR BESMRTNOSTI

Ananda, sva živa bića su fundamentalno čista ali zbog njihovih pogrešnih stavova, oni su stvorili zle navike, zbog toga dolazi do unutarnjih i vanjskih poremećaja.

Buddha - SURANGAMA SUTRA

- Bilo da plačeš ili se smiješ, to je predstava samo za taj trenutak – sljedećeg trenutka sve se mije-nja. Neki ljudi su veoma dobri u plakanju, žalosti ili kukanju, ali samo za taj trenutak. Dokle god postoji tijelo, ova prolazna pred-stava će biti tu, neprekidno se mijenjajući, dok se konačno i ova svijest kroz koju vidiš svijet ne prekine. Ovom tijelu i ovoj svije-sti dani su odbrojani.

- Osnovna stvar - da ti nisi tijelo - mora ti biti jasna sada. Ti radiš u svijetu i misliš da ti obavljaš taj posao, ali ono što se zapravo dešava je ovo: životna sila kada se pojavi u obliku misli i riječi, postaje um, tako da je ova energija uma, životna sila uma, ta koja je princip djelovanja. Biće, svijest, je Bog koji svjedoči životnoj sili i djelovanju uma. On se ne miješa, on samo svjedoči. Razlog tvoje nesreće je u tome što misliš da ti radiš bilo što.

- Čak je i boravak u svijesti vre-menom ograničen. Ono što sam nekada volio sada više ne želim, pošto sam svjestan svoje prave prirode. Ova svijest mi više nije potrebna čak ni pet minuta. Da si kojim slučajem sada na samrti ti bi bio spreman da daš gomilu novca da bi produžio svoj život samo pet minuta. Ja ne dajem ni pet para za to. Ja sam izgubio svu ljubav prema ovom ispoljenom (op. prev. pojavnom) svijetu.

- Moje vlastito iskustvo je da se zapravo nikada ništa ne dešava u ovom svijetu. Tragalac, traganje i traženo - nijedno od ova tri stanja nije stvarno. Ništa se ne dešava - sve što se odvija u svijetu je obmana.

- Ja sam shvatio svoju prirodu: ona je uvijek živa, ali ne tako ka-ko svi misle. Ja ne želim da živim u ovom životu pomoću znanja subjektivnog svijeta ili iskustva subjektivnog svijeta. Ljudi mi govore da moram da živim, ali ja neću da živim tako. Ja sam živ zbog svoje vlastite prirode: ona je tu, ja sam tu samo zbog posto-janja. Moje pravo stanje, koje je potpuno i nepodjeljeno, je izvan rođenja i smrti. Mene, tijelo i um nikada ne ograničavaju. Ja sam bezgraničan. - Ja, Apsolut, nikada nisam imao iskustvo da sam živ, a sada imam iskustvo da sam živ i sve ove nevolje doži-vljavam kroz to ja-sam-živ isku-stvo. To iskustvo je ograničeno vremenom i prostorom; ali je-dnom kada shvatim cijelu stvar, shvaćam da nikada nisam imao nikakvo iskustvo da sam živ.

- Shvati što govorim. Svijest se javlja spontano. Jednom kada sam svjestan sebe, ja znam da postojim i ja volim to postojanje; ja ne želim da me to postojanje napusti i upravo je to ono što me tjera na borbu tokom cijelog dana dok me san ne savlada, a sve samo zato da bi ta ljubav prema postojanju bila zadovoljena.

- A onda mi je Guru rekao kako zapravo stoje stvari: da je ova svijest koju toliko mnogo volim samo jedna iluzija; da je ona osno -vni uzrok cijele moje nesreće, a moje pravo stanje je prije nego što se ona pojavila.

- Shvati to duboko, intuitivno, izvan riječi, ali isto tako shvati da ti to shvaćanje ne može biti od koristi, jer se i ono nalazi u svije-sti, a svijest je iluzorna.

- Ovo je pravo oslobođenje: znati da si ništa.

- Zašto brinuti? Čak i Apsolut ne zna sebe. Kada dođemo do za-ključka da ti nisi, da ja nisam, za ono što preostaje kaže se da je Apsolut, ali što je Apsolut? On se ne može opisati i zato ostaješ bez riječi. I ja sam isto bez riječi.

Nisargadatta Maharaj 1897-1981

Meditirajući o čistoj svijesti, za-boravio sam obmane izazvane neznanjem. Milarepa

Svjesnost u tebi i svjesnost u meni, naizgled dvoje, stvarno jedno, traži jedinstvo i to je ljubav. Nisargadatta Maharaj

Probudi se! prije nego li tvoj san o životu nestane u beskonačnom. Kada ovo tijelo zahvati smrt, gdje će biti tvoja porodica? tvoja ku-ća? tvoj novac? Ti nisi ovo tijelo. Tijelo je samo tanjur, tebi dat da možeš jesti iz njega blagodati Duha. Zašto ne naučiti ovu važnu lekciju prije smrti? Zašto čekati? Ne vezuj sebe za ograničenja ljud -ske svjesnosti, već se sjeti pro-stranstva unutrašnjeg Duha.

Paramahansa Yogananda 1893-1952

Strah koji prolaznost budi u na-ma, da ništa nije stvarno i da ništa ne opstaje, jest, postupno uviđa-mo, naš najveći prijatelj, budući nas prisiljava zapitati se: ako sve umire i ako se sve mijenja, što je onda prava istina? Ima li nešto iza pojavnosti, nešto bezgranično i beskrajno prostrano, nešto u če-mu se ples promjena i prolaznost odigravaju? Ima li nešto u stvari na što se možemo osloniti, što nadživljuje ono što zovemo smrt? Dopustivši tim pitanjima da nas ozbiljno zaokupe, i razmišljajući o njima, postupno uviđamo da činimo duboku promjenu u nači-nu mišljenja o svemu. Neprekid-nim razmišljanjem i praksom o "ispuštanju", polagano otkrivamo u sebi "nešto" što ne možemo imenovati ili opisati ili pojmovno objasniti "nešto" što počinjemo uviđati da postoji iza svih pro-mjena i smrti na svijetu. Usko-grudne želje i razanode na koje nas je naša opsjednutost težnjom za trajnošću osudila, počinju se rasplinjavati i nestajati. Kad se to dogodi mi uočavamo ponavljane i žive odsjaje neizmjernih uplete-nosti iza istine o prolaznosti. To je kao da smo sve svoje živote letjeli u avionu kroz oblake i vrtloge, a onda se iznenada avion vine iznad toga u jasno, bezgra-nično nebo. Nadahnuti i rezve-dreni tim izronjavanjem u novu dimenziju slobode, otkrivamo du-binu mira, radosti i samopovje-renja koji nas ispunjavaju zadi-vljenošću, i postupno rađaju si-gurnost da ima u nama "nešto" što ništa ne može uništiti, ništa promjeniti i što ne može umrijeti.

Maria Rainer Rilke 1875-1926

U početku, imamo koncept, speci -fično ju­dejsko-kršćansku, vje-čnog Stvoritelja, svemoćnog, Boga u potpunosti personalizova-nog i koji se predstavlja kao hiper -trofirano ja, vrhunski dikta­tor i birokrata, vladar univerzalnim svi -jetom koji ima svoju vrlo izraže-nu hijerarhiju, sa pukovima ar-hanđela, vojskom svetaca i svo-jim neumoljivim oštrim zakoni-ma. Za generacije, taj božanski starac bio je bič i bio je slast. Bio je gazda, veliki šef koji vlada ko-s­mosom istovremeno kao žan-darmerijskom kasar­nom i kao savršenom i perfekcionistički gi-gant­skom mašinom. Ništa nije moglo izbjeći njegovoj kontroli, niti njegovim slutnjama. Jedno takvo biće podrazumijeva užasno odsu­stvo kreativne spontanosti. Ono predstavlja hrpu tenzija i strahova - bez otvorenosti, bez po -stojanja mogućnosti, bez dobrog raspoloženja. Izgleda, ipak, da je tu riječ o zlovoljnoj projek­ciji ega iz njegovog sna o beskonačnoj dominaciji i neograničenom pri-svajanju. Sve u svemu, riječ je o jednom suštinsko poli­tičkom pri-stupu transcendenciji. Bog je taj koji drži vlast, u apsolutnom smi-slu riječi. On je taj koji izdaje na-redbe i koji ustanovljuje pravila, on je gospodar Sistema i nepoko -lebljivi čuvar pokora­vanja Sistemu. Nije slučajno što je Zapad vrlo rano pomješao dramatično vre-menske i duhovne moći, zatvara-ju­ći tako mističnu intuiciju i unutrašnje ispitivanje u luđačku košulju zgusnutih dogmi i steril-nih katehi­zama, dok je Istok uvi-jek vodio računa o tome da odvo-ji dvije funkcije, one koja čuva duhovnost od svake netolerancije i od svakog isključivog forma­li-zma. Biblija oduvijek govori kako nas je Bog stvorio prema svojoj slici, predajući nam dio svoje suve­renosti, stavljajući čovjeka na vrh hijerarhije vrsta i prirodne piramide, kao biološkog i planetarnog kralja. Njegova je glavna uloga, dakle, da služi i da iskorištava ovaj svijet koji je njegovo legitimno do­bro.

U takvom viđenju, smrt se javlja kao neka vr­sta monstrouzne ano-malije, vrstu metafizičke sra­mote prema našem veličanstvenom stanju. Kako čovjek, stvoren da sliči na svemoćnog Tvorca može da bude podređen jednoj sudbini na podjednako bijednom nivou na kojem su i inferiorne kategorije - životinje i biljke? U ovom času počinje da djeluje teorija pokaja­nja. Adam i Eva su bili stvoreni kao besmrtni, ali su otkazali po-slušnost Jehovi, nisu odoljeli isku -še­nju, probali su zabranjeno voće. To je bio osnovni grijeh. Kako bi ih kaznio, Vječiti ih je istjerao iz raja i osudio na život lutanja i patnji. Ali, dosudio im je i glavnu kaznu, i njima i njihovim naslje-dnicima, oduzimajući im status besmrtnih. Moramo naglasiti da postoji - jedna, ezoterična inter-pretacija, ali u potpunosti različita od priče u Postanku. U njoj, besmrtnost Rajskog vrta nije imala nikakve veze sa fizičkom vječnošću. Ona je samo simbol jedne probuđene svijesti prema sa­dašnjosti u ovome času, ustano-vljena u ne­dvojnosti: berući plod sa Stabla poznavanja Do­brog i Zlog, mi smo odustali od te sreće van su­protnosti, vezali smo se za točak postajanja, pokre­nuli smo mehanizme želje i straha. Ali ova -kav pri­stup prihvaća samo nezna -tni broj ljudi. Najveći broj čita-laca Biblije smatra smrt pokaja-njem, od­nosno ispaštanjem zbog jedne greške. Ona nije prirodna. Ona ne ulazi u osnovni plan Velikog Graditelja. To je kazna koja je pogodila čovječan­stvo i koja plaća nedjelo prvog para. Patrick Ravinjan

LA REINCARNATION, 1984

Drugi strah koji potiče čovječan-stvo da smrt smatra katastrofom, jeste ono što je teološka religija ši -rila, posebno protestantski funda -mentalisti i rimsko katolička cr-kva - to je strah od pakla, nameta-nje kazni, obično van svake mje-re za greške za vrijeme života, i užase nametnute od ljutog Boga. Tim ljudima je bilo rečeno da se tome moraju prepustiti, da nema bijega, osim kroz pokajanje kroz posrednika. Kao što znaš, nema ljutog Boga, nema pakla i nema pokajanja kroz posrednika. Posto-ji samo veliki princip ljubavi koja prožimlje cijeli univerzum; posto-ji prisustvo Krista, koji pokazuje čovječanstvu činjenicu duše i da smo spašeni živošću te duše, i da je jedini pakao sama zemlja, gdje učimo kako raditi na vlastitom spasenju, ostvarljivo pomoću prin -cipa ljubavi i svjetla, i tako pota-knuti primjerom Krista, i unutar-njim porivom naših vlastitih duša. Učenje o paklu je podsjetnik na sadističko vrijeme koje je dato od kršćanske crkve u srednjem vije-ku, i pogrešnom učenju koje se pronalazi u starom zavjetu i odno -si se na Jehovu, plemenskom bo-gu židova. Jehova nije Bog, plane -tarni Logos, Vječno Srce Ljuba-vi Kojeg je Krist otkrio. Kada ove pogrešne ideje nestanu onda će koncept pakla izblijediti iz čovje-kovog sjećanja, - njegovo mjesto će zauzeti razumijevanje zakona koji svakog čovjeka vodi da radi na vlastitom spasenju na fizičkom planu, koji ga vode da ispravi ono što je krivo radio u svojim životi-ma na Zemlji. Alice Bailey

Čovjekovo etičko ponašanje bi se trebalo djelotvorno temeljiti na simpatiji, obrazovanju i društve-nim vezama; za to nije potrebno religiozno temelje. Čovjek bi uistinu bio slab ako bi on morao biti obuzdan strahom od kažnja-vanja i nadom za nagradom na-kon smrti. Albert Einstein iz "Religion and Science", New York Times Magazine (studeni 9. 1930)

Na zemlji se rodilo vrlo malo takvih ljudi koji su bili pro-svjetljeni sami po sebi, čija svjetlost nije bila posuđena, koji su se potpuno očitovali u vlasti-tom sjaju istine. . . potpuni izraz Čovjeka je uočljiv samo u onome tko u sebi samom predstavlja sve ljude svih vremena i zemalja, i čija svjetlost nije bila prelomljena zidovima običajnih razmeđa koja dijele razdoblja, rase i narode. . . Sad, kada se približavam kraju svog zemaljskog života, mogu reći da je čistoća života najviša i najistinitija umjetnost. Mnogi mo -gu usavršiti umjetnost da stvara -ju dobru glazbu odnjegovanim glasom, ali umjetnost da se takva glazba proizvede iz sklada čistog života vrlo je rijetka.

Mahatma Gandhi

Ono što činimo za sebe umire sa nama. Ono što činimo za druge i svijet ostaje besmrtno.Albert Pine

Sve dok postoji "onaj tko djeluje" još si uhvaćen u krugu rađanja i umiranja. Nepoznat?

Ti ne shvaćaš koliko je osoba jaka sve dok je ne vidiš u njenom najslabijem trenutku. Nepoznat?

Činjenica da sam od glave do pete bremenit željama, načinila me je robom; Bio bih sam Bog da

su mi srce i um bez želja.

Mir Taqi

A mislim da ono što se dogodilo meni na tako okrutan način deša-va svima onima koji gaje čak i opravdane, bezazlene želje kao što su bile moje. Svijet nas drži pomoću naših želja i prije ili kasnije primorava nas da za njih platimo skupu i bolnu cijenu. Samo oni koji su sasvim osa-mljeni ili koji su se odrekli svega mogu da se nadaju da neće biti prisiljeni da je plate. Nepoznat ?

Patnja ne postoji u duhu onog ko ništa ne iščekuje, strah je prevla-dan u duhu onog ko ni zašta ne prianja. Ko iscrpi žudnju za živo- tom i prozre kakvoću stvari ne boji se smrti kao ni odlaganja tereta. Ko nadiđe privrženost, izvrši napor i iscrpi talog strasti, raduje se izmaku svog vijeka, osjeća se pomilovan na stratištu. Ko dosegne potpunu ispravnost; i ne teži za ničim na svijetu - ne otimlje se smrti oslobođenju od požara. Sve s čim je združeno biće i sve što postigne, sve je to neodrživo tako je rekao naš mudri vodič. Ko tako vidi ne poseže ni za kakvim Bićem ko ni za uža-renim željezom. Sklopovi će se raspasti za čim da se jadikuje.

PJESME PROSJAKA I PROSJA -KINJA, 1977 pjesme na pali jeziku prvih Buddhinih sljedbe-nika. (preveo Nana Jivako - Čedomil Veljačić buddhistički redovnik)

A i ti sam, sine moj, sastojiš se, ako se pravo spoznaš, također iz četiri dijela: Tijelo, život, duh i Ja. Ti imaš fizičko tijelo, onda tiho svjetleći život koji prožima i obasjava fizičko tijelo. Nakon smrti se ona oba odvoje u praje-dinstvo iz kojeg su postali. Smrt je, naime, samo razrješenje vrpce koja drži zajedno četiri dijela iz kojih se mi sastojimo. Tvoje duhovno tijelo, treći dio iz vrlo fine tvari koje nalikuje fizičkom tijelu, napušta u smrti vidljivi omot zajedno s Ja, božanskom iskrom, tvojim četvrtim dijelom te ulazi kroz kraljevstvo sjena i smrti u kraljevstvo svjetla i života. . . - Ali ako se pitaš: kako ćeš znati je li ono što gledaš i spoznaješ doista Istina, onda ti na to daje odgovor sljedeća slika Izidina puta, treća po redu: hra-brost i magične snage. To neka ti bude kamen kušnje, jesi li doista spoznao Istinu, jer onda ćeš imati hrabrosti. Istina rađa hrabrost. Prvo ćeš imati hrabrost gledati smrti u oči, ne hrabrost junaka koji stisne zube i snagom volje ide u susret smrti, nego hrabrost mudraca koji zna da je smrt prirodni događaj koji se često ponavlja, da je samo jedan prije-laz, da nije konac. Ali ti nećeš imati hrabrost samo prema smrti, nego također i prema boli i prema ljudima. Moći ćeš opušteno po-dnositi boli jer ćeš znati za njihovu prolaznost i ljudima ćeš, kad to bude potrebno, priznati istinu jer se nećeš bojati. Istina će te oslobađati svakog straha jer ti se ni nemaš čega bojati: svaka patnja i veselje vodi te bliže tvom cilju, savršenstvu. . - Hermanubis se vozi na kotaču prema gore, a Typhon prema dolje. U stavu ovih dvaju Bogova, koji znače dobro i zlo, leži najviše životno pravilo. Dobro vodi uvijek gore - ka savršenstvu, zlo uvijek dolje, k unutarnjoj, a i vanjskoj, pokvare-nosti, na kraju do uništenja. Ono se ne vidi odmah. Vrijeme kad se ono pokaže često nastupa tek kasnije, nakon smrti čovjeka. Ali otkrivanje onog što mi jesmo je neizbježno. Zato, o hodočasniće, na putu k veličanstvenom svjetlu ljubi, traži i vježbaj Dobro i mrzi, izbjegavaj i propuštaj Zlo. Zalažu -ći se za Dobro, ti tkaš zlatne niti u košulju koju ćeš jednom nositi. Ne daj se prevariti od naslada ko-je ti Zlo povremeno daje. Sramo-ta i čast izlaze na vidjelo. . - Znaš da je vidljivi svijet samo prolazni privid i da je vječno samo ono nevidljivo. Ovom spoznajom ti si stekao hrabrost i putem stanovitih vježbi magične snage. Neće ti škoditi niti plamen vječne vatre, niti mržnja i zloba. . - Ljudski duh je jedan dio struje duhova. Ljudska tijela su dio životne struje. Obje struje izlaze iz Boga, mnogostruko se zapliću i obavija-ju, oplođuju i bivaju oplođene, a da se ne izmiješaju ili međusobno izbrišu. I vraćaju se natrag u krilo Božanstva. JEDNO POSVEĆENJE U STAROM EGIPTU - Prema knji-zi Toth opisao Waldemar U. , 1922

lp, borivo

Oznake: Obrazovanje

Zaslužni Hrvati

Prema nalazu Massachusetts institute of Technology ( MIT ),
najpoznatija osoba čije se ime veže uz Hrvatsku je rimski
imperator Dioklecijan, a slijede ga Nikola Tesla, sv.Jeronim
i Josip Broz Tito.

Istraživanje jednog od najuglednijih sveučilišta na svijetu "MIT",
sastavilo je listu 11.000 osoba koje su ostavile neizbrisiv trag u
ljudskoj povijesti, odnosno u državama iz kojih potječu... Njihovi
argumenti su prilično jasni... njihovu su važnost, dakle, rangirali
na temelju zanimanja koje u svijetu vlada u pogledu njihova lika
i djela...

Pročitaj opširnije u časopisu MATICA, broj / NO.4, TRAVANJI / APRIL 2015., mjesečna revija hrvatskie matice iseljenika

Oznake: Obrazovanje

Šaljem na znanje predavanje meni interesantne teme. Šaljem prijateljima i izvan Zagreba zbog informacije i linkova na temu.

Nedavno je u Svjetlosti, (broj 139, siječanj/veljača 2015. (str. 34-38)), objavljen članak objavljen pod naslovom: „Što šaman vidi u psihijatrijskoj bolnici“ Interesantno i dijametralno suprotno zapadnjačkom promišljanju. Preporučam ga. Evo par crtica:

-Prema šamanskom gledanju na stvari mentalne ili psihičke bolesti signaliziraju „rađanje iscjelitelja“ ...

-Kada se energije iz duhovnog svijeta pojave u zapadnjačkoj psihi pojedinac je posve nepripremljen da ih integrira ili da makar prepozna ono što se zbiva. Rezultat može biti krajnje negativan.

-Ključno je važno pomaganje ljudima da otkriju kako njihova tjeskoba proizlazi iz činjenice da ih „pozivaju bića iz drugog svijeta da s njima surađuju pri bavljenju iscjeliteljskim radom.“

Za one koje zanima tema psihijatrije, na dnu maila dodajem mailove na temu.

Topli pozdrav

Eli

-------------------------

Predavanje PSIHOLOGIJA I DUHOVNOST, Serge Skanavi

Draga Zlata i Eli, u vezi našeg razgovora o mogućem predavanju na temu psihologija i duhovnost, dr.Scanavi je morao odustati od Rijeke ali će program održati u Zagrebu, pa Vas pozivam tamo. Predavanje je besplatno, ali je potrebna potvrda dolaska.

Ako znate koga da bi ga tema zanimala prosljedite mu poziv. Ove teme su vani prilično nove i popularne.

kod nas primjerice pogledati:

http://kognitivno-bihevioralna-terapija-akm.hr/emdr.html



Planiram biti tamo Krešo

Poštovane,

s radošću Vam javljamo da će dr. Serge Skanavi održati predavanje PSIHOLOGIJA I DUHOVNOST u zagrebačkom KIC-u u ponedjeljak, 20. travnja u 19h.

Doktor Skanavi je doktor medicine iz Pariza. Nekoliko godina radio je s osobama ovisnima o drogi, nakon čega je 4 godine radio u psihijatrijskim bolnicama u Francuskoj. Zajedno s praksom u klinici, proučavao je neuroznanost i studirao različite vrste psihoterapija (osobito terapije bazirane na "mindfulness" praksi i EMDR). Prije 20 godina započeo je i vlastito putovanje prema duhovnim otkrićima.

U privitku možete pogledati poster s kratkim osvrtom na sadržaj predavanja.
Zahvaljujemo na Vašem dolasku.

Srdačni pozdravi,
Sandra Baksa
u ime organizatora događaja
Centra za duhovni razvoj
Brahma Kumaris, Zagreb



Mailovi na temu PSIHIJATRIJE

From: Milan To: Eli Jaska Subject: Fw: Psihijatrija-industrija smrti

Uzmite si vremena i pogledajte ovaj izvrsni dokumentarac (preveden):

* http://www.youtube.com/watchv=
UwkIA4OJw4Y&feature=player_embedded




From: Dar Bet Sent: Wednesday, August 27, 2014 11:23 AM To: undisclosed-recipients:
Subject:

Psihijatar Dr. Robert Torre pokrenuo lavinu reakcija svojim člancima u Jutarnjem. Za ili protiv psihijatrije???

* http://doktor.jutarnji.hr/prava-istina-o-psihijatriji--kako-smo-vas-uvjerili-da-ste-bolesni-/1211923/



Broj 1;

* http://doktor.jutarnji.hr/sifra-uspjeha-farmaceutskih-giganata--sto-vise-lijekova--to-vise-bolesnih-ljudi/1212211/



Broj 2;

* http://doktor.jutarnji.hr/korumpirani-doktorcici-pretvorili-su-se-u-kongresne-predavace--a-zapravo-trgovacke-agente-mocnih-farmaceuta/1212390/



Broj 3;

* http://doktor.jutarnji.hr/prava-istina-o-psihijatriji--4--pojma-nemamo-kako-lijekovi-zapravo-djeluju/1212632/



Broj 4;

* http://www.jutarnji.hr/jesu-li-vam-rekli-da-antidepresivi-prouzrocuju-bolesti-srca--atrofiju-mozga-i-dijabetes/1212867/



Broj 5

Ovo je komentar na cijelu priču....

* http://www.jutarnji.hr/dr--robert-torre--autor-feljtona-koji-je-uznemirio-naciju--mnogi-su-bijesni-na-mene--ali--govoriti-nece--umjesto-toga-ce-me-ignorirati-/1213080/



* http://www.jutarnji.hr/kako-znamo-da-antidepresivi-doista-djeluju--manekeni-za-lijekove-normalni-su-u-trzisno-postavljenoj-medicini-/1213450/;



* http://www.jutarnji.hr/internetski-rat--za-i-protiv-dr--torrea/1212635/

Oznake: Obrazovanje

16. travnja 2015.

Sve dok ste usmjereni na svjetovne želje, ne možete izbjeći tugu. Radost i mir nisu prisutni u vanjskim objektima, oni su u vama. Ali u svojoj ludosti vi ih tražite izvan sebe, u vanjskom svijetu. Sigurno je da ćete napustiti ovaj prolazni svijet – možda danas ili sutra. Stoga prepoznajte njegovu prolaznost, pokušajte spoznati bit vječne istine. Pokušajte doživjeti ljubav koja je sam Bog (Paramatma). Razlikujte na svakom koraku, prihvatite ono što je istinito, a drugo odbacite. Svi mogu lako razumjeti odnos koji vi (jiva) imate sa svojim Stvoriteljem ako razviju tri glavna instrumenta: 1. um neokaljan vezanošću i mržnjom; 2. govor neokaljan lažima i 3. tijelo neokaljano nasiljem. Ustanite i probudite se ovdje i sada!

(Prema Vahini, Devetnaesto poglavlje)

Imajte Gospodovo ime uvijek spremno na jeziku i u umu, to će zadržati ludorije uma pod kontrolom. (Baba)

Dobiveno od Joška iz Sombora

Oznake: Obrazovanje

Poštovani
Borivoje,pregledao sam forum na vašem
sajtu...
Neku
zajedničku nit možda je moguće potražiti kroz
fokusiranje na određenu temu, domen.
Lično, imam istraživački pristup
svetskoj duhovnoj baštini, prvenstveno Budizmu (Theravada),
Advaita Vedanti i - Teozofiji.možete pogledati
moje sajtove:

www.agarta-enklava.com
www.budizam.info

U toku je interni seminar sa
tematskim sesijama "Tajne doktrine" J.P.B. Uporedo
s tim akcenat je na individualnoj meditacijskoj praksi,
rutini. U planu je letnji retrit na Staroj planini, to je
možda prilika za konkretniju saradanju.
Srdačan pozdrav!

Dušan

---------------------------------------

poštovani dušan!



malo mi je vremena na raspolaganju, sve što vas zanima

pitajte me i ja ću vam odgovoriti ukoliko mi je
poznato...



nisam bio u mogućnosti ranije vam odgovoriti, iz tih
razloga

izvinjavam se.



svako dobro vam želim!



vaš borivoj

-------------------------------------------


Poštovani g. Bukva,


posetio sam Vaše internet stranice, gde sam otkrio zanimljive informacije o funkcionisanju Teosofskog društva na prostoru bivše Jugoslavije.


U sklopu našeg Centra za humanu ekologiju, nakon 15-godišnjeg ciklusa aktivnosti, dovršava se izgradnja matičnog centra na Staroj planini, uz inicijativu osnivanja teosofskog društva.


Mislim da ima dosta zajedničkih tema i iskustava koje bismo mogli razmeniti.


Vašu mail adresu preuzeo sam sa interneta, ne znam da li je u funkciji, pa bih molio da mi potvrdite prijem maila.


Srdačan pozdrav iz Srbije!


Dušan Panajotović

Oznake: Obrazovanje

8. travnja 2015.

Osjećaji poklonika određuju njihov pojam o Bogu. Kad se poklonik moli: "Oh Gospode! Ja jako patim. Zar ne vidiš nevolje kroz koje prolazim?" Gospod se pojavljuje pred njim jedino kao par očiju. Danas, većina ljudi meditira i tijekom meditacije izgledaju kao yogiji. No nakon meditacije to nestaje, oni se vraćaju svakodnevnim aktivnostima kako bi uronili u svjetovna zadovoljstva. To nije način života koji Gospod propovijeda. Gospod Kršna je rekao: „Budite yogiji u svakom trenutku (Sathatham Yoginah).“ Razmišljajte o Bogu u svakom trenutku, u svakoj situaciji, u svemu što vidite, radite, govorite ili doživljavate. Vaše molitve upućene Bogu kad se osjećate dobro i optužbe upućene Bogu kad ste u nevolji odražavaju vaš sebični i uskogrudni pogled na svijet. Ono što se mora dogoditi ne može biti spriječeno. Prihvatite sve što se događa kao dar Božji. Jedino kad razvijete takvu vjeru i ljubav prema Bogu, istinska duhovnost može rasti.
(Božanski govor, 3. rujna 1988.)

Prihvatiti svemir kao manifestaciju Boga i doživjeti ga takvim jest istinska predanost. (Baba)

Dobiveno od Joška iz Sombora

Oznake: Obrazovanje

Poštovani
Borivoje,pregledao sam forum na vašem
sajtu...
Neku
zajedničku nit možda je moguće potražiti kroz
fokusiranje na određenu temu, domen.
Lično, imam istraživački pristup
svetskoj duhovnoj baštini, prvenstveno Budizmu (Theravada),
Advaita Vedanti i - Teozofiji.možete pogledati
moje sajtove:

www.agarta-enklava.com
i www.budizam.info


U toku je interni seminar sa
tematskim sesijama "Tajne doktrine" J.P.B. Uporedo
s tim akcenat je na individualnoj meditacijskoj praksi,
rutini. U planu je letnji retrit na Staroj planini, to je
možda prilika za konkretniju saradanju.
Srdačan pozdrav!

Dušan

---------------------

Veliko hvala Dušanu,
Borivoj

Oznake: Obrazovanje

EVANĐELJE: RAZMATRANJA O NOVOM ZAVETU - EMIL BOCK, URACHHAUS

Ulazak u Jerusalim je svečani slikoviti izraz ovog obrta, ove velike peripetije. Do tada beše Hristos Spasitelj i PASTIR. Sad počinje da biva Borac i KRALJ.

EVANĐELJE

RAZMATRANJA O NOVOM ZAVETU

EMIL BOCK, URACHHAUS



Preveo s nemačkog jezika Slobodan Velicki

S originala prevedeno od 21.strane, pa nadalje



GOLGOTSKE TAJNE



ULAZAK U JERUSALIM I PROKLINJANJE SMOKVE



Evanđelja prelaze u njihovim poslednjim delovima uvek moćnije iz epskog stila u dramatski stil. Epos Hristovog delovanja uliva se u dramu Hristove sudbine. Hristos prestaje da čini čuda. On ne ide više kao učitelj, isceljitelj kroz redove ljudi, Njegova volja nije više da ljudima „čini dobro i da saopštava“, Njegova volja dobija novi sadržaj. Hristova volja prelazi u napad protiv čitavog sveta: drama počinje burnim korakom.

Ulazak u Jerusalim je svečani slikoviti izraz ovog obrta, ove velike peripetije. Do tada beše Hristos Spasitelj i PASTIR. Sad počinje da biva Borac i KRALJ.

U drami koja se sad razvija, oblikuje se pozadina jednog najdramatičnijeg i najpotresnijeg duševnog događaja čovečanstva: nagli preokret narodnog štimunga OD OSANA ! KA RASPNI GA ! Samo nekoliko dana odvajaju od časa, kad tu oduševljeni narod kliče Onome, koji jaše na magaretu: „Neka je hvaljen ko tu dolazi u ime Gospoda, Osana na visini ! i od onog drugog časa, gde pred palatom Pilata fanatično mnoštvo istog naroda uzvikuje: „Paspni Ga, raspni !“ Ovde se srušila duša naroda iz najviših visina u najdublju provaliju. Kao Osana tako i poziv na razapinjanje izražavaju duševno stanje onih samih onih koji viču. Na putu, koji je posut palmama nalaze se ljudske duše, kije su se opijene oduševljenjem i skstazom podigle iznad njihovih tela naviše u visine, sa kojih kliču: „Osana na visini !“ Pred Pilatovom palatom nalaze se duše, koje su se srušile nazad u ponor tela, od koga, polazeći, primećuju samo čulnu obmanu; oni su na zemaljski krst, na krst zemaljskog tela, prikovani čvrsto ekserima, kad izbacuju iz sebe poziv na smrt i na krst.

Isprva su duše sasvim velike i bogate, potom su sasvim male i siromašne. Mi slutimo u tom preokretu narodnog štimunga jedno sažimanje i i veliko osiromašenje svesti, koje se u čovečanstvu vršilo od pravremena , pa na ovamo. Svest čovečanstva u prošlosti, bogata na ekstazama i vizionarskom gledanju živi u poklicima Osane; osiromašena svest čovečanstva sadašnjice, koja dostiže još samo čulni svet, živi u pozivu za razapinjanje.

Čime u dušama ljudi iz Jerusalima biva ostvaren ovaj potresni preokret, pad iz kličućeg oduševljenja u fanatičnu mržnju? Ključ ove zagonetke leži u sceni, koja u oba prva Evanđeljka sledi neposredno posle ulazka u Jerusalim: proklinjanje smokvinog drveta. I tek pošto nam ova, po sebi tako zagonena scena postane ključ njene međusobne zavisnosti, počinje i njen vlastiti smisao da svetli.

Mi vidimo Hrista kako pristupa smokvinom drvetu, no koje ima samo lišće, a ne nosi nikakve plodove. Markovo Evanđelje dodaje k tome izričito: „jer još ne beše vreme smokvama“ (Mk. 11.13); Luterov prevod „jer još ne beše vreme, da trea biti smokava“, samovoljan je i uvodi u zabludu. On vodi poreklo iz shvatanja, da se radi, kao samo po sebi razumljivo, o fizičkim događajima. Grčka rečenica ostavlja stav otvorenim, da li „još ne“ ili „ne više“ beše vreme smokava. I sad kaže Isus smokvinom drvetu, koje ne nosi nikakvih plodova: „Nikad niko od tebe roda ne jeo!“ Isus hoda dalje s učenicima, koji su primili ove reči. U Jerusalimu se povećava strogost, koja je već ležala u onoj reči upućenoj smokvi, u herojskom delu Čišćenja Hrama. Idućeg jutra dolazi Isus putem k gradu i k Hramu ponovo s učenicima i prolazi pored smokvinog drveta. Petar izgovaraono što svi vide: „Ravi, gle, smokva što si je prokleo osušila se“ (Mk. 11.21). Isus govori potom u nastavku učenicima o tajni vere koja bregove premešta. To je sad, zaista, na prvi pogled, jedna od najčudnovatijih i najnerazumljivijih priča u Evanđeljima. Tražimo li realitet scene isključivo n afizičko-čulnoj ravni, to stojimo pred jednim retkim mirakulom, o kome ne možemo da saznamo, iz kog razloga treba da je to Isus učinio, zbog koga čak osećamo, da to nije samo čista samovolja, već i potpuna nepravda. Jer fizičko shvatanje scene mora da ovu sebi više ili manje predstavi, kao da je Isus prokleo smokvu za kaznu zato, što nioje donela ploda i kao da bi bilo sušenje drveta posledica ovog proklinjanja. Ali šta može drvo da učini, kad nije bilo njegovo vreme za donošenje ploda?

Naknadno teološko razmišljanje moraše sebi uvek iznova da prizna , da mu je priča ostala bez smisla. Tad se zbog te nevolje verovalo da se našao izlaz, kad se mislilo, da se otkrilo u Lukinom Evanđelju, koje ne spominje priču o smokvi, jedno veoma poučno paralelno mesto. U 13.-om poglavlju Lukinog Evanđelja stoji sledeće Isusovo poređenje: „Jedan čovek imaše smokvu usađenu u svom vinogradu, i on dođe da traži roda na njoj, i ne nađe. Onda reče vinogradaru: Evo treća godina kako dolazim i tražim roda na ovoj smokvi, i ne nalazim. Poseci je, zašto da uzalud zemlju zaprema? Vinogradar mu odgovori: Gospodaru, ostavi je još za ovu godinu, dok okopam oko nje i obaspem gnojem; pa ako rodi, dobro, ako li ne, ieći ćeš je na godinu. (Lk. 13.6-9). Isto što kod Mateja i Marka biva saopšteno kao delo Isusovo, nalazimo kod Luke predstavljeno kao poređenje Isusovo. Liberalna teologija, kod koje se o tom radilo, da predstavi nastanak priča o čudima kao legendarnom stvaranju, izvuče sledeći zaključak: poređenje je istorijsko, čudo je iz poređenja nastala legenda. Ulepšavajuća i preterujuća „Fantazija opštine“ pravi jedan mirakulozni postupak iz podučavajućeg govora, koji je Isus jednom održao. I s tim se verovalo, da se u opšte pronašao jedan princip objašnjenja o nastanku čudesa: možda su mnoge od ovih priča o čudesima na ovaj način nastale iz poređenja.

Ovakve teološke metode, i ako bi toliko frapirajućeg i uviđavnog ponajpre mogle da imaju, ne vode k objašnjenju, nego k razbijanju Evanđelja. Postoje dva dela Evanđelja, poređenje i čudo: prvo se razume, drugo ne; izbriše se drugo i čovek sebe obmanjuje o izvršenom razbijanju Evanđelja, kada se objasni, tada oba dela treba da budu i tako i tako samo jedno i isto. Ali, ako se u Evanđelju nešto ne razume, to ne sme da bude nikakav razlog, da se taj deo Evanđelja izbriše. Ta, pošto nerazumevanje može – s vašim dopuštenjem – da bude zasnovano i u nepoučenom ili u poučenom čitaocu, to ne treba da bude stavljeno na teret Evanđelja.

Ovde naznačeni način teološkog posmatranja zasniva se u osnovi na materijalističkim pretpostavkama. Ono, naime, ostaje nerazumljivo samo toliko dugo, dok nismo u stanju da u tome ugledamo, umesto jednog fizičkog zbivanja jedno duhovno zbivanje. Ta, upravo to, da postoji uporedo jedno pored drugoga to čudo kod Mateja i Marka, kao i poređenje kod Luke, trebalo bi zapravo da doprinese jednom sasvim drugom zaključku: Ako nešto istovetno ili slično jednom biva tako ispričano da Hristos to u jednom delu, u jednom događaju, a drugi put da to u rečima, u poređenju dovodi do predstavljanja, to mora da u stvarnosti leži nešto opšteljudsko. Ovakav način posmatranja primenjuje Rudolf Štajner u svojoj knjizi „Hrišćanstvo kao mistična činjenica“, gde on govori o proklinjanju smokve kao o jednom primeru čudesnih dela Isusa.

Već jedno tačnije bacanje pogleda na egzaktan način predstavljanja u Evanđeljima vodi k tome, da otpada čitav niz ogrubljivanja. Evanđelje ne kaže i u opšte da Isius proklinje smokvu. Ono ni jednom ne pokazuje, da Isus podiže neku primedbu.On izgovara samo jednu reč, kroz koju objašnjava stanje, u kome nalazi smokvu, za trajno. Drvo je bez ploda. Tako to treba da ostane.

Oba puta je to jutro, kada Isus s učenicima posmatra smokvu. Jeli to fizičko gledanje, ili nadčulno na onom prelazu iz noćne u dnevnu svest? Sledimo samo jednostavno napredak iz od opažanja jednog do drugog jutra, svejedno, kojoj ravni pripadaju ova opažanja, to vidimo jedno pojačavanje: najpre vidi Isus drvo bez plodova, potom, zatim ga posmatra s učenicima, bez života. Reč, koje govori Isus ne treba uopšte da tako posmatramo, kako deluje ovo pojačavanje, makar da i reči Petrove („smokva što si je prokleo osušila se“) izgleda da to hoće da predstave.Reči Isusove mogu da isto tako dobro da znače, da Isus saznaje, kako je drvo unutra u jednom procesu. Najpre vodi proces k neplodnosti, u daljem će voditi k odumiranju. Šta čini Isus kroz svoje reči, jeste potvrđivanje i pečaćenje procesa, u kome drvo stoji i bez svega toga. Odumiranje drveta je u skladu s voljom Hristovom.

Grubo-fizičko predstavljanje smokvinog drveta i njegovog proklinjanja potiče odatle, da su u prošlim stolećima i poslednji ostaci stare slikovite duhovne svesti izgubljene i zaboravljene. Za ranija vremena bejahu slika i reč „smokva“ kao jedna misterijska runa. Može se osećaj, koji se s time povezivaše, još uporediti s osećanjem, koje ljudi još imaju, a u kojima je još nešto od starih germanskih prirodnih određenja živo, s slikom i pojmom smreke. Treba se setiti samo na „Otkrovenja smreke“ od Bruno Willesa, ili na neke priče od Hermana Lensa. Šta znači smreka za Germane, bodhi – baum za Induse, to znači smokva za svet Biblije. To je drvo starog doživljavanja u meditaciji, drvo starog gledanja.

Kad Filip vodi Natanaila prilikom pozivanja učenika k Isusu, odgovara Isus na pitanje Natanaila „Odakle me poznaješ? – Isus mu odgovori: Pre nego te pozva Filip, video sam te kad si bio pod smokvom.“ (Jn.1.48) To znači , da je Isus poznavao Natanaila iz duhovnog zapažanja; kad je Natanailo boravio u meditativnom udubljivanju u duhovnoj oblasti napustivši telo, tad ga beše sreo. Natanailo ne dolazi kao početnik duhovnog stremljenja k Isusu, on je na svome putu postigao onaj stupanj, koji je bio označen imenom „Izraelca“, onaj stupanj, na kome lični duh postaje jedno s duhom naroda: “Evo pravog Izrailjca, u kome nema prevare“(Jn. 1.47)

Sedenje Natanaila „pod smokvinim drvetom“ može se uporediti s sedenjem Bude „pod Bodhi drvetom“, kad mu je bilo dato veliko prosvetljenje. Moramo sebi da pretpostavimo duševni proces onako, kako se odigravao u onim predhrišćanskim meditacionim doživljajima. Onaj ko je utonuo u duboku meditaciju osećaše svoje vlastito duševno biće, kako je izašlo iznad fizičkog tela napolje i kako se raširilo i raste i postaje kao veliko drvo. On gledaše sebe ispod svetskog drveta, i kao plodove drveta, za koje je bio udostojen da ih ubere, učini mu se sve, što je u meditaciji dobio kao duhovne slike i duhovna otkrovenja. U oblasti duha, a ne na fizičkoj Zemlji našlo se stvarno smokvino drvo i njegovi plodovi. To ne isključuje, da je indijski ili izraelski duhovni učenik postavio sebe zbog meditacije i u spoljašnjem smislu pod jedno od svetih drveta, pod koje je seo. Tad mu pomaže eterično drveta da dođe pod duhovno drvo. Nisu li pak, na primer, i keltski Druidi vršili svoje službe prilikom prinošenja žrtava, pod svetimdrvetom.

Branje plodova smokvinog drveta beše uvek stvar ekstaze, koja čini suštinu predhrišćanskog duhovnog života, „starog gledanja“. I ne samo pojedini meditant, već su čitave grupe u narodu dolazile kroz predhrišćanske Kultove do takvih stanja svesti, da su imali ekstatična gledanj, branja sa smokvinog drveta. Iz takvog jednog doživljaja vodi poreklo poklik naroda: Osana, kod ulaska Isusa u Jerusalim. Čime je bila uplivisana ekstaza svesti naroda?

Slika Onog, koji jaše na magaretu, po sebi i za sebe sasvim neupadljiva, delovaše kao fizički postala vizija, na kojoj se zapalila jedna vizionarska svest. Ta, ova scena beše objavljivalje i uobličavanje sudbine jednog proročkog Misterija, koji beše poznat u narodu i bio držan kao svetinja. Reč Proroka Zaharije življaše u dušama:

„Poklikni od radosti, kćeri Sionska.

Podvikuj od veselja, kćeri Jerusalimska!

Gle, dolazi ti kralj tvoj!

Pravedan je i pobeđuje,

krotak je; na magaretu jaše,

na magaretu, puletu magaričinu.“ (Zaharija 9.9)

Kad bi ova reč odjeknula na kultskim čitanjima, to bi se na tome probudila slikovita svest i narod gledaše šta beše čuo;zasvetlila bi vizija Mesije. Ista ova vizija se zapalila sada na fizičkom događaju, pri pogledu na čoveka, na čijem čelu, počev od sada, svetljaše jedna tako nepobediva volja. Šta činjaše Hristos kod ulaska u grad beše kao jedno čitanje o delu uspeha Svetoga Pisma i doživljaj Hrama proističe iz duša u psalmskom pokliču „Osana na visini“. S drveta smokve starog gledanja bere narod ovaj plod. Ali vreme starog gledanja je proisteklo. Ljudski gledno trebalo bi reći, da bi Osana –klicanje naroda za Isusa imalo da znači dobro delo i zadovoljstvo. Ali od sadsa važi još samo, što dolazi iz Ja, iz slobode i ne više ono, što potiče iz vremena pre Ja, iz bogatstva ekstaze. Evanđelje opisuje realno-dramatski, mora se samo slediti znaku vremena i upravo kod prelaza iz jednog razgovora u sledeći obratiti pažnju.

Još je vazduh pun odjeka kod klicanja: Osana na visini. Još biva rečeno od Isusa, da je On gladan, i da stupa pred smokvino drvo. Ova glad nije slučajna sitnica života. To stoji u međusobnoj vezi s onim, što se prethodno desilo: Uprkos klicanja Osane, Isusova duša je usamljena. Šta narod doživljava i daje ne može Ga zasititi.

Isus vidi smokvino drvo bez plodova. Ta, neka bi i narod još klicao, vreme smokava je prošlo. A i ono takođe NE TREBA više da bude. Nešto novo treba da počne. Ovde dodirujemo novu svetsku volju Hristovu. To je neizbežno. On hoće, da u duši naroda usahne ono, što još živi od drveta starog gledanja. Ali kroz usahnjivanje smokvinog drveta nastaje iz Osana -Raspni Ga ! Sam Hristos je taj, koji potresnu pertubaciju u štimungu naroda hoće i ostvaruje: to je tajna prokletstva amokve. Ali Hristos ne donosi staro do propadanja, bez da zasadi novo. Kad Petar kaže sledećeg jutra: „Ravi, gle, smokva što si je prokleo osušila se“ , tu govori Hristos o tajni verovanja. „Progovori Isus, i reče im: Imajte veru u Boga. U istinu vam kažem: Ako ko reče ovoj gori: Digni se odavde i baci u more, i ne posumnja u srcu svome, nego veruje da će biti kao što govori, biće mu.“ (Mk. 11.22-23)

Zašto je to tu? Zašto odgovara Isus Petru upravo s ovim rečima? Međusobna veza se može upoznati samo polazeći od tajne smokvinog drveta. Smokvino drvo je drvo starog gledanja. Vreme verovanja se uspostavlja, kad je isteklo vreme smokvinog drveta. Isto tako, kao što se od smokvinog drveta načinilo grubo-materijalistička predstava, tako su se često o veri obrazovale sentimentalno- duševne predstave, umesto duhovnih predstava. Vera je zrno semena u ljudskim srcima, iz koga izrasta jedno veliko drvo: „ Jer vam u istinu kažem da kad biste imali vere koliko zrno goruščino, i rekli ovoj gori: Pređi odavde tamo, ona bi prešla i ništa vam ne bi bilo nemoguće“ (Mt.17.20). Ali, zrno gorušičino, „Ono jeste najmanje od sviju semena, ali kad uzraste, veće je od svega povrća, i postane drvo, tako da prileću ptice nebeske i gnezde se na granama njegovim“. (Mt 13.32) To je novo drvo sveta, drvo novog gledanja. A vera ima snagu, da premešta bregove. Ovde nije mišljeno na nešto Mirakulozno-fizičko, već na ogledalnu sliku duhovnog doživljavanja.

Čovek je kroz stenovita brda fizičkog bitisanja odvojen od mora duhovnog sveta. Pogled na njega mu je zatvoren. On stoji, kao što kažu narodna usta, „kao vo pred brdom“. Počinje li da u ljudskom srcu raste semenka vere, razbija li to prilikom rasta stenjeokamenjenog srca, to se moraju brda rušiti u more, vidik postaje otvoren, gledanje biva rodjeno. Budi se novo čulo u ljudskim srcima, koje je u stanju da prodre unutra u duhovnu oblast s druge s druge strane brda, u zemlju, za koju je u bajkama rečeno:

preko sedam brda,

kod sedam patuljaka.

Kao što je Luter rekao – izreka se može čitati još i danas u Vartburgu, na vratima sobe, u kojoj Luter prevede Bibliju – „Vera je jedno novo öulo, daleko iznad svih pet“. Pet čula vide samo kamenito brdo, oko vere gleda skroz kroz brdo u zemlju iza brda. U drvetu verovanja stanuju ptice nebeske, svet carstva Andjela se otvara. Smokva se suši, drvo verovanja počinje da zeleni.

Ta u kom pogledu je Hristos govorio o pejsažu, kad je spomenuo brdo, koje je u stanju da se verom premesti? – To su jerusalimska brda, na kojima je grad iznikao, dakle ona brda, na koja se spustio Golgotski Misterijum kao svetsko-istorijski događaj posvećenja. Nije li ovaj breg, ova grupa bregova uzdignuta iz uzano-geografskih korena i nije li se bacila u more – u strujajuće etersko more, u tkanju vremena? – Jer tako Golgota nije samo jedan geografski pojam, već jedan stršeći breg, od koga se počevši za svakoga, koji se svesno pokreće na ovom Okeanu, pokazuje orijentacija?


lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

BANKAR


Jednog popodneva, neki poznati bankar se vraćao kući u svojoj luksuznoj limuzini, kad opazi dva čoveka kako jedu travu uz ivicu puta. Naredio je svom vozaču da zaustavi auto i izlazeći iz auta, upita jednog
od njih: - Zasto vas dvojica jedete travu? - Nemamo novaca za hranu -odgovori jadni covjek.
- Eto, zato moramo jesti travu. - Dobro, onda idemo mojoj kući i ja ću vam dati jesti- reče bankar. - Hvala, ali ja imam ženu i dvoje dece sa mnom. Eno ih dole, ispod onog drveta. - Nema problema, povedi i njih - reče ponovo bankar. I, okrenuvši drugom čoveku, reče mu:
- Ti takođe možeš s nama. Čovek tihim glasom progovori: - Ali, gospodine, i ja isto imam suprugu i šestoro dece sa mnom! - Dakle, neka dođu i oni, naravno - odgovorio je bankar. I svi oni uđoše u ogromni i luksuzni automobil. Vozeći se tako, jedan od dvojice pogleda
stidljivo u bankara i reče: - Gospodin je vrlo ljubazan... Hvala vam sto ste nas sve povezli sa sobom!
Bankar mu je odgovorio: - Dragi moj, ne morate se sramiti, vrlo sam srećan što ovo činim! Vi ćete zaista biti oduševljeni mojom kućom... Trava je tamo viša od 20 cm!

Kako ste mogli i pomisliti da jedan bankar (ili banka) vam žele pomoći? Ne zavaravajte se, Promislite malo prije nego prihvatite bilo kakav ugovor s njima...
Zato bi bilo dobro da, svaki put kada neka banka nazove nudeći ovo ili ono, zapitate se: kad bi to zaista bilo dobro za mene, oni mi sigurno ne bi ponudili.

------------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

April 2015
Danes v e-Novicah
Aktualno
H. P. BLAVATSKY
PROSTOZIDARSTVO
Redno poteka
TEČAJ ČUDEŽEV
ŠTUDIJSKA SKUPINA
TRANSMISIJSKA MEDITACIJA
KRIŠNOVI VEČERI
SKC
www.jivatma.si
Kontakt:
knjiznica@jivatma.si
03 620 98 62
041 464 667
KNJIŽNICA



Knjižnica Alme M. Karlin je prva in edina teozofska knjižnica v Sloveniji. Ustanovljena je bila kot vir in spodbuda za neodvisne raziskave. Knjižna zbirka zajema več kot 10000 knjižnih enot. Posvečena je spominu na veliko slovensko pisateljico, popotnico, pesnico, zbirateljico, poliglotko in teozofinjo Almo Maximiliano Karlin. Poleg del, zbirk in fotografij Alme M. Karlin, knjižnica ponuja javnosti številna dela in zbirke s področja teozofije, filozofije, psihologije, sociologije, antropologije, svetovnih religij, ekologije, ekološke gradnje, ezoterične tradicije, osebnostnega in duhovnega razvoja.
KOPIRNICA



V naši knjižnici deluje tudi kopirnica, preko katere lahko podpirate naše delovanje in izpopolnjevanje knjižnične zbirke. Nudimo fotokopiranje in printanje po zelo ugodnih cenah. Naredimo tudi različne vrte vezav: spirala, mehke in trde platnice. Printanje se opravi preko USB ključka, CD-ja ali po e-pošti: kopirnica@jivatma.si.
DONACIJE



Naša knjižnica se financira iz lastnih sredstev ter pomoči in donacij ljudi dobre volje. Donacija ne pomeni le finančnih sredstev, lahko nam priskočite na pomoč tudi tako, da podarite knjige, ki pri vas morda nimajo več prostora, lahko so obrabljene, stare, nove...

UVODNIK

Pozdravljeni,

ne to ni prvoaprilska šala, to je res nova oblika napovednika TKBAK, ki se bo v prihodnosti še razvijala. Kakšen izziv je, izraziti ideje, načrte, ki jih imamo znotraj v stvarno obliko zunaj! Vabljeni v teh pomladnih dneh, da se nam pridružite pri skupnem raziskovanju nas samih, življenja okrog nas, skozi različna učenja, različne tradicije in izročila. Predvsem po poti lastnega izkustva in učenja, z orodjem zdravega razuma in predvsem veliko veliko smeha, kot je rekla H.P.Blavatsky! Verjetno še v pomladi, bo TKBAK odprla svojo ljubljansko enoto, kjer si bo možno naročiti in izposoditi gradivo iz TKBAK Celje in tudi gradivo zbirke TKBAK Ljubljana.

Naj vas čudež prebujajočega življenja nagovori, ali preko pisanih zajcev, ali preko globin misterija velike noči, ali 'samo' preko dejstva čudovite urejenosti in povezanosti vsega življenja. Skrajni čas je, da človeštvo preneha biti v napoto in postaja vse boljši sodelavec Življenja.

Domen Kočevar
TRI OBDOBJA HELENE P. BLAVATSKY
1. del: zgodnja leta, Egipt, njeno pojmovanje spiritizma

Na teozofskem večeru, v torek, 7. 4. ob 19.00, se bomo pogovarjali z Aristidom Havličkom - Tilijem. Tili je dolgoletni študent in učitelj teozofije, ezoterike, tantre in zahodnega hermetizma.

Tema pogovora bo HELENA PETROVNA BLAVATSKY - ustanoviteljica Teozofskega društva, njeno življenje in delo, ki je neizpodbitno vplivalo na veliko večino duhovnih gibanj 20.stoletja. V tokratnem, prvem predavanju in pogovoru - v ciklusu treh, bo tematika vezana na njena zgodnja leta delovanja, bivanje in delovanje v Egiptu ter njeno pojasnjevanje, v tistem obdobju močno prisotnega spiritizma.

Prispevek: 4 EUR (3 EUR člani)

"Nikoli ne postanite odmev česarkoli, kar ste slišali slabega o drugem, nikoli ne gojite maščevanja proti tistim, ki so vas prizadeli."

Helena P. Blavatsky se je rodila leta 1831 v Dnjepropetrovsku v Ukrajini. Od svojega enajstega leta je, po materini smrti, živela pri starih starših. Bila je poseben otrok, ki ni priznaval nikakršne avtoritete. Imela je bogate jezikoslovne in umetniške ter duhovne sposobnosti. Z osemnajstimi leti se je zaradi izziva poročila, vendar že po nekaj mesecih zbežala in pričela s svojimi potovanji po svetu. V Londonu je spoznala Mojstra Morya in sprejela njegovo vodstvo. Njeno pravo urjenje se je pričelo v Tibetu. Novembra 1875 je v New Yorku, skupaj s pravnikoma H. S. Olcottom in W. Q. Judgeom, v želji da bi pojasnila spiritistične pojave in njihovo realnost ter v želji po podrobnem poučevanjem pradavne modrosti, ustanovila novo društvo, za katerega je izbrala ime Teozofija (“božanska modrost, ali skupek znanja in modrosti, ki je v osnovi univerzuma”).

Več o Heleni P. Blavatsky: kliknite sem

PROSTOZIDARSTVO V DOBI VODNARJA

Na teozofskem večeru, v torek, 21. 4. ob 19.00, se bomo pogovarjali z Aristidom Havličkom - Tilijem. Tili je dolgoletni študent in učitelj teozofije, ezoterike, tantre in zahodnega hermetizma.

Tema pogovora bo PROSTOZIDARSTVO - AKTUALNOST STARODAVNO MISTERIČNE POTI V DANAŠNJEM ČASU.

Prispevek: 4 EUR (3 EUR člani)

Predavanje in pogovor bo tekel o Prostozidarstvu kot eni izmed poti misteričnega šolanja daljne preteklosti v času vodnarja. Ali je danes prisotne še kaj od te zapuščine v modernem prostozidarstvu? Ali je ta oblika, pot duhovnega razvoja, še sploh aktualna v današnjem času? Ali je danes prostozidarstvo samo še interesno združenje, klub za 'izbrane'? In seveda vprašanje povezanosti bratovščine s teorijami zarote kot dejstvo ali kot izgovor.


Več
TEČAJ ČUDEŽEV



Resnično ne more biti ogroženo.
Neresnično ne obstaja.
V tem je Božji mir.


Študijska skupina na temo Tečaj čudežev je namenjena vsem, ki prebirajo ali intenzivno hodijo po poti tečaja čudežev. Poglabljamo se v različne teme, ki izhajajo iz teksta tečaja čudežev, si delimo uvide in spoznanja in odgovarjamo na mnoga vprašanja, ki se pojavljajo glede tečaja. Študijski skupini se lahko pridružite kadarkoli.

Predava in vodi Aristid Havliček - Tili.

Skupina se dobiva vsak ponedeljek ob 19.00:
v Ljubljani (več info: havlicekar@yahoo.com)
v Celju preko videokonference (več info: 041 464 667), prispevek: 3 EUR,
za člane 2 EUR



Več
ŠTUDIJSKA SKUPINA


Študijsko skupino sestavlja skupina posameznikov, ki študira predhodno izbran tekst ali tematiko. Na ta način se dotikamo in poglabljamo v pomembne teme znotraj teozofije, znanosti in primerjalne religije.

Tema celjske študijske skupine so Patanjalijeve sutre, s komentarji Taimnija.
Skupino vodi Domen Kočevar.

Srečanja študijske skupine so vsak četrtek ob 19.00.

Več
TRANSMISIJSKA MEDITACIJA
Transmisijska meditacija je meditacija, ki je hkrati tudi prevajanje energij. Ne bi bili ljudje, če ne bi, vede ali nevede, prevajali energije, ki jih sprejemamo od kraljestev nad nami. Te energije preko nas tečejo k nižjim kraljestvom in se med tem preoblikujejo. Vsako kraljestvo se razvija zaradi spodbude kraljestva, ki je neposredno nad njim. Fizična oblika prihaja od spodaj, duhovna spodbuda evoluciji pa od zgoraj.

Meditacija poteka v naši dvorani vsak ponedeljek in četrtek ob 19.00.

Več info: 031 479 081 (Mira Iskrač)

Več




KRIŠNOVI VEČERI

Program:

- meditativna glasba v živo
- karma, reinkarnacija, joga, meditacija (predavanje/diskusija)
- indijska vegetarijanska zakuska

Krišnov večer gostimo vsak petek ob 17.00 v naši dvorani.

V petek, 10.4.: gosta iz Indije Šrila BP Madhusudan
Maharadža in Šrila BK Damodar Maharadža.

Info: 031 840 407 (Žiga)

Več
SKC

Svobodna Katoliška Cerkev je ezoterična gnostična cerkev vodnarjeve dobe. Je neodvisno versko združenje, neodvisno od Rimske ali kake druge stolice ali oblasti. Ni niti Rimo-katoliška, niti protestantska, marveč katoliška - vesoljna. Svobodno katoliška je zato, ker so njeni nazori svobodni in katoliški.


Ob VELIKONOČNI NEDELJI bo v dvorani Sv. Maša Svobodne Katoliške Cerkve, v nedeljo, 5.4. ob 11.00. Polna luna v ovnu je praznik velike noči, vstajenja Kristusa, "kreativnega duha, stalne prisotnosti življenja, ki prežema vesolje" (Vodnarjev list). MEDITACIJA OB POLNI LUNI v znamenju ovna bo združena z velikonočno mašo.

MAŠA SKC bo prav tako v nedeljo, 19.4. ob 10.00.



Več o SKC: tukaj
Več o meditaciji ob polni luni: tukaj
Več o Veliki Invokaciji: tukaj
NAPOVEDNIK

Napovedujemo praznovanje praznika Vesak - polna luna v znamenju bika, 3.5.2015

Napovedujemo otvoritev Teozofske knjižnice in bralnice Alme M. Karlin v Ljubljani.

Če se želite odjaviti od e-Novic, lahko to storite tukaj,
ali preko elektronske pošte knjiznica@jivatma.si .

Oznake: Obrazovanje

Broj: 3162. Godina: XI 29. ožujka (marta) 2015.





“AKO SI ONAJ KOJI ISTINSKI VOLI BOGA

ONDA CES VIDJETI DA JE BOG STVORIO

SVE ZA TVOJE CISTO SRCE

A NE ZA TVOJE KRITICKE OCI”. Sri Cinmoj





Dragi prijatelji,

Vjerojatno znate skasku o Buridanovu magarcu. To je prica o kobi neodlucnosti. U danasnjem tihovanju „bijela kula” nam nudi pjesmu na tu temu. U zivotu, ja volim ljude sa stavom, ljude odredjene u vremenu i prostoru, to mi je garancija da oni u svom bicu nisu sami. Netko je bitan sa njima tko im podupire, utemeljuje stav. Treca strofa ove pjesme to pokazuje:





72.UHVATILA SI DVIJE VATRE



Uhvatila si dvije vatre pod ruku,

pa hodas u mjestu, i pomalo izgaras.

Znoj te i pepeo pokriva zdesna i slijeva.

Jedna se vatra zove “ovdje”,

drugoj je ime “tamo”.



Ne idi pod ruku s obje;

vec udji u jednu, i bit ce ti kao da si usla

u slatko, spokojno jezero.



Ma koje jezero izabrala,

Ja te kao lotos na vodi cekam,

u lotosu kao miris te cekam,

u mirisu kao blazenstvo te cekam.



Produljio sam ti hod na mjestu,

u nadi da ces skratiti svoje muke.



”Bijela kula”, knjiga 44. Zapisala Vesna Krmpotic



Puno pozdrava iz Sombora od Josipa

P.S.

Svim utjelovljenjima ljubavi koji su poslali priloge za ovaj mail, od srca hvala.



https://www.youtube.com/embed/o_24LPjOIHI
https://youtu.be/yD3KEgesFR8





29. ožujka 2015.

Ako svijest o Ja u vama probudi ponos “ja sve znam”, pad je neizbježan, iluzija uzrokuje smrt. Tajna spasenja nalazi se u osvješćivanju ove opasnosti. Ponovno rođenje je neizbježno ako ta opasnost nije otklonjena. Uronite u duhovnu praksu, tada svijet i njegove brige neće utjecati na vas. Samo kad ste daleko od ove istine, vi patite, osjećate bol i doživljavate propast. Kada je daleko od bazara, osoba čuje samo nerazgovjetnu buku. Ali kako mu se približavate, možete jasno razabrati različita pogađanja. Također, sve dok ne spoznate stvarnost Svevišnjeg, vi ste nadvladani i zaslijepljeni pomutnjom svijeta. Ali jednom kad uđete duboko u područje duhovnog pothvata, sve postaje jasno i u vama se budi znanje o stvarnosti. Do tada, vrtjet ćete se u besmislenoj buci argumentacija, rasprava i egzibicijskog blještavila.

(Prema Vahini, Šesnaesto poglavlje)



Baš kao što je vatra potrebna da bi se skuhala riža, tako je i duhovna praksa potrebna da biste osvijestili božansko u sebi. (Baba)

Oznake: Obrazovanje

Dragi članovi,

koristimo ovu priliku da vam od srca zahvalimo što ste uz nas, s vjerom da ćemo zajedno dalje u nove pobjede.

Zahvaljujući vama, našim vjernim članovima koji nas podržavaju u ovim teškim vremenima, s ponosom možemo rezimirati naše aktivnosti u protekloj kalendarskoj godini.

Prošle, 2014. godine, trudili smo se nadglasati petarde, uz Hippy Garden naglasili smo da moda može bez krzna, s hrvatskim borilačkim imenima pobunili smo se protiv zlostavljanja životinja, 25 000 potpisa skupili smo prilikom obilježavanja Svjetskog dana bez mesa, na središnjem zagrebačkom trgu bila je predstavljena vitaminska linija dužine 6 metara, pratili smo pješačenje Vedrana Romca od Osijeka do Zagreba za one koji ne mogu govoriti, organizirali najveći i nezaboravni ZeGeVege festival, održali slikovitu akciju 60.000.000.000, svi zajedno poručili da je udomljavanje fora, pokrenuli peticiju za zabranu iskorištavanja konja za vuču drva, održali radionice kuhanja za klince i klinceze, reagirali na gostovanje cirkusa sa životinjama, pozivali na koncert vege-ikone Morrisseyja, a u prosincu kuhali i pozvali vas u suosjećajni šoping.

I ove, 2015. godine, krenuli smo otvorena srca i punom parom pa smo tako educirati građane o važnosti kastracije, bunimo se protiv usmrćivanja napuštenih životinja, krenuli smo s kampanjom Zeleni ponedjeljak u Samoboru organizirajući domjenak kod gradonačelnika, bunimo se protiv prodaje mesa zebri i drugih životinja u Metrou, reagiramo protiv lova, pokrećemo nutricionističko savjetovalište, zajedno sa psima dižemo glas protiv ubijanja životinja zbog krzna, a mnoge akcije tek planiramo napraviti.

Uz uspjehe, nažalost, tu su i problemi, prvenstveno financijski. Velik problem je i sudski postupak koji su protiv nas pokrenuli veterinarski inspektori vezano uz poznat slučaj ubijanja životinja u skloništima i domovima udomitelja 2012. godine.

Stoga nam je vaša pomoć iznimno dragocjena, a vaša članarina od velike pomoći u ostvarenju zajedničkih nam ciljeva i preživljavanju.

Godišnju članarinu u iznosu od 120 kn (10 kuna mjesečno) molim vas da izvršite na IBAN: HR2023600001101531137 ili putem PayPala. Godišnja članarina može se uplatiti i u dva obroka. Članarinu također možete platiti i na nekom od naših informativnih štandova, kao i osobno u uredu.

Članovi Prijatelja životinja svojim članskim iskaznicama za tekuću godinu ostvaruju brojne popuste na proizvode ili usluge kojih je svakim danom sve više.

Ponosno nosite svoju člansku iskaznicu Prijatelja životinja.

Unaprijed vam zahvaljujemo,

vaši Prijatelji životinja

------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Pogled na Josipa Broza - izvana

Kako su o Titu pisali predvodnici antifašističkog otpora: 'Diktator koji je spasio Hrvatsku'





Kako su o Titu pisali predvodnici antifašističkog otpora: 'Diktator koji je spasio Hrvatsku'

Autor: Boris Pavelić
Objavljeno: 24. ožujka 2015. u 7:09

Vezano

Članci kolumna Tito bi bio zahvalan Kolindi kolumna Ode Tito preko Sljemena Grabar Kitarović ispunila obećanje i deložirala bistu Tita s Pantovčaka

Tagovi

Josip Broz Tito

Britanci su poštovali Tita. Iz njihovih ratnih svjedočanstava jasno je da su partizani spasili Hrvatsku, jer da nisu potisnuli četnike i dobili savezničko priznanje, u rojalističkoj Jugoslaviji Hrvatska bi najvjerojatnije nestala

Je li on možda jedan čas pomišljao i na to da s nagodi s demokracijama, da otvori prozor na Zapad, da pokuša – ne bi li se mogao slagati sa Zapadom isto onako dobro kao i s Istokom? To se nije činilo vjerojatnim, ali je ipak davalo dojam kao nešto što bi se moglo zamisliti – tako o Titu u memoarima spekulira Fitzroy Maclean, svjedočeći o boravku s partizanima od 1943. do 1945., gdje je bio osobni izaslanik britanskog premijera Winstona Churchilla.

Tito se, znamo, s demokracijama nagodio tek naknadno. Nije ispunio obećanje Britancima pa raspisao slobodne izbore. Uspostavio je diktaturu koja je – ublažena, ali ne i dokinuta – trajala do kraja osamdesetih. Nepopustljivi komunizam odvukao ga je na rusko-sovjetsku stranu, premda mu je Churchill pomogao prije sovjetskog satrapa. Do kraja života ostao je diktator, pa je predsjednica Grabar-Kitarović sjećanju na njega uskratila mjesto u predsjedničkome uredu, simboličkome Panteonu hrvatskoga političkog života.

No, je li to dovoljan razlog da se Tito izbaci s Pantovčaka? Je li stranka koja je predsjednicu kandidirala baš toliko liberalna, baš toliko demokratska, da joj je nepodnošljiva svaka pomisao na diktaturu? Ili je, možda, s diktatorom osporen i antifašist koji je pobijedio Nijemce, ustaše i četnike? Izbačen političar bez kojega ne bi bilo današnje Hrvatske? Prezren vođa koji je, kao nijedan drugi u Europi, vodio autohtoni nacionalni otpor okupatoru, zbog čega su ga saveznici iskreno prigrlili? Zabranjen Hrvat koji je obezvrijedio hrvatsko-srpsku mržnju i spasio jugoslavenske Židove? Način na koji je Tito izbačen s Pantovčaka daje nam za pravo zaključivati da se dogodilo upravo to.

Misteriozni vođa

Dobro je vratiti se na početak, u Drugi svjetski rat. Poučne su ocjene Britanaca, koji su začeli svjetski antifašizam, i koji nisu rascijepljeni kompleksom nacionalne kolaboracije. Polovinom 1943., pa i nešto ranije, Britanci su posumnjali da Draža Mihailović, nominalni ministar obrane srušene jugoslavenske kraljevine čiji se kralj sklonio u London, ne ratuje protiv Nijemaca onako srčano kako je sam tvrdio. Stizale su i nejasne informacije kako u Jugoslaviji postoji komunistički gerilski pokret koji vodi nekakav misteriozni vođa s fantomskim imenom Tito. U svibnju 1943., Britanci su komunističkim gerilcima poslali prvu misiju, da izvidi što se zbiva.

17. svibnja 1943., na Durmitor u Crnoj Gori padobranima se spustila mala misija predvođena Williamom Deakinom, povjesničarom s Oxforda i osobnim književnim tajnikom Winstona Churchilla. No Deakin će, kako je kasnije posvjedočio njegov nasljednik Fitzroy Maclean, skromnošću, izdržljivošću i razumijevanjem situacije zadobiti povjerenje i poštovanje partizana. Stigao je usred najtežih neprijateljskih napada. Nekoliko dana kasnije, u njemačkome bombardiranju poginut će njegov drug Bill Stewart, a on sam biti ranjen od iste bombe koja je ranila i Josipa Broza. U tim iskušenjima, nekima od najtežih u cijelome ratu, Deakin će osobno upoznati Tita i njegove najbliže suradnike. U Jugoslaviji će ostati pola godine, kada će ga zamijeniti tada 32-godišnji Churchilov osobni izaslanik Fitzroy Maclean.

Za Istru - saveznička uprava

U kolovozu 1944. Churchill nije namjeravao Istru poslije rata prepustiti Jugoslaviji. Ovako njegovi memoari o razgovorima s Titom: »Status Istre, koja je još uvijek talijanska, ne može se prejudicirati. Možda bi bilo dobro odvojiti je od talijanske suverenosti, ali se o tome mora odlučiti na konferenciji za mir, ili, ako se takva ne bi održala, na sastanku glavnih sila, na kojem bi Jugoslavija mogla iznijeti svoje zahtjeve. Vlada SAD je protiv teritorijalnih promjena u vrijeme rata, a mi ne treba da obeshrabrujemo Talijane više nego je neizbježno, jer oni sada daju koristan doprinos ratu. Prema tome, najbolje rješenje se svakako sastoji u tome da tim teritorijem, kad bude oslobođen od Nijemaca, upravlja saveznička vojna uprava. Tito je rekao da ne može pristati na talijansku civilnu administraciju, i istaknuo da njegov narodnooslobodilački pokret već kontorlira mnoge od tih oblasti i da bar treba sudjelovati u upravljanju njima«. Nepunu godinu kasnije, Istra je dio Hrvatske.

»Zapitali smo Deakina što misli o borbenim sposobnostima partizana«, zapisat će Maclean 1946. »Hvalio ih je na sav glas«. Svoja iskustva Deakin će 1971. ispričati u dojmljivome memoarskom djelu »Bojovna planina«. Tih nekoliko mjeseci života s Titovim glavnim štabom opisao je s objektivnošću oxfordskoga povjesničara, ali i s vojničkim razumijevanjem težine partizanske borbe i dubokim shvaćanjem političkih odnosa. Vrlo je brzo shvatio da su partizani, za razliku od četnika, glavni i najpouzdaniji protivnik Nijemaca. Deakinovo razumijevanje situacije, koje je osobno prenio Churchillu, bilo je među ključnima za povijesnu odluku da Titovi partizani 1944. budu s poštovanjem primljeni u savezničku koaliciju.

Drugačiji vođa

O Josipu Brozu, čovjeku najzaslužnijem za taj presudni preokret, Maclean je uvijek pisao s dubokim poštovanjem, premda, kako je sam isticao, uvijek svjestan da je riječ o komunistu s kojim ne dijeli ama baš nijedno političko uvjerenje. Maclean, naime, bio je sumnjičavi britanski konzervativac, nepopustljivi antikomunist i predratni diplomat u Rusiji, gdje je temeljito naučio kako komunistička diktatura kvari ljudske značajeve. Zato je, kako u »Istočnim pristupima« često piše, očekivao da će u Jugoslaviji zateći plašljivoga Staljinova slugu, koji nijednu odluku ne može donijeti sam. A zatekao je posve drukčijeg vođu. »Konačno sam se namjerio na komunista koji nije morao da se za svaku stvar obraća 'mjerodavnima', da pri svakom koraku pazi na partijsku liniju. (...) Može li se dogoditi da oslabi njegova vjernost Moskvi? Hoće li mu ikada poći za rukom da odbaci jednu duhovnu naviku koju je brižno i rigorozno uzgajao u sebi više od dvadeset godina? To mi se nije činilo vjerojatnim. A ipak, otkrio sam u njemu onu neočekivanu samostalnost u mišljenju, onaj neobičan nedostatak servilnosti...«, piše Maclean. U Titovoj biografiji objavljenoj poslije smrti, Maclean je Bleiburgu posvetio tek dvije rečenice: »Partizani su veliki broj onih, koji ili nisu uspjeli pobjeći ili su ih saveznici predali natrag, sakupili i strijeljali kao izdajnike. Bio je to očekivani kraj ovako vođenog rata«.

O ponašanju i političkom utjecaju četnika Britanci su dugo dvojili, ali o ustašama nisu imali baš nikakvih iluzija. »Pavelićev dolazak na vlast bio je popraćen terorom još neviđenim, čak i na Balkanu. Posvuda je došlo do golemih pokolja i zvjerstava«, piše Maclean. Svjedočanstva ratnih britanskih izaslanika kod Tita ne ostavljaju dvojbe kako je partizanski pokret spasio Hrvatsku: da nije bilo partizana, saveznici bi restaurirali monarhiju i vratili kralja, s Dražom Mihailovićem kao ministrom obrane. Taj je pak, svjedoči Deakin, bjesomučno mrzio Hrvate. Ali Britanci su tražili prave, a ne lažne antifašiste, i tako se, 12. kolovoza 1944., vođa komunista iz balkanskih šuma obreo u Italiji, kod inspiratora svjetskog oslobođenja od fašizma. »Dvanaestog kolovoza prije podne maršal Tito došao je u vilu.

Nosio je divnu zlatnu i plavu uniformu, koja je bila vrlo tijesna ispod ovratnika i neobično nepodesna za žarku vrućinu. Uniformu su mu bili dali Rusi, a zlatni širiti su, kako sam kasnije saznao, poticali iz Sjedinjenih Država«, pisao je u memoarima Churchill. U tri godine, Josip Broz ni iz čega je stvorio vojsku koja je porazila naciste u Jugoslaviji i tako spasila Hrvatsku. Poslije rata, stvorio je diktaturu. Može li se ovo posljednje simbolički osuditi, a da se ne uništi i simbolička važnost onoga prvog? Može, zašto ne – ali za to bi egzekutori povijesnih istina morali biti vjerodostojniji.

Iz http://www.novilist.hr/

Oznake: Obrazovanje

" Ako objektivno promatramo nered
koji je čovjek napravio od povijesti,
možemo zaključiti da je bio pod utjecajem
nekog urođenog mentalnog poremećaja
koji ga tjera na samouništenje."

- Arthur Koestler

Oznake: Obrazovanje

Spoštovani (a) Borivoj,

stojimo na pragu pomladi, na pragu pričetka duhovnega leta, ki se prične z znamenjem ovna. Tudi današnja prazna luna postavlja podporo za še boljši začetek. Čas pred nami je čas priprave polj za sejanje, čas izbire semen, čas sejanja, je čas treh velikih duhovnih praznikov, ki tvorijo obdobje sprejemanja idej, zamisli, načrtov, pobud za leto pred nami.

Polna luna v ovnu je praznik velike noči, vstajenja Kristusa, "kreativnega duha, stalne prisotnosti življenja, ki prežema vesolje" (VODNARJEV LIST). Sledi praznik Vesak, polna luna v biku, praznik rojstva, razsvetljenja in smrti Bude. Sledi še praznik človeštva na polno luno v dvojčkih, praznik DOBRE VOLJE.

Želimo vam poglobljen čas, prepletajoč z budenjem življenja v naravi, poslušati znotraj, slišati hkrati zunaj, in dober začetek leta pred nami!

Vabljeni, da se nam v tem mesecu pridružite na dogodkih:

Oznake: Obrazovanje

U okovima navika

Marijana Starčević Vukajlović
Iz časopisa Nova Akropola, broj 54

U okovima navika - slikaNe postoji čovjek koji tijekom života nije stekao neke navike. Svatko od nas ih ima, one poželjne i one nepoželjne, neke kojih smo svjesni i neke koje možda nikada nećemo osvijestiti. I upravo zato što su toliko prisutne, prihvaćamo ih kao neminovnost i, ukoliko nam ne smetaju, ne obraćamo na njih pažnju. Ipak, u navikama se krije snaga koja u velikoj mjeri može utjecati na kvalitetu našeg života. Navike mogu postati teret koji mukotrpno vučemo kroz vlastito postojanje, teret koji nas sprečava da živimo kao slobodna, kreativna ljudska bića.

ŠTO SU NAVIKE?

Navike su naučeni oblici ponašanja koji nastaju kao posljedica ponavljanja određenih radnji, osjećaja, misli. Jednom formirane, ne zahtijevaju napor volje ni svjesnu namjeru da se ponašamo upravo tako. Dovoljan je samo početni poticaj da se mehanizam pokrene i da s lakoćom i dosljedno ponovimo naviknuto ponašanje, probudimo naviknute osjećaje ili pomislimo naviknute misli. Čovjek je u ovim trenucima kao stroj koji djeluje po nekom ranije stvorenom unutarnjem programu. Nije potrebno razmišljati, usmjeriti pažnju, donositi odluke, dovoljno je samo prepustiti se poznatom, uobičajenom, naviknutom ponašanju.
Sam po sebi mehanizam navika nije ni dobar ni loš. Jednostavno, ljudska, ali i životinjska psiha imaju sposobnost usvojiti, a zatim u automatizam pretvoriti određena ponašanja i reakcije. Na taj se način prilagođavamo i postajemo djelotvorniji jer s lakoćom obavljamo ono što je u početku zahtijevalo vrijeme i energiju. Radni prostor na koji smo navikli olakšava nam koncentraciju, ljudi na koje smo navikli čine nas opuštenijima, mali, sitni svakodnevni rituali, kao što je jutarnje ispijanje kave, daju nam priliku za odmak od problema i opuštanje, itd. Ukratko, navike nam olakšavaju svakodnevno funkcioniranje omogućavajući da svijest i pažnju usmjerimo na ono što je u tom trenutku važnije i korisnije. No, to je ujedno i jedino opravdanje njihovog postojanja.
Problem nastaje kada se ovaj mehanizam proširi na naš unutarnji svijet, na način osjećanja, razumijevanja i doživljavanja različitih životnih situacija. Sviđaju nam se uvijek iste stvari, bojimo se istih situacija, nerviraju nas isti ljudi, nepovjerljivi smo prema nepoznatom, ili ne želimo poremetiti svoj ustaljeni životni ritam. U ovim slučajevima navika je postala toliko jaka da našoj psihi nameće svoje vlastite zakone, snažno se opirući svakom pokušaju drugačijeg djelovanja. Svatko tko se pokušao riješiti neke svoje navike iskusio je koliko je to teška bitka sa samim sobom.
Ne treba ni reći da u ovakvim situacijama navike ne olakšavaju svakodnevni život, ne štede nego oduzimaju energiju i postaju okov. Kada na iste životne situacije reagiramo uvijek na isti način, postajemo zarobljenici vlastitih navika, predvidljivi i tako okovani vlastitom slikom svijeta, propuštajući prilike za nova iskustva, nova učenja i vlastitu promjenu.

KAKO NASTAJU NAVIKE?

Sve navike usvajamo na isti način, istim slijedom. U početku postoji namjera ili sklonost ka određenom ponašanju. Ponavaljanjem, ponašanje se stabilizira i učvršćuje da bi se na kraju u potpunosti automatiziralo. Malo dijete koje usvaja naviku jutarnje higijene roditelji svako jutro podsjećaju da opere zube. Nakon nekog vremena roditeljski poticaji više nisu potrebni. Ponašanje je naučeno, učvrstilo se i stalnim ponavljanjem pretvorilo u naviku. Djetetu više nije potreban nikakav poticaj, svako će jutro automatski krenuti u kupaonicu i oprati zube.
Na isti ovakav način usvajamo mentalne i emocionalne navike. Ukoliko smo puno puta doživjeli omalovažavanje, postat ćemo nesigurni ako su nas ohrabrivali i poticali, imat ćemo samopouzdanja. Tako se počnemo doživljavati kao sposobni ili nesposobni, bojažljivi ili hrabri, pametni ili glupi, poduzetni ili pasivni. Kada jednom dozvolimo da se ovaj doživljaj učvrsti, on postaje navika koja će uvjetovati naše buduće postupke i cjelokupno ponašanje. Jednako tako pod utjecajem odgoja i kulture u kojoj živimo naučimo po navici voljeti ono što većina voli, težiti onome čemu većina teži, prihvaćati vladajuće vrijednosti, izražavati važeće stavove. Ili suprotno, bunimo se protiv svega toga, vječiti smo nezadovoljnici i kritizeri. Način na koji reagiramo na životne probleme, kako prihvaćamo nove ideje, kako se snalazimo u nepoznatim situacijama, kako se suočavamo sa stresom, religijska ili politička uvjerenja – sve može postati navika. Najčešće uopće nismo ni svjesni da nam je psiha okovana navikama pa kada nam se dogodi da se susretnemo s idejama, razmišljanjima i stavovima različitim od naših, javlja se odbojnost, netolerancija, strah. Promijeniti kut gledanja i pogledati svijet drugim očima, ili uvažiti drugačije mišljenje postaje nemoguća misija.

KAKO POBIJEDITI NAVIKE?

Svi znamo da se stvorenih navika vrlo teško riješiti, osobito onih mentalnih i emocionalnih, jer ih ne prepoznajemo ili jednostavno ne priznajemo. Ukoliko nemamo izrazitih poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju, mirimo se s njima i prihvaćamo sebe takvima kakvi jesmo.
S druge strane, mudrost starih, tradicionalnih učenja govori da je čovjek biće koje razvija i budi svoju ljudsku svijest. Drugim riječima, mi učimo biti ljudska bića. Ako nam je neobična ova tvrdnja, promislimo koje sve ljudske vrline ne posjedujemo i ne izražavamo u svom svakodnevnom životu pa će nam biti jasno da imamo još puno posla u buđenju ljudske svijesti. Zato je apsurdno da se u bilo kojem periodu života prihvatimo kao dovršeni (ili savršeni), bez želje i nastojanja da se mijenjamo i danas budemo malo više ljudi nego što smo to bili jučer. Očito je da se navike protive ovakvom razvoju. One nas čine statičnima, a ne dinamičnima, oponašateljima, a ne kreatorima samih sebe.
Navike su neminovnost i ne možemo ih uništiti ni spriječiti njihovo nastajanje. No, možemo sebe naučiti da njihovu energiju svjesno usmjeravamo na ona ponašanja koja pomažu našem razvoju i smislenijem životu.
Navike mogu nastati na dva načina. Jedan je da se pasivno prepuštamo različitim unutarnjim ili vanjskim poticajima i dozvolimo da se navika formira bez sudjelovanja naše svijesti, a to znači i bez kontrole nad tim koja nam ponašanja prelaze u naviku. Svaku večer uključiti televizor i bez kriterija gledati sve što je na programu sigurno nije ničiji svjestan odabir, ali može postati toliko jaka navika da nestanak struje izazove nervozu, razdražljivost, pa i bijes. Glavni uzrok ovakvih nesvjesno stvorenih navika je nedostatak pažnje. Ne obraćamo pažnju na utjecaje kojima se izlažemo, ponašanja koja ponavljamo i, na kraju, naviku koju smo usvojili.
Drugi način je da svjesno biramo i aktivno sudjelujemo u formiranju navike. Umjesto da gledamo televiziju, možemo sami sebe naučiti da svaku večer prije spavanja pročitamo nešto što će nas nadahnuti i oplemeniti. Inteligentnim odabirom ovakvih navika, one prestaju biti okov koji zarobljava, a postaju pomoć i okidač za kvalitetniji život. Ovdje smo svoji vlastiti gospodari, mi kontroliramo situaciju i postajemo kreatori samih sebe.
I na kraju, kako pobijediti već usvojene loše navike? Kolika god bila njihova snaga, kako su nastale, tako mogu i nestati. Preduvjet je da ih prepoznamo i osvijestimo, a to znači obratiti pažnju i upoznavati sami sebe. Pobijediti već postojeće navike možemo jedino snagom jačom od njihove, a to je snaga volje. Ni jedna navika nije jača od naše istinske namjere i čvrste odluke da se mijenjamo i postanemo neuvjetovana, slobodna i autentična ljudska bića.

http://www.nova-akropola.hr/

------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr

Oznake: Obrazovanje

NAUČI ŽIVJETI U ISPRAVNOSTI
Živjeti u ispravnosti, istini, ljubavi, miru i nenasilju to bi trebao biti tvoj cilj.

Živjeti u ispravnosti, istini, ljubavi, miru i nenasilju to bi trebao biti tvoj cilj. Ponašaj se ispravno, govori istinu, susreći svog bližnjeg s ljubavlju, razmišljaj u miru i prema svim bićima odnosi se nenasilno, pa će tvoje postojanje biti ispunjeno srećom. Tih pet kardinalnih vrlina trebalo bi biti stalnom niti vodiljom tvog djelovanja. Imaj ih uvijek pred očima. neprekidno ih nastoj dosegnut i onda ako misliš da ih ne možeš odmah u potpunosti ispuniti. No, zašto tako razmišljaš?

Zašto misliš da te vrline ne bi mogao živjeti sa svim posljedicama? Ne čini sebe tako malim. Tko sebe umanjuje taj je i lijen. A tko je lijen, prije ili poslije će biti ogorčen. Tko je ogorčen, nije sretan. Teži savršenoj sreći. Sagledaj čudesnu snagu koja je u tebi. Ti je imaš vjeruj mi , jer Ja sam ti je dao. Ja tvoj Stvoritelj.S.S.Baba



Preuzeto sa magicusa BGLAVAC

Oznake: Obrazovanje

OSHO:

Život

Posvetite svoj život onome što je lijepo. Ne trošite život na ružne stvari. Nemate toliko puno vremena, ni toliko energije. Život je tako kratak, a izvor energije je tako mali. Jednostavno je glupo trošiti je na tugu, bijes, mržnju i zavist.

Upotrijebite je za Ijubav, upotrijebite je za neko stvaralaštvo. Upotrijebite je za prijateljstvo, upotrijebite je za meditaciju. Učinite nešto sa njom što će vas uzdići. I što se više uspinjete, to će vam više izvora energije biti dostupno. A na najvišoj tački vaše svjesnosti vi ste - skoro bog. Sve je to u vašim rukama.

Prihvatite sebe

Prihvatite sebe baš takve kakvi jeste! A to je najteža stvar na svijetu! Zato što to protivreči svemu što su vas učili, vašem obrazovanju, vašoj kulturi. Od samog početka, su vam govorili, kakvi treba da budete. I niko vam nije rekao da ste dobri takvi kakvi ste.

Ne treba da smo opsjednuti sobom, ali prirodna Ijubav prema sebi mora obavezno da postoji. To je kamen temeljac, samo polazeći od njega, možete voljeti još nekog.

Prihvatite sebe, volite sebe. Nikada nije bilo nikog, sličnog vama, i nikada neće biti niko kao vi. Vi ste prosto jedinstveni, neuporedivi. Prihvatite to, zavolite to, slavite to! I u tom slavlju počinjete da vidite jedinstvenost drugih, neuporedivu Ijepotu drugih. Ljubav je jedino moguća kada postoji duboko prihvatanje sebe, drugih, cijelog svijeta. Prihvatanje stvara ambijent u kom raste Ijubav, tlo na kom cvjeta Ijubav.

http://www.bebamur.com/blog/oso-meditativni-trenuci


Ošo - Meditativni trenuci
Jedan svijet " Kolektiv " je veoma opasna riječ. U ime kolektiva uvijek je žrtvovana individua, realno postojeća. Nacije su žrtvovale svoje pojedince u ime nacije. A "nacija" je zapravo samo...
BEBAMUR.COM

Oznake: Obrazovanje

Poštovani g. Bukva,

posetio sam Vaše internet stranice, gde sam otkrio zanimljive informacije o funkcionisanju Teosofskog društva na prostoru bivše Jugoslavije.

U sklopu našeg Centra za humanu ekologiju, nakon 15-godišnjeg ciklusa aktivnosti, dovršava se izgradnja matičnog centra na Staroj planini, uz inicijativu osnivanja teosofskog društva.

Mislim da ima dosta zajedničkih tema i iskustava koje bismo mogli razmeniti.

Vašu mail adresu preuzeo sam sa interneta, ne znam da li je u funkciji, pa bih molio da mi potvrdite prijem maila.

Srdačan pozdrav iz Srbije!

Dušan Panajotović

-------------

Lijepi pozdrav Dušanu i svim teozofima sa prostora bivše
države Jugoslavije i ostalih zemalja planete Zemlja.

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

10. ožujka 2015.

Da biste mogli nesebično služiti (seva), morate se odreći malene količine jela (bhoga). To jelo dio je žrtve (yajna). Kako
bi ovaj tjelesni stroj radio, mora se upotrijebiti gorivo tj. hrana (anna).
Hrana nije žrtva, ali čini žrtvu mogućom. Stoga, hranjenje ne smijete ismijavati kao udovoljavanje pohlepi, kao
hranjenje želuca.Jesti hranu dio je bogoštovlja. Bogoštovni obred (puja) nije samo ubrati cvijet i staviti ga na sliku. Vrtlar koji se trudio njegovati biljku koja je dala cvijet također je bogoštovatelj. Čak i sredstva za žrtvu su žrtva.
Jesti ne znači staviti hranu na jezik; hrana je korisna tek kad je prožvakana, progutana, probavljena, asimilirana u krvotok i transformirana u mišiće i kosti, u snagu i vitalnost. Isto tako, duhovno razumijevanje mora prožimati i poticati sve trenutke života. Ono se mora izraziti kroza sve organe i osjetila. (Prema Vahini)

Znanje koje se ne provodi je poput hrane koja nije probavljena. (Baba)

---------------------

Dobiveno od Joška iz Sombora

Oznake: Obrazovanje

EVO TI ŠALJEM VAŽAN POZIV! NADAM SE DA SE VIDIMO.
GORDANA


Subject: VAŽNO!!! Seminar za probuđenje snaga srca 13.3.

DRUŠTVO PRIJATELJA WALDORFSKE PEDAGOGIJE
ZAMETSKA 6
RIJEKA

Poštovani prijatelji,
evo približava se najavljeni seminar sa životno važnom temom: PROBUĐENJE SNAGA SRCA
To je nešto što je osnova životnih snaga i vjerujem da ćete iskoristiti ovu rijetku prigodu koju nam
upriličuje naš zagrebački euritmist Alen Guca, dugogodišnji učitelj u zagrebačkoj Waldorfskoj školi.
Ova znanja, vještine i vježbe usmjerit će nas u kvalitetnije i svjesnije svakodnevno življenje, komunikaciju, a posebno
na roditeljstvo, nastavu, odgojne i obrazovne ciljeve usmjerene i na nas same i na djecu.

Ovo je njegov opis seminara:

Na seminaru će biti riječi o razvoju srčane čakre te važnosti obrazovanja mišljenja i volje u jednom harmoničnom odnosu. Ponajprije će se kroz rad u grupama na praktičan način upoznavati način razvoja svojstava ili vrlina koje suovise s razvojem srčane čakre. Navedene vježbe će se dovesti u vezu i s umjetničko-terapeutskim, euritmjskim kretnjama te ukazati na konkretna životna (eterska) strujanja u samom ljudskom organizmu, polazeći od antropozofskog razumijevanja čovjeka.
Prvenstveni cilj ovog seminara jest razvijanje razumijevanja i poticanje na praktično izvođenje vježbi koje pridonose boljoj organiziranosti, jasnoći i usmjerenosti cilju, razumijevanju i ravnoteži u svim emotivnim zbivanjima te harmoniziraju cjelokupnog čovjeka.

Vježbe za probuđenje snaga srca prakticirane na sustavan način temelj su, uz meditativne vježbe, duhovnog razvoja u smislu antropozofske duhovne znanosti.
Lijepi pozdrav od Alena

GDJE: Zametska 6, Osnovna waldorfska škola, Rijeka
KAD: 13.3.'15., petak od 19 do 21h - 50 kn
14.3.'15., subota od 9:00 do 18:30 - 150 kn

Petak:
19.00 -20.30 uvodno predavanje s osnovama i sukusom cijelog seminara


Subota:
9.00 - 10.30 rad u grupama
10.30 – 11.00 pauza
11.00 -12.00 euritmija
12.00 -12.30 diskusija
12.30 – 15.00 pauza
15.00 -15.30 uvod za daljini rad
15.30-16.30 euritmija
16.45- 17.30 rad u grupama
17.45-18.30 diskusija i završna riječ

MOLIMO PRIJAVITI SE NA MAIL ŠKOLE: info@waldorf-rijeka.hr ili sms-om na mobitel 091 6483501

Srdačan pozdrav!

PS Molimo proslijedite mail odmah dalje jer je informacija izuzetno važna, a seminar vrijedan dijeljenja!

------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Ispod površine

Već od malih nogu budemo doslovce zatrpani stotinama informacija koje nam zapravo nisu potrebne u životu. Bez puno okolišanja i filozofije može se reći da su suvišne informacije teret koje rade pomutnju u životu, zapravo jedan teret koji bespotrebno nosimo.

Ispod površine



Učimo da bi znali, učimo da bi rasli, da bi stvarali, da bi vladali, učimo da budemo netko kome će se drugi diviti. Ulažemo silan trud u obrazovanje, trudimo se biti nešto, ali postižemo li to prikupljanjem informacija?! Uistinu, postižemo li to? Postižemo, ali ako malo dublje pogledamo u dubinu i zagrebemo malo da se slika otvori, tada vidimo da puno više gubimo nego što dobijemo.

Iako smo mi kao vrsta suviše sebični da bi priznali gubitak, jer mi želimo o sebi čuti najbolje, želimo biti vječni. Priznajemo samo pobjedu, dok se sa porazom ne možemo pomiriti i prihvatiti ga. Toliko smo sebični da ne možemo sami sebi priznati istinu. Toliki smo egocentrici da u svoj silnoj egocentričnosti izgubimo sebe. Izgubimo ono najvrijednije.

Ali do toga dođemo ako zagrebemo ispod površine, jer oku nevidljivo je najvrijednije. Ljubav je nevidljiva, sreća je nevidljiva, no unatoč tome što su nevidljive imaju neprocjenjivu vrijednost. I jedino što trebamo učiti u životu je voljeti i poštivati. To trebamo učiti i to trebamo živjeti. Nema diplome koja će nahraniti tužno srce, nema znanja koje će zagrijati i iscjeliti srce kao ljubav. Iskrena ljubav je diploma koju trebamo tražiti.

Autor: Z. Posavec

Oznake: Obrazovanje

Dragi prijatelji,

kada smo prije više od 13 godina osnovali udrugu Prijatelji životinja, nismo ni slutili koliko ćete nam upravo vi pomoći svojim članstvom i drugom kontinuiranom podrškom, bez čega ne bismo opstali.

Tijekom svih tih godina prolazili smo brojna iskušenja i nastojali s minimalnim sredstvima postići maksimalan učinak za životinje. Kao udruga neprofitnog karaktera djelujemo u okruženju koje zahtijeva izniman ljudski, ali i financijski angažman. Neumorni smo i uporni u borbi za prava životinja, zaštitu okoliša i dobrobit ljudi, ali upravo zato trebamo vašu pomoć!

Kako se financiramo iz članarina i donacija, svaka pomoć našem radu iznimno je dragocjena. Zahvalni smo vam na svakoj uplaćenoj članarini ili donaciji te na vašoj presudnoj podršci u ovim teškim vremenima.

Podsjećamo postojeće i pozivamo nove članove da uplatu godišnje članarine i/ili donacije izvrše na IBAN: HR2023600001101531137 ili putem PayPal-a. Članarina iznosi 120 kuna godišnje (10 kuna mjesečno), a dragocjen nam je svaki, i najmanji, iznos donacije.

Zahvaljujemo vam što nam pomažete i omogućavate nastavak i održavanje naših ključnih aktivnosti poput sutrašnje akcije i mnogih drugih. Pomozite nam da naši uspjesi za životinje postanu vaši uspjesi na putu prema pozitivnim društvenim, zakonodavnim i civilizacijskim promjenama.

Vaši Prijatelji životinja

------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Proljeće pred vratima, knjiga u rukama

Kalendarski, veljača ima nešto manje dana, ali to ne znači da kroz naše ruke prođe i manje pročitanih knjiga, u čemu vam nastoji pomoći i ovaj naš magazinski paketić. U sklopu manifestacije Rijeka psihologije biramo prikladnu literaturu sa začinom psihologije, donosimo vijest o objavi pobjedničkog romana Književne nagrade Drago Gervais, pozivamo na izradu drenovskog suvenira uz pomoć 3D printera, zaključujemo priču s letom rode do novog Gradskog bibliobusa... Sve to prožeto je i dozom kritičkog promišljanja, inspiracije i raznovrsnih preporuka pa se nadamo da ćete naći nešto za sebe ne bi li zadovoljni i načitani ispratili i ovu zimu.
Objavljen "Štakorbar" Željka Špoljara, pobjednički roman Književne nagrade Drago Gervais

Čitateljska grupa Ogranka Drenova: naših 9 godina zajedničkog čitanja
Kako zamišljate svoje knjižničar(k)e?

Neil Gaiman: Ocean na kraju staze
Tema
Naramak knjiga uz Rijeku psihologije: Od umjetnika s dijagnozom do književnika psihijatara

Uz predavanja u Narodnoj čitaonici preporučujemo jedan paket raznolikog štiva s okusom psihologije.
Više...
Po našem guštu
Prva jutarnja: Sudbina ili misija

Novo jutro, nova kava, novi paket knjiga za dobar dan složen u Središnjem odjelu...
Više...
Tema
Klasici s polica: knjiga vs. film

Naša filmska zbirka živi punim plućima, a ne bi li vam je što bolje predstavili narednih tjedana uživat ćete u raznolikim izborima i preporukama. Za početak kako i priliči - izbor neraskidivo povez...
Više...
Knjižničaranje
Stranica 33: Može jedna knjiga na recept?

U sezoni svakojakih čitateljskih i knjižničarskih boljetica, preporučujemo najbolji recept za oporavak – čitanje!
Više...
Tema
BEBArije iliti paketić knjiga o kvalitetnom razvoju beba

Stiže beba? Pripremite se! Već je stigla? Učinite je najsretnijom u kvartu!
Više...
Osvrt
Infografika: "Pogurajmo bibliobus" - rezultati, stanje i putevi naše rode

Nakon četiri mjeseca puta roda se još nije umorila!
Više...
Tema
Lipa pamti: Ususret muzejskoj zbirci iliti kako se oduprijeti smrti

Kako je Lipa napravila salto mortale i oduprla se smrti na jedini mogući način – životom? Na postavljena pitanja predstoji nam odgovoriti u narednim pričama.
Više...
Ispod čekića
Daniel Polansky: Grad sjena (Poljubac oštrice i Sutra neće doći)

Naslovnice i sadržaji knjiga fantastičnog opredjeljenja nisu uvijek nužno kompatibilni, tako da smo i od Poljupca oštrice i njegovog nastavka Sutra neće doći očekivali manje. &n...
Više...
Razgovor
Nadija Mustapić i Toni Meštrović: Vlakovi, čekaonice, čitanje i kultura neraskidivo su povezani

Sjeli smo u Čekaonicu za ljude, strojeve i grad i razgovarali s njenim tvorcima koji su nam objasnili što u njoj rade, a među ostalim i zašto su upravo čekaonice pravo mjesto za - knjigu....
Više...
Čitaonica
Predstavljamo: Media Lab u gradskoj knjižnici grčkog Nafpaktosa

Kao što znamo, najbolji način razvoja vlastitih ideja učenje je od drugih pa smo se uputili u Grčku ne bismo li saznali što su to Media Lab-ovi koji su niknuli u nizu tamošnjih knjižnica.
Više...
Čitaonica
Ante Vukorepa: 3D printer na stolu svakog "makera", "geeka", u radionici svake škole i fakulteta - e to je priča!

Sadržajan, precizan i kritičan, sugovornik je po našem guštu i netko koga vrijedi poslušati tj. pročitati.
Više...
Čitaonica
3D (isprintano) popodne za djecu i mlade u drenovskoj knjižnici

Naš inkubator u srijedu 25.2. na jedan dan selimo u Ogranak Drenovu gdje će u 16 sati za znatiželjne biti održane demonstracije 3D printanja, a u 18 sati svi zainteresirani mogu poslušati...
Više...

Oznake: Obrazovanje

Zahvalnost: ključ sreće
budi zahvalan u svakom trenutku svom životu za sve ono što činiš...



Zahvalnost: ključ sreće

Vi se žalite – Oh, kako sam nesretan! – Dobro, u redu! Ali, jeste li ste se danas zahvalili ? – Zahvaliti, kome i zašto? – Možete li hodati i dišeti? – Da. – I mogli ste doručkovati? – Da. – I možete otvarati usta da bi pričali? – Da. – E, pa zahvalite Gospodu, jer postoje ljudi koji niti mogu hodati, ni jesti, ni otvoriti usta. Vi ste nesretni jer nikada niste razmišljali da se trebate zahvaliti. Da biste promijenili svoje stanje trebate shvatiti da ništa nije tako divno kao saznanje da ste živi, da hodate, da gledate, da govorite.
Znate li koliko se milijuna i milijardi čestica zalaže da bi samo jednog čovjeka održali u životu? Vi niste toga svjesni i dalje ste ozlojeđeni, nezadovoljni. Budite zahvalni! Odmah sutra ujutro zahvalite Nebu! Koliko se ljudi više ne probudi ili se probudi paralizirano! Recite: „Hvala Gospode. Evo i danas si mi dao život i zdravlje, ja ću ispuniti volju Tvoju.“

Vaša nadarenost, vaš talent, vaše vrline su u stvari vaši vijesnici Neba koji su se nastanili u vama da bi radili. Trebate toga biti svjesni jer onoga dana kada počnete bivati toliko gordi zbog svojih uspjeha, kao da je to samo vaša zasluga, na ovaj ili onaj način ovi prijatelji će se izgubiti i vama će nestati taj talent ili vrlina. Koliko ljudi je izgubilo svoj talent zbog svoje oholosti! Dok su drugi privukli kvalitete, razvili ih zahvaljujući svojoj smjernosti.

I kada se ponekad osjetite sretni, a da zato ne postoji poseban razlog, znajte da ste primili posjetu nebeskih stvorenja. A ako ne cijenite ono što čine za vas, izgubit ćete to stanje. Zatim ćete uložiti mnogo veće napore da bi ih ponovo našli, ali gotovo je, ovi vas duhovi neće više posjetiti, neće vam posvetiti ni jedan pogled, neće vam se smijati, neće vam reći ni jednu riječ, neće napraviti ni najmanji pokret za vas. Jedina stvar koja može da razljuti ove svete duhove je nedostatak zahvalnosti. Oni vole da se cijeni njihova ljubav, njihova plemenitost. Oni poznaju vaše greške i vaše slabosti, čak ih i opravdavaju i ne zaustavljaju se na tome, naprotiv kažu: „Oh, jadni u kakvom su stanju, treba im pomoći!“ Ali, kada vide da vi ne cijenite njihovo prisustvo, napuštaju vas.

Ne, oni nemaju potrebu za vašom zahvalnošću ali znaju da, ako ih vi ne poštujete, ne možete nikada zaista iskoristiti sve što vam mogu dati. Zato ne zaboravite: najveća tajna, najveći ključ za vašu sreću i vaše napredovanje je z a h v a l n o s t. Sve dok poštujete ono što vam Nebo daje ono vas neće napustiti.

- Omraam Mikhael Aivanhov

Oznake: Obrazovanje

DALMATINSKA RECESIJA

Živim u malom primorskom gradiću.
Svi smo u dugovima do grla.
Turistička sezona ravna nuli - nikoga nema, nitko ne dolazi, nitko se ne najavljuje da će doći.
Za Uskrs, iznenada kod Mate u pansion, dodje neki Amerikanac.
Traži apartman. Ima slobodnih!
Amerikanac ostavi 100$ na recepciji, uzme ključ i ode obići apartman.
Mate zgrabi lovu i otrči do mesara da mu vrati dug za nabavljeno meso.
Mesar uze novce i ode platiti dug svom dobavljaču.
Ovaj je otrčao do farme platiti prase seljaku za koje je dugovao još od Božica.
Seljak uzme novce i otrči do lokalne "kurvice" koja mu je duže vrijeme davala na kredit i zaprijetila, da će početi uračunavati i kamate.
"Kurvica" dotrča u Matin pansion da plati dugovanja za sobu još od prošle godine.
Mate uzme novce, a Amerikanac siđe u tom momentu i reče da mu ne odgovara apartman.
Mate mu vrati njegovih 100$ i Amerikanac ode.
..........
Svi u našem mjestu su zaključili, da iako nije bilo neke velike zarade od
tog Amerikanca, bar su uspjeli vratiti dugove i da nema razloga za brigu. :-))

Oznake: Obrazovanje

Naučila sam da...
Maya Angelou (4. travnja 1928. – 28. svibnja 2014.)

Maya Angelou o životu:



Naučila sam da nije važno što se dogodilo ili koliko loše izgleda danas, život ide dalje i sutra će biti bolje.

Naučila sam da o osobi govori mnogo načina na koji podnosi ove tri stvari:
kišni dan, gubitak prtljage i pregorjele svjetiljke na božićnoj jelki.

Naučila sam da će ti, bez obzira na tvoj odnos sa roditeljima, oni nedostajati kad odu iz tvog života.

Naučila sam da živjeti nije isto što i imati život .

Naučila sam da ti život ponekad pruži drugu priliku.

Naučila sam da kroz život ne treba ići sa boksačkim rukavicama na obje ruke, moraš biti sposobna da neke stvari baciš iza sebe...

Naučila sam da kad god sam nešto odlučila otvorenog srca, nisam pogriješila.

Naučila sam da čak i kad me boli ne moram to biti ja.

Naučila sam da imam još mnogo toga za učiti.

Naučila sam da će ljudi zaboraviti što si rekla, zaboravit će što si napravila, ali nikad neće zaboraviti kako su se osjećali u tvom društvu.



http://dharma-spirit.blogspot.hu/search?updated-max=2014-06-04T12:31:00-07:00&max-results=7

Oznake: Obrazovanje

Poštovani,

prezentacija Unicult2020, međunarodnog programa iz kulturnog menadžmenta
i kulturnih politika Sveučilišta u Rijeci održat će se u ponedjeljak,
12. 01. 2015. godine od 11.00 do 12.30 sati u Galeriji Drugo more,
Filodrammatica, Korzo 28.

Program Unicult2020 predstavit će pročelnik Odjela gradske uprave za
kulturu Grada Rijeke Ivan Šarar, osnivač Interculta iz Švedske Chris
Torch i voditeljica Unicult2020 programa Daniela Urem.

Ukoliko niste u mogućnosti prisustvovati, Live Stream prezentaciju
programa biti će moguće pratiti putem video linka:
http://unicult.uniri.hr/stream.html

Više informacija o Unicult2020 programu: http://www.uniri.hr

Srdačan pozdrav,
Daniela Urem

unicult2020
Voditeljica / Head

Sveučilište u Rijeci / University of Rijeka Filozofski fakultet u Rijeci
/ Faculty of Humanities and Social Sciences Sveučilišna avenija 4
51000 Rijeka / HR

T: +385 (0) 51 265 600
M: +385 (0) 91 922 1422
E-mail: daniela@unicult.uniri.hr
www.unicult.uniri.hr

--
Daniela Urem
unicult2020
Voditeljica / Head

Sveučilište u Rijeci / University of Rijeka Filozofski fakultet u Rijeci
/ Faculty of Humanities and Social Sciences Sveučilišna avenija 4
51000 Rijeka / HR

T: +385 (0) 51 265 600
M: +385 (0) 91 922 1422
E-mail: daniela@unicult.uniri.hr
www.unicult.uniri.hr

Oznake: Obrazovanje

Vortex-Radost,ljubav,svijest

Ovo je možda najvažnija stvar koje treba biti svestan. Um voli tumačiti i u tome je majstor, međutim od Istine je udaljen beskonačno mnogo.
Znači, nijedan podatak iz uma nije verodostojan, nijedan! To su Programi.
Čista svest je nešto sasvim drugo i njena priča se uglavnom teško može preneti rečima. Ali, recimo da se može rečima ukazivati na nju ili barem naglasiti šta Ona nije. U teoriji sve je moguće pa i proživeti ceo jedan životni vek (nema toga što teorija nije obradila i to u detalje), ali stvarni život je u stvari nešto sasvim drugo.
Stvarni život je lišen iluzije uslovljenog programa. Uslovljenosti su i dalje prisutne, ali nemaju više tako veliki uticaj na naš život jer su jednostavno „provaljeni“ od strane Svesti.
Vrlo je važno spoznati: sve što vidimo kroz svoje misli (programe) je pogrešno – ako posmatramo i tumačimo svet kroz Programe sigurno smo 100% u laži, bez izuzetka.
Naša svest prihvata kao realnost ono što postoji u našoj svesti!
Vredi li živeti život koji ne postoji?
Paaaaa...
Ne! Ali vredi živeti život kome je namera da se oslobodi tog lažnog stanja.

Skinuto sa VORTEX-RADOST, ljubav, svijest

----------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Kako postići sreću?

XIV Dalaj Lama Tenzin Gyatso
Ivančica Krivdić

Iz: časopisa Nova Akropola, broj 54

Nova-Akropola-Casopis-Filozofija-Humanizam-Kultura-kako-postici-srecu-xiv-dalaj-lama-tenzin-gyatsoTradicija dalaj lame kao duhovnog vođe Tibeta i tibetanskog naroda potječe iz XVI. stoljeća kada dolazi do uspona budističke škole Gelug Pa1.

Tenzin Gyatso još je kao dvogodišnji dječak prepoznat kao tulku, utjelovljenje Buddhe Samilosti, u pokrajini Amdo na sjeveroistoku Tibeta. U dobi od 15 godina, 17. studenog 1950. g., i službeno je proglašen Četrnaestim Dalaj Lamom.

Izbjegavši u Indiju 1959. godine zbog kineske okupacije Tibeta, nastavio se nenasilno boriti za njegovu slobodu zbog čega je 1989. godine primio Nobelovu nagradu za mir.

Iako za sebe skromno kaže da je tek običan budistički svećenik – ni više ni manje, velika duhovna snaga i bogato osobno životno iskustvo učinili su ga autentičnim učiteljem tibetanskog naroda, ali i mnogobrojnih poklonika diljem svijeta. Danas njegove pouke s podjednakim poštovanjem primaju ne samo predstavnici svih vjeroispovijesti nego i ateisti. Čest je gost svjetskih državnika i najistaknutijih znanstvenika. Neumorno putujući, povezuje kontinente i narode ukazujući na probleme našeg doba i mogućnosti njihovog rješavanja.

SUVREMENO DRUŠTVO

U svojim tekstovima i predavanjima Njegova Svetost Dalaj Lama ističe kako ga susreti s ljudima iz čitavog svijeta podsjećaju na temeljnu jednakost svih ljudi: bez obzira na rasnu i religijsku pripadnost, obrazovanje, materijalno i imovinsko stanje, svi želimo biti sretni i ne patiti. No, suvremeni način života sve nas više udaljava od tog cilja. Dalaj Lama navodi dva osnovna razloga: pretjeranu težnju za materijalnim bogatstvima i međusobnu otuđenost. Mnogo je onih, kaže, koji sreću nastoje pronaći u stalnom materijalnom stjecanju. U svojoj zaokupljenosti, gube početni san o sreći i ostaju u začaranom krugu, rastrgani željom za daljnjim stjecanjem i sigurnom budućnosti. Ovakav način traganja za srećom i životnom sigurnosti često završava mentalnom i emotivnom patnjom pri čemu nezadovoljstvo, brige, nesigurnost, depresija i sebičnost postaju čovjekove prevladavajuće osobine.

Suvremeni način života, naglašava Dalaj Lama, također vodi otuđenju jer se uslijed sve veće materijalne neovisnosti stvara osjećaj prividne neovisnosti članova obitelji, odnosno zajednice općenito. Kao primjer otuđenja Dalaj Lama navodi: “Nekad smo u vrijeme žetve u pomoć pozivali rodbinu, dok danas jednostavno pozovemo nekog poduzetnika.”Posljedica toga je, kaže Dalaj Lama, svijet u kojem umjesto osjećaja zajedništva i pripadnosti, nailazimo na visok stupanj osamljenosti i otuđenja koje rađa patnjom i samo nas udaljava od onog početnog cilja – sreće. Ali, za razliku od elementarnih nepogoda i prirodnih pojava poput starenja i smrti na koje ne možemo utjecati, negativne pojave suvremenog načina života koje nas udaljuju od istinske sreće moguće je ukloniti.

Ako pažljivije pogledamo, kaže Dalaj Lama, vidjet ćemo da se uzroci ovih negativnosti nalaze u zanemarivanju onog što nazivamo svojom nutarnjom dimenzijom. “Što time želim reći?Postoji tendencija stvaranja stava da nam samo ono materijalno može osigurati zadovoljstva koja tražimo. No, pružena zadovoljstva bit će ograničena na razinu tjelesnih osjeta. Ako je točno da se mi ljudska bića ne razlikujemo od životinja, onda je takav stav ispravan. Međutim, budući da je naša vrsta vrlo kompleksna, osobito s obzirom na činjenicu da posjedujemo misli i osjećaje jednako kao što posjedujemo sposobnosti imaginacije i kritike, očito je da naše potrebe nadilaze čistu osjetilnost… Problemi koji dolaze izvana, poput ratova, zločina i nasilja, kao i oni koji dolaze iznutra poput duševne patnje, neće se riješiti sve dok zanemarujemo svoju nutarnju dimenziju.”

ISTINSKA SREĆA I UNUTARNJI MIR

Dakle, jedini mogući put do istinske sreće leži u nama samima. Ova činjenica objašnjava paradoks da postoje ljudi koji su nezadovoljni unatoč svom materijalnom blagostanju, kao i oni koji su sretni unatoč najtežim životnim okolnostima. Osnovno obilježje istinske sreće jest nutarnji mir, kaže Dalaj Lama, zahvaljujući kojemu, bez obzira na vanjske poteškoće, naš osjećaj sreće neće biti uzdrman.

Za nutarnji mir temeljan je naš stav prema vanjskim okolnostima. Naime, vanjske okolnosti ne možemo uvijek promijeniti ili prilagoditi sebi, ali možemo promijeniti naš stav prema njima.

Velik izvor nutarnjeg mira, a time i izvorne sreće, naše je djelovanje. Dalaj Lama napominje kako u želji za posjedovanjem predmeta ili uživanjem u životu nema ničeg izrazito lošeg. To je dio čovjekove prirode koja želi vidjeti, dodirnuti, posjedovati. Problem, kaže Dalaj Lama, nije u materijalizmu, nego u prihvaćenoj pretpostavci da potpuno zadovoljstvo nastaje iz osjetilnih zadovoljstava. Važno je prepoznati da zadovoljavanje želja koje se rađaju iz osjetilne ugode samo rađa novim željama. Također, otkrivamo da su ova zadovoljstva kratkotrajna i traju sve dok se ne rodi neka nova želja ili se osjećaji jednostavno ne istroše. Analizirajući svoje želje i nastojanja te djelovanje potrebno da bi se one zadovoljile, zaključujemo da ih je nužno vrednovati i razmotriti njihove posljedice po nas i druge. U tom procesu spontano se, kaže Dalaj Lama, postavlja pitanje naše etičnosti. Moralno djelovanje je, objašnjava, ono pri kojem se suzdržavamo nanijeti bilo kakvu štetu tuđem doživljavanju ili očekivanju sreće. Zašto je to važno? Budući da svako naše djelovanje ima univerzalnu dimenziju, a time i mogućnost utjecaja na tuđu sreću, etičnost je ona koja osigurava da nećemo naškoditi drugima. Etičnost omogućuje istinsku sreću i nas i drugih. Nasuprot tome, nastojeći udovoljiti isključivo vlastitim željama i zacrtanim životnim ciljevima bez osvrtanja na sreću onih koji nas okružuju, mi zapravo onemogućavamo vlastito dostizanje trajne sreće. Jer, …unutrašnji mir i istinska sreća o kojoj govorim kaže Dalaj Lama, uključuju brigu za druga bića i velikuosjetljivost na njihovu patnju.“

Da bismo ostvarili svoje etično djelovanje, potrebni su nying - suosjećanje koje podrazumijeva ljubaznost, blagost, velikodušnost i toplinu srca, te sň pa, što se najčešće prevodi kao “strpljivost”, ali doslovno znači “sposoban oduprijeti se”. To je sredstvo kojim vježbamo istinsku nenasilnost. Sň pa je odlučna suzdržanost, drugim riječima, onaj tko nastoji na strpljivoj suzdržanosti odlučan je ne popustiti negativnim impulsima koji se manifestiraju kao razorne emocije u obliku srdžbe, mržnje, želje za osvetom, protivi se želji za povređivanjem, te na zlo ne uzvraća zlim. Ova strpljivost se ne smije poistovjetiti s pasivnošću, nego upravo suprotno. Onaj tko aktivno nastoji na strpljivoj suzdržanosti u stanju je bolje i ispravnije prosuditi, i dati odgovarajući nenasilan odgovor, od onoga koji se prepušta negativnim emocijama i mislima. Iz toga vidimo da se radi o nečemu suprotnom od plašljivosti koja nastaje kad zbog straha izgubimo samopouzdanje ili razboritost.

Zato, ističe Dalaj Lama, želimo li doista biti sretni postoji samo jedan put – put vrline. Temelj vrline je moralna disciplina. Na Tibetu postoji izreka da je koračanje putem vrline teško poput vođenja magarca uzbrdo. Zadatak nije lak, jer vrlina se izgrađuje malo po malo, kao što se kuća gradi ciglu po ciglu. Dalaj Lama savjetuje: “Njegujući naviku brige za dobrobit drugih te provodeći nekoliko minuta svakog jutra u šetnji razmišljajući o vrijednosti vođenja naših života na moralan i discipliniran način, dobar je početak dana… Isto se može primijeniti na kraju dana kada ispitujemo koliko smo u tome bili uspješni. Takvom disciplinom učvršćujemo svoju odlučnost u nepopustljivosti prema samima sebi.”

Ukoliko zaista želimo pridonijeti istinskoj sreći samih sebe i bića kojima smo okruženi, moramo ustrajati u dobrim djelima. Jednostavno rečeno, najvažnije od svega je biti dobro ljudsko biće. Jer, kaže Dalaj Lama, Znate, pozitivna djela se ne događaju sama od sebe. Da se ostvare moramo uložiti napor. Mi moramo uložiti napor. To ne može nitko drugiumjesto nas… To je odgovornost svakoga od nas…“

MOLBA

U konačnici, odluku o vlastitoj istinskoj sreći i njezinom dijeljenju s bližnjima uvijek donosimo sami. Ni bogovi, ni sudbina, ni bilo tko od ljudi ne mogu nas na to primorati. Postoje tek primjeri velikih ljudi koji nam, poput zvijezda u noći, ukazuju na put. Zato Dalaj Lama savjetuje: “Sklapajući svoje ruke obraćam se čitatelju s molbom da svoj život proživi što smislenije. Uzmognete li, učinite to vezujući se uz ono duhovnoŽivite to iskreno i bez oklijevanja, i malopomalo, korak po korak bit ćete sposobni promijeniti svoje navike i sklonosti te ćete manje misliti na vlastite uskogrudne ciljeve, a više na druge. Čineći to, otkrit ćete da doista uživate mir i sreću.

Napustite svoju zavist, odbacite želju za pobjedom i likovanjem nad drugima. Umjesto toga, pokušajte činiti dobroBudite jednostavni, otvoreni i pokušajte biti bez predrasudaNe govorim to kao osoba s posebnim moćima i sposobnostima. Nemam ih. Govorim kao ljudsko biće: ono koje, kao i vi, želi biti sretno i ne patiti.“

_____________________

1 Gelug Pa (“Žute kape“) je jedna od škola budizma koju je osnovao Tsongkhapa (1357. – 1419.), veliki učitelj i reformator tibetanskog budizma. Tsongkhapa uvodi strog moralni kodeks i celibat čime sprečava nasljedno upravljanje samostanima, a između ostalog uvodi žuto-crvene redovničke odore sa žutim kapama po kojima je škola i dobila ime. Škola Gelug Pa polazi od izvornog Buddhinog učenja čije je osnovno načelo univerzalna samilost.

---------------------------------

http://www.nova-akropola.hr/

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Today at 8:22 AM

Spoštovani (a) Borivoj,

vabljeni, da se nam pridružite pri poslušanju in predvsem aktivnem soustvarjanju naslednjih dogodkov v TKBAK:

SIMPOZIJI



V TKBAK, bo od oktobra do konca leta potekal projekt z naslovom »NI VIŠJE RELIGIJE OD RESNICE« v izvedbi treh simpozijev in okroglih miz.

Simpoziji imajo namen razvijati in spodbujati kulturo modrosti, dialog, kreativno raziskovanje, razumevanje, odprtost in sodelovanje.

Vabimo vas na 1.Simpozij z naslovom:

»UNIVERZALNO BRATSTVO MED LJUDMI, NE GLEDE NA RASO, VEROIZPOVED, SPOL IN DRUŽBENI POLOŽAJ«

Naši gostje bodo:

ga. Barbara Škoberne, prof. ang in nem., prevajalka in publicistka z Duhovne univerze; Maja Mrevlje iz Share International; Aristid Havliček –Tili, škof SKC in ustanovni član Teozofskega društva Jivatma ter Dr.Gregor Lesjak, direktor Urada za verske skupnosti.



V TKBAK, v soboto 11.10. od 10.00 do 14.00.

Vstop prost.



V novembru in decembru ste vabljeni na naslednja simpozija:

»PRIMERJALNI ŠTUDIJ MED ZNANOSTJO, RELIGIJO IN FILOZOFIJO«

»RAZISKOVANJE NEPOJASNJENIH ZAKONOV NARAVE IN LATENTNIH MOČI V ČLOVEKU«

Več informacij dobite na www.jivatma.si.

FORUMI



V TKBAK bomo do konca leta v okviru projekta »MISLI S SVOJO GLAVO« izvedli tri forume za mlade.
V oktobru vas vabimo na prvi forum:

Forum: “Nenasilje pomeni razumevanje nasilja in spremembo –

Non-violence means understanding violence and change”

“Preden lahko koristno razpravljamo o nenasilju, moramo najprej razumeti, kaj je nasilje. Odkod prihaja? Zakaj je koristno ( če ne bi bilo, enostavno ne bi obstajalo)? Kako ljudje obravnavajo grožnje? Kaj je moč in kakšna je razlika med samoobrambo in nasiljem? Drugi del predavanja je namenjen vprašanju sprememb.”

Predava: mag. Markus Van Alphen, strokovnjak za restorativne metode, terapevt klinične psihologije in predavatelj s podro;ij komunikacije z Univerze v Leidenu na Nizozemskem.

TKBAK, v četrtek, 23.10.ob 16.00

Vstop prost.



V mesecu novembru ste vabljeni na naslednja foruma:

“Več znanja za večjo konkurenčnost ali več domišljije za velike spremembe?” z Antonom Komatom in
“Multikulturnost – napredek ali ovira?” z dr.Vesno Vuk Godino.



ZANIMIV POGOVOR>

Vzhodne duhovne tradicije in moderna znanost (pogovor: Tran-Thi-Kim-Dieu in dr.Andrej Detela)

- v Ljubljani, v Upravni hiši Slovenskega Etnološkega Muzeja - SEM (2. nadstropje), petek, 24.10. ob 19.00 - pogovor



- v Celju, v TKBAK, sobota, 25.10 od 10.00 do 16.00 – poglobljena razprava



Pogovor med Trân-Thi-Kim-Dieu, predsedujočo evropski federaciji teozofskih društev Adyar in

dr.Andrejem Detelo, pisateljem, pesnikom, filozofom, ekologom, fizikom in izumiteljem.









Nova Znanost: Andrej Detela: Sintropija - notranja urejenost življenja (pogovor, posnet v Parizu, STUDIO 12)



Pogovor bo potekal v angleškem jeziku.


Ljubljana: vstop prost.
Celje: priporočen prispevek 10 EUR.





Otvoritev razstave Nicholasa Roericha bo 11.11. ob 19.00. Več o tem na http://www.roerich.jivatma.si/.



Več informacij dobite na http://www.jivatma.si/ ali na tel. številki 041 464 667, 03 62 098 62.

V naslednjem tednu bo poslan redni program TKBAK v Celju in v Ljubljani.

Lep pozdrav in vljudno vabljeni k udeležbi,
Teozofska knjižnica in bralnica Alme M. Karlin
_______________

Prijava in kontaktne informacije
Zelo bomo hvaležni, če boste te novice posredovali tudi tistim, za katere mislite, da bi jih te novice zanimale. Če se želite
naročiti ali preklicati prijavo na e-novice, lahko to storite preko naše spletne strani, ali pa nam to sporočite po elektronski
pošti.

Anti-SPAM obvestilo
Nihče ne mara SPAM-ov. Tudi mi ne. Da bi preprečili zlorabe, naš kontaktni seznam uporablja dvojni pristopni postopek. To
pomeni, da boste, ko ste izpolnili obrazec na naši spletni strani, prejeli od nas elektronsko pošto. Preden vas dokončno
postavimo na naš kontaktni seznam, boste morali odgovoriti na ta naš e-mail. Tako bomo prepričani, da ste se na novice
prijavili vi (in ne nekdo drug v vašem imenu). Prijaviti se je potrebno le enkrat; kadarkoli lahko zahtevate, da vas s seznama
odstranimo (bodisi preko obrazca na spletni strani ali pa na to sporočilo odgovorite z besedo »ODJAVA«, ki jo vpišete pod
predmet e-maila).

Spletna stran: http://www.jivatma.si
Elektronski naslov: drustvo@jivatma.si

Obstoj in delovanje Teozofskega društvo Jivatma sta odvisna od donacij in prostovoljnih prispevkov, zato je vsak prispevek
dobrodošel. Možnosti prispevanja si lahko ogledate na naši spletni strani.

-------------------------


lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

"Da bi osvojil zmaja, ga mora človek najprej spoznati - mora dobro spoznati vse kar je skrito v njegovi lastni podzavesti in kar iz nje deluje mimo njegove kontrole.
Obvladati nagone ne pomeni sprejeti obrazce civiliziranega obnašanja, ampak iz svobodne volje sprejeti lastno odločitev, da se kontrolirajo impulzivne reakcije ter da bo vsako delovanje rezultat odločitve na temelju harmoničnega sodelovanja razuma in srca." (Renata Bakota: Miholje)

"Mihael živi z vsemi posledicami, ki smo jih ljudje naredili"
(R.Steiner)

Oznake: Obrazovanje

Svetlo dana za tajne Vatikana: Detalji o stvaranju NDH

Rade Dragović

Najavljeno otvaranje arhiva u kojem se čuva prepiska rimskog pape i akta do 1958. godine. Moguće razjašnjenje detalja o stvaranju Nezavisne Države Hrvatske, ulozi crkve u ratu

Vatikan

OTVARANjE vatikanskih arhiva, koje će biti moguće već sledeće godine, baciće novo svetlo na odnose Svete stolice i Kraljevine Jugoslavije, na ulogu pape Pija Dvanaestog i vrha Rimokatoličke crkve u stvaranju Nezavisne države Hrvatske, kao i u skrivanju ustaških i nacističkih zločinaca. Ta dokumenta osvetliće i pojedine kontroverzne ličnosti iz prošlosti ovih prostora, poput Alojzija Stepinca ili Josipa Broza.

Pažljivo čuvana zbirka diplomatskih akata i prepiska poglavara Rimokatoličke crkve ima veliki značaj za srpsku istoriju i očekuje se da pomogne rasvetljavanju brojnih dramatičnih događaja u periodu od 1938. do 1958. godine. Poseta glavnog arhivara i bibliotekara Svete rimske crkve, nadbiskupa Žana-Luja Brugesa, čoveka na čelu institucije koja brine o svim tajnim dokumentima Svete stolice i ličnoj prepisci katoličkih poglavara, potvrdila je da će i srpskim istraživačima uskoro biti dostupna građa koja je decenijama čuvana iza deset brava.

Nadbiskup Bruges potvrdio je da je papa Franja odobrio otvaranje trodecenijske tajne arhive, osim dokumenata koji se odnose na lični život pojedinaca.

- Sve arhive Vatikana već su otvorene do 1938. godine, a sledeći period koji će biti dostupan istraživačima obuhvatiće sve događaje i ličnosti do 1958. godine - rekao je nadbiskup Bruges u Beogradu.

Vest da će vatikanski materijal iz istorijskog perioda koji obuhvata i Drugi svetski rat biti dostupan, obradovala je i ohrabrila srpske istoričare. Oni kažu da je reč o veoma važnom potezu, koji će doprineti preciznijem objašnjavanju događaja i uloge istorijskih lidera, ali i naglašavaju da ne treba očekivati senzacije i spektakularna otkrića.

Da će arhivska građa Vatikana pomoći buduća istraživanja, smatra direktor Instituta za savremenu istoriju Momčilo Pavlović.

- To se posebno odnosi na ulogu Vatikana u skrivanju i izvlačenju ustaša i nacističkih zločinaca na kraju rata. Za našu istoriju veoma su važni i izveštaji vatikanskih izaslanika iz Zagreba, koji se tiču Holokausta i ustaških zločina. Dragocena će biti i prepiska katoličkih velikodostojnika sa papom Pijem - kaže Pavlović.

Istoričar Milan Koljanin kaže da bi otvaranje tajnih rimskih arhiva bila kruna višegodišnjih pregovora i pritiska svetske akademske zajednice, koja godinama instistira na otključavanju ove građe.

Tajni arhiv Vatikana

- To je zahtev svih organziacija koje se bave holokaustom - objašnjava Koljanin. - Deo ove građe već je objavljen, ali to su mahom izabrani dokumenti. Pojedini domaći istoričari, poput akademika Dragoljuba Živojinovića, istraživali su u vatikanskim arhivama, ali biće značajno potpuno otvaranje ove građe.

BOLjA ZAŠTITA RUKOPISA

USPOSTAVLjANjEM zvanične saradnje sa Vatikanskom apostolskom bibliotekom, Narodna bibilioteka Srbije ušla je u krug svetskih institucija kulture kojima će biti dostupne knjige i manuskripti Rimokatoličke crkve. Potpisani protokol Srbiji će doneti i pomoć prilikom konzervacije starih knjiga, ali i digitalizacije rukopisa i građe koja se čuva na policama.

NEMA SENZACIJA?

DA tajna arhiva Vatikana neće domaćoj istoriografiji doneti ništa spektakularno smatra i istoričar Srđan Cvetković.

- Iako očekujem da ova građa pomogne rasvetljavanju uloge Katoličke crkve u Konkordatu, stvaranju NDH, kao i ličnosti poput Stepinca ili Krunoslava Draganovića, ne treba se nadati senzacijama - kaže on.

- Osnovne teze odavno su poznate istoričarima, ali ova građa će biti dragocena za njihovu reviziju i za konačno potrvrđivanje ili odbacivanje.

http://www.novosti.rs/vesti/naslovna/drustvo/aktuelno.290.html:509721-Svetlo-dana-za-tajne-Vatikana-Detalji-o-stvaranju-NDH

lp, Borivoj

Oznake: Obrazovanje

RASIZAM

To morate prebrati!

Zgodilo se je na letalu med Johannesburgom in Londonom.

Belka, okoli 50 let stara, je sedela poleg črnca. Očitno Jo je to zelo
motilo, saj je poklicala stevardeso:
" Je kaj narobe, gospa, " Jo je nagovorila stevardesa.
" Vi očitno NE vidite kaj," ji je le ta odgovorila. " Sedež ste mi določili
poleg črnca. Odločno nasprotujem temu, da sedim poleg nekoga iz tako
osovražene skupine. Zahtevam drug sedež!"
" Pomirite se, prosim," ji odgovori stevardesa, " Skoraj vsi sedeži v
letalu so zasedeni. Pogledat grem, če je kako mesto prosto."
Stevardesa je odšla. Kmalu se je vrnila:
" Gospa, kakor se mi je zdelo, v ekonomskem razredu ni nobenega prostega
mesta. Govorila sem s kapitanom in ta mi je zagotovil, da tudi v poslovnem
oddelku ni prostega mesta. Je pa eno prosto mesto v prvem razredu."
Preden je ženske lahko rekla karkoli, je stevardesa nadaljevala:
" V naši letalski družbi sicer ni v navadi, da presedamo ljudi iz
ekonomskega v prvi razred. Vendar, glede na okoliščine, je kapitan začutil,
da je res škandalozno, da nekdo sedi poleg tako ogabne osebe."
Stevardesa se je obrnila k črncu in rekla:
"Tako , gospod, če želite, lahko vzamete svojo ročno prtljago. V prvem
razredu vas čaka prost sedež."
V trenutku so drugi potniki, ki so bili šokirani nad dogodkom, vstali in
zaploskali.

To je resnična zgodba. Če si proti rasizmu, pošlji, prosim, to sporočilo
vsem svojim prijateljem. Prosim, NE izbriši tega sporočila, NE DA bi Ga
poslal-a vsaj enemu človeku.

-------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Domagoj Nikolić: Historija i histerija

Napisao Domagoj Nikolić

Naš narod opsjednut je nečim što se zove povijest. A kako ne bi bio kad se ona stalno ponavlja. Pitanje je zašto se ponavlja?



Kad govorim na engleskom imam običaj reći: „Whenever I hear the word history, I see a guy talking. And all I hear is his-story. History. “ Dakle, čujem nečiju priču. Na njemačkom se historija lijepo kaže Geschichte – priča. Na talijanskom storia – priča. Na našem jeziku kaže se povijest što će reći pripovijest – priča. To je, dakle, samo priča o nečem što se dogodilo, priča s poukom – uvidom koji će čovjeka nešto poučiti da bi se ono što je bilo dobro ponovilo, a ono što je loše prevladalo u kontekstu novog vremena.



Stare priče nisu pretendirale da budu istina, već simbolične slike sa svrhom da oplemene dušu čovjeka i tako ga izvedu na pravi put. Zato je povijest bila arhetipska i legendarna. Nije mnogo vodila računa o faktografiji, jer je faktografija opasna budući se s njom lako manipulira. Faktografija predendira da bude istina, a budući da je nužno kontekstualna, konfuzna i kontradiktorna, ona to ne može biti. Ona je simulakrum, vrlo opasna rabota koja čovjeka koji ne zna o čemu se radi lako zavede u sumračni labirint očaja i zločina.



Povijest, dakle, se može prenositi kao mit čija je svrha odgojna (bavi se gojenjem duše i karaktera) ili kao laž čija je svrha subverzivna (bavi se destrukcijom duše i karaktera). Budući da su stvari rijetko jednostavne, ilirski carevi Rima su ponekad posizali za institucijom koju su zvali zabrana spominjanja (damnatio memoriae) da bi se sadašnjost, a preko nje budućnost oslobodila tereta zlih činjenica prošlosti. Te zle činjenice – zlodjela počinili su zlom opsjednuti ljudi i ako čovjek sebi dopusti da se uključi u to vrzino kolo, gotov je. Malefactum (zlodjelo) tako postaje male fatum (zla kob). Vladari – gojitelji svijeta i čovječanstva srušili bi sve spomenike, zapalili knjige, a ljudima zaprijetili da ne spominju zlo pod prijetnjom oštrih kazni i kletvi.



Povjest je tako stara učiteljica života koja nas uči da ponekad treba stvari zaboraviti da bismo mogli nastaviti živjeti. Da pojednostavnimo stvari do kraja. Danas smo svjedoci korištenja povijesti u dijabolične svrhe diskreditiranih demagoga koji ništa nemaju pokazati ni ponuditi narodu do primitivnih i mračnih obmana. Oni su paralaže koji predvode paradržave – simulakrume koji ne mogu ispuniti osnovnu svrhu države, a to je suverenitet, sloboda i prosperitet.



Budući da nemaju nikakvu ideju ni viziju, sve što im preostaje je pretvariti historiju u histeriju. Ovih dana mufija Zukorlić kao zlokobni krnjeval predvodi u povorku SS maškara koji idu na tzv. Hadžet da odaju poštu strijeljanim pripadnicima SS Handžar divizije. Podsjeća to na povorke ustašoidnih maškara s Bleiburga kao i na one koji idu „Stopama pobijenih“ kako se zove mračna „novina“ širokobriješkog crnog bratstva. U Srbiji imamo hodočašća na razne pomene pomene pobijenim četnicima iz Drugog svjetskog rata. U Sloveniji belogardejske memorijale i tako dalje u nedogled... Ako nas išta povijest uči, onda nas uči da oni koji idu stazama pobijenih moraju stići na stratište. To je arhetip. Drugim riječima oni koji hodaju stopama pobijenih, bit će pobijeni. To je toliko jednostavno da to i malo dijete razumije.



Dakle, oni koji nište ne na uče iz povijesti, osuđeni su na ponavljanje. U našem slučaju ponavljaju se bratoubilačka klanja. To je naša zla kob koju već jednom MORAMO prevladati.

----------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

" Pomankanje razumevanja PRAVE PRIRODE SRECE, cini mi se, osnovni je razlog zasto ljudi povredjuju
jedni druge. Misle ili da tudja patnja moze nekako biti uzrok njihove srece ili da je njihova sreca vaznija ,
bez obzira kakav bol mogu naneti drugim bicima. Ali ovo je vrlo kratkovido gledanje: niko istinski nema
koristi od povredjivanja drugog bica. Kakvu god korist da steknemo na racun nekog drugog, to je jako
kratkotrajno. Na duze staze, unesrecivanje drugih i uskracivanje njihovog prava na MIR i SRECU ima za
posledicu nespokojstvo i sumnju u nama samima. Ovakva osecanja potkopavaju spokojstvo uma i njegov
osjecaj zadovoljstva, sto su sve znaci srece. Istinska sreca ne dolazi od ogranicene brige za dobrobit
svoju ili onih koji su nam bliski, vec od razvijanja LJUBAVI i saosecanja za sva bica. Ovde Ljubav znaci
zeleti da sva bica pronadju svoju srecu, a saosecanje znaci zeleti da se sva ona oslobode patnje.
Razvoj ovakvog stava radja u nama osecaj otvorenosti i poverenja, koji onda predstavljaju temelj za nas
unutrasnji mir. "



Dalaj Lama, dobitnik Nobelove nagrade za mir, vrhovni je poglavar tibetanskih budista za kojeg oni smatraju da je Bog na zemlji, a ne samo Božji namjesnik. Lamaisti vjeruju da je Dalaj Lama besmrtan, da mu stari samo tijelo, a duh se prenosi na njegovog nasljednika. Ova tradicija potiče iz 1391. Godine, a do sad je bilo 14 takvih vladara. Nama najpoznatiji je posljednji Dalaj Lama – Tencin Gjaco. Ovo je samo dio njegove mudrosti:

Imajte na umu da velika ljubav i veliki uspjesi sa sobom nose i veliki rizik


U životu slijedite tri pravila: Poštujte sebe, poštujte druge i uvijek preuzmite odgovornost za svoje postupke.


Ne zaboravite da je ponekad nevjerovatna sreća kad ne dobijete ono što želite.


Nemojte dozvoliti da zbog male nesuglasice izgubite velikog prijatelja.


Kada izgubite bitku, nemojte izgubiti pouku koju iz toga možete izvući.


Tokom dana obavezno provedite neko vrijeme sami sa sobom.


Tišina je nekad najglasniji odgovor.


Najbolji odnos je onaj u kojem je medjusobna ljubav jača od potrebe jedne osobe za drugom.


Prijatna atmosfera puna ljubavi u vašem domu je osnova za dobar život.


Jednom godišnje posjetite mjesto na kojem nikada do tad niste bili.


Sudite o svom uspjehu po onome čega ste morali da se odreknete, da bi ga postigli.


Živite dobar i častan život. Tako ćete u starosti, kada se budete prisjećali, uživati u njemu po drugi put.


Čuvajte majku Prirodu.


Podijelite svoje znanje. To je put da postanete besmrtni.


Kad shvatite da ste pogriješili, odmah učinite sve da tu grešku ispravite.


Govori polako, ali misli brzo.


Dobro naučite pravila, kako biste znali dobro i da ih prekršite.


Kod nesuglasica s voljenim osobama bavite se isključivo sadašnjom situacijom. Nikada se ne osvrćite na prošlost.



Na kraju vam prenosimo jednu od najdirljivijih misli za čovječanstvo. Kada su ovog velikog učitelja pitali šta je to na ovom svijetu što ga je najviše iznenadilo, on je odgovorio:

- Čovjek. Zato što žrtvuje svoje zdravlje da bi napravio pare, a onda žrtvuje pare pokušavajući popraviti svoje zdravlje. A onda je toliko nervozan zbog budućnosti, zbog čega ne uživa u sadašnjem trenutku. I rezultat svega toga je to što čovjek ne živi ni u sadašnjosti ni u budućnosti. On živi kao da nikada neće umrijeti, a na kraju umre bez da je ikada istinski živio.

-------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Radnička odmarališta

bilo i dešavalo se to u moje vrijeme...

Hrvatska: Radnici se nikad ne umore
Piše: Ana Benačić


Početkom 1980-ih u Hrvatskoj je registrirano 634 radnička odmarališta s prosječnih 107 ležajeva. Krajem osamdesetih broj kreveta u objektima namijenjenim odmoru radničke klase iznosio je ukupno - 76.000. To je sedam puta više od ukupnog broja kreveta - u privatnom, hotelskom i svakom drugom obliku smještaja - nego što ih je 2013. godine zabilježio Dubrovnik, sinonim za hrvatski turizam u svijetu. Danas ne postoji nijedno. Iz hrvatskih je zakona prije tri godine izbrisan i taj "zastarjeli" pojam, radničko odmaralište, a sljedeće se brisanje treba odviti u glavama ljudi. Ono ide teže ako se radi o ljudima koji su ondje ljetovali


Prva faza nestanka, dakako, dogodila se u pretvorbi. Paradoksalno, sam način na koji su izgrađena, poslužio je da se radnicima uzmu odmah po uvođenju novog društvenog sustava, u vrijeme ratnih previranja i ogromne inflacije. Odlučeno je da se sve nekretnine, uključujući i one sagrađene dobrovoljnim prilozima radnika, prenesu u vlasništvo poduzeća, koja su zatim nacionalizirana pa dana u privatizaciju. Bivši sindikalac Dragutin Lesar ističe da je tu bio glavni problem: radnička odmarališta nisu bila u vlasništvu sindikata, već tvrtki.

"Bilo je pokušaja da se ta imovina izuzme kod pretvorbe, no nije bilo uspjeha", navodi on, dok predsjednica Sindikata umirovljenika Hrvatske, Jasna A. Petrović, ističe kako je Hrvatska je po tome specifična, jer su sindikati postsocijalističkih zemalja (na Baltiku, ali i Bugarske, Rumunjske, Mađarske...) turističke objekte, pa čak i kockarnice, svaki na svoj način u vrijeme tranzicije uspjeli zadržali u vlasništvu sindikata.

"U Rumunjskoj je oformljen zajednički konzorcij koji upravlja tim objektima, na primjer. Četiri sindikalne centrale u Bugarskoj su podijelile objekte između sebe. Sindikati su to dobili u nasljeđe, a kod nas je Tuđman sve nacionalizirao. Ali Hrvatska je upravo fenomenalna po tom pitanju, jer je to kod nas otišlo odmah u privatizaciju, iako su hoteli bili građeni odlukom radništva, dakle, u procesu samoupravljanja, a ne zbog nekakve odluke partije", kaže nam Jasna A. Petrović. U vrijeme kada se to moglo spriječiti, sindikati su, kaže, imali drugoga posla. Prisjeća se da su sindikati u ono vrijeme svim snagama sprječavali galopirajuću inflaciju, koja je 1993. godine dosegla i 28 posto, da ne pojede plaće radnicima. Sve ostalo je palo u drugi plan. Osim toga, sindikati su bili pod iznimnim pritiskom.

Korištenje ratne gužve za otuđenje odmarališta od radnika

"U stanu gdje sam živjela s djecom zatekla sam kuvertu s drekom na stolu. Slijedili su nas i slali prijetnje preko poznanika, to je bilo takvo vrijeme", kaže nam Petrović.


Nedostižni san: Porodica na moru tijekom ozloglašenih sedamdesetih
Photo: lupiga.comTijekom rata su se tako odigrale brojne privatizacije i prodaje odmarališta, druga su korištena za smještaj izbjeglica, treća su devastirana u napadima na gradove hrvatske obale. Naime, više od 98 posto radničkih odmarališta nalazilo se na obali. Po završetku rata, 1995. godine, Ministarstvo turizma naručilo je popis ugostiteljskih objekata. Radnička je odmarališta Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti iz 1995. godine i Pravilnik o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata, definirao kao vrstu ugostiteljskog objekta zatvorenog tipa u kojem su se djelatnicima, članovima, umirovljenicima, članovima užih obitelji djelatnika i umirovljenika, pravnih i fizičkih osoba pružale usluge smještaja i prehrane. Pritom su se tražile liste objekata čiji su vlasnici - porijeklom iz RH.

Međutim, državna administracija i vlasnici preostalih objekata očigledno ovaj naputak Ministarstva nisu shvatili ozbiljno. Uredi državne uprave (UDU) Dubrovačko-neretvanske i Splitsko-dalmatinske županije nisu popisali niti jedno odmaralište, iako je 15 godina ranije na području te županije bilo više desetaka tisuća ležajeva u radničkim odmaralištima, doduše, dobrim dijelom u vlasništvu poduzeća sa sjedištem registriranim u drugim zemljama bivše Jugoslavije.


Pozdrav iz mračne prošlosti
Photo: Stock"Iako je, po našem saznanju", piše nam Stjepanka Marčić iz Odjela za turizam u Uredu državne uprave Splitsko-dalmatinske županije pozivajući se na vlastitu privatnu arhivu, "prije rata na ovom području bilo 133 odmarališta (28 sa sjedištem u Hrvatskoj, osam sa sjedištem u Sloveniji, 41 sa sjedištem u Bosni i Hercegovini, 56 sa sjedištem u Srbiji), danas nemamo službenih podataka koja su prodana (pretpostavljam preko Fonda za privatizaciju), devastirana ili kojima je promijenjena namjena. Osobno mi je poznato da su bivše odmaralište Hrvatskih šuma Gradac, Avala-Beograd u Tučepima i slovensko odmaralište u Hvaru danas hoteli. Informaciju o navedenim i sličnim slučajevima u kojima su se odmarališta pretvarala u hotele



Ovaj savjet profesorice Marčić, kako će se pokazati u nastavku, ipak se neće pokazati korisnim. Ministarstvo turizma izjasnilo se da nema konkretnih podataka o procesu nestajanja odmarališta, a nakon čitavog niza pitanja i zamolbe za razgovor s dužnosnicima ministarstva o nestanku radničkih odmarališta, objasnili su nam tek zakonodavnu kronologiju. Iz nje proizlazi da se sljedeći veliki pomak u projektu oduzimanja radničkih odmarališta koja su preživjela rat i privatizaciju odigrao dolaskom vlade Ivice Račana na vlast 2001. godine, no da je konkretnije korake - brisanje radničkog odmarališta iz postojanja, točnije, iz jezika i legislative - poduzela vlada Ive Sanadera s Božidarom Kalmetom zaduženim za resor turizma pet godina kasnije.

Račanova vlada i "nelojalna konkurencija"

"Funkcija odmarališta kao socijalne kategorije, koja su kao objekt regulirana važećim Zakonom, već je odbačena novelom Zakona iz 2001. godine određivanjem da samo ugostitelj može u njima pružati ugostiteljske usluge te se ocjenjuje da takve postojeće objekte treba u potpunosti komercijalizirati... Organiziranje ostalih vrsta (osim dječjih, op.a.) odmarališta bila bi nelojalna konkurencija ugostiteljima.", stoji u obrazloženju donošenja izmjena Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti iz 2006. godine. Zanimljivo je da aktualno ministarstvo na čelu s Darkom Lorencinom danas pokušava osmisliti načine kako bi zajedno s Hrvatskim ferijalnim i hotelskim savezom moglo povući sredstva iz europskih fondova za - socijalni turizam.


Socijalističko sećanje: Deca na moru

Umjesto odgovora ili sugovornika koji bi nam odgovorio na čitav niz pitanja vezanih za radnička odmarališta, njihov nestanak i pretvorbu, pa i pokretanja projekata socijalnog turizma također prozvanog vidom "nelojalne konkurencije" ugostiteljima, uputili su nas tek na urede državne uprave u županijama, koji su bili zaduženi za administrativni posao brisanja, sukladno zakonu iz Kalmetinog mandata.

Treba napomenuti da su malobrojnija dječja odmarališta, za razliku od radničkih, nastavila postojati van svijeta monetizacije dokolice i to zbog "značaja organiziranog odmora djece na socijalni standard, prvenstveno iz obitelji s nižim prihodom po članu domaćinstva". Za radništvo, koje je i tih predrecesijskih godina velikim dijelom trpjelo zbog neplaćanja poslodavaca i neimaštine, odnosno života na minimalnoj plaći, sluha nije bilo. Kalmetino je ministarstvo dalo rok od pet godina za kategorizaciju odmarališta i "otvaranje" i ostalim gostima mimo radnika poduzećâ i njihove djece te umirovljenih radnika.

Uredi državne uprave priobalnih županija, s iznimkom Lorencinove "matične" Istarske županije, dostavili su nam podatke o odjavi odmarališta, njihovom zatvaranju ili prenamjeni u komercijalne subjekte unutar petogodišnjeg prijelaznog razdoblja koje je trajalo do kraja 2011. godine. Iz tih podataka proizlazi da ih je od njih sedamstotinjak s kraja osamdesetih, ostalo samo par desetaka. U Dubrovačko neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj, kako rekosmo, UDU-i nisu imali registrirano niti jedno odmaralište. Ured državne uprave u Ličko-senjskoj županiji odjavio je 13 radničkih odmarališta, s ukupno 219 ležajeva, ali ne znaju što se s njima nakon toga dogodilo. U Šibensko-kninskoj preregistrirana su tri - od kojih je jedno pretvoreno u dječje odmaralište, a druga dva su "Organizirani odmor Požega" i Odmaralište Hrvatske elektroprivrede u Vodicama, koji su nastavili iznajmljivati sobe pod komercijalnim uvjetima. UDU Primorsko-goranske je evidentirao samo devet odmarališta u tih pet godina.


Radnička stvarnost: Lijepo odmaralište lijepo propada
Photo: Stock"Napominjemo da imamo saznanja da je određeni broj odmarališta funkcionirao i bez rješenja za obavljanje djelatnosti u objektima zatvorenog tipa, pružajući usluge smještaja svojim djelatnicima", navela nam je u odgovoru Gordana Petrinić iz UDU-a Primorsko-goranske županije.

Još jedan propali pokušaj sindikata da ih uzmu pod svoje

Po proglašenju radničkih odmarališta "nelojalnom konkurencijom" turističkom biznisu, sindikatima je preostalo tek da bespomoćno promatraju kako se preostalih desetak tisuća ležajeva daje na tržište ili se - zatvara i prepušta truljenju. Tijekom tog perioda zabilježili su da je preživjela tek sedmina predratnih kapaciteta u radničkim odmaralištima: 2008. godine preostalo je 11.000 ležajeva, izvijestila je kolegica Ljubinka Marković koja je podatke prikupila od sindikata. Tadašnja radnička odmarališta koriste javna poduzeća, ona u djelomičnom vlasništvu države ili lokalne samouprave te radnici javnih i državnih službi.

Krešimir Sever iz Nezavisnih hrvatskih sindikata kaže nam da su sindikati nastojali zadržati odmarališta pod svojom paskom.

"Upozoravali su na taj problem i pokušali smo kod izmjena Zakona o djelatnosti sindikata, kad se uređivao sustav, unijeti i mogućnost da se sindikati bave i ugostiteljskom djelatnosti, no nismo uspjeli", kaže on. Još par godina kasnije, u medijima se moglo čitati o odmaranju radničke klase na moru, po cijenama od 300 do 600 kuna za tjedan dana ljetovanja obitelji zaposlenog u tom poduzeću. Jedno od njih nalazilo se u Novom Vinodolskom i pripadalo je Zagrebačkim cestama.


Hrvatski radnik se nikad ne umori: Lokot na odmor
Photo: StockMeđutim, Ured državne uprave u Primorsko-goranskoj županiji ga nije zabilježio, premda su oni za razliku od uredâ u Dubrovačko-neretvanskoj i Splitsko-dalmatinskoj županiji, ipak imali registriranih devet odmarališta koja su do kraja 2011. godine brisana ili, većinom, prenamijenjena u hostele ili prenoćišta otvorenog tipa. Tu su bila rapska odmarališta Financijske agencije, TŽV Gredelja i Instituta Ruđer Bošković te odmarališta na Malom i Velom Lošinju koja su pripadala Hrvatskim šumama, Petrokemiji iz Kutine, samoj Županiji, Zagrebačkom električnom tramvaju te tvrtki Radnik d.d. iz Križevaca. Što se dogodilo s 13 bungalova smještenih na hektaru zemlje u Novom Vinodolskom, a gdje su se besplatno odmarali umirovljenici Zagrebačkih cesta, dok su radnici plaćali socijalne tarife i to na rate? Ondje se odmaralo više od polovice ukupnog broja zaposlenih.

"Zatvoreno je. Već tri godine onamo ne ide nitko osim jednog domara i to propada", kaže nam Dario Rastovčan, sindikalist u tom poduzeću. Nekretnina u Novom Vinodolskom se od 2006. godine, kada je oformljeno gradsko javno megapoduzeće, vodi na Zagrebački holding. Ipak, kada je riječ o kategorizaciji, govori nam Rastovčan, zahtjev Ministarstva turizma da se odmaralištu odredi odgovarajući naziv - prenoćište, hostel, kamp... - proslijeđen je Zagrebačkim cestama u vrijeme mandata Ive Čovića na čelu Holdinga.

"Direktor je taj nalog o kategorizaciji godinama držao u ladici i dok su radnici shvatili da se po pitanju kategorizacije ne zbiva ama baš ništa već je bilo kasno - u Holdingu su nam rekli da smo zakasnili", prisjeća se Rastovčan. Sam sumnja da se radilo isključivo o nemaru, budući da se radi o atraktivnoj čestici uz more.

No, odmaralište Zagrebačkih cesta nije jedino koje danas zjapi prazno, unatoč radnicima koji su ljetovanje u svojoj svijesti vezali za radničko odmaralište svog poduzeća.

Preuzeto - e NOVINE
----------------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

O BOGUMILIMA

Miloš Radojčić



I DEO



O poreklu bogumilstva

Iz Časopisa Upoznaj sebe broj 2/1935, Beograd



Pokušajmo da se unesemo u onaj značajni duhovni pokret u Srednjem veku, čiji su nam nosioci poznati pod imenom bogomila ili bogumila. Bogumilski religiozni duhovni pokret prelio se kao moćan val preko Evrope, donoseći prvu zoru duhovnoj slobodi u krajeve gde je skamenjena forma religije pretila da skameni jednom i samo čovečanstvo. Bogumili ili babuni Balkanskog poluostrva, patareni severne Italije, katari i albigensi južne Francuske samo su tri vrhunca istog vala. Ishodište pokretu je u X stoleću među Slovenima Makedonije i Bugarske. U toku XI i XII stoleća pokret se raširio među Grke, osvojio Bosnu (podrazumevajući i današnju Hercegovinu) i, u velikoj meri, severnu Italiju (osobito Lombardiju) i južnu francusku (tri glavna središta: Tuluz, Albi i Karkason). Ali je bgumila bilo i u drugim zemljama Evrope. Kao što se val širio s istoka na zapad, tako se i povlačio s zapada k istoku, u toku XIII, XIV i XV stoleća, suzbijan mačem i lomačom. Ugušen je bogumilski pokret u zemaljskom smislu, ali je on u duhovnom razvoju čovečanstva izvršio svoju veliku ulogu. To je renesansa pre renesanse i reformacija pre reformacije, i to duhovnija nego posle. To je prvi dar južnih Slovena čovečanstvu.



Kad se želi da se okarakteriše bogumilsko učenje ističe se obično petoro: dualizam u načelima sveta, nematerijalnost Isusova tela, opšte nepriznavanje crkvenih dogmi, odbacivanje svih spoljašnjih znakova vere, nastojanje da se Jevanđelje doslovno sprovede u život. Što se prvog tiče, protivnici bogumila, vaspitani manjeviše u apstraktnom dogmatskom raspravljanju o predmetima vere, optuživali su bogumile da dobro i zlo uzimaju kao dva ravnopravna načela koja su stvorila svet, da Boga i đavola stavljaju u isti red. Mesto toga bolje je pre svega uočiti opštu činjenicu da se bogumilska struja odlikovala naročitim zanimanjem za problem dobra i zla. Svi ljudi, svi narodi i sva vremena nisu podjednakom snagom osećali, kao neki teret na duši, veliko pitanje o poreklu zla, o suštini dobra i odnosu dobra prema zlu. Bogumilski pokret pokazuje pre svega, kako je u neko doba Srednjeg veka mnoge ljudske duše na zemlji zahvatilo to pitanje. To je i jedan od dubljih uzroka bogumila. Što se tiče njihovog odgovora na to pitanje, spoljašnji dokumenti ne presuđuju.. Treba imati na umu da u bogumila nije bilo dogmi nego slobodno poštovanje mlađih prema prema upućenoj braći. U slobodnim odnosima lako su se rađala i razmimoilaženja i odstupanja od pravog učenja. jedno takvo razilaženje, baš u pogledu na pitanje dobra i zla, opisuju nam protivnici bogumila kao veliko raskolje koje je zauzelo drugu polovinu XII stoleća, a na čelu su mu stajale dve najstarije i najštovanije crkve bogumilske: „dragovićka“ u Makedoniji i „bugarska“ u današnjoj Bugarskoj; prva kao da je zastupala bespočetnost zla a druga postanak zla iz nečeg što je ranije bilo dobro. Šta bilo da bilo, bogumili su smatrali sebe za borce na strani dobra. Uostalom sama bogumilska štiva uneće nam docnije i ovamo neku svetlost, a isto tako i u bogumilske nazore o Isusu Hristu.



Nepriznavanje crkvenih dogama i spoljašnjih znakova vere karakteriše bogumile kao nosioce duhovne slobode u ono doba, a to znači srazmerno slobodnog iživljavanja duhovnih i duševnih potstreka koji su tada strujali u razvoj čovečanstva u Evropi. Postoji duboka veza između kataraca i pojave trubadurske poezije, koja je cvala kako u svetovnim tako i u mističnim bojama u XII i XIII stoleće, i nije slučajno što verski romantizam krstaških ratova (kakvi da su spoljašnji povodi) traje za vreme dok je bogumilstvo najjače, od kraja XI do u drugu polovini XIII stoleća. Duhovnih veza ima i tamo gde fizičkih uopšte nema. Ali to nije sve. Morali bismo se osvrnuti i na druge pojave verskog preporađanja u samim zvaničnim crkvama, što se naročito jasno vidi na Zapadu, pa i na one biljke što nicahu u tajnosti, a čiji nam tek po neki cvet izbije u javnost, kao na primer, veliko delo Dantea. prednost dogmatizirane religije je ta što u najmanju ruku daje stabilnost i onda kad se autoritet crkve ne nameće više čovečanstvu kao sam od sebe uzvišenom uzoritošću i svetlošću njenih predstavnika na zemlji. Pokret kao bogumilski morao bi propasti čim popusti idealizam njegovih nosilaca, čim se stanu množiti kompromisi između Jevanđelja i banjskih prilika.



Bogumili su držali da samo njohova nauka predstavlja pravo hrišćanstvo, onakvo kakvo se sačuvalo na Istoku od vremena prvih hrišćana. Ta se nauka, vele, čuvala u tajnosti od doba kada ju stade progoniti zvanična crkva, koja okrete leđa čistom hrišćanstvu i to, kako reče jedan bosanski bogomil, još za vlade cara Konstantina. Bogumili nazivahu sebe samo hrišćanima – hristijanima – u Bosni krstjanima. Ostalo su nadimci kako su ih zvali drugi. Van Južnih slovena nazivali su ih i Bugarima i zanimljivo je spomenuti da se sve do danas održala u francuskom jeziku pogrdna reč „bougre“, kao nekakav spomenik divlje mržnje koja je davno nekad besnela ptotiv sirotih „bugara“. Bogumili su želeli da imenu „hrišćanin“ sačuvaju njegovo uzvišeno značenje. Svaki od njih nije se mogao zvati tako, nego samo ko se u samoodricanju, u težnji za savršenstvom pokazao dostojan Jevanđelja. Bilo je među bogomilima sigurno dosta ljudi koji su odgovaraliovom idealnom shvatanju, ma da, razume se, u velikom pokretu nije uvek moguće održavati istu visinu. Uopšt, kad god proučavamo neke velike ideale za kojima su težili ljudi, ne treba zaboravljati da broj velikih ljudi nije velik – ali ni to da u svim ljudima bez razlike živi ono najveće. U današnje doba, kad ljudima nedostaje čulo za osećanje uzvišenog, može se reći da su mnogi, poznati i nepoznati ljudi bili veći nego što se shvata. Uostalom, kad se radi u uticaju velikih ideala na razvoj čovečanstva, važnoja je često snaga prosvetljenih pojedinaca nego množina sledbenika. U doba kad je bogumila bilo najviše, ne beše od Crnog mora do Atlanskog okeana ni 4000 „dobrih krstjana“ – ali „vernika ima bezbroj“.



Pokušaćemo da razumemo bogumilstvo, koliko nam je za sada moguće. Pri tom treba poznavati i spoljašnje pojave, one kojima se zanima savremena povest, ukoliko se o njima sačuvalo podataka. Za spoljašnje gledište bogumilstvo nije lak problem, osobito što se tiče zamršenih političkih i religioznih odnosa u Bosni. Podaci kojima se raspolaže uglavnom su samo rasprave i optužbe protiv bogumila, a što to znači za objektivne istražioce ne treba ni pominjati. Za duhovno proučavanje dosta je nekad i najneznatnija crtica. Sve u svetu priča nam o svemu, i moglo bi se reći da smo samo mi krivi što nam se za to pričanje nije dovoljno razvio duhovni sluh.



II



Časopis Upoznaj sebe broj 2/1935, Beograd



Bogumilstvo je niklo u Južnih Slovena, ali je seme njegovo došlo sa Istoka. Još od prvog doba hrišćanstva nižu se na Istoku srodni religiozno duhovni pokreti. Da bismo bolje razumeli bogumile moramose osvrnuti i na te pokrete.



U II i III stoleće posle Hrista cveta gnostika (gnosis = znanje), poznata povesti poglavito iz protivničkih spisa, gde se od njenih učitelja spominje na primer Valentinos, Basilides, Saturninos, Markion. Gnostika je veličanstven pokušaj starog sveta, naslednika drevnih misterija i velikih grčkih filozofa, da svojim duhom primi Hrista. U gnostici hrišćanstvo postaje mudrost a Hristov čin na zemlji kruna svih ranijih božanskih misterija. – Hristov duh nije nešto što se posle hristova života na zemlji moglo u čovečanstvu ostvariti odmah. Hristov je nešto čemu čovečanstvo treba tek da teži, dogod bude živelo na zemlji, a potpuno ostvarenje njegovo biće ostvarenje onog smisla radi kojeg čovečanstvo uopšte postoji. U svemu što ljudi stvaraju na polju lepote, istine i dobrote može se u klici naći Hristov duh, a ni u jednom pokretu ili zajednici ne vlada on savršenoj snazi i čistoti. – Tako je i s gnosticima. Može se reći da je duh njihova nastojanja više duh starih misterija nego duh čina Hristova. Gnostici traže znanje zašto i kako je Hristos došao na zemlju, jer se ne zadovoljavaju verovanjem, što je pre svojstveno judejskom nego helenskom duhu. U svojim središtima gnostičari živom reči i donekle pisanjem obrađuju naročito razvoj sveta od početka, iz nedara Božanstva, dakle razrađuju u neku ruku ono što sažima početak Jovanova jevanđelja.



U III stoleće javlja se manihestvo, pokret što osnova jedna snažna ličnost, Mani (Manix, Manihej). Kao dvanaestogodišnjem dečaku, Maniju, babilonjaninu poreklom iz Persije, javlja se duhovni vesnik El Tavan i upoznaje ga s njegovim životnim zadatkom. Mani proniče svojim vidovitim pogledom brzo u mudrost gnostike, pa u tajne drevnih misterijskih svetišta Persije, Haldeje, Misira, skitskih naroda itd., stupa u vezu i sa istorijskim hrišćanstvom, a na dalekom putovanjuupoznaje i budizam. U njemu se tako našla na kupu stara mudrost gotovo sveg čovečanstva i on tad stupa javno kao vesnik Istine; kao onaj što razotkriva tajne čuvane u svetištima od sinje davnine, kao glas Duha istine koga beše obećao Isus Hristos, po rečima Jovanova jevanđelja: „A kad dođe on, Duh istine, uputiće vas na svaku istinu; jer neće od sebe govoriti što čuje...“ Ne misli Mani da je on najveći Božji izaslanik kome Isus beše tek preteča, kao što mu podmeči neki, koji ga ne behu razumeli. – Mani silazi u svet u času kad se nepovratno ruše i poslednji zidovi hramova koji nekad behu najviša slava i svetinja, i on želi da spase tu svetinju ulivajući u nju kap krvi Hristove. Pri tom stoji na još široj osnovi od gnostike – u duhu što u sebi miri šarenilo vascele istočnjačke mudrosti, a pre svega u duhu persijskih svetilišta kojima je težište u dubokim tajnama dobra i zla. U 33 godini života bi Mani osuđen na smrt od persijskih maga. Živom bi mu koža oderana pa ispunjena travom a oderano telo raspeto pred vratima grada Džondišapura. Posle ove mučeničke smrti nauka se poče naglo širiti po Persiji i svoj rimskoj imperiji, a kasnije dalje na istok, preko Turkestana, Mongolije,...do Kitaja. U Sredozemlju iščeze manihejstvo u VI stoleće, suzbijeno od istorijskog hrišćanstva; na bližem Istoku satroga u VII veku islam; na dalekom Istoku traja do XII veka i nesta konačno u budizmu.



Skoro sasvim iza pozornice povesti stoje masalijani ili molitvenici. Za njih se kaže da su većinom živeli, manjeviše tajno, u raznim manastirima kao monasi, vodeći asketski život i neumorno udubljivajući se u mistična viđenja. Zato su ih nazivali i maštaocima. Smatra se da ih je bilo već u VI stoleće u Siriji; na Balkanskom poluostrvu pominje ih se mnogo docnije. Uopšte, masalijanstvo daje manje utisak spoljašnjeg religioznog pokreta, koliko jedne stare tajne struje istočnog hrišćanstva, duhovno srodne gnostici i manihejstvu, koja je svoja nastojanja upirala na unutarnji svet.



uskoro posle pobede islama nad prostranim persijskim carstvom, kad i manihejsrvu dođe kraj na izvoru mu, pod kraj VII stoleća, javljaju se u Jermenskoj pavlićani (paulikijani). Za razliku od molitvenika pavlićani istupaju šire u spoljašnji svet. Njihovi pravoslavni savremenici smatraju ih za manihejce, a to bi bio znak za njihovo manihejsko poreklo. Pavlićani su zaista u duhovnom srodstvu sa manihejcima, ali oni ne zidaju više na onoj širokoj osnovi koja obuhvata razna nasledstva starih vremena, nego na osnovi istorijskog hrišćanstva. Apostola Pavla nazivaju rado svojim osnivačem, tog visoko posvećenog propovednikaHristove dobre vesti narodima van Palestine, osobito u Maloj Aziji i na Balkanskom poluostrvu. Apostol Pavle ne poznavaše Hrista telesno, nego posle vaskrsenja, duhovno, sa puta u Damask, i za sebe mogaše govoriti: „Sa Hristom se razapeh. I ja više ne živim, nego živi u meni Hristos.“ U duhu ovakvih reči nastojahu pavlićani da neguju hrišćanstvo – onako kako su najbolje znali i umeli. Najjače je pavlićanstvo u IX veku. Tada koren hvata i na Balkanskom poluostrvu.



Za sve ove struje i pokrete kaže se obično, otprilike, i ono što je na početku navešteno za bogumile: dualizam u načelima sveta, slobodno proučavanje religioznih izvora mesto ofraničavanja na dogme, nepriznavanje spoljašnjih znakova vere i nastojanje da se živi hrišćanski, bez spoljašnjeg sjaja, često strogo isposničkim životom itd. U naše doba, najčudnijih protivurečnosti, kad mnogi ljudi prisvajaju materijalističko shvatanje istorije (a ne vide da takvo shvatanje, ako je dosledno, ruši smisao onih etičkih ideala, radi kojihsu i nastojali da prisvoje to shvatanje) rado se ispituje prošlost pod uglom materijalizma i naglašava za sve ove struje, pa i za bogumile, njihov „socijalni“ karakter. To naglašavanje je opravdano, ali trebalo bi da proističe iz svestranog razumevanja prošlosti, ne samo u pogledu spoljašnjih činjenica i apstraktnih pojmova skrojenih po sadašnjosti, nego u pogledu duha same prošlosti. Čovekoljublje jedna je od najlepših strana starih hrišćanskih pokreta. Ali da bi nauka o prošlosti bila istinita u dubini a ne samo na površini, mora se osnivati na uživljavanju u prošlost, u atmosferu njenu, u duh, dakle i u ona shvatanja koja su nekad živela u čovečanstvu. U tom pogledu, strogo rečeno, današnja nauka uopšte ne izlazi iz sadašnjosti, ne dopire do prošlosti. tako je i sa bogumilstvom. Ono se ispituje kao povest hemije, kad bi je pisali ljudi koji ne razumeju prirodnu nauku.



Pomenuti religiozni pokreti dadoše seme iz kog planu bogumilstvo, čim seme pade na slovensko tlo. U IX veku bavio se u Jermenskoj neki izaslanik vizantijskog cara i tamo se sastajao sa pavlićanima. Od njih ču da će “neke iz svoje sredine poslati u Bugasku da odvrate puk od prave vere i navabe na njihovu veru. Oni su se uspehu nadali jer je onda propovedanje Božjeg slova tek započelo; stoga su mislili da još mogu svoj kukolj posejati na čisto neniklo žito.“ U drugoj četvrtini X veka već se pominje ime „bogomili“. „Poneže vselukavi naš vrag po vsej blgarstje j zemlji manihejskoju eres raseja, smasiv siju s masalijanskoju.“ Mislilo se dakle da je bogumisltvo smesa masalijanstva i manihejstva (pavlićane su često izjednačavali sa manihejcima) i da je uzrok uspehu to što je hrišćanstvo u ono doba tek počelo uzimati maha u južnoslovenskim zemljama. Ove tada podpadahu velikim delom pod osvajačko pleme Bugara, koje državi (na istoku vremenom i narodom) dade svoje ime. U teškim pristupačnim planinskim i šumskim krajevima još se u ono doba prizivahu stari slovenski bogovi, i jedan pravoslavni glas uzvikuje: „Da se sramljejut ubo vsi pošibeni i skvrni maniheji i vsi pogani sloveni...!“ Hrišćanstvo koje propovedahu učenici Kirila i Metodija, učitelji s Ohridskog jezera i njihovi učenici, još ne beše dovoljno prodrlo u narod, a vizantijska crkva, dajući prvenstvo Grcima i vizantijskim državnim interesima, nije bila sasvim po volji ni narodu ni vlasteli...



Ovoliko o spoljašnjim prilikama(1) . Stari izvori pominju i bivšeg popa Bogumila kao osnivača bogumilskog pokreta, koji koji je živeo u prvoj polovini X veka: „I jako že sluči se blgarstjej zemlji v leta pravoslavnago carja Petra bist pop imenem Bogumil, a po istine Bogu ne mil...“ Na početku bogumilskog pokreta mora da stoji snažna duhovna ličnost, čoveka koji nije samo „nastavio“ pavlićanstvo ili masalijanstvo, nego se u duhu vratio na izvore i s izvora delao. Dok neki istoričari sum njaju u postojanje Bogomila, drugi drže da se po njemu prozvao sav pokret. Možda su najbliže istini treći, koji misle da su i sami bogumili nazivali sebe ovim imenom, uvereni u svoju pravednost i omiljenostu Boga. Na duhovnoj ravniovo je tačno. Bez obzira na to što reč „bogomili“ ne označava sledbenike nekog Bogomila, nego pre množinu Bogomila (kao što se ni sledbenici nekog Petra ne bi zvali petri, niti Vladimira vladimiri) treba ukazati na ono uzvišeno značenje koje se još u prvo doba hrišćanstva osećalo kad se za nekog reklo da je „Bogu mio“. Jevanđelje Pavlova učenika Luke, toliko poštovano u pavlićana, počinje rečima „Kako mnogi počeše opisivati događaje koji se ispuniše među nama (kao što predaše nama oni što od početka sami vidješe i postaše službenici Riječi“), namislih i ja ispitavši sve od iskona, po redu pisati tebi, najvrsniji bogumile“ (2)). U jevanđelju apostola Jovana, ljubimca naših bogumila, nikad se Jovan ne spominje po imenu, nego kao „učenik koga Isus (ili Gospod) ljubljaše“, tj. opet kao „Bogu mio“. Tako i u naših bogumila, koji se hvaljahu čistim hrišćanstvom, sačuvanim od prvih vremena, ime Bogumio ne pristajaše samo jednom njihovom učitelju, nego svakom za koga im bi svedočanstvo da je tog imena dostojan. Ali, razume se , to se nastojalo sačuvati tajno, da ne bi izazivalo druge hrišćane. Ipak, na Balkanu izbi u javnost. Pred drugima bogumilinastojahu da ističu samo to da su hrišćani, „dobri hrišćani“, „dobri ljudi“, koji nikome ne čine zla, a svima žele najveće dobro.



III

Časopis Upoznaj sebe broj 3/1935, Beograd



Suprotnosti Istoka i Zapada



Kad se proučava bogumilstvo treba uvek nanovo vraćati se na opšta gledišta sa kojih se obuhvata širina prostora i dubina vremena. Svakosaznavanje mora se kretati neprestano između udubljivanja u pojedino i širenja nad opštim. Uočimo sada samo nekoliko opštih crta duhovnog života na raznim stranama sveta u toku vekova.

U Evropi hrišćanstvo se učvrstilo sledivši se u stroge, nepromenljive dogme, steklo je spoljšnju vlast i održalo se do danas, blizu dve hiljade godina. Na Istoku hrišćanstvo se pokazalo šire, pomirljivije i promenljivije, nije se toliko otimalo za spoljašnju vlast, ali se, sem izuzetaka, nije ni održalo do danas. Drugačije je Hrista dočekao Istok, drugačije Zapad. I Istok i Zapad primili su od Hrista samo ono što su mogli, što je odgovaralo njihovu duhu.



Kao što dublji zakoni razvoja uslovljavaju ovakve oprečnosti, tako dovode i do međusobnog prožimanja njihova. Suprotnosti utiču jedna na drugu, oplođuju se i dovode tako do rađanja novih činjenica. U pogledu na duhovna dobra bio je uglavnom Istok taj što je oplođavao Zapad. Danas, kad se napori čovečanstva upiru pretežno na zemaljska dobra, odnošaj je u mnogome obrnut. – U duhovnom prožimanju Zapada živim snagama Istoka bogumilstvu pripada jedna od glavnih uloga. Ta ulogaodnosi se na pripremanje hrišćanstva, koje u sebi sjedinjava Istok sa Zapadom.



Još u Starom veku, kad je Palestina bila geografski otprilike u središtu kulturnih zemalja, možemo posmatrati kako se rađanjem filozofske misli u starih Grka, dakle na tadašnjem severozapadu, priprema kasnija protivnost Istoka i Zapada. Jer dok se u Heladi iz mitskog i misterijskog doživljavanja izdvaljalo mišljenje koje se ograničava na glavu, dok se sve jasnije ocrtavala logika intelekta, dotle je istok brižljivo čuvao nasleđe starih vremena, mišljenje koje prožima celogačoveka, tajne misterija, usred smrkavanja drevne vidovitosti. Kad su posle Hristova dolaska ljudi nastojali da Hrista prime u svoj duševni i duhovni život, na Zapadu se uskoro uvidela nemoć sleđenog mišljenja i počelo se isticati verovanje bez obzira na razmišljanje, dakle neposredno osećanje Hrista svim ostalim snagama u čoveku, koje behu preostale od drevne vidovitosti i koje u filozofiji beše odbacila glava. (U prvi mah te snage uzleteše čudno, novom silom.) Tako je nastala oprečnost između znanja i verovanja. Ca druge strane, kad je mišljenje uvidelo da ne može prodreti do suštine hrišćanstva, zaželelo je bar da uhvati njegovu sadržinu spolja, onako kako je nekoliko vekova ranije Euklid učinio sa geometrijom ili Aristotel sa logikom. Nastale su dogme i ređala se veličanstvena dogmatska dela, kao izraz duha na tadašnjem Zapadu. – Na Istoku se dogmama naprotiv nije pridavala tolika vrednost. Stajalo se na tlu drevnih misterija, te se, do precenjivanja sebe, smelo verovati da se Hristos može shvatiti. Smisao hrišćanskog rada video se više u posvećivanju pojedinaca u svetinju Hristova bića, nego u spoljašnjem osiguravanju hrišćanstva putem privolevanja ili podčinjavanja ljudskim zajednicama.



Jaz između znanja i verovanja širi se u toku vekova i svojstven je zapadnom hrišćanstvu tim jače, što idemo dalje na zapad. Vera znači sve više primanje istine, ili onog što se smatra istinitim, u otsustvu slobodnog mišljenja a u pokornosti nekom autoritetu, usled čežnje ili strepnje. U Jevanđelju reč vera nema tog značenja. Možda smo tadašnjem značenju bliži kad napomenemo intuiciju. Intuicija je pravo seme vere. Vera beše neposredna očiglednost neke činjenice koja živi kao istina u čoveku i nema potrebe da se dokazuje. Dokazati se mora samo ono u što se sumnja, što se dakle ne doživljava. Kad Isus pita: „Imaš li veru u sina čovečjeg?“ ili u to da „ja mogu pomoći“, onda upućuje čoveka da slobodno osluhne samoga sebe i dovede u svest nadčulno saznanje, plod semena intuicije, u kojoj je sam Hristos. Hristos računa dakle s iskonskom iskrom u čoveku, s tim da je ona zastrta tamom ali ipak živa, i da može uskrsnuti.



Možemo reći da se u pogledu na svoje težnje osobito Zapad odlikovao verovanjem, kao Istok znanjem u pomenutom smislu. To se može dopuniti opštom napomenom o duhovnim silama elementarnog sveta, koje pripadaju Zemlji i zrače na čovečanstvo, različito u različitim krajevima. Radi se o četiri “elementa“: takozvana zemlja, voda, vazduh ili svetlost i vatra. Delovanje ova četiri elementanalazi se svuda, a nas će zanimati kako se pokazuje kad pogledamo dalje na sever, zapad, istok, odnosno jug. Govoreći slikovitim jezikom možemo reći da prema istoku znanje pokazuje osobine svetlosti i vazduha: prosvetljeno je duhom ali rasplinuto. Prema severu postoji naprotiv težnja da se znanje smrzne, da se pretvori u dogme, u misli određenog, stalnog oblika, slične čvrstoj zemlji. Dakle prema jugoistoku znanje ide od zarobljenog prema svetlosnom duhu, a od određenosti prema neodređenosti. Što se tiče vere karakteristično je posmatrati vatru i vodu: Na zapadu vera postaje nešto vodeno u čemu se ugasio plamen slobodne misli a čovek se uljuljao u san blagih osećanja, koja mogu oslobađati dušu na svoj način, ali uspavljuju duh. Prema jugu vera postaje ognjena; to može značiti fanatizam, ali ne mora, nego samo da je intuicija živa: zanesenjak plamti strašću, a slobodan duh čistom, duhovnom ljubavlju. Dakle prema jugoistoku vera ide od smirenosti prema zažarenosti, ali i od uspavanog prema budnom duhu.



Ovo su samo napomene, koje se mogu u nedogled razvijati, ako ih se ne uzme kruto, nego podešava prema živom, promenljivom spletu organizma naše Zemlje i čovečanstva po njoj.(1) Može se uglavnom reći da se hrišćanstvo na Zapadu nastoji da sačuva više zemaljski i da Zapad zato čuva znanje u krutom stanju, u elementu zemlje, a veru u elementu vode. prema Istoku jača je težnjada se hrišćanstvo sačuva više u duhu i zato se ostavlja znanje u pokretnom, vazdušnom stanju, u elementu svetlosti, a vera u elementu ognja. Zato Zapad gubi Hrista duhovno, kao što ga je Istok izgubio fizički. Istina hrišćanstva može biti samo na uskoj stazi između Istoka i Zapada.



i kad se proučava bogumilstvo važno je ne zaboravljati da mu je bitan duh kojim su bili prožeti njegovi pravi predstavnici, kao i duh istina koje su oni iznosili, više nego i sam misaoni oblik tih istina. Njihovi protivnici napadali su ih sa zemaljske strane, u odnosu na spoljašnje stvari, hvatali ih za reči, kao da te reči odaju nekakve bogumilske dogme – kojih nije ni bilo. što se tiče reči, i današnji posmatrači naginju istoj pogrešci, jer nije lako iz otrcanih spomenika i prašnjavih arhiva izneti ono što umiče rečima: živi duh.



U duhu zvone ove reči protivnika nekadašnjih bogumila: „Sve je dato, kao što je čulima dat spoljašnji svet;nema šta da misliš, nego veruj, kao što veruješ očima i ušima; crkveni oci mislili su za sve vas, za sve budućeljude.“ U duhu bogumila stoje naprotiv reči: „Živi čisto i razmišljaj slobodno, pa ćeš primiti svetlost istine odozgo.“



Sačuvala se do današnjih dana jedna od bezbrojnih prepiraka između katolika i bogumila. Bogumil, Bosanac, navodi ove reči apostola Pavla: „Primiste li Svetog Duha?“ To jest: „Ko te uči istini kad ne primaš u nadahnuću Duha istine“?!“ Sagovornik, sav užasnut, odgovorio bi otprilike: „Đavo je u tebi, heretiče, a ne Duh Sveti ! Zar ja, ništavni čovek, da se drznem hvaliti se Svetim Duhom? Sveopšta crkva, koju osnova sam Isus, jedina mi jemči za istinu“. – Tako su se sukobljavala dva shvatanja, dva sveta; jedan s Istoka, drugi s Zapada; jedan na kamenom prestolu, drugi s lučom u ruci.

Oznake: Obrazovanje

Full Headers Printable View

GAZA BLUES O ČEMU PIŠU PALESTINSKI PISCI: PREGLED KNJIŽEVNOSTI KOJA JE U PROTEKLIH PEDESETAK GODINA NASTAJALA U GAZI I O GAZI

ČUVAJ SE moje gladi


Amir Zuabi napisao je jezivo potresan, a istovremeno zapanjujuće lijep tekst o tunelima u koje se stanovništvo Gaze preselilo u bijegu od raketiranja. »Iskopali smo čitave četvrti... Iskopali smo zrcalni odraz one gore zemlje koju smo napustili. Odrekli smo se sna o izbavljenju iz pojasa Gaze, prestali smo vjerovati u obećanje da će blokada prestati, da će doći rješenje za prenapučenost i glad... Zakopali smo se živi.«

Maja HRGOVIĆ


Apel korisnicima društvenih mreža da se suzdrže od objavljivanja veselih fotografija s ljetovanja, što su ga prije nekoliko mjeseci, za vrijeme biblijskih poplava u Slavoniji, odašiljali oni koji su teško podnosili činjenicu da život neometano teče dok u susjedstvu ljudi ostaju bez svega – zvučao mi je tada nekako dirljivo naivno. Bilo je u tom apelu djetinjeg čuđenja nad okrutnom, grandioznom ironijom ovog svijeta koji se sveudilj okreće, neovisno o tome što na jednoj strani bljeskalice smartphonea osvjetljavaju preplanula lica namještena za još jedan radosni selfie s ljeskavim morem u pozadini, a nešto dalje na dno tog istog mora tonu leševi ilegalnih imigranata brodolomaca; neovisno o tome što ničim doli suncem mučena kalifornijska plaža postoji u isto vrijeme kad i Darfur, Sirija, Vukovar; neovisno o tome što u trenutku dok na škole i bolnice u Gazi padaju rakete, ni dva sata vožnje dalje roštilja vrckava izraelska mladež i iz ležaljki promatra granatiranje. Usprkos svim okrutnim suprotnostima – eppur si muove.
Human je i smislen taj apel da se ljudskoj patnji oda počast suzdržavanjem od oglašavanja vlastitog uživanja u životu. A ipak, tom apelu ne možemo udovoljiti. Kako kaže Cormac McCarthy u »Cesti«, na ovom je svijetu oduvijek bilo više kazne nego zločina, i sve počiva na toj nepravednoj asimetriji. Svi naši sretni selfiji nisu dovoljna protuteža patnji koja se u ovom trenutku odvija na Zemlji, pa tako ni ustezanje od slavlja života neće izravnati račune. Nitko nikome ne može pomoći.
Pozivi na empatiziranje sa žrtvama ponovo su aktualni; ovih tjedana, razumljivo, virtualno iskazujemo podršku nevinim ljudima u Gazi, djeci i ženama na koje podemonjeni izraelski političari stavljaju fokus u ovoj etapi etničkog čišćenja, uz poklič »ubijte sve majke!«. Ubijanje se otelo kontroli i ne može se više prikriti tobožnjom samoobranom – intelektualci diljem svijeta revidiraju svoje pro-izraelske stavove, mnogi ih se, posipajući se pepelom, odriču. Među takvima je i Martin Shaw, publicist i borac za ljudska prava, autor teksta »Boycotting Israel: the situation has changed and I have changed my mind too« u kojemu, usprkos drčnom naslovu, ima puno poniznosti.
O empatiji, o različitim načinima iskazivanja podrške žrtvama, razmišljam sastavljajući ovaj tekst u kojemu sam nakanila dati pregled novije palestinske književnosti. Pozabaviti se literaturom koja je u proteklih pedesetak godina nastajala u Gazi i o Gazi, čini mi se da je to najsuvisliji prinos koji mogu dati u ovoj stvari, ako govorimo o empatiziranju sa žrtvama aktualne izraelske politike. Možda će to vrijediti više nego da friziram sadržaj na svom facebooku prema vizijama virtualnih ćudorednih inspektora.


Svježije preporuke

Naravno, svjesna sam licemjerja odluke da se u kolovozu 2014. bavim palestinskom kulturom: ovo iznenada probuđeno zanimanje za tu temu usporedivo je sa zanimanjem Zapada za kulturu na Balkanu, koje se u Europi nakratko probudilo devedesetih, u jeku rata u Jugoslaviji. O toj vrsti intelektualne znatiželje pisao je Mirko Kovač u jednome pismu Filipu Davidu, u listopadu 1993. godine. »Misterij je tu prizeman, jer u svijetu nismo prisutni iz literarnih pobuda, nego zbog okolnosti političkih i inih. Mislim da se sad juri kakvog zgodnog i pogodnog muslimanskog pisca iz Bosne; trajat će ta frka dok traje novinska priča o Bosni, a onda će sve tako brzo pasti u zaborav, a uto će i novo područje iskrsnuti, neki rat ili kakva druga tragedija« – piše u Kovačevoj »Knjizi pisama«.
O opusima palestinskih književnika ne znam puno – hrvatski izdavači nisu u posljednjih dvadesetak godina bili zainteresirani za prozu, poeziju ni publicistiku iz tog dijela svijeta. Postoji nešto prijevoda palestinske poezije, objavljene u Sarajevu i Beogradu osamdesetih, uglavnom u skupnim zbirkama i antologijama. Za svježije preporuke obraćam se zato poznatim aktivistima i književnicima koji su svoju karijeru gradili u dijalogu s palestinskom kulturom – iransko-američkoj feministkinji Kiani Karimi i izraelskom piscu Etgaru Keretu.
Možda se, na prvi pogled, čini čudno tražiti Etgara Kereta za razgovor o ovoj temi. Ali za mene, prva asocijacija na Palestinu upravo su njegove začudne, burleskno-kafkijanske priče o malim apsurdima svakodnevice u zemlji koja odavno više nije sveta. Osim toga, bitan korak u njegovoj spisateljskoj karijeri, koja je u posljednjih desetak godina poprimila globalne razmjere i donijela mu popularnost na svim kontinentima, bila je suradnja s jednim palestinskim piscem. Proznu knjigu »Gaza Blues« potpisuje zajedno s prijateljem i kolegom Samirom El Yusefom, čije ime prvo nudi u svojoj listi preporuka. Ono što ih je spojilo bila je, prije svega, želja da svoje pisanje sačuvaju od jeftinih političkih parola koje truju obje strane. Knjiga je zanimljiva jer donosi Keretove prepoznatljive kratke priče o urbanom životu Tel Aviva, kojima je supostavljena Yusefova dulja novela, također začinjena apsurdom i humorom, o živopisnom Palestincu, stanovniku libanonskog izbjegličkog kampa, koji traga za drogom. U taj je lik Yusef usadio i nešto vlastite biografije: rođen je u palestinskom izbjegličkom kampu u Libanonu, gdje je živio do svoje desete godine prije nego što je s roditeljima emigrirao na Cipar, a potom krenuo na školovanje

KRATKI VODIČ

I dok se netko od domaćih izdavača ne odluči objaviti barem »Knjigu o Gazi« kao početnicu za upoznavanje sa suvremenom palestinskom literaturom, ostaje nam čitati na engleskom. Evo kratki vodič. Etgar Keret skreće pažnju na Sayeda Kashua; smatra ga izvrsnim piscem, a Guardian je nedavno objavio i njegov razoran autobiografski esej o napuštanju Izraela, koji svakako vrijedi pročitati. Kiana Karimi voli ove romane: »Mornings in Jenin« autorice Susan Abulhawa, »Khirbet Khizeh« (S. Yizhar), a od pjesnika ističe dva imena: Taha Muhammad Ali i Remi Kanazi. Iz PalFesta preporučuju za čitanje Najwana Darwisha, odličnog mladog pjesnika čija je prva zbirka »Nothing More to Lose« svježe objavljena u izdanju New York Review of Books.
A tko se upita zašto se uopće baviti palestinskom književnošću i koja je uopće svrha toga, Refaat Alareer, urednik još jedne višeautorske zbirke (»Gaza Writes Back«) kaže ovo: »Ponekad domovina postane priča. Volimo priču zato jer je o domovini, a domovinu još više zato jer je ta priča o njoj.«

TKO JE PALESTINSKI AMOS OZ?

Palestinska književnost ne uspijeva prodrijeti u hrvatsku kulturu ni izbliza onako kao što je prodrla izraelska, koju konzumiramo u obaviještenom kontinuitetu. Tko je palestinski Amos Oz? Prije nego što sam počela istraživati za ovaj tekst, ime Ghassana Kanafanija jedva da mi je malo »zvonilo«. Sad vidim koliki je gubitak nemati na polici barem njegovu zbirku priča »Djeca Palestine«, koju sam pronašla u engleskom prijevodu i naručila preko Amazona, a u kojoj me se najviše dojmila priča »Povratak u Haifu«, o bračnom paru koji se nakon puno godina vraća u Izrael, u potragu za djetetom koje su tamo ostavili kad su bili izgnani. Zanimljiva je i ova Kanafanijeva izjava, kojom Wikipedija objašnjava njegove stavove prema politici i umjetnosti. »Moja politička pozicija proizlazi iz toga što sam romanopisac. Za mene, politika i roman jedna su, nedjeljiva stvar i ja kategorički tvrdim da sam postao politički angažiran zato jer sam romanopisac, a ne obrnuto.«


u London i ondje ostao živjeti i raditi kao akademik i pisac čije su knjige, izvorno pisane na arapskom i engleskom, prevedene na više svjetskih jezika.


Mirovni aktivizam

Kiana Karimi trenutno je u Washingtonu i prošlog je tjedna sudjelovala u velikom prosvjedu protiv raketiranja Gaze pred Bijelom kućom. Mirovni aktivizam u srži je njezinog javnog djelovanja; zbog toga na popisu preporuka za čitanje koje mi šalje prevladavaju suvremene palestinske pjesnikinje koje hipnotičkim ritmom zazivaju prestanak izlijevanja krvi: jedna od njih je Rafeef Ziadeh, najpoznatija po pjesmi »We teach life, sir« koja je za mene veliko otkriće i koja me istinski potresla. Ona govori o temi kojom se u svome dokumentarcu »Slike sa ugla« bavila Jasmila Žbanić: temom okrutne, nadmoćne rezigniranosti stranih reportera nad patnjom granatiranih civila. »Kad bih samo mogla bosih nogu otrčati u svaki izbjeglički kamp i priviti uza se svako dijete, pokriti im uši da ne moraju do kraja života slušati zvukove padajućih bombi kao što ja moram«, prevodim u grubo komadić narativne poezije o ženi koja je u bombardiranju izgubila sve, a kojoj dopisnik neke strane televizije gura mikrofon pod nos da kaže nešto efektno za kratki prilog u vijestima.
– Šteta je što u svijetu ima začudno malo prijevoda arapskih i palestinskih autora, to je u nesrazmjeru s kvalitetom nekih od njih. Mahmud Derviš je, na primjer, najbolji pjesnik kojeg sam ikad čitao, kaže Etgar Keret.
Mahmud Derviš je ime koje ističe i Kiana Karimi. Spominju ga s razlogom: on je najpoznatiji i najnagrađivaniji palestinski pjesnik, komunist i kritičar kapitalizma i cionizma, u poeziji zaokupljen pitanjima identiteta i izgona iz Edena te sjećanjima na slobodno djetinjstvo, naglo prekinuto izbjeglištvom njegove obitelji 1948. godine. Za djelo Mahmuda Derviša, pjesnika palestinskog otpora, u Sloveniji i Bosni i Hercegovini bilo je mnogo više zanimanja nego kod nas. Nije nikad kroz prijevod uspio ući u hrvatsku kulturu – nije čak prevedena ni njegova najznačajnija pjesma »Osobna karta«, koja je stekla kultni status čim ju je mladi pjesnik u svibnju 1965. godine prvi put javno izrecitirao u Nazaretu. Ovako idu ti stihovi: »Upiši!/Ja sam Arapin/Vinograde djedova mojih si oteo/I zemlju koju sam obrađivao/Ja i sve moje potomstvo/Nisi ostavio nama niti nekom od mojih unuka/Ništa od ovoga stijenja/A hoće li uzeti i njega/Vaša Vlada kao što se priča/Dakle/Upiši u vrhu prve strane:/Ja ne mrzim ljude/Ne nasrćem ni na koga/Ali – kad ogladnim/Jedem meso svoga tlačitelja/Čuvaj se! Čuvaj se moje gladi/I bijesa mojega!« Ovih tjedana, kad se ponovo pokušava odvagnuti mogu li uopće postojati ljudska prava okupiranih (na što je jasan odgovor dao Christopher Hitchens) i o čemu govorimo kad govorimo o samoobrani okupatora, ova se Derviševa pjesma ponovo citira i dijeli po društvenim mrežama.


Virtualni PalFest

Čini se da hrvatska kultura pokazuje manje interesa za Palestinu nego onaj hladni reporter koji u pjesmi »We teach life, sir« Rafeef Ziadeh preskakujući leševe snima blic prilog za vijesti: kod nas ni sve te rakete i leševi nisu bile dovoljne da domaće izdavače zainteresiraju za palestinske autore. Nema kod nas čak ni primitivne znatiželje o kojoj govori Mirko Kovač, a koja je nagnala izdavače u Europi i SAD-u da svojim čitateljima približe palestinsku stvar kroz vizuru tamošnjih intelektualaca i umjetnika. U Velikoj Britaniji je, na primjer, svježe objavljena zbirka priča »The Book of Gaza« koja okuplja najbolje suvremene prozaiste i »podebljava« status tog pojasa kao izvoznika agruma i kratke proze. Knjigu sam pročitala na engleskom, po preporuci Andrea Khana iz organizacije PalFesta (Palestine Festival of Literature), književnog festivala koji se od 2008. godine održava jednom godišnje u Gazi i okuplja ugledne svjetske pisce, poput Michaela Ondaatjea, koji dolaze u Palestinu da bi slavili, kako veli Edward Said, »moć kulture nad kulturom moći«. No, upitno je gdje će se PalFest održati dogodine, budući da je sveučilište koje ih je ugošćavalo u proteklih sedam godina prije desetak dana srušeno do temelja. Zasad festival djeluje virtualno; tako dolazim i do moćnog komada tek nastale proze o podzemlju Gaze. Napisao ga je Amir Zuabi. To je jezivo potresan, a istovremeno zapanjujuće lijep tekst o tunelima, podzemnim skloništima u koje se stanovništvo Gaze preselilo u bijegu od raketiranja. »Iskopali smo čitave četvrti, ulice, autoceste, škole, kazališta, bolnice. Iskopali smo zrcalni odraz one gore zemlje koju smo napustili. Odrekli smo se sna o izbavljenju iz pojasa Gaze, prestali smo vjerovati u obećanje da će blokada prestati, da će doći rješenje za prenapučenost i glad – i mi smo uzeli stvar u svoje ruke. Mi, koji smo napadani s neba, s mora, iz polja, kojima je na glavu ispuštena bomba od jedne tone u bezumnim rundama ubijanja, okrenuli smo leđa životu. Mi, koje je svijet zaboravio, odlučili smo vratiti istom mjerom i zaboraviti svijet. Nakon što smo svojim očajem potrošili svijet, strah i krv, jedina mogućnost bijega otvarala se u zemlji. Zakopali smo se živi.«


Iz Novog Lista - > http://www.novilist.hr/


---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

OSOBNA KARTA

Upiši!
Ja sam Arapin
Vinograde djedova mojih si oteo
I zemlju koju sam obrađivao
Ja i sve moje potomstvo
Nisi ostavio nama
niti nikomu od mojih unuka
Ništa od ovoga stijenja
A hoće li uzeti i njega
Vaša vlada kao što se priča
Dakle
Upiši u vrhu prve strane:
Ja ne mrzim ljude
Ne nasrćem ni na koga
Ali - kad ogladnim
Jedem meso svoga tlačitelja
Čuvaj se! Čuvaj se moje gladi
I bijesa mojega!

Mahmud Derviš


Šteta je što u svijetu ima začudo malo prijevoda arapskih i palestinskih autora, to je u nesrazmjerju s kvalitetom nekih od njih. Mahmud Derviš je, na primjer, najbolji pjesnik kojeg sam ikad čitao.

Maja HRGOVIĆ. ČUVAJ SE MOJE GLADI, Novi List, subota, 9. kolovoza 2014.

Oznake: Obrazovanje

Osho O zaveri protiv mudrih
View on www.youtube.com



"...Svijet je poznavao tako divne, luckaste ljude; zapravo, svi najveći ljudi u svijetu su bili pomalo luckasti - luckasti u očima masa.
Njihova luckastost je bila ispoljavana, jer oni nisu bili nesretni, nisu bili zabrinuti, nisu se bojali smrti, nisu se plašili trivijalnosti.
Oni su živjeli svaki trenutak potpuno i intenzivno i zbog toga je njihov život bivao divan cvijet - bili su ispunjeni miomirisom, ljubavlju, životom i smijehom.
No, to je na neki način uznemiravalo milijune ljudi oko tebe.
Oni nisu mogli prihvatiti ideju, da si ti dospio do nečega što su oni izgubili; stoga su oni pokušali da te na bilo koji način učine nesretnim.
Njihovo osuđivanje nije ništa, nego težnja da te učine nesretnim, uništiti tvoj ples, da ti oduzmu veselost - tako bi se morao vratiti u njihov obor.
Pojedinac treba skupiti hrabrost da živi i kada drugi govore da je luckast.
Treba im reći:
"Vi ste u pravu.
U ovakvom svijetu samo luckaste osobe mogu biti sretne i vesele.
Ja sam odabrao tu luckastost sa veseljem, sa blagošću, sa plesom, a vi ste odabrali razboritost sa bolom, žudnjom i paklom - naši izbori su različiti.
Ti budi razborit i ostani nesretan, a mene ostavi sa mojim ludostima.
Nemoj se osjećati neugodno, jer ja se uopće ne osjećam neugodno zbog tebe - toliko mnogo je takozvanih razboritih ljudi u svijetu i ja se ne osjećam krivim."..''

~ Osho

-------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Seminar KOMUNIKACIJA S BILJNIM SVIJETOM 23.-24.8. Camaleonte Oleandro u Zagrebu



Con Voi.

S veseljem vas pozivamo na ovaj poseban seminar koji će Camaleonte Oleandro iz Damanhura održati 23.-24.8. u Damanhur centru Talej:

Seminar Komunikacija s biljnim svijetom str1.jpg

Seminar Komunikacija s biljnim svijetom str2.jpg



Prijevod s talijanskog jezika na hrvatski je osiguran.



Cijena seminara za gotovinu iznosi 890 Kn, a za članove 800 Kn.

Moguće je plaćanje i kreditnim karticama jednokratno Maestro, Mastercard i Visa po cijeni 917 kn, a za članove 824 kn.



Uz prijavu za seminar potrebno je uplatiti akontaciju u iznosu 300 kn ili u gotovini ili karticom ili

na naš IBAN: HR2024020061100411609 sa svrhom Seminar Komunikacija s biljnim svijetom.



Veselimo se druženju s vama.



Lijep pozdrav,

Damanhur Centar Talej

Vlaška 81a 1.kat, 10000 Zagreb

Tel: 01 4619-854

Mob: 095 9016-883

E-mail: info@damanhur.hr

www.damanhur.hr



Radno vrijeme: pon, uto, čet: 14-17h, sri, pet: 11-14h

Oznake: Obrazovanje

PAD DUHOVA TAME

U knjizi Sergeja O. Prokofjeva, Tajna zla i kamen temeljac dobra I i II dio, Baybook,2010, u prevodu Slobodana Žalice, u Drugom delu, deo II pod nazivom “ Boljševizam kao inicijacijsko načelo zla“ , za razumevanje fenomena zla, manifestiranom u historijskom boljševizmu, objašnjenje se daje preko četiri nivoa:
Prvi, jeste historijski; Drugi, jeste onaj gde se , na spoljašnjoj istorijskoj sceni, pojavljuju okultno-politički interesi izvesnih zapadnih okultnih bratstava ( uglavnom iz zemalja engleskog govornog područja), pogotovu pre i za vreme I Svetskog rata; Treći, metaistorijski; Četvrti nivo, obelodanjuje misterij aktivnosti određenih demonskih bića u fenomenu boljševizma, koja se svim mogućim sredstvima suprotstavljaju ispravnom putu ljudske evolucije.


Četvrti nivo: PAD DUHOVA TAME

U svojim knjigama i brojnim predavanjima Rudolf Štajner, na osnovama duhovnonaučnih istraživanja, opisuje Hijerarhije koje rade u duhovnom svetu nazivajući ih imenima koja potiču iz hrišćanske tradicije. Jedino kad uzmemo u obzir snagu i uzvišenost tih bića koja su na višem razvojnom stupnju od čoveka, bićemo u stanju razumeti kako je nekome lako imati doživljaj gledanja Anđelja koji se čoveku pojavljuje u slici kao objava Boga samoga. Anđeli su ipak ništa više do Hijerarhija najbliže čoveku. Iznad njih su viša bića-Arhanđeli ili vođe pojedinih zemaljskih naroda; a još više stoje Arhaji koji se naizmenično smenjuju u predvođenju čitavih historijskih epoha što obuhvataju celokupno čovečanstvo. Ove tri kategorije hijerarhijskih duhova zajedno oblikuju treću Hijerarhiju, kojoj su nadređeni duhovi druge Hijerarhije, a iznad njih je prva Hijerarhija.
U svojim predavanjima Rudolf Štajner takođe opisuje evoluciju pojedinačnih hijerarhijskih duhova. On kaže, da se onaj duh koji se u hrišćanskoj tradiciji naziva “Mihael“ u poslednjoj trećini XIX stoleća uspeo sa položaja Arhanđela na položaj Arhaja ili Duha vremena, kako bi mogao tokom naredna tri do četiri stoleća predvoditi čovečanstvo kao celinu. Rudolf Štajner označava godinu 1841, kao vreme kada je Mihael započeo svoj uspon na stupanj Arhaja. Od tada on vodi borbu sa ahrimanskim duhovima tame koji su aktivni u nadčulnom svetu najbližem Zemlji, znači, tamo gde on ima preuzeti zadatak novog Duha vremena. Ova bitka sa duhovima tame nastavila se sve do1879. godine, okončavši se Mihajlovom potpunom pobedom.Sada kada je oslobodio ovu duhovnu oblast od ahrimanskih demona, mogao je da na sebe preuzme duhovno predvodništvo čovečanstva. Tako je započelo savremeno Mihajlovo doba.
Štaviše, ova Mihajlova pobeda nad aždajom ima veoma važnu posledicu po ostatak zemaljske evolucije.Mesto na kome je Mihajlo godine 1879. proterao ahrimanske duhove, iz nadčulne sfere najbliže Zemlji, jeste oblast ljudi. Od tada boravišno mesto demona postaju sve više ljudske duše bivajući opsednute njima.

Jovanovo Otkrovljenje (12.7) ukazuje na ovo sledećim rečima:
“ I nasta rat na nebu.Mihailo i anđeli njegovi udariše na aždaju. I boriše se aždaja i anđeli njeni , 8 ali ne nadvladaše, i više im se ne nađe mesta na nebu. 9 I aždaja velika bi zbačena, stara zmija, koja se zove đavo i sotona, koja obmanjuje celu zemlju. I bi bačena na zemlju, i anđeli njeni behu bačeni s njom.....12 veselite se za to nebesa i vi koji živite na njima ! Teško zemlji i moru ! Jer đavo siđe k vama pun srdnje velike, znajući da je kratko vreme njegovo. “ ( Biblija,izdavač Dobra vest, Novi Sad, 1989, preveo Dr. Lujo Bakotić)

Prema duhovnonaučnim istraživanjima Rudolfa Štajnera, ova bitka Mihajlova sa aždajom ima naročito vremensko uobličenje: započela je 1841. godine, a završila Mihajlovom pobedom 1879. godine; potom, nakon prolaska istog vremenskog perioda (38 godina) na izvestan način “vratila se na početnu tačku“. Ovo se zbilo 1917. godine.

1941 1897 1917
I_______________I________________I

To znači, nakon što je Mihajlo poslao ahrimanske duhove tame dole na Zemlju, oni su, oko 1917.godine, tu zadobili najveću snagu- a, ovo se izrazilo u boljševičkoj revoluciji.

U istom vremenskom periodu- od 1841. do 1917.- prvo se marksizam pojavio proširivši se po Evropi, potom njegovo praktično ostvarenje- boljševizam. Godine 1848., Marks objavljuje svoj glavni programski dokument, Koministički manifest, koji započinje značajnim rečima: “Duh komunizma lebdi nad Evropom“. Ovaj demonski duh zaista je zavladao Rusijom godine 1917.

NAPOMENA: Naravno, ovo oboje ( citirano iz Biblije), kao i druge slike iz Jovanovog Otkrivenja, odnosi se ne samo na kontekst sadašnjice već isto tako na druga duhovna zbivanja kako iz prošlosti tako i iz budućnosti.

-----------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

NOVI SVJETSKI POREDAK !!

U 19 sekundi je sve rekao i pokazao svoje pravo lice za koga radi i za
čije interese. I takav čovjek je dobio nobelovu nagradu za mir! Vidi
se da živimo u poremećenom sustavu vrijednosti,gdje se zločince
nagrađuje,a istinske mirotvorce na Zemlji se ne prepoznaje ili su
negdje na margini društva.
No,Isus iz Nazareta je davno rekao da ne tražimo priznanja,ni
"zemaljsku plaću",jer jedino istinsko i pravo je ono što nosimo u
svojoj duši sada i onda kada napustimo svoje fizičko tijelo. To važi
za Obamu,predsjednike država i vlada,pape i bilo koje moćnike koji još
"vladaju"na Zemlji, kao i za svakog pojedinog od nas.

OBAMA=O-B-M-A-N-A

Pozdrav! Milan

https://www.youtube.com/watch?v=aC3A4MoT3BQ&feature=youtu.be


--------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

JAPANSKE MUDROSTI


More je veliko zato što ne podcjenjuje ni male rijeke.


Svoju obavezu prema roditeljima osjećamo tek onda kad ih više nema.


Za budalu nema lijeka.


Tko pije vino – ne poznaje njegovu štetnost;
tko ga ne pije – ne poznaje njegovu korist.


Žaba iz bunara ništa ne zna o oceanu.


Samo malo strpljenja i rezultat će biti drukčiji.


Prije odluke razmisli; poslije odluke ne razmišljaj.


Nesreća može biti i most ka sreći.


Kad ti se najviše žuri, budi najsporiji.


Dok su ti roditelji živi, nemoj se odseliti daleko.

Oznake: Obrazovanje

Program kampa:


Dragi prijatelji,

Pred nami je 39. taborjenje na Jasi v Gozd Martuljku. Pričeli bomo v petek popoldne, 25.7.2014 in zaključili s programom v nedeljo, 3.8.2014. Taborjenje se bo nadaljevalo brez programa na jasi do petka, 8.8.2014. V drugem delu pričakujemo manj obiskovalcev, zato v tem času skupna kuhinja ne bo

delovala in je ta čas namenjen pospravljanju tabora in izletom.

Tako kot vedno je taborjenje namenjeno skupinskemu življenju na temeljih pravega odnosa do sebe, do drugih, do dela in seveda do narave okoli nas. Taborimo in se učimo živeti skupaj, čeprav različni.

Prvi vikend 26. in 27.7. je namenjen spoznavanju in vstopu (iniciaciji) v prvo slovensko DRUIDSKO SKUPNOST. Druidske skupnosti po svetu se delijo na tri stopnje:

• BARDA,

• OVATA in

• DRUIDA.



Aristid Havliček Tili je s strani +Alisterja Batesa, ki vodi druidsko skupnost TRINITY GROVE, dobil dovoljenje, da iniciira tiste, ki so pripravljeni iti v DRUIDSKO SKUPNOST na stopnjo BARDA. Dva dni se bomo učili in spoznavali preko pesmi, plesov igre in govorjenja kaj pomeni biti BARD. Ob koncu

drugega dneva bodo tisti, ki tako hočejo in so pripravljeni, bili sprejeti/iniciirani v prvo slovensko DRUIDSKO SKUPNOST.



Kako živeti skupaj, drug z drugim, z naravo in s samim sabo nas uči prastara modrost, ki je skrita v duhovnih tradicijah sveta. Tem tradicijam in poglobljenem študiju le teh bomo namenili tri študijske skupine:

1. Študij Tečaja čudežev – o medsebojnih odnosih (pripravlja in vodi Tina Trstenjak)

2. Študij ezoteričnega učenja o 7.žarkih (pripravlja in vodi Luka Kovač)

3. Študij Patanjalijeve Joga sutre – izreki o jogi (pripravlja in vodi Tili Havliček)

Študijske skupine bodo potekale od ponedeljka, 28.7. do četrtka, 31.7.2014.

Petek, 1.8., je namenjen izletu in šamanski znojilnici (sweat lodge). V soboto, 2.8. bomo zaključili tabor z delavnico Elene Jenček in razmišljanji o našem naslednjem taboru v letu 2015, ki bo naša 40. obletnici taborjenja in učenja v Gozd Martuljku. Nedelja, 3.8.2014, je namenjena pospravljanju tabora.

Več informacij lahko najdete na spletni strani društva Gozd: drustvogozd.si

http://drustvogozd.si

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

HRVOJE JURIĆ FILOZOF O NUŽNOSTI UKIDANJA KAPITALIZMA UZ POMOĆ KOMPATIBILNIH IDEJA UNUTAR KRŠĆANSTVA I MARKSIZMA

ISUS KRIST danas bi bio komunist

Komunizam ne smijemo izjednačavati s režimima koji su tu ideju diskreditirali. Za teologiju oslobođenja problem su oni najsiromašniji i najobespravljeniji, a to je uvijek bila većina. Njih na vrlo sličan način prepoznaju Marx i marksisti i Isus Krist i kršćanstvo. A to je sasvim dovoljno za početak dijaloga između ta dva pogleda

Aneli DRAGOJEVIĆ MIJATOVIĆ, snimio Davor KOVAČEVIĆ

Hrvoje Jurić, izvanredni profesor na Odsjeku za filozofiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, na nedavnim je Lošinjskim danima bioetike održao predavanje o problemu siromaštva, pozvavši na revoluciju - osobnu, a potom i društvenu, na temeljima kršćanstva te marksizma i drugih emancipatorskih pogleda.
Budući da je »spoj« zanimljiv, Jurića smo zamolili za opširnije pojašnjenje. Iako je o siromaštvu govorio iz više perspektiva, filozofijsko-etičke, teologijsko-religiozne i socijalno-političke, u intervjuu za naš list kaže da mu namjera nije bila isticati bilo koji od tih pristupa ili sebe deklarirati u smislu bilo kojeg od tih pristupa, već se fokusirati na problematiku siromaštva i, šire gledano, na problematiku kapitalizma ili neoliberalnog kapitalizma, definirati polazište, stav i cilj, te vidjeti koji pristupi i na koji način mogu tom cilju pridonijeti.
– Najprije treba definirati problem, a problem je, u širem smislu, sistem u kojem danas živimo ili, bolje rečeno, pod kojim živimo: ova ekonomsko-politička paradigma skupa s redukcionističkom tehno-znanošću i medijima koji joj idu na ruku. U užem smislu, on se sastoji od neoliberalnog kapitalizma, s jedne, i onog oblika pseudo-demokracije koji možemo zvati partitokracijom, s druge strane. Taj neoliberalni kapitalizam s ovom pseudo-demokracijom predstavlja dakle okosnicu današnjeg sistema i okvir našeg života. Ako to definiramo kao problematično, a ja smatram da jest, i ako s obzirom na to kao cilj definiramo destabiliziranje ili u konačnici dokidanje takvog sistema, onda smatram da se u prepoznavanju i artikuliranju problema, u nuđenju rješenja, te u socijalno-političkoj borbi trebaju koristiti različiti pristupi i metode, primjerice, filozofijsko-etički, teologijsko-religiozni i pristupi koji dolaze odozdo, iz socijalne baze koja se mora politički organizirati.
Svaki pristup koji može pomoći?
– Točno, svaki koji može pomoći ovom konačnom cilju, a to je, ne samo reforma neoliberalnog kapitalizma u pravcu nekog kapitalizma s ljudskim licem, nego upravo ukidanje kapitalizma kao takvog. Neoliberalni kapitalizam jedno je od lica kapitalizma, dapače, jedan od njegovih najgorih oblika koji je do sada postojao i koji bi uopće mogao postojati. Niti se neoliberalni kapitalizam može reformirati u pravcu nekog »humanijeg kapitalizma«, niti se kapitalizam uopće može reformirati da bi postao bolji. Kapitalizam je sam po sebi problem. Kada se danas govori o krizi kapitalizma, važno je reći da se ne radi o prolaznoj krizi kapitalizma koja će se već nekako riješiti, nego na sam kapitalizam treba gledati kao na krizu koju treba nadići. U tom smislu, kako sam već kazao, različiti su pristupi važni, pa i teologijski pristup koji se često, zahvaljujući upravo Crkvi kakva je danas, stavlja na marginu, te se smatra da se u njemu ne može naći nikakav kritički i emancipatorski potencijal. Ja smatram da se čak i u okviru Crkve, a osobito u autonomnim kršćansko-teologijskim krugovima, može pronaći neke iznimno poticajne struje, autore i djela, koje možemo iskoristiti u našoj borbi protiv onoga protiv čega se prvenstveno treba boriti, a to je kapitalizam.


Socijalno gibanje

Tu ste se onda oslonili na teologiju oslobođenja?
– Da, prije svega na nju. Teologija oslobođenja je jedan teologijski, dakle teorijski pravac unutar suvremene teologije, ali i jedno intenzivno socijalno gibanje s vrlo konkretnim učincima, prije svega u Južnoj i Srednjoj Americi, koje polazi od konkretnih problema, takoreći od favela i siromaha Južne Amerike, a ne od Vatikana. To je gibanje zapravo krenulo od konkretnih problema i tek se kasnije, u drugom koraku, teorijski uobličilo. Teolozi oslobođenja bili su dakako teoretičari, ali su prvenstveno radili u samoj bazi, sa siromašnima i drugim potlačenim grupama, pokušavajući riješiti njihove probleme, od nepismenosti koja ih je držala u nekoj vrsti permanentne potlačenosti do problema njihove eksploatacije od strane kapitalista i političkih elita. To je jedan, slobodno možemo reći, revolucionarni pokret, prije svega u odnosu na Katoličku crkvu. Smatram da se od vremena Isusa Krista do danas u okviru kršćanstva i Crkve nije dogodilo ništa revolucionarnije od teologije oslobođenja, a Vatikan je, sa svojom ideologijom, politikom i hijerarhijom, uvijek bio usmjeren protiv promjena, tako da je, sasvim logično ali nepravedno, suzbijao i iskorjenjivao teologiju oslobođenja koja je mogla doprinijeti renesansi kršćanstva i Crkve.
Zašto?
– S jedne mu strane nije odgovarala jer je bila subverzivna za samu Crkvu, a s druge jer je bila usko povezana s marksizmom i drugim revolucionarnim pogledima i pokretima. Konkretno, mnogi teolozi oslobođenja bili su inspirirani Marxom i marksizmom, kao što su mnogi svećenici i narod, tj. vjernici, bili povezani s različitim ljevičarskim gerilama diljem Latinske Amerike. S obzirom na vrijeme kad se to događalo, za Vatikan je ta veza bila nešto sasvim blasfemično.
Na razini ideje, kršćanstvo i komunizam mogu dakle ići zajedno?
– Suština kršćanstva i suština komunizma, bilo marksističkog ili anarhističkog, zapravo je ista, a to su, eksplicitno ili implicitno, pokazali teolozi oslobođenja poput Gustava Gutiérreza i Leonarda Boffa. Poruka kršćanstva je također borba za oslobođenje zemaljskoga roblja. Isusova borba za najmanju braću i sestre, za marginalizirane, diskriminirane, obespravljene i obesmišljene, artikulirana je i u socijalizmu, komunizmu i anarhizmu, samo na drugačiji način.


Sva lica kapitalizma

Znači, kršćanstvo i marksizam imaju istog prirodnog neprijatelja - neoliberalizam?
– Da, i ne samo neoliberalizam, nego kapitalizam kao takav. Kapitalizam je tlačiteljski sistem koji je usmjeren na partikularno i privatno, a protiv općeg i zajedničkog, zapravo protiv zajednice i društva. Kao što je rekla Maggie Thatcher, nešto kao što je društvo ne postoji. Polazi se od individualizma, ali je on u kapitalizmu, a pogotovo u onom neoliberalnom, reduciran do površnog i brutalnog egoizma. U takvom sistemu nema mjesta za zajednicu i društvo, suradnju i solidarnost, već samo za atomizirane pojedince, koji su permanentno nahuškani jedni na druge, budući da taj sistem ovisi o kompeticiji, konkurenciji, preživljavanju najjačih i sličnome.
Ne vjerujete u neki umjereni oblik kapitalizma, kakav je primjerice zagovarao Keynes?
– Ne, sve ovo što govorim važi za svaki oblik kapitalizma, jedino što se u određenim fazama kapitalizma i pojedinim njegovim oblicima to uspijeva zamaskirati.
Pa primjerice za vrijeme New Deala srednji sloj je pristojno živio, uživajući istovremeno i u individualizmu i u zaštiti države.
– To je bila kratka epizoda: i prije i poslije tog New Deala vidjeli smo na djelu suštinu kapitalizma. Osim toga, ne smijemo se fokusirati samo na takozvani srednji sloj. Zato se ističe siromaštvo kao jedan zastrašujući problem.
Što bi onda bilo društvo kojem bismo trebali težiti?
– Društvo koje će pokušati ostvariti pravi smisao demokracije kao vladavine naroda. Naravno, direktna demokracija je sama po sebi jedna prazna forma i može doživjeti različita utjelovljenja. Ali bi trebalo težiti jednom društvu koje bi bilo direktnodemokratsko i koje bi počivalo na slobodi, jednakosti, pravednosti i solidarnosti, tako da u njemu pojedinac može doći do izražaja, a da istovremeno budu ostvarene razne forme zajedništva i danas gotovo istrijebljene solidarnosti.


Samoupravljanje

Koliko je to Jugoslavija bila?
– Zajedništvo i solidarnost o kojima govorim, sa svim svojim prednostima, tada su sigurno bili na višoj razini nego danas, a mislim da to osjećaju i naši građani, manje-više na nereflektiranoj razini, jer je čitav taj odsječak naše povijesti stigmatiziran. Naravno da ne treba veličati ni Jugoslaviju kao političku zajednicu ni jugoslavenski model radničkog samoupravljanja kao neki idealni ekonomski model, ali sigurno je da se tada uspješnije rješavalo neke probleme s kojima se danas borimo na život i smrt, a nemamo nikakve šanse, budući da je čak i svijest o mogućnosti rješavanja iskorijenjena. Dakle, neki samoupravni model, ali ne pod vlašću opresivne države, jedne partije i jednog lidera, bio bi nešto za što bih se zalagao. Dakle, pojam samoupravljanja danas ne treba vezivati samo uz propalu Jugoslaviju.
No, koliko je sama solidarnost svojstvena ljudskoj prirodi?
– Ne priznajem tu vrstu esencijalizma, primjerice, da su ljudi po prirodi zli, anti-altruistični, egoistični. Ljudi po prirodi nisu ni dobri ni loši, te svoje potencijale ostvaruju s obzirom na okolnosti u kojima žive. U današnjem sistemu ljudi nemaju priliku da vode dijalog, da surađuju i zajednički traže rješenja, da budu solidarni.
Zašto je sami ne zgrabe, pa bar da uzmu ono što im pripada.
– Ljudi danas ne grabe takvu priliku jer su sustavno uvjeravani da je ovo najbolji, zapravo jedini mogući sistem u kojem mogu živjeti.
Čini mi se da ipak sve više gaje skepsu prema sistemu.

PAPA FRANJO OZRAČEN TEOLOGIJOM OSLOBOĐENJA

Papa Franjo dolazi iz južne Amerike, izuzetno je senzibiliziran na problem siromaštva, a lani se i susreo s Gustavom Gutiérrezom, što se tumači kao najava velikih promjena u Crkvi i njeno otvaranje upravo prema teologiji oslobođenja.
– Zasad sam još uvijek oprezan oko davanja mišljenja o Papi Franji. Njegova osobna povijest nije vezana uz teologiju oslobođenja, on nije bio dionikom tog masovnog gibanja u Latinskoj Americi, ali ipak je bio ozračen njime, i ono zbog čega treba s interesom gledati na ovo što se trenutno zbiva u Vatikanu jest to da je on ipak malo otupio oštricu Vatikana prema tim oslobodilačkim, pa i revolucionarnim tendencijama, te je malo otvorio prostor za revalorizaciju teologije oslobođenja.

I LJEVICA I DESNICA NEOLIBERALNE

– Kod nas i takozvana ljevica i takozvana desnica imaju istu ideologiju, a to je neoliberalni kapitalizam, poduprt pseudodemokracijom. Ta ljevica i ta desnica mogu se svađati oko pobačaja, umjetne oplodnje, vjeronauka i braka, ali oko onoga što je zaista važno, a to je ekonomski model, postoji konsenzus. Građanima preostaje jedino da se organiziraju odozdo, a tu se ne radi samo o mjestimičnim prosvjedima, nego i o tome da u svakodnevnom životu promoviraju neke drugačije forme života, da ljudima ne bude glavno mjesto okupljanja ni crkva, ni Konzum, ni biračko mjesto na kojem se tek povremeno vide, nego da se nađu, primjerice, u svom kvartovskom parku pa da razgovaraju o tome žele li zadržati park ili ga preurediti u parkiralište.

– Da, ali ipak smatraju - i to je temeljni problem današnjice - da se ne može više ništa promijeniti: prošlo je doba utopija, prošlo je doba revolucija. Možemo u tom smislu govoriti o malodušnosti, ali i o onom što je još gore od malodušnosti, a to je ravnodušnost. Kao što kaže teoretičar Russell Jacoby, danas živimo u dobu apatije, u dobu u kojem nema više nikakvog horizonta do kojeg trebamo stići i preko kojeg trebamo prekoračiti.
Političkim strukturama to odgovara?
– Naravno da im odgovara. One same sustavno rade na tome i zato je ključna uloga medija. Ljudi su nekoć radili po osam, dvanaest ili više sati dnevno, ali kada bi završili s radom, imali bi neko svoje slobodno vrijeme u kojem su mogli razmišljati, čitati, razgovarati, organizirati se, djelovati. Danas kada završi radno vrijeme, koje je inače sve duže, ljudi dolaze u svoju izoliranu privatnu oazu u kojoj se »prištekaju« na TV i druga medijska pomagala, gdje ih se uvjerava u to da žive u najboljem mogućem svijetu i gdje bivaju sustavno indoktrinirani od strane sistema. Dakle, kolonizirano je i slobodno vrijeme, i zato se ništa ne događa: ljudi su permanentno u tom balonu koji stvaraju mediji, odnosno ekonomske i političke elite.


Marksistička analiza

Vratimo se još kršćanstvu i marksizmu. Koje su njihove dodirne točke?
– Teolozi oslobođenja, kako ih ja razumijem, pronašli su u marksizmu snažno sredstvo za analizu postojeće situacije i tu su analizu skrupulozno koristili, ali su nudili i nešto više - jedan opći etički, svjetonazorski, pa i metafizički okvir koji je kompatibilan s tom analizom. Dakle, marksistička analiza, pa čak i marksistički prijedlog revolucionarnog rješenja, kompatibilan je s onim što u kršćanstvu samom već postoji. U tom su smislu teolozi oslobođenja pokazivali da je Isus Krist bio revolucionar. A Camilo Torres, kolumbijski svećenik koji je uzeo pušku i otišao u šumu, u borbu, gdje je i poginuo, rekao je da bi Isus Krist, da je danas živ, također bio gerilac.
I komunist?
– Naravno da bi bio komunist, pri čemu komunizam ne smijemo izjednačavati s onim režimima koji su diskreditirali ideju komunizma. Za teologiju oslobođenja problem su oni najsiromašniji, najmarginaliziraniji, najobespravljeniji, a to je uvijek bila većina. Njih na vrlo sličan način prepoznaju Marx i marksisti i Isus Krist i kršćanstvo. A to je sasvim dovoljno za početak dijaloga između ta dva pogleda. Nažalost, ono što se danas naziva kršćanstvom je jedna kriva interpretacija poruke Evanđelja od strane crkvenih elita. Treba uvijek razlikovati crkvu, religiju i vjeru. Kršćanstvo podrazumijeva vjeru u poruku Isusa Krista i određeni set vrijednosti koje su u svojoj biti humanističke. Da parafraziram Ernsta Blocha: i ateist može biti dobar kršćanin. Ako razlikujemo Crkvu kao instituciju od kršćanske religije i vjere, onda ćemo shvatiti teologe oslobođenja koji kažu da je primarno socijalno i političko oslobođenje od različitih opresija na ovom svijetu, dakle ovdje i sada, ali da je važno raditi i na emancipaciji čovjeka u moralnoj dimenziji, o osobnom preobražaju i zadobivanju istinske slobode, kao što je važno prijeći na treću razinu, koja predstavlja oslobođenje čovjeka od grijeha, odnosno oslobođenje u jednoj nadpovijesnoj perspektivi. To je jedan integralni pogled, gdje su sva tri smisla oslobođenja podjednako važna. Ali ako se ne boriš protiv »svog« kapitalista, ne možeš računati ni na konačno oslobođenje. U tom su smislu posve nakaradni recentni spojevi kršćanskog i kapitalističkog fundamentalizma, jer spajaju u suštini dijametralno suprotne stvari.


Ateizam

Ako odemo korak dalje, parafrazirala bih Maurizija Lazzarata koji se poziva na Nietzschea koji pojam krivnje (Schuld) izjednačava s pojmom dugova (Schulden), te smatra da je oslobođenje od dugova, onostranih i ovozemaljskih, moguće postići samo tako da se svi ti dugovi naprosto odbace, da ih se odbije, da se na njih jednostavno ne pristane, iz čega proizlazi da je istinsko oslobođenje moguće jedino i isključivo iz pozicije ateizma.
– Iako bih mogao reći da nisam ni kršćanin ni vjernik u klasičnom smislu, ne bih se složio s takvim stavom, jer mnogo je značenjskih slojeva između krivnje i grijeha u teološkom te dugova u ekonomskom smislu. Uglavnom, smatram da vjera, pa i kršćanstvo, ima jedan snažan oslobodilački potencijal koji možemo pronaći ne samo kod latinoameričkih teologa oslobođenja, već i kod nekih europskih mislitelja kao što su Jürgen Moltmann i Jacques Ellul. Ellul je držao da je kršćanstvo itekako spojivo s anarhizmom, o čemu svjedoči njegova knjiga »Anarhija i kršćanstvo«, koja je prevedena na hrvatski.
Što bi Marx rekao na to?
– Ako me pitate o Marxovoj kritici religije, ona još uvijek stoji, ali se tiče prije svega Crkve kao jedne manipulativne institucije. Vjera općenito i kršćanstvo u biti su autonomni s obzirom na takve zloupotrebe.

iz NOVOG LISTA
http://www.novilist.hr/


-------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Rat u Hrvatskoj: 'U tijeku je neviđen napad na hrvatski narod! 4 milijuna hrvatskih ljudi, zločinom će ostati bez ičega"

Autor: Zrinka K.
Datum: petak, 30. svibnja 2014. u 21:27

"Donesen je zakon o ovrhama koji je upućen isključivo na siromašne građane Republike Hrvatske. U toj prevari i napadu sudjeluju svi, pa i javni bilježnici koji su u tome kompotu, gruntovnice, također. U tijeku je dogovorni rat protiv siromašnih ljudi kako bi prostor mogao totalno preuzeti. Oni žele uzeti prostor i sve resurse građanima Republike Hrvatske od voda preko zemljišta i šuma!"

Hrvatska je pred rasulom. Broj blokiranih građana rapidno raste iz sata u sat i iz dana u dan. Broj deložiranih ljudi puni prihvatilišta dok njihova imovina biva doslovno ukradena. Vidljiv je napad "sirovih" banaka na malog čovjeka, ali i pogodovanje države koja je bankama pružila plodno tlo za pljačku hrvatskog naroda. Još prije nekoliko godina, pravnik, zviždač, publicist i bloger, Sulejman Tabaković glasno je vikao u kojem smjeru će to sve ići i kako se Hrvatska pljačka pred očima svih. Nitko ga nije čuo, a sada se sve ostvaruje.

Ubrzo je cenzuriran i maknut sa medijske scene. Ne daju mu govoriti sakrivajući brutalnu istinu o hrvatskom narodu koji će ako se ovako nastavi ostati bez ičega, apsolutno ičega. Pravnik, Sulejman Tabaković progovara za dnevno.hr ističući glavni problem hrvatskog sustava, a koji je sve namjestio kako bi pljačka mogla neometano teći.

"Vlada je donijela zakon koji je usvojen 2005. godine, od strane SDP-a, a kasnije je potvrđen izmjenom Ustava, članka 35. stavak 2., o poništenju pretvorbe i privatizacije i nezastarjevanju kaznenih dijela o poništenju pretvorbe privatizacije. To je, tvrdi Tabaković glavni razlog zašto su danas ljudi na ulici bez ičega svoga. Nadalje Tabaković upozorava: "S obzirom na to da je učinjeno to što je učinjeno, kazneno djelo, koje su provodili ljudi iz institucija sustava, trebalo je na početku ovog mandata izvršiti poništenje pretvorbe i privatizacije s datumom 1. 12. 1990. godine i vratiti banke u sustav Republike Hrvatske, vratiti Narodnu banku, pod kontrolu Hrvatskoga sabora, nacionalizirati na način da ona zaista bude hrvatska Narodna banka jer bi se onda moglo upravljati deficitima na način kao što je to poznato u svim bankarskim sustavima.

Kao što je to, primjerice napravio Viktor Orban. Banke nikada nisu bile pretvorene i privatizirane, nego su kradene od menadžmenta. A kod nas je prisutna cijela mreža ljudi koji su u sustavu, koji koriste korupciju, i kriminal, te bacaju ljude van, na ulicu." Naš sugovornik nadalje opisuje kako je izvršen napad na hrvatskog građanina.

Cilj je krađa cjelokupnog prostora i svih resursa Republike Hrvatske

"Te banke su oštetile građane Republike Hrvatske kreditima i visokim kamatnim stopama, ali je donesen i zakon o ovrhama, koji pogoduje bankama, i koji je upućen isključivo na siromašne građane Republike Hrvatske. U toj prevari i napadu sudjeluju svi, pa i javni bilježnici koji su u tom kompotu, gruntovnice, također. U tijeku je dogovorni rat protiv siromašnih ljudi kako bi prostor mogao totalno preuzeti. Oni žele uzeti cjelokupni prostor i sve resurse građanima Republike Hrvatske, od voda preko zemljišta, i šuma. Gledajte, u Hrvatskoj je doslovno ukradeno kompletno poljoprivredno zemljište jednim člankom koji je potvrdio Ustavni sud Republike Hrvatske, 2006. godine, retroaktivno, dajući mu na snazi. To je članak 3., Zakona o poljoprivrednom zemljištu. Hrvatski sabor je pretprošle godine autentičnim tumačenjem retroaktivno ustanovio da su Hrvatske šume jednim člankom 16., Zakona o šumama, 1991. godine postale vlasništvo Republike Hrvatske što je notorna glupost i laž jer su hrvatske šume u vlasništvu građana RH. Dakle, to je čista krađa, ako šutimo."

U Hrvatskoj je svaki zakon neustavan

Naš sugovornik također smatra da sve konce u ovom tihom "ratu" povlači jedna te ista ratno-profiterska "ekipa".
"Niti jedan zakon u Hrvatskoj nije ustavan, upravo zbog toga što su razno raznim tumačenjima, stajalištima Ustavnog suda i davanjem nekakvih mišljenja retroaktivno stavljani u funkciju. Mijenjali su se zakoni i po 20 puta. Zakoni su mijenjani uredbama što je potpuno protuustavno. Ni referendum o ulasku Hrvatske u Europsku Uniju nije legalan niti ustavan kao ni referendum o braku. Projekt izbacivanja ljudi na ulice je projekt koji je uspostavljen 1990-ih, ratnih godina koji je osmislila određena grupacija ljudi u dogovoru s ostalim službama bivše Jugoslavije, koja je počinila zločin nad građanima cijelog ovog područja. Nije samo Hrvatska, govori se i o građanima BiH, i o Srbiji i Makedoniji. Sve ista ekipa koja je pokrenula rat, vodila rat, završila rat, a sada je na vlasti." tvrdi Tabaković i upozorava da bez "poništenja kompletne pretvorbe i privatizacije, bez procesuiranja ratnih zločina, onih koji su počinili pljačke civilnog stanovništva, za Hrvatsku nema pomaka. A to se bez zakonskog uporišta neće dogoditi.

To je zato što banke nikad nisu pretvorene ni privatizirane. Taj projekt pljačke građana traje i danas tvrdeći da je primjerice, država vlasnik šuma što nije istina, jer su građani apsolutni vlasnici sve imovine u Republici Hrvatskoj, i nije mi jasno da se takozvani stručnjaci koji se pojavljuju po TV-u lupetaju takve gluposti. Ti pametnjakovići iako imaju Ustav, imaju Lisabonske konvencije, imaju kompletno pravno nasljeđe, i da to samo pročitaju onda bi čuli koje guposti govore. Ja bi im svima poderao diplome, naročito tim ekonomistima. Tko je vidio da je ekonomija nekakva nauka? Sve ovo što nam prodaju, to nema blage veze sa realitetom".

Ljudi šute iako im sve piše: ustanimo i očistimo taj jaram s našega naroda!

"Ljudi šute jer ih drže u šutnji. Odgajaju se tako, i non-stop im netko govori da moraju šutjeti. U Hrvatskoj se proračun troši na sve, samo ne na ono na što bi trebalo. Npr. neki dan je izašao podatak da 50 tisuća i 640 udruga, troši 54 milijarde godišnje. Koji je to novac? Država to ne koristi da bi vraćala kredite. Nitko ne pita za deficit Republike Hrvatske koji mi sad vraćamo. Primjerice, ti krediti, što su dizani. Nitko se ne pita u što je taj novac utrošen. Utrošen je u stvaranje ratnih profitera koji i dalje zadužuju Republiku Hrvatsku i građane drže u ovom robovskom položaju!

Bez potpuno nove opcije koja zna da je opstanak na ovim prostorima građana RH poništenje pretvorbe i privatizacije te procesuiranje ratnih priofitera i oduzimanje sve imovine stečene krađom, ne očekujete promjene.
Je li vama malo začudno da se povećava štednja danas, tako nam govore. Tko može štediti? Građani? Sigurno ne. Ali netko ipak štedi, povećava se štednja, rapidno. Tko je to vidio? U državi koja ima pad BDP-a, u državi koja ništa ne radi, koja ne stvara novonastalu vrijednost jer je sve uništeno do kraja, cijelo godspodarstvo, u toj državi se povećava štednja. To je smijurija". Ukazuje Tabaković sa željom da osvijesti ljude o zlotvorima koji vladaju njihovim životima: "Isti ljudi koji su pokrenuli i dogovorili rat, oni vladaju Hrvatskom, oni nezaustavljivo pljačkaju naš narod i dalje su vlasnici svega. To je vidljivo. Ovi, koji su tobože na vlasti, samo su njihovi glasnogovornici. Imate kod Šime Krasić u Uredu za državnu reviziju, Zadatak br. 2., 1800 imena onih koji su izvršili pljačku hrvatskog naroda kroz pretvorbu i privatizaciju. Zanimljivo je kako u ovoj državi sve piše, samo to netko mora pročitati."

Tabaković se osvrnuo i na nevjerojatnu cenzuru koja je s planom provođena u hrvatskim medijima. Ljudima koji znaju istinu, jednostavno se ne da govoriti, ili ih se jednostavno proglasi ludima, i nikome ništa ali upozorava i na činjenicu da se danas ubijaju ljudi, do samoga kraja.
"Mene cenzuriraju zbog istine, ne daju mi govoriti u medijima, zabranjen sam zbog toga što pozivam građane da ustanu na noge, i da zajedno zbacimo ovaj jaram koji nam je nametnut pljačkom. Kad smo mi opljačkani, opljačkana je kompletna naša imovina, šume i vode. Vode će nam sada uzeti. Objedinjuju vodovode i bit će kao sa HT-om kada su nam rekli da mi nismo ništa uložili u HT. Ali, oni lažu, mi smo vlasnici svega, i šuma i vode i zemljišta. Uništili su PIK-ove da bi se stvorili tajkuni u prehrambenoj industriji. To su notorne činjenice i zločin neviđenih razmjera.

Za vrijeme rata poginulo 15 tisuća ljudi sada se ubija četiri milijuna ljudi. Oduzima, i oduzimat će im se apsolutno sve. Međutim, ovdje se sustavno ljudi ubijaju, svi, osim tog establišmenta, koji jedini preživljava. Ta mala lopovska struktura jugoslavenskih ljudi, koja vlada našim prostorima. Oni vladaju Hrvatskom, kradu i grade kuće po Parizu, južnim morima, dok naše građane tjeraju na ulicu bez ičega. Sve je transparentno i vrlo jednostavno, no, potrebno je vidjeti pravu zbilju stvari.

Potrebno je smijeniti ljude u saboru, a ne u Vladi. Ljudi koji sjede u saboru zaštićeni su kao Lički medvjedi. Dok njima dajemo vlast prihvaćamo europsku pravnu stečevinu i ne može biti bolje. Idemo u apsolutnu propast, naši ljudi su robovi sustava, i to je istina koja će postati još gora ako se naš narod ne ustane i ne probudi iz sna" zaključio je Tabaković.

http://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/124047-rat-u-hrvatskoj-u-t ijeku-je-neviden-napad-na-hrvatski-narod-4-milijuna-hrvatskih-ljudi-zlocino m-ce-ostati-bez-icega.html

-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Razmisli o ovom prilogu...

Na osnovu rada jednog od najuticajnijih svjetskih intelektualaca, američkog lingviste Noama Čomskog, donosimo vam spisak od deset strategija manipulacije putem medija.






1) PREUSMJERAVANJE PAŽNJE





Pažnju javnosti preusmjeravati sa važnih problema na nevažne. Prezaposliti javnost poplavom nebitnih informacija, da ljudi ne bi imali vremena razmišljati i steći osnovna saznanja u razumijevanju svijeta. (GLEDANJE TV-A!!!!)

2) STVARANJE PROBLEMA






Ta metoda se naziva i “problem-reakcija-rješenje”. Treba stvoriti problem, da bi dio javnosti reagirao na njega. Na primjer: izazvati i prenositi nasilje sa namjerom, da javnost lakše prihvati ograničavanje slobode, ekonomsku krizu ili da bi se opravdalo rušenje socijalne države. (WTC
9/11)

3) POSTUPNOST PROMJENA





Da bi javnost pristala na neku neprihvatljivu mjeru, uvoditi je postepeno, “na kašičicu”, mjesecima i godinama. Promjene, koje bi mogle da izazovu otpor, ako bi bile izvedene naglo i u kratkom vremenskom roku, bit će sprovedene politikom malih koraka. Svijet se tako vremenom mijenja, a da to ne budi svijest o promjenama.

4) ODLAGANJE





Još jedan način za pripremanje javnosti na nepopularne promjene je, da ih se najavljuje mnogo ranije, unaprijed. Ljudi tako ne osjete odjednom svu težinu promjena, jer se prethodno privikavaju na samu ideje o promjeni. Osim toga i “zajednička nada u bolju budućnost” olakšava njihovo prihvaćanje.

5) UPOTREBA DJEČJEG JEZIKA





Kada se odraslima obraća kao kada se govori djeci, postižemo dva korisna učinka: javnost potiskuje svoju kritičku svijest i poruka ima snažnije djelovanje na ljude. Taj sugestivni mehanizam u velikoj mjeri se koristi i prilikom reklamiranja.

6) BUĐENJE EMOCIJA





Zloupotreba emocija je klasična tehnika, koja se koristi u izazivanju kratkog spoja, prilikom razumnog prosuđivanja. Kritičku svijest zamjenjuju emotivni impulsi (bijes, strah, itd.) Upotreba emotivnog registra omogućava pristup nesvjesnom, pa je kasnije moguće na tom nivou sprovesti ideje, želje, brige, bojazni ili prinudu, ili pak izazvati određena ponašanja.

7) NEZNANJE







Siromašnijim slojevima treba onemogućiti pristup mehanizmima razumijevanja manipulacije njihovim pristankom. Kvaliteta obrazovanja nižih društvenih slojeva
treba biti što slabija ili ispod prosjeka, da bi ponor između obrazovanja viših i nižih slojeva

ostao nepremostiv.

8) VELIČANJE GLUPOSTI







Javnost treba podsticati u prihvaćanju prosječnosti. Potrebno je uvjeriti ljude da je "in" (u modi), poželjno biti glup, vulgaran i neuk. Istovremeno treba izazivati otpor prema kulturi i nauci.

9) STVARANJE OSEĆAJA KRIVICE






Treba uvjeriti svakog pojedinca da je samo i isključivo on odgovoran za vlastitu nesreću, usljed oskudnog znanja, ograničenih sposobnosti ili nedovoljnog truda. Tako nesiguran i potcijenjen pojedinac, opterećen osjećajem krivice, odustat će od traženja pravih uzroka svojeg položaja i pobune protiv ekonomskog sistema.




10) ZLOUPOTREBA ZNANJA





Brz razvoj nauke u posljednjih 50 godina stvara rastuću provaliju između znanja javnosti i onih koji ga posjeduju i koriste, vladajuće elite. “Sistem”, zaslugom biologije, neurobiologije i praktične psihologije, ima pristup naprednom znanju o čovjeku i na fizičkom i na psihičkom planu.


lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Moć mita

Nova-Akropola-Casopis-Filozofija-Humanizam-Kultura-moc-mitaIz intervjua Billa Moyersa s Josephom Campbellom, američkim piscem i profesorom komparativne mitologije i religije

Od najstarijih se dana povijesti čovječanstva susrećemo s mitskim pričama. One se nalaze u korijenu svakog naroda, svake kulture. U njima je čovjek nalazio smjernice, savjete, putokaze za koračanje vlastitim životnim putem. Putem koji ga je trebao dovesti do otkrivanja i ostvarivanja smisla života, do velikog jedinstva sa samim sobom, s drugim ljudima i s čitavom prirodom. U životu današnjeg čovjeka ovim se pričama ne pridaje takva važnost.

Joseph Campbell (1904. – 1987.), američki pisac i profesor komparativne mitologije i komparativne religije, svojim je radom vratio mitologiju na svjetlo dana. Njemu u čast utemeljena je “Joseph Campbell katedra komparativne mitologije” na Sarah Lawrence Collegeu gdje je predavao gotovo četrdeset godina.

Njegova je učionica uvijek bila prepuna studenata koje je svojim predavanjima “ostavljao bez daha”. Govorio je kako to nisu obične pričice uz logorsku vatru, nego moćni vodiči ljudskoga duha. Pokazivao je kako su mitološke priče širom svijeta, ma kako izgledale različite, u biti jednake. Njihova je univerzalna istina jednaka, ali je u različitim povijesnim razdobljima samo ispričana na drugačije načine.

Rad Josepha Campbella utjecao je na mnoge njegove studente, kao i znanstvenike, pisce, glazbenike, umjetnike i filmske redatelje. Jedan je od njih i njegov prijatelj George Lucas koji je, nadahnut Campbellovom knjigom Heroj s tisuću lica, snimio svoje poznato remek-djelo Ratovi zvijezda.

George Lucas i Joseph Campbell postali su dobri prijatelji nakon što je redatelj obznanjujući da mnogo toga duguje Campbellovom radu, pozvao znanstvenika da pogleda trilogiju Ratovi zvijezda. Tijekom tog posjeta i ponovnog uživanja u junaštvima Lukea Skywalkera ozario se govoreći o tome kako je Lucas napravio “najnoviji i najsnažniji zaokret” u klasičnoj priči o heroju. “A što je to?”, upitao ga je tada novinar Bill Moyers. “To je ono što je Goethe rekao u Faustu, ali što je Lucas odjenuo u moderno ruho – poruka da nas tehnologija neće spasiti. Naša računala, naši alati, naši strojevi nisu dovoljni. Moramo se osloniti na svoju intuiciju, na svoje istinsko biće.”

“Nije li to uvreda razumu?”, pitao je novinar. “I, kako stvari stoje, ne povlačimo li se tada velikom brzinom od razuma?”

“Ne, to nije ono o čemu se radi u herojevom putovanju. Ne radi se o tome da se negira razum. Baš suprotno, prevladavajući tamne strasti heroj simbolizira našu sposobnost kontroliranja iracionalnog divljaka unutar nas. I Luke Skywalker nikad nije bio racionalniji negoli kad je unutar samoga sebe našao karakterne sposobnosti koje su mu omogućile da se suoči s vlastitom sudbinom.”

Na jednom od svojih predavanja Campbell je rekao: “Cilj herojeva putovanja nije identificirati sebe s bilo kojim od likova ili s bilo kojom moći koju je iskusio. Konačan cilj traženja ne smije biti ni vlastito oslobođenje ni vlastita ekstaza, nego mudrost i moć da se služi drugima. Jedna od mnogih razlika između slavne osobe i heroja jest da prvi živi samo za sebe, a drugi djeluje da iskupi društvo.”

Istom Campbellovom knjigom (Heroj s tisuću lica) nadahnut je i animirani film Walta Disneyja Kralj lavova.

Joseph Campbell umro je iznenadnom smrću 1987. godine, nakon kratke borbe s rakom. Godine 1988. popularna je televizijska serija s američkim novinarom Billom Moyersom, pod nazivom Moć mita, milijune ljudi upoznala s Campbellovim idejama. Radi se o serijalu od šest nastavaka snimljenom tijekom posljednjih dviju godina Campbellovog života. Ovaj je serijal zaživio i u književnom obliku pod nazivom Joseph Campbell: The power of myths with Bill Moyers. Ovom prilikom izdvajamo dio u kojem sudionici razgovaraju o mitu i modernom svijetu.

MOYERS: Čemu mitovi? Zašto bismo obraćali pažnju na mitove? U kakvoj su oni vezi s našim životom?

CAMPBELL: Moj bi prvi odgovor bio: Ma živite svoj život, to je dobar život – ne treba vam mitologija. Ne vjerujem u zanimanje za nešto samo zato što se to nešto smatra važnim. Vjerujem da čovjeka neke stvari na ovaj ili onaj način jednostavno zarobe. Tako se može dogoditi da nas, uz odgovarajući uvod, zarobi i mitologija. A ako se to i dogodi, ako nas ona istinu zarobi, kako onda utječe na nas?

Jedan od problema koji nas danas prate jest nedovoljno poznavanje duhovne literature. Zanimaju nas dnevne novosti i problemi našeg vremena. Nekada su sveučilišta bila neka vrsta hermetički zatvorenih prostora gdje dnevne vijesti nisu ometale pažnju usmjerenu na nutarnji život i na veličanstvenu baštinu naše sjajne tradicije – Platona, Konfucija, Buddhu, Goethea i druge koji govore o vječnim vrijednostima koje daju smjer našem životu. Kad postanete zreliji i ispunite glavne životne potrebe, te se okrenete nutarnjem životu – ako tada ne znate gdje je ili što je to nutarnji život, požalit ćete.

Grčka, latinska i biblijska literatura nekad su bile dio općeg obrazovanja. Danas kad one to više nisu, čitava je zapadna mitološka tradicija izgubljena. Nekad su te priče bile živo prisutne. A kad priča živi u vama, onda prepoznajete njeno značenje u odnosu na nešto što se događa u vašem životu. Omogućuje nam bolje sagledavanje onoga što nam se događa. Mi smo time doista izgubili jer ne postoji ništa čime bismo taj gubitak nadomjestili. Ti djelići drevnih znanja koja su bila potpora ljudskom životu i koja su gradila civilizacije i religije tijekom tisućljeća, ustvari se odnose na duboke nutarnje probleme, nutarnje misterije, nutarnje stepenice koje treba proći, a ako su vam putokazi duž puta kojim idete nepoznati, morate ih sami otkriti. Ali kad vas jednom to ulovi, bilo iz ove ili iz one tradicije, obuzme vas osjećaj duboke, bogate i vitalne spoznaje da se ne želite prestati time baviti. (…)

MOYERS: Mitovi su ključevi?

CAMPBELL: Mitovi su ključevi koji nas vode razotkrivanju duhovnih potencijala ljudskog života.

MOYERS: Onoga što smo sposobni spoznati i iskusiti unutar sebe?

CAMPBELL: Da.

MOYERS: Vi ste izmijenili definiciju mita iz “traženje smisla” u “iskustvo smisla”.

CAMPBELL: Iskustvo života. Smislom se bavi um. Koji je smisao cvijeta? Jedna zen priča govori o tome kako je Buddha, obraćajući se jednom ljudima, jednostavno podignuo cvijet. Samo je u očima jednog čovjeka vidio razumijevanje. Samoga se Buddhu naziva “onaj koji jest”. Nema smisla. Koji je smisao univerzuma? Koji je smisao muhe? Jednostavno jesu. I to je to. Pa i Vaš je smisao da jeste. Toliko smo obuzeti postignućem nečega na izvanjskom planu da zaboravljamo kako su nutarnje vrijednosti, radost življenja, jedino bitni.

MOYERS: Kako možemo doći do takvog iskustva?

CAMPBELL: Čitajte mitove. Oni nas uče gledati u nutrinu i tada počinjemo shvaćati poruku simbola. Čitajte mitove drugih naroda, ne one vezane uz vašu vlastitu religiju, jer skloni smo vlastitu religiju tumačiti doslovno – ako čitate mitove drugih religija, počinjete shvaćati. Mit nam pomaže povezati um s iskustvom življenja. Govori nam što je to iskustvo. (…) Današnji je svijet izgubio vezu s mitskim. Ono što učimo u školama nije životna mudrost. Učimo tehnologije, dobivamo informacije. Zanimljivo je oklijevanje nastavnika da navedu životne vrijednosti teme koju predaju. U današnjoj znanosti – a to uključuje antropologiju, lingvistiku, povijest religija, itd. – postoji težnja za specijalizacijom. A kad znamo koliko jedan specijalizant mora znati da bi postao kompetentan specijalist, možemo razumjeti ovu tendenciju. Da biste se bavili proučavanjem budizma na primjer, morate vladati ne samo svim europskim jezicima na kojima postoje izvori o Istoku, posebno francuskim, njemačkim, engleskim i talijanskim, nego isto tako i sanskrtom, kineskim, japanskim, tibetanskim i nekolicinom drugih jezika. A to doista jest veoma obiman posao. Takav se specijalist zbilja ne može istovremeno pitati o razlikama između Irokeza i Algonquina.

Specijalizacija teži ograničavanju broja problema kojima se specijalist bavi. Međutim, osoba koja nije specijalist, nego generalist poput mene, ovdje primjećuje nešto što je naučila od jednog specijalista, ondje nešto što je naučila od drugog – a da se pritom nijedan od njih nije zapitao zašto se to nešto pojavljuje i ovdje i ondje. Tako generalist – usput, za akademike je to pogrdan izraz – ulazi u područje problema koji su, recimo to tako, više općenito ljudski nego specifični za neku kulturu. (…)

MOYERS: Vidjeli ste što se događa primitivnim društvima kad ih poremeti civilizacija bijelog čovjeka. Izgube nutarnju ravnotežu, raspadnu se, postanu bolesna. Nije li se isto događalo i nama nakon što su počeli nestajati naši mitovi?

CAMPBELL: Naravno da jest. (…) dovoljno je pročitati novine. Vlada potpuna zbrka. Na ovoj neposrednoj razini života i ustroja mitovi nude modele življenja. Ali ti modeli moraju odgovarati vremenu u kojem živimo, a naše se vrijeme tako brzo mijenja da ono što je bilo prikladno prije pedeset godina, danas više nije. Vrline prošlosti poroci su sadašnjosti. A mnogo toga što je u prošlosti smatrano porokom, danas je nužnost. Moralni poredak mora uhvatiti korak s moralnim nužnostima stvarnog života u vremenu, ovdje i sada. A to je nešto što ne činimo. Religija kakva je nekad bila, pripada nekom drugom vremenu, nekim drugim ljudima, nekom drugom skupu ljudskih vrijednosti, nekom drugom univerzumu. Vraćanjem na staro gubimo korak s poviješću. Naša djeca gube vjeru u religije kojima su ih podučavali i traže odgovore unutar sebe.

MOYERS: Često uz pomoć droga.

CAMPBELL: Da. Tu se radi o umjetno izazvanom mističnom iskustvu. Sudjelovao sam u nizu konferencija iz područja psihologije koje su se bavile čitavom ovom problematikom razlike između mističnog iskustva i psihološkog sloma. Razlika je u tome da se onaj koji je doživio slom utapa u vodama u kojima mistik pliva. Morate biti spremni za ovakvo iskustvo. (…)

MOYERS: Dakle zbog toga se radi o psihološkoj krizi ako se čovjek utapa u vodi u kojoj…

CAMPBELL: … u kojoj bi trebao znati plivati, ali nije za to spreman. Barem to vrijedi za duhovni život. Transformacija čovjekove svijesti strašno je iskustvo.

MOYERS: Puno govorite o svijesti. Što pod njome podrazumijevate?

CAMPBELL: Sastavni je dio kartezijanskog načina promišljanja da svijest smatra nečim svojstvenim isključivo mozgu, da je mozak organ iz kojeg izvire svijest. To nije točno. Mozak je organ koji usmjerava svijest u određenom smjeru, odnosno prema određenoj svrsi. Ali svijest postoji i u tijelu. Čitav je živi svijet prožet sviješću. Imam osjećaj da su na neki način svijest i energija ista stvar. Ondje gdje je životna energija izrazito vidljiva, postoji i svijest. (…) Pokušaj tumačenja svijesti isključivo tehničkim izrazima osuđen je na neuspjeh.

MOYERS: Kako transformirati svijest?

CAMPBELL: To ovisi o tome u kom ste smjeru skloni usmjeriti svoj um. I to je ono čemu služi meditacija. Cijeli život provedemo u meditaciji, iako većinom nenamjernoj. Mnogo ljudi većinu svog života provede meditirajući o tome kako doći do novca i kako ga potrošiti. Ako imate obitelj koju morate podizati, vaša je briga usmjerena na obitelj. Sve su to vrlo važne brige, ali su većinom fizičke prirode. A kako ćete djeci prenijeti duhovnu svijest ako je ni sami ne posjedujete? Kako to onda postići? Mitovi služe da nam podignu svijest na duhovnu razinu. (…)

MOYERS: Kako da onda živimo bez mitova?

CAMPBELL: Svatko za sebe mora pronaći aspekt mita koji može povezati s vlastitim životom. Mit u osnovi ima četiri funkcije. Prva je ona mistična – to je ona o kojoj sam pričao, gdje je uloga mita da spoznamo koliko čudo je univerzum, koliko čudo smo mi sami, te da iskusimo strahopoštovanje pred ovim misterijem. Mit otvara svijet prema dimenziji misterija, prema spoznaji misterija koji se nalazi iza svih formi. Bez toga nema mitologije. Ako se misterij izražava u svim stvarima, tada univerzum postaje, recimo to tako, sveta slika. Naime, naš pristup transcendentnom misteriju uvijek je uvjetovan okolnostima svijeta u kojem živimo.

Druga je kozmološka funkcija, dimenzija kojom se bavi znanost – uloga je mita pokazati nam kako univerzum izgleda, ali opet na takav način da misterij koji se nalazi u pozadini dođe do izražaja. Danas smo skloni vjerovati da znanstvenici u svojim rukama drže sve odgovore. Međutim, oni veliki među njima govore: “Ne, mi nemamo sve odgovore. Mi vam možemo reći kako nešto funkcionira – ali što to doista jest?” Upališ šibicu, ali što je vatra? Mogu oni pričati o oksidaciji, ali to mi ništa ne govori.

Treća je funkcija sociološka – mit podržava i potvrđuje određeni društveni poredak. Upravo u ovoj dimenziji mitovi strašno variraju od mjesta do mjesta. Tako istovremeno možemo imati čitavu mitologiju vezanu uz poligamiju i čitavu mitologiju vezanu uz monogamiju. I obje su sasvim u redu. Jedino ovisi o tome gdje se trenutno nalazimo. Upravo je ova sociološka funkcija mita postala dominantna u današnjem svijetu – i pritom uopće ne odgovara današnjem vremenu.

MOYERS: Što pod time mislite?

CAMPBELL: Etički zakoni. Zakoni koji propisuju kako bi život trebao izgledati u jednom dobrom društvu. Sve one bezbrojne Jahvine stranice o tome kakvu odjeću nositi, kako se ponašati jedni prema drugima, i tako dalje – u prvom tisućljeću prije Krista.

No, postoji i četvrta dimenzija mita, i upravo bi se s njom, mislim, danas svi trebali povezati – pedagoška funkcija, gdje mit govori o tome kako proživjeti život kao čovjek pod bilo kojim okolnostima. Mitovi nas mogu tome podučiti.

MOYERS: Što to naše duše duguju drevnim mitovima?

CAMPBELL: Drevni su mitovi bili osmišljeni kako bi uskladili um i tijelo. Um može kojekuda odlutati i željeti stvari koje tijelo ne želi. Mitovi i obredi bili su sredstva kojima su se usklađivali um i tijelo, način života i zakoni prirode.

MOYERS: Dakle, ove stare priče žive u nama?

CAMPBELL: To je doista tako. Stepenice u razvoju čovjeka iste su danas kao i u drevnim vremenima. Kao djeca, odrastamo u svijetu koga obilježavaju disciplina, poslušnost i ovisnost o drugima. Sve se ovo mora u zrelosti nadići, tako da više ne živimo život ovisni o drugima nego s čvrstim osjećajem samoodgovornosti. Nemogućnost nadilaženja ove stepenice osnova je neuroza. Sljedeći kritični trenutak koji moramo prevladati nastupa u trenu kad se moramo odreći svijeta u kojem živimo – kriza odvajanja.

MOYERS: I na kraju smrt?

CAMPBELL: I na kraju smrt. To je konačno odvajanje. Tako mit mora služiti dvama ciljevima: inicirati mladu osobu u svijet u kojem živi – tome služe narodne priče – i zatim je od njega odvojiti. Narodne priče razotkrivaju osnovnu ideju koja nas vodi ka vlastitom nutarnjem životu.

MOYERS: Zašto su u mitologiji toliko prisutne priče o herojima?

CAMPBELL: Zato što je to nešto o čemu vrijedi pisati. Čak i u popularnoj literaturi glavni je lik heroj ili heroina koji je začeo ili učinio nešto van uobičajenog raspona ljudskih dostignuća i iskustava. Heroj je netko tko je posvetio svoj život nečemu što je veće od njega samoga. (…)

MOYERS: Koja je svrha svih tih iskušenja, ispita i muka kroz koje prolazi heroj?

CAMPBELL: Ako ćemo govoriti o ciljevima, iskušenja su zamišljena da pokažu kako onaj koji je predodređen da postane heroj doista zaslužuje da bude heroj. Da li je on doista dorastao ovom zadatku? Može li nadvladati opasnosti? Posjeduje li dovoljno hrabrosti, znanja i sposobnosti da služi? (…) Kad shvatimo u čemu je pravi problem – zaboravljanje sebe, davanje sebe nekom višem cilju ili osobi – tada shvatimo da upravo u tome leži konačno iskušenje. Kad prestanemo razmišljati prvenstveno samo o sebi i vlastitom samoodržanju, tada prolazimo istinsku herojsku transformaciju svijesti. A ono čime se bave svi mitovi upravo su različite vrste transformacija svijesti. Dosad ste razmišljali na jedan način, odsad morate na drugi.

MOYERS: Na koji se način svijest može transformirati?

CAMPBELL: Ili putem samih iskušenja ili putem prosvjetljujućih otkrivenja. Sve je stvar iskušenja i otkrivenja. (…)

MOYERS: Dakle, ima li heroizam moralan cilj?

CAMPBELL: Moralan cilj je spašavanje ljudi, ili pojedinca, ili podupiranje neke ideje. Heroj žrtvuje sebe za nešto – u tome leži moralnost heroizma. Naravno, gledano iz neke druge perspektive, moglo bi se reći da ideja zbog koje se žrtvovao nije bila nešto vrijedno poštovanja. No, to je samo sud donesen iz te druge perspektive, koji ne narušava osnovnu ideju heroizma kojom je djelo izvršeno.

MOYERS: Zašto ste svoju knjigu nazvali Heroj s tisuću lica?

CAMPBELL: Zato što postoji određeni tipično herojski niz djelovanja vidljiv u pričama sa svih strana svijeta i iz različitih povijesnih razdoblja. U osnovi, moglo bi se čak reći da postoji jedan jedini arhetipski mitski heroj čiji je život uvijek iznova i na njima svojstven način oživljen u mnoštvu naroda mnoštva zemalja. Heroj iz legendi obično je začetnik nečega – novog doba, nove religije, novog grada, novog načina života. Kako bi začeo nešto novo, čovjek mora za sobom ostaviti staro i krenuti u potragu za početnom idejom, idejom-klicom koja će imati u potencijalu to novo oživjeti.

***

Joseph Campbell ostavio nam je u nasljeđe svoju životnu filozofiju sažetu u jednoj jedinoj rečenici koju je ponavljao kad god bi mu se za to ukazala prilika: “Slijedite svoj žar!”

U njegovim zapisima piše: “Važno je živjeti život s iskustvom, a time i spoznajom misterija koji leži u njemu i nama samima. To daje životu novi žar, novi sklad, novu veličanstvenost. Razmišljanje u mitološkim okvirima pomaže nam prihvatiti neizbježnosti koje nam donosi ovaj svijet i njegova iskušenja. Naučimo prepoznavati ono pozitivno u naizgled negativnim trenucima i aspektima naših života. Veliko pitanje koje se postavlja jest hoćemo li biti u stanju hrabro se upustiti u ovu avanturu.”

Preuzeto iz Nove Akropole

http://www.nova-akropola.hr/

-------------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Predsjednički dvori

Predvorje Predsjedničkih dvora.

Popločenje s južne strane objekta gdje se uobičajno vrši ceremonija svečanog dočeka.


Predsjednički dvori službena je rezidencija predsjednika Republike Hrvatske od 1992. godine. Nalazi se u Zagrebu, Pantovčak 241.

Prva predsjednička rezidencija bila je smještena u Visokoj ulici na Gornjem gradu u Zagrebu, a nakon toga je preseljena u Banske dvore na Markovom trgu, današnju zgradu Vlade Republike Hrvatske. Nakon raketiranja Banskih dvora 7. listopada 1991. godine od strane JNA, rezidencija predsjednika Republike preseljena je na današnju lokaciju na Pantovčaku.

Rezidencija u kojoj su smješteni Predsjednički dvori bila je poznatija kao Vila Zagorje, koja je bila građena 1963.–1964. godine prema projektu arhitekta Vjenceslava Richtera u suradnji s Kazimirom Ostrogovićem[1] za potrebe predsjednika SFRJ Josipa Broza Tita.

Vila je primjer sinteze urbanizma, arhitekture i suradnje s likovnim umjetnicima. Stropovi glavne i ostalih dvorana u prizemlju, popločenje u vrtu na južnoj strani objekta, glavna ulazna staklena vrata i strop nadstrešnice pred ulazom odgovaraju novom senziblitetu za plastično oblikovanje Novih tendencija.[2] Objekt je okružen parkom koji se prostire na 100.000 tisuća četvornih metara. Na krajnjem sjeveru park-šume nalazi se i Vila Prekrižje (nekadašnja Vila Weiss).

Godine 1990. Vila Zagorje ulazi u razmatranje za smještaj Muzeja suvremene umjetnosti, što je stručno podržano od njezinih graditelja (Vjenceslav Richter). Sabor je bio spreman prihvatiti prijedlog, no kasnije je odlučeno da se njezina namjena prepusti odluci nove Vlade, koja ju je zadržala za svoje potrebe.[3]

Za naziv Predsjednički dvori prema nekim izvorima zaslužan je Jure Radić, tadašnji predstojnik Ureda predsjednika Franje Tuđmana.

Preuzeto sa WIKIPEDIE
--------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

REDOVNIK I PREPISIVANJE STARIH CRKVENIH KNJIGA

Mladi redovnik je stigao u samostan. Zadužen je za rad u skriptoriju pomagati ostalim redovnicima prepisivati stare crkvene knjige.

Primijetio je da uvijek svi redovnici prepisuju iz prijepisa, a ne iz originalnih svitaka. I tako novi redovnik ode do gvardijana i upita ga zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka. Naime, ukazao je na to da je netko mogao bilo što pogriješiti ili nešto propustiti prilikom prijepisa i to ne bi bilo nikada ispravljeno! U stvari, ta bi greška bila uvijek prepisivana u svim daljnjim kopijama.

Gvardijan samostana reče: "Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si to dobro primijetio."

Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a stari gvardijan se nije vraćao . .. ..

Mladi se redovnik zamislio, i otišao ga potražiti. Ugledao ga je kako udara glavom o zid i kuka:
"Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !
Promaklo nam je R !"
Prednji dio glave bio mu je krvav, krv se slijevala niz lice, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao starog glavešinu, "Što je tako loše Oče?"
Škripavim, prepuklim glasom mu odgovori stari glavešina, "Riječ je bila...

"CELEB(R)ATE !!! " (Slavlje)
a ne celebate (celibat - bezženstvo)

-----------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Poruka crkvi: Ne molite se za mrtvu djecu nego nam recite istinu o njima, je li ih bilo još i gdje?
Piše: R.I.
srijeda, 4.6.2014. 17:04


"ZABORAVITE molitve. Samo potpuno razotkrivanje može pomoći Katoličkoj crkvi da se iskupi za djecu koja su umrla pod njezinom skrbi", stoji u sažetku teksta objavljenom danas u britanskom Guardianu.

> Pored crkvenog sirotišta u Irskoj pronašli masovnu grobnicu s 800 vanbračnih beba

"Tijela 796 djece, starih od dva dana do 9 godina, pronađena su u septičkoj jami u irskom Tuamu. Djeca su umrla u periodu od 1925.-1961. godine u domu za majke i djecu koji su vodile časne sestre. Lokalno stanovništvo za grobnicu zna još od 1975. godine, kada su dva dječaka igrajući se polomila ploču koja je prekrivala grob i ugledala puno malih kostura", piše Guardian u tekstu u kojemu se komentatorica osvrće na stravično otkriće koje je skrivano desetljećima i zbog kojega se na udaru našla katolička crkva u Irskoj.

Do šokantne spoznaje o masovnoj grobnici u septičkoj jami došla je lokalna povjesničarka Catherine Corless kada je zatražila dokumentaciji o djeci preminuloj u domu. Dobila je gotovo 800 imena i otkrila kako je od 100 imena koje je istražila samo jedan dječak pokopan u obiteljskom grobu.

"Evo kako se Irska skoro do devedesetih obračunavala s nevjenčanim majkama i njihovom djecom: majke su zatvarane u državne institucije ili crkvene koje su se nazivale azilima za majke i djecu, gdje su one radile kako bi iskupile svoje grijeh, a djeca su im oduzeta.", piše Guardian.

Svi su smatrali kako nevjenčane žene i njihovu djecu treba kazniti

Prema istraživanju povjesničarke Corless, postotak smrtnosti u tim domovima i institucijama bio je četiri do pet puta veći nego smrtnost opće populacije. Prema izvješću odbora za zdravlje iz 1944. godine djeca u domovima bila su mršava, majke psihički jako loše, a domovi pretrpani. Kako je istaknula Corless, to ih nije razlikovalo od drugih domova u Irskoj. "Nije im bilo slično samo to već i mentalitet: svi su smatrali kako te žene i tu djecu treba kazniti", ističe Corless.

"Irska zna sve to. Znamo o zlostavljanju žena i djece u rukama svećenstva, teokratskom zlostavljanju financiranom od strane države. No, nismo znali da su mrtvu djecu bacali u neoznačene masivne grobnice. Nažalost, na takva otkrića već smo oguglali.", piše Guardian koji dodaje kako je Corless bila iznenađena što je medijima trebalo dugo da objave tako strašno otkriće. "Činilo se kao da nikog nije briga. Da je dvoje djece pronađeno u neoznačenom grobu to bi bila vijest, ali sada kada je pronađeno 800? Koja je razlika između smrti dvoje djece i zida laži, poricanja i tajnosti kojima se obavila crkva da bi zaštitila svoje pedofilske svećenike i zatajila betonsku ploču nad 796 djece osuđene na smrt zbog zanemarivanja od strane časnih sestara? Dobri ljudi otkrili su strašnu istinu, no crkva uvijek preživi.", stoji u komentaru Guardianove autorice.

Crkva ne bi sudila o prošlosti

"S našeg gledišta, ne možemo suditi o prošlosti. Sve što možemo učiniti je obilježiti prošlost na odgovarajući način i ovo mjesto učiniti prikladnim da ljudi mogu doći i sjetiti se svoje mrtve djece", kazao je tajnik nadbiskupije u Taumu Fintan Monaghan.



"Ne molite se za djecu koju ste zlostavljali"

"Nemojmo osuđivati prošlost po našem moralu, već obrnuto. No, je li to u redu? Je li u redu sredinom 20. stoljeća bacati dječja tijela u septičku jamu? Monaghan je zapravo rekao - "Nemojte uopće osuđivati prošlost.". No, moramo osuditi prošlost, jer jedino tako možemo nešto naučiti. Monaghan je u pravu kad je rekao da se prošlost mora obilježiti na odgovarajući način. Zato predlažem crkvi da učini sljedeće: nemojte se moliti za tu mrtve djece, nemojte vrijeđati one koji su računali na vas, ali ste iz ostavili i zlostavljali. Umjesto toga recite nam gdje su ostala tijela. Takvi domovi postojali su diljem Irske. Jesu li časne sestre iz reda Bon Secours buntovna sekta i anomalija? Ili je crkva prakticirala isto diljem zemlje? Ako je, koliko je djece umrlo u takvim domovima? Koja su njihova imena? Gdje su njihovi grobovi? Ne treba nam kontrola štete, već istina o našoj prošlosti", poručuje Emer O'Toole iz Guardiana.

---------------------

Skinuto sa INDEX.hr

Oznake: Obrazovanje

Nostalgija: Zašto je bravar bio bolji?



Zašto ljudi dolaze u Kumrovec ili na grob u beogradsku Kuću cvijeća? Nije to nostalgija za (polu)diktaturom niti za »bratstvom i jedinstvom«. Sve današnje zemlje, i Hrvatska također, imale su u socijalizmu osjetno bolje gospodarske rezultate i život nego danas

I jučer su se u Kumrovcu okupile tisuće ljudi iz svih zemalja bivše Jugoslavije na dan koji se slavio kao Titov rođendan i Dan mladosti proglašen njemu u čast. Odlazak u Kumrovec da slave Tita niti u jednoj od ovih zemalja nije više društveno poželjno ponašanje, ne donosi nikakvu društvenu ili kakvu drugu korist, ali je ljudi pred Titovom rodnom kućom iz godine u godinu sve više.

Josip Broz Tito bio je nedemokratski vladar u jednopartijskom režimu i u različitim je fazama 35-godišnje Titove i ukupno 45-godišnje socijalističke vladavine bilo različitih progona »neprijatelja« - ustaša, četnika, domobrana, informbiroovaca, đilasovaca, nacionalista i drugih a s »neprijateljskim« protagonistima nerijetko bi stradale i njihove obitelji. Nije bilo dopušteno otvoreno se zalagati za drukčije društveno uređenje ili za izdvajanje iz Jugoslavije i još ponešto. Takvima je bilo zabranjeno pisati i govoriti, no nije bila diktatura, jugoslavenski, time i hrvatski socijalizam bio je slobodniji nego bilo koji drugi.

Otkud i čemu nostalgija, zašto svi ti ljudi dolaze u Kumrovec ili na grob u beogradsku Kuću cvijeća? Zato što osjećaju da je ono vrijeme bilo bolje, da se bolje i sretnije živjelo, zato jer danas većina ne vidi perspektivu i čini nam se da je ovo prva generacija čija će djeca živjeti lošije od roditelja.

Nije to nostalgija za (polu)diktaturom a najvećim dijelom nije niti nostalgija za »bratstvom i jedinstvom«. Sve današnje zemlje, i Hrvatska isto tako, imale su u socijalizmu osjetno bolje gospodarske rezultate nego što ih imaju danas.


Vjera u budućnost

Od 1947. do 1979. prosječni je rast BDP-a u Hrvatskoj bio šest posto, a u najprosperitetnijem razdoblju uspona od 1952. do 1965. godine čak 9,5 posto. Na primjer, 1971. bilo je u Hrvatskoj 40-ak tisuća nezaposlenih, a 1990. kad je napušten jednopartijski sustav 160.000 nezaposlenih. Danas ih je više nego dvostruko - 335.082, iako se broj stanovnika u Hrvatskoj smanjio čak desetak posto. U 1991. bilo je u Hrvatskoj 4,78 milijuna a 2011. 4,29 milijuna ljudi.

Jakovina: Postoji Titov kult, ali i Thompsonov

– Tisuće ljudi dođe u Kumrovec, to je istina ali tisuće ih dođe i na Thompsonov koncert. No, svakako je fenomen da se to održava i da je i dalje prisutan Titov kult. Mi smo objektivno ili subjektivno vjerovali da smo faktor u međunarodnim odnosima, bili smo vidljivi na političkoj karti svijeta, postojala je nada da se stvari mogu mijenjati nabolje. To što se sada budimo iz košmara i iz snova koji se nisu realizirali, to je zapravo više pokazatelj aktualne političke elite nego toga što se ljudi sjećaju onoga što se događalo prije više od 30 godina, kaže nam profesor dr. Tvrtko Jakovina.

– Debakl hrvatske države vidi se na mnogim poljima - na primjer, prije 40 godina INA je ispitivala jadransko podmorje sama, a danas nema kapaciteta niti za to da se prijavi na natječaj za isti takav tip istraživanja. Gubimo znanje, polako propadamo, hrvatski predsjednik danas se ne može susresti s američkim predsjednikom - sve to utječe da je Titovo vrijeme danas u povoljnijem svjetlu nego što bi ga objektivno trebalo imati, kaže nam Jakovina.

– Mi danas očito ne možemo biti značajni u svijetu, ali mislim da bismo se mogli i morali u nekim djelatnostima pokazati kao ozbiljni igrači.

Luxembourg, Izrael sve su to male zemlje, ali su utjecajne. A mi smo neke potencijale imali, ali smo ih uništili, to je problem.

Politika nije nažalost učinila ništa pozitivno u tome da se pokušamo maknuti od prošlosti, govori Jakovina.

U Hrvatskoj u novijoj povijesti nije bilo nekog razdoblja većeg i duljeg ekonomskog prosperiteta nego što je to bilo u vrijeme jednopartijskog socijalizma. Istina je, bila je to često politički dirigirana i državno subvencionirana proizvodnja na puno širem tada jugoslavenskom tržištu, i uz carinske i druge zaštite.

Važna je perspektiva i vjera u budućnost. I u osamdesetim godinama mladima je bio problem zaposliti se, ali je danas to skoro nemoguća misija a maksimum plaća koji se nudi za početak i za super visoko obrazovane je 3.500-4.000 kuna mjesečno. Na fakultetima nema novca za obnovu nastavničkog kadra mladim znanstvenicima. Vlada apatija pa se čini da može biti ili isto ili gore nego što je sad. Hrvatska je prezadužena zemlja koja je u plaćanje visokih kamata na dugove založila i vlastitu budućnost.

Dobro, naši najtalentiraniji mladi ljudi mogu naći odlične poslove u europskim zemljama na tržištu koje je puno otvorenije, možda i ravnopravnije nego što je bilo tada. Ali, brojni su, i oni najstručniji i oni nekvalificirani i svih ranijih desetljeća zbog zaposlenja odlazili u inozemstvo. Ovo je tek početak hrvatskog bivanja u Uniji pa će možda sljedeće godine donijeti više probitka, ali o tom potom.


Uništena industrija

Danas se u Hrvatskoj zarađuje od usluga, turizma i trgovine po uvoznom obrascu a tada se gradila industrijska ekonomija pa obujam industrijske proizvodnje prije 1990. godine Hrvatska do danas ni izdaleka nije dostigla. Tada - uz široka radna i socijalna prava za zaposlene i uz male socijalne razlike.

Industrija je uništena, ne proizvodi se nova (dodana) vrijednost a banke, komunikacije, trgovačke potencijale vlasnički posjeduju stranci. Javni dug posljednjih godina nekontrolirano raste, prijeti nam dužničko ropstvo.

Pa, onda Tito je u ono vrijeme blokovske podjele bio sigurno jedan od pet-šest najutjecajnijih političara na svijetu. Danas Hrvatska nije baš nikakav čimbenik globalne vanjske politike.

Naravno, u jednopartijskom socijalizmu nije bilo punih političkih sloboda, živjeli smo uz ograničenja koja karakteriziraju (polu)policijske države. Ali premda nije bilo potpunih sloboda, izvjesno je bilo više pravde i solidarnosti a javno su dominirale humanističke vrijednosti koje su danas izgubljene u prvobitnoj akumulaciji kapitala, politički oktroiranoj privatizaciji i poratnoj pljački.

Iščezao je i osjećaj za društvenu pravednost i etičnost u kojoj bi dostojanstvo čovjeka trebala biti najviša vrijednost, bez obzira na to koliko je tko imućan ili moćan.

Liberalni kapitalizam daje formalne slobode, ali slama sve pred sobom, propadaju i jaki, ne samo slabi i slabiji, socijalne sigurnosti je sve manje.

No, stagniranje i pad ekonomskog rasta, pad kupovne moći i životnog standarda je skoro jedinstveni naš problem. Jer, druge zemlje iz tzv. realnog socijalizma, koji je kod njih bio pod ruskom dominacijom, u toj su tranziciji prošle bolje, imali su unutarnje energije i sposobnosti i ušle su u povoljnije, bogatije vrijeme u EU pa se u njima živi bolje nego prije 25 godina.


Nestanak socijalne države

Jer je liberalni kapitalizam, u odnosu na jednopartijski socijalizam, i te kako podignuo Poljsku, Češku, Slovačku, sve tri baltičke zemlje bivšeg SSSR-a, pa i Mađarsku. Imali smo daleko bolji standard od svih socijalističkih zemalja - sada nas nisu pretekle jedino Bugarska, Rumunjska, Latvija.

Osim toga, njihovi su građani u rušenju Berlinskog zida, u rušenju diktatorskog, uvezenog socijalizma vidjeli veliki izazov, prigodu da se priključe slobodnim, ali i bogatim zemljama Europe koji su uz rast svog prosperitetnog kapitalizma uspjeli i etablirati ono što se zvalo ranije »socijalnom državom«.

A »socijalna država« nestaje polako, ali sigurno i u bogatim europskim državama. Socijalna jednakost i »dokoličarske« privilegije postale su preskupe dok u isto vrijeme strahovito brzo rastu sve veće socijalne razlike. Sve manji broj ljudi u svijetu i u Europi ima sve više. Pa, ako se tako nastavi, bit će velikog vraga, možda i revolucija, možda i ratova i koječega. Vrijeme je za jednu društvenu i financijsku preraspodjelu, za osjetnu korekciju ovog društvenog sustava koji će u konačnici razdvojiti ljude na oligarhe i prosjake. S vrlo uskim slojem onih koji će biti »između«.

Ovo je potpuno drugo vrijeme od onog u kojem smo živjeli za vrijeme i desetak godina poslije njega. Nostalgija za one koji je osjećaju je, iako sjetan i tugaljiv, lijep osjećaj i doživljaj. Ali, od nje nema ničega opipljivog i realnog. Jedino je budućnost vrijedna svih mogućih napora i sve moguće energije. Uz dobru i čvrstu volju da građani demokratski sudjeluju u promjenama, da pritisnu moćnike da se zaustavi proces pauperizacije i da se osmisli i realizira koncept pravednije Europe.kraj teksta

Iz Novog Lista http://www.novilist.hr/

--------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Poštovani,

Ovim mejlom, želim da prikažem primere PRIMENJENE ANTROPOZOFIJE, u cilju da svi razmislite o mogućnosti na daljnem njenom razvoju i primeni, a možda će još i oni koji se aktivno uključe i da obezbede svoju egzistenciju i egzistenciju svojih bližnjih.
1.BIODINAMIKA
Organska poljoprivreda i biodinamika, su već u punom zamahu, i 9. Dani Rudolfa Štajnera u Donjem Kraljevecu od 06-08.06.2014 su pod nazivom “U CENTRU POLJOPRIVREDA”.
Predlažem Sandri Percač da pozove i okupi sve Predsednike Udruženja za biodinamičku poljoprivredu i da na zajedničkom sastanku se dogovore kako da organizuju sve one koji su zainteresovani za njenu primenu, a možda i da se formira neko Kordinaciono telo ili tome slično, koje bi svojom aktivnošću obuhvatilo prostor celog Balkana.


2.Werbeck pjevanje - pjesma kao lijek

Kad idući put zapjevate, osjetite kako glas vibrira vašim tijelom. Upravo vam ta sila može vratiti povjerenje u sebe, ali i izliječiti mnoge fizičke tegobe. Tu alkemiju koja je dio antropozofije, filozofskog pravca Rudolfa Steinera, podučava terapeut pjevanjem Baldo Mikulić, koji je odgovore na mnoga životna pitanja dobio pjevajući. Danas pomaže drugima na istom putu
http://www.sensaklub.hr/clanci/tretmani/werbeck-pjevanje-pjesma-kao-li jek

Valborg Svardstrom (udana Werbeck) rođena je na severu Švedske 1879 godine.
Godine 1912. srela je dr. Rudolfa Steinera koji ju je potpomogao u njezinu radu. Njihova suradnja (1912-1924), dovela je do priznavanja “Škole za otkrivanje glasa” kao ispravnog puta u školovanju glasa. Tijekom rada u centrima za osobe s poteškoćama u razvoju postavila je osnove za terapijsku primjenu “Škole za otkrivanje glasa”. Ovo pionirsko djelo nosila je predano do kraja svog života.
http://orpheus.hr/valborg-werbeck-swardstrom/

Postovani g. Savic,
Ispricavam se na mojem vec bezobraznom visemjesecnom kasnjenju. Hvala vam na vasim prilozima.
U prilogu je jedan od ukupno 4 teksta koja cu vam poslati.
Prvi se odnosi na Valborg Werbeck-Svardstrom, drugi ce biti o njenoj Skoli za otkrivanje glasa, treci o terapijskoj primjeni njene metode i zadnji o mojem radu.
Srdacan pozdrav uz jos jednom moju ispriku
Baldo Mikulić

Možda ima još talenata zainteresovanih za Werbek pevanje, koje bi mogli isto tako proširiti na područje Balkana.

3.SOCIJALNO TERAPEUTSKE ZAJEDNICE I FONDACIJE, zasnovane na principima antropozofije

U prilogu vam dostavljam tekst Dušana Janjanina i njegov mejl, na kom mu se najsrdačnije zahvaljujem, i očekujem da će biti još zainteresovanih koji bi se uključili na realizaciji ovih duboko humanih Zajednica na celom području Balkana.

Đorđe, šaljem Ti po dogovoru deo teksta o socijalno terapijskim zajednicama u kojima sam radio, studirao i diplomirao (u Norveškoj i Švedskoj).To je samo početak. Moja najdublja želja je da se ovakve zajednice osnuju i u Srbiji.
Srdačan pozdrav od Dušana Janjanina

4. POMEN BOŽIDARU BONAČIĆU


Dragi Djordje,

vrlo sam iznenadjen Bozidarevom smrcu, buduci da nista nisam znao o njegovoj bolesti.
Susreli smo se prvi i (mislim) poslednji put u Zagrebu pre vise od 20 godina, zajedno sa njegovom Ljerkom, jednom od prvih euritmistkinja iz Hrvatske. Razgovaralo se sa zarom o antropozofiji, nasim slovenskim narodima, o istoriji i saradnji, o individualnosti… Njegov pogled je pritom uvek bio ozbiljan i pounutarnjen, sa izvesnom merom cutljivog kritickog duha koji kao da je hteo da vidi do iza svih razloga i normi, da dospe tamo gde prestaje maja ovog sveta. Odavao je utisak individualiste koji traga za kulturom Ja u svakom susretu sa drugim covekom, pritom ne zeleci da sputava svoj slovenski zar, svoje faustovske porive. Kakva steta da nismo iziveli sve te moguce diskusije, razmenili sve te argumente koji su vibrirali u vazduhu, ne stedeci se zagledali u duhovno-istorijsko zaledje nasih krajeva i sudbina, koje je antropozofija prozela novom svetloscu! Kojoj sve najbitnije zahvaljujemo. Ali sudbina nam nije podarila vise susreta, do ovaj koji je ostao neizbrisiv. Ali to je mozda i najvaznije. Sa tom jasnoscu, u kojoj Bozidar zivi u secanju, moze se on odsad sresti tamo gde nema maje ovog sveta. Tamo gde je oduvek i bila nasa pra-domovina.

Veliki pozdrav i dobre misli antropozofskom prijatelju!
I iskreno saucesce Ljerki i Filipu!

Branko Ljubic, Arlesheim (CH)

I ja se pridruzujem krugu ljudi koji osecaju tugu sto je umro Bozidar Bonacic.
Dragan Ilić

I meni je jako žao zbog prerane smrti Božidara Bonačića. Još uvek su mi u mislima ona četiri predavanja koja je prošle godine održao u Beogradu. Tema „Srce kao organ za spoznaju karme“ mu je bila jako važna i ponovo je o tome govorio nakon preko 20 godina u Beogradu. O drugom predavanju „Dodiri i odnosi anđela i ljudi“ imamo beleške zahvaljujući Dušici Černicin koje možete da pogledate u prilogu. Za predavanja „Meditacija i zdravlje“ i „Novo otkrivanje Očenaša“ postoji snimak ali nije pogodan za slanje preko interneta. Bio je planiran i nastavak zajedničkog rada kroz radionice ali kako kaže ona ...

Oznake: Obrazovanje

Zanimanja bez nikakve škole





Interesantno je kako za neka zanimanja uopće ne moraš imati nikakvu školsku spremu niti kvalifikaciju, a istovremeno možeš biti privilegiran i imati iznadprosječno dobru plaću.
Takve poslove nećete vidjeti na oglasnoj tabli HZZ-a, no oni postoje. Evo nekih od njih:

1. Predsjednik Republike
- ne treba nikakva školska sprema niti kvalifikacija

2. Premijer
- ne treba škola ni kvalifikacija

3. Saborski zastupnik
- bez i jednog jedinog razreda škole možete zasjesti u saborsku fotelju

4. Ministar
- imenuje ga premijer, što dalje reći

Kao što vidite, vođenje države je jedino zanimanje za koje vam ne treba škola ni kvalifikacija, teoretski možete postati jedan od gore navedenih.

A kad se raspiše natječaj za npr. zanimanje 'Recepcioner/ka', onda traže da imaš i znaš:

- 14 stranih jezika
- 9 borilačkih vještina
- 7 fakulteta
- položen vozački za sljedeće kategorije: A,B,C,Č,Ć,D,DŽ,Đ,E,F,G,H,I,J,K,L,LJ,M,N,NJ,O,P,R,S,Š,T,U,V,Z (za Ž ne treba)
- pomičeš predmete pogledom
- plaća - 2200 kuna za isto toliko radnih sati

----------

lp, borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

- " Nebo, Zemlja i ja živimo zajedno, sve što postoji i ja

činimo nerazdvojno jedinstvo. " - Chuang Tzu


- " U srednjem vijeku Kinezi su kretanje života u prirodi

nazivali Li, a odražavao u svakom i najsitnijem djeliću

cjeline... Li je stvarao obrasce u stvarima prema kojima

sve funkcionira, znakove u žadu ili vlakna u mišiću, poput

niti u komadiću užeta ili bambusa u košari... riječ je o

dinamičnom obrascu koji je utjelovljen u svim živim bićima,

u ljudskim odnosima i najvišim ljudskim vrijednostima...

Li, prema svojem najstarijem značenju, jest načelo organizacije

i obrazac u svim svojim oblicima. " - Joseph Needham


- " Što spaja jastoga s rakom i orhideju s jaglacem, a sve

to sa mnom? I mene s tobom? " - Gregory Bateson

--------------

Napomena: Preuzeto iz knjige IZMEĐU NEBA I ZEMLJE,
Vodić kroz tradicionalnu kinesku medicinu,
Harriet Beinfield i Efrem Korngold, Zagreb, 2011.

-------------

Lp, Borivoj
http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

13 znakova koji dokazuju da ste ROB sustava!

by VELIMIR G. on Svi 4, 2014

Rob 1-1Zarobljenik ste sustava? Oslobodite se raspoznavanjem znakova koji su vas doveli u to stanje.

1. Plaćate porez ljudima za koje smatrate da bi trebali biti u zatvoru: Ovo je možda jedan od najvećih pokazatelja da ste rob sustava, odnosno rob matrice. Tradicionalni pojam ropstva daje nam sliku ljudi vezanih u okovima kako su prisiljeni raditi na plantažama za bogate vlasnike plantaža. Suvremeni oblik ropstva je automatsko oporezivanje vašeg novca, prije nego smo uopće vidjeli postoji li i bez obzira na to slažemo li se ili ne da novac zarađen našom mukom bude utrošen i proislijeđen moćnicima.

2. Odlazite liječniku iako ste još uvijek bolesni: Moderna medicinska skrb, unatoč svom znanstvenom napretku, postala je bolesna skrb u kojoj se vrlo rijetko ljude savjetuje na prirodne metode liječenja poput zdrave prehrane – koja ima tendenciju ozdraviti tijelo i duh. Međutim, kao po traci prepisuju se skupi i umjetni lijekovi koji dovode do još većih bolesti, ali osiguravaju financijsku dobit farmaceutskim igračima koji sudjeluju u stvaranju matrice.

3. Podjeljeni ste na desne i lijeve, glasate za HDZ i SDP i o politici razbijate glavu! Ta se strategija naziva; podjeli pa vladaj! Ova strategija izrazito je moćna, pogotovo u našem hrvatskom društvu, jer obje stranke su jednako korumpirane i obje stranke imaju isti cilj da ne vidite ono što vas se događa pred nosom. U ovoj podjeli dobri, nezavisni kandidati nikada neće isplivati niti ćete vi moći vidjeti prednosti kandidata koji nisu u jednoj od ove dvije stranke ili pak koalicije. Vjerujući jednoj od tih dviju stranaka i trošenjem svoje energije na razglabanje o njima te napadanjem drugih običnih ljudi upadate u sustav matrice koji nikako ne želi ujedinjen narod; ujedinjen protiv pljačke i korupcije, a koja se u podjeljanom društvu može nesmetano odvijeti.

Kako stranke funkcioniraju

Stranka na vlasti uvodi agendu Illuminata jer ima “moć” da to čini preko zakonodavstva. Stranka ili stranke koje nisu na vlasti protive se toj agendi, jer to ionako nije bitno, oni nemaju moć da bilo što učine.
Zatim imamo farsu pod nazivom ‘IZBORI’ pa vladajuća stranka postaje oporba, a oporbena stranka postaje vlast. Sada stranka na vlasti koja se u oporbi protivila takvoj agendi uvodi istu tu agendu, jer ima “moć” da to čini. Stranka koja je bila na vlasti, sada se protivi toj agendi koju je ranije uvodila.

4. Vi naporno i predano radite posao koji mrzite za nekoliko i uvijek nedovoljno tisuća kuna: Rad je važan, a vaš zarađeni novac nikako ne može naplatiti sve vaše račune i opće potrebe. Uz to sve jako velik broj ljudi svoje najbolje godine troše radeći poslove koje zapravo mrze samo zbog novca kojeg i tako nema dovoljno. Vi ste rob matrice, jer ne spoznajete da što god radili, naređeno je da novca nema i da neće biti dovoljno. Novac niti ne postoji već je iluzija u glavama ljudi, a namješten od strane matrice. Vi radeći posao koji mrzite za svog života gubite bitne stvari u životu i umjesto da živite život slobodnog čovjeka, živite život nezadovoljnog roba ovisnog o crkavici za koju vam je netko odredio da mora biti dostatna za vaš život.

5. Svakom kartičnom naplatom kreirate iluzornu matricu koja vas porobljava: Svaki puta kada iskoristite kartičnu naplatu ili se koristite bankovnom karticom stvarate bankarski sustav temeljen na virtualnim znamenkama, a koje se koriste za najveću pljačku novca danas u svijetu. Korištenjem kartica vi dajete moć tim institucijama. Čim pristajete plaćati virtualnim novcem i dopuštate na virtualni novac kamate na kojima banke zarađuju nesnosno, vi ste zapravo upali u jedno od glavnih načela matrice, a to je konzumerizam.

6. Razgovarate sa stvarnim ljudima o događajima prenesenim na mainstream TV Mediji 6postajama; TV je namoćniji alat koji se koristi za kontrolu uma i programiranje čovječanstva, a to se najviše čini putem zabavnog ili informativnog programa na TV postajama. Pažnja usmjerena na TV rezultira točno određenim obrascem ponašanja društva. TV jača vaš ego, dramatizira, potiče nasilje i pretjeranu seksualnost i ono što je najvažnije, TV vas uči na pokornost i podložnost sustavu odnosno matrici. Uzimate li TV stvarnost kao vlastitu stvarnost života te svoj život bazirate na TV propagandi, vi ste dobro odgojeni rob koji osim što uživa i programira se namjenjenim, isto i širi u društvu pa se tako stvara Matrix u kojemu TV realnost dobiva na većem značenju od stvarne realnosti života.

7. Ne želite ništa skrivati od globalnog nadzora; Nakon afere Snowden koja je otkrila globalnu kontrolu i nadgledanje privatnih stvari svih ljudi na planetu, jedna od najčešće korištenih rečenica bila je “Neka promatraju i tako nemam što skrivati”. Ako ste vi jedna ili jedan od onih koji smatra da nema što skrivati i spreman je svu svoju viralnu privatnost dati u ruke korporacijama, vi ste itekako zavedeni rob sustava, matrice. Jer u tom trenutku svoj suverenitet uma i tijela dobrovoljno ste predali lažnom gospodaru, matrici.

8. Svjesno pijete flouriranu vodu; Unatoč svim zdravstvenim raspravama danas vi i dalje potpuno svijesno pijete flouriranu vodu koja je zapravo opasan nusproizvod industrijskog procesa. Voda se navodno flourizira za zdravlje zubi što je sporno samo po sebi, no kada bi to bilo i tako, onda bi flourizacija vode bila prisilno liječenje na koje vi niste pristali, odnosno oblik ropstva. Znajući to vi dobrovoljno pristajete na nametnutu matricu.

9. Svjesno konzumirate otrove poput GMO i aspatrama; Te dvije kemikalije nadaleko su poznate kao otrovi za ljudsko tijelo. Znajući to i dalje se trujete njima u kemijski prerađenoj industrijskoj hrani koja nema veze s hranom nego je to neki nus otrovni proizvod. To znači da ste duboko zapali u mrežu matrice jer iako svijesni da se trujete, ne činite ništa po tom pitanju.

10. Prepustili ste farmaceutskoj industriji svoje mentalno zdravlje; Upotreba psihotornih lijekova u zapadnom društvu, uključujući i Hrvatsku nezaustavljivo raste, jer su ljudi naprosto uvjereni da su razna mentalna stanja zapravo bolesti koje treba liječiti. Pa tako ljudi sve više pod pritiskom svih gore navedenih točaka prepuštaju svoje psihičko zdravlje korporacijama koje to itekako znaju dobro iskoristiti. Prirodno zdravlje, naravno je po preporuci propagandnog establišmenta zamagljeno. Ako uzimate psihotorne farmaceutike da možete preživjeti dan, vi ste sebe doslovno predali i to svojom voljom u ruke matrice kojoj ste dopustili da s vama manipulira. Jednom riječju, dopustili ste kontrolu uma. Dio ove kontrole je uvjeriti vas da vi nemate kontrolu nad svojim umom pa da to čini netko drugi umjeto vas, u ovom slučaju farmaceutska industrija.

11. Još niste prestali pratiti lokalne i državne vijesti; Vijesti su glavno sredstvo kontrole i manipulacije. One se stvaraju za vas kako bi podržali skrivene ideje i poglede na svijet. Prateći vijesti dajete im svu svoju pažnju koju oni zahtijevaju od vas roba-volontera. Čak i lokalne vijesti rade se po naputku šačice korporacija, a koje imaju za cilj stvoriti određenu, često iskrivljenu sliku nekog događaja.

12. Sumnjičavi ste prema svemu što nije “znanstveno dokazano”;Znanost je razvijena na pretpostavkama i to je činjenica. Znanošću se itekako da manipulirati i namještati činjenice opet po volji nekoga, nama stranoga bića. Znanost se danas prodaje kao apsolutni dokaz iako je cijela znanost opet utemeljena na čvrsto nedokazivim pretpostavkama. Propagandna mašinerija tako je okrenuta da su ismijani svi oni koji imaju drugačije poglede na svijet bili oni materijalni ili pak duhovni. Ljudi koji ne idu u korak sa znanosti i koji imaju kritički pogled na znanost često su namjerno ismijavani kako se robovi ne bi pobunili protiv onoga u što vas žele uvjeriti da je apsolutni dokaz. Ako ste vi jedan od onih koji znanost smatra temeljem nad temeljima, upali ste u matricu. Potrebno je puno više kritičkog razmišljanja prema onome što vam žele postaviti kao činjenicu.

13. Još niste shvatili da vi kao duhovno biće živite ljudsko iskustvo; Ako još ne znate, niste svjesni da ste vi duhovno biće sa fizičkim iskustvom, a ne obrnuto, čestitamo, uveli su vas u matricu. Oni ne žele vaše duhovno oslobođenje, oni ne žele da spoznate tko Vi uistinu jeste.

Izvor: dnevno.hr

------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Ovo sigurno niste znali...

Mislili ste kako sve znate. E pa prevarili ste se.
Donosimo vam šokantne činjenice koje će vas ostaviti bez teksta.


Štakor može izdržati bez vode dulje od deve.
Ženka lasice će uginuti ako se počne tjerati, a ne
nađe partnera.
Putnički brod Kraljica Elizabeta II pomakne za samo 4
centimetra sa svakom litrom dizela koji sagori.
Zarez napravljen na kori stabla uvijek ostaje na istom
razmaku od tla iako stablo konstantno raste?
Na kanadskoj novčanici od 2 dolara se nalazi američka
zastava.
23% svih kvarova na foto-kopirkama izazivaju ljudi
koji sjedaju na njih i fotokopiraju svoje stražnjice.
Ako bi nosili slušalice samo 1 sat povećali bi broj
bakterija u svom uhu 700 puta.
Oko 50% ljudi na svijetu nikada nije obavilo
telefonski razgovor.
Komarci imaju zube.
Koze i hobotnice imaju pravokutne zjenice.
Prosječan kompjuter spojen na Internet svakih 5
sekundi zarazi neki virus.
Ako bi izbrojili koliko puta cvrčak cvrkutne u minuti,
onda taj broj podijelili sa 2, zatim dodali 9, opet podijelili sa 2,
dobili bi točnu temperaturu izraženu u stupnjevima Celzija.
Prosječna tabla čokolade u sebi ima 8 parova nogu insekata.
90% nizozemskih tinejdžera priča tečan engleski jezik,
dok samo 80% američkih tinejdžera priča tečan engleski?
Od svakih 200 ljudi u prosjeku jedan je psihopata.
Od 1815. godine vođeno je 210 međunarodnih ratova
Polovina ljudske populacije zarađuje oko 5% svjetskog
bogatstva
1926. godine na svijetu je bilo samo 100 TV uređaja.
3 četvrtine ulovljene ribe koristi se za ishranu, a
ostatak je namijenjen za proizvodnju sapuna, ljepila, margarina ili
gnojiva.
Na Aljasci je dozvoljeno ubijanje medvjeda, ali da je
buđenje medvjeda zbog fotografiranja zabranjeno.
Mexico City tone oko 25 centimetara godišnje
Za jedan kilogram meda pčele moraju posjetiti 4
milijuna cvjetova i preći put 4 puta duži od zemljinog opsega.

Madrid je jedini glavni grad u Europi koji nije
smješten na rijeci.
Lubenica je povrće, a rajčica voće.
Najkraći rat odigrao se 1895. godine kada se Zanzibar
predao Britaniji nakon 38 minuta.
Devino mlijeko se ne zgrušava.
Mrkva sadrži 0% masti.
Psi su spomenuti 14 puta u Bibliji, lavovi 55 puta,
ali da domaće mačke nisu ni jednom spomenute.
Morski psi se nikada ne razboljevaju, jer su imuni na
sve poznate vrste bolesti.
Postoje 92 poznata slučaja izgubljenih nuklearnih bombi u
moru
Neki Eskimi koriste frižidere kako bi spriječili
potpuno smrzavanje hrane.
Ljudsko srce stvara toliki pritisak u tijelu dok pumpa
da može izbaciti mlaz krvi preko 9 metara.
Šišmiši uvijek skreću na lijevo kada izlaze iz pećine.
Grom udara muškarce 7 puta češće nego žene.
Puževi mogu spavati čitave 3 godine.
Za jastoga potrebno oko 7 godina da naraste i dobije
masu od 500 grama.
Na 60 stupnjeva geografske širine možete oploviti cijeli
svijet.
Sadašnji je broj živih ljudi na zemlji veći od broja
svih preminulih ljudi koji su ikada živjeli na zemlji.
Med je jedina hrana koja se ne kvari, arheolozi su
probali med koji su pronasli u grobnicama egipatskih faraona i
ocijenili da je jestiv.
Ukupna masa svih mrava na svijetu veća od ukupne mase
ljudske populacije.
Svaka kap morske vode sadrži približno milijardu atoma
zlata.
Ljudi i delfini jedine su vrste koje upražnjavaju seks
iz zadovoljstva.
Topla voda se smrzava brže od hladne vode.


---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

BLAŽEN ČOVJEK KOJI TREBA BOGA

~ Maksim Gorki



Ja Boga ne trebam,
kažu, ali zato trebaju
ženu za ženom,
muža za mužem,
auto za autom,
položaj za položajem.
Nikad siti,
trajno osamljeni.
Ja Boga ne trebam!
Kažu, al’ zato trebaju tablete
i ne mogu zaspati.

Od čežnje im ostala pohlepa,
od ljubavi strast,
od politike intriga,
od moći nasilje,
od autoriteta prisila,
od tehnike tjeskoba,
od bogatstva svađa,
od vjere običaj.
Blažen čovjek koji treba Boga!

(Maksim Gorki rodio se 1868.)

Oznake: Obrazovanje

Još danas nam je bolje nego sutra

80-e su još bile godine kad je još postojala budućnost...

NOSTALGIJA ZA PROŠLIM VREMENIMA NOVI VAL GANUTLJIVOG ZAZIVANJA »BOLJEG JUČER« PONOVNO PREPLAVLJUJE KULTURU

80-e su još bile godine kad je još postojala budućnost

Oni koji su proživjeli socijalističku Jugoslaviju i životare u (zamalo) neoliberalno kapitalističkoj Hrvatskoj, slažu se oko jedne bitne razlike između ovog i onog vremena – prije je bila živa nada u bolje sutra, pogled u budućnost nije bio zamućen akutnom apatijom i cinizmom

Maja HRGOVIĆ


Sigurnost posla i plaće, stjecanje stanarskih prava uz povoljne stanarine, dobra i besplatna zdravstvena zaštita, kvalitetno i besplatno obrazovanje, male stope kriminaliteta, sigurnost građana na ulicama, poštivanje rada i radnika, blizina trgovina i uslužnih djelatnosti mjestu stanovanja, besplatno parkiranje, rodna jednakost... Koliko vam je sekunda trebalo da zaključite da se ovaj niz utopijskih sintagmi ne odnosi na današnju Hrvatsku? Odnosi se, zapravo, na Jugoslaviju.
Tema ovog teksta je nostalgija za prošlim vremenima, za socijalizmom s ljudskim licem, za vremenom kad se činilo da ima života nakon zavoda za zapošljavanje. Tema nije nova, naprotiv, stara je koliko i država u kojoj živimo. A na apstraktnijoj razini, ako govorimo o sklonosti da prošlost promatramo kroz ružičaste naočale, tema je starija i od Kraljevine Jugoslavije. Bavimo se njome iz nekoliko razloga: novi val ganutljivog zazivanja »boljeg jučer« ponovo preplavljuje kulturu, o sretnim danima Jugoslavije govore zanimljivi mali, sve učestaliji izložbeni i izdavački projekti (»Priča o teti Mandi« Ivane Pipal, »Mira, skica za portret« Jelene Jureše), a najambiciozniji novi pothvat javne televizije predstavlja netom otpočelo snimanje dramske serije »Crno-bijeli svijet« o životu jedne obitelji u osamdesetima, za koju je scenarij napisao Igor Mirković i čija jedna epizoda (a bit će ih dvanaest) stoji milijun kuna.
Čini se da ima neke simetrije u amplitudama nostalgičnog zazivanja bolje socijalističke prošlosti. Kad u Hrvatskoj zagusti, kad broj nezaposlenih na burzi probije još jednu psihološku granicu, kad se otkrije kako je još jedan lopov uništio još jednu tvrtku i nekoliko desetaka ljudi izbacio na cestu, tada će onaj očajnički vapaj, što ga je Dubravko Ivaniš zapakirao u poklič »Bolje, bolje je bilo prije, za druga Tite i partije«, biti pjevan višeglasno, a netko će i nujno kimati glavom na »Nostalgičnu« TBF, sa stihovima o tome kako »tu nikad neće bit pravde za one koji žele samo da žive i rade«...

Dvoboj sadašnjosti i prošlosti

Milan Kundera je, u knjizi eseja znakovitog naslova »Zavjesa«, ovako pisao o varljivosti iluzije o boljoj prošlosti, kojoj ni jedna sadašnjost nije dorasla. »Čovjek je odvojen od prošlosti dvjema silama koje odmah djeluju i surađuju: sila zaborava (koja briše) i sila pamćenja (koja preobražava).« Tako piše Kundera, pitajući se što se zbiva sa svim svjedočanstvima na kojima počiva historiografija, što se zbiva s našim uvjerenjima vezanima za prošlost, i što se zbiva sa samom poviješću na koju se svakodnevno referiramo – lakovjerno, bezazleno, spontano. »Iza tanka ruba neprijepornosti (nema sumnje da je Napoelon izgubio bitku kod Waterlooa) prostire se nepregledan prostor, prostor približnog, izmišljenog, izobličenog, pojednostavljenog, pretjeranog, neshvaćenog, nepregledni prostor neistina koje opće, umnažaju se poput štakora i postaju besmrtne.«
Kunderinim citatom započeti tekst o nostalgiji za humanijim komunizmom u Jugoslaviji – ima smisla.
– Česi su bili prvi narod koji je, zahvaljujući intelektualnom autoritetu Milana Kundere, napustio promatranje komunističke povijesti kroz prizmu metaforičkog »pakla«. Upravo je on izraze »komunistički pakao«, »četrdeset užasnih godina« i »četrdeset izgubljenih godina« nazvao »orvelizacijom vlastitih života«. Javnost je stalno podsjećao, primjerice u »Iznevjerenim oporukama«, kako je u skrivenim, disidentskim i alternativno-kulturnim zavjetrinama »komunističkog pakla« trajao zanimljivi, stvaralački, pa i sretni umjetnički i svakodnevni život. Još i važnije: ljudi su naprosto živjeli – rađali se, odrastali, veselili se i tugovali, smijali i plakali, bolovali i ozdravljali, ženili se i rastavljali, umirali, kaže Slaven Letica koji se ovom temom bavi u zanimljivom eseju znakovita naziva »Jugobolje«.
Žalimo li za osamdesetima zato jer nam je danas tako loše ili zato jer je prije trideset godina zbilja sve bilo bajno? Čini se da je žal za socijalizmom po mjeri čovjeka proporcionalan očaju hrvatskom sadašnjicom u kojoj se mnogi više ne osjećaju kao ljudi. Posrijedi je sustav binarnih opreka: mit o divnim osamdesetima biva hranjen (pop)kulturom upravo zato jer je drugo desetljeće novog milenija ovako užasno. Radi se o dvoboju sadašnjosti i prošlosti.

Osjećaj sreće i tuge

»Onaj tko kontrolira prošlost kontrolira i budućnost. Onaj tko kontrolira sadašnjost kontrolira prošlost.« Ovaj citat Georgea Orwella navodi dokumentarist Nenad Puhovski, direktor međunarodnog festivala dokumentarnog filma ZagrebDox, koji je prema Orwellovom distopijskom romanu »1984« još 1976. napravio istoimenu predstavu u Teatru &TD u Zagrebu.
– Bilo je to, dakle, u vrijeme mračnog totalitarizma. Stoga Tuđmanov progon »jugonostalgičara« vidim samo kao (još) jedan pokušaj kontroliranja prošlosti. Koji, naravno, nije uspio. Jer, bit nostalgije je istovremeni osjećaj sreće i tuge prema nečemu što je ne samo prošlo, već je i završeno, ma koliko to sebi ne priznali. I upravo taj osjećaj dovršenosti i neponovljivosti pruža neku vrstu sigurnosti, kaže Puhovski.
– Život u današnjoj Hrvatskoj, sa strašnim siromaštvom, grabežom za vlast, iznevjerenim očekivanjima, lažnim ideološkim »brandovima« i ogromnim strahom od budućnosti, samo je još jedna tužna repriza potrebe ukotvljavanja u prošlosti. Kada ćemo se, bez straha, otvoriti prema budućnosti ...?, postavlja Puhovski retoričko pitanje oko kojega se, zapravo, vrtimo od devedesetih.
O istovremenom osjećaju sreće i tuge, koji spominje Puhovski, ponešto je rekao i Aleš Debeljak, definirajući svoj odnos prema bivšoj državi.
– Odbacujem njezin federalni okvir i dominaciju jednog naroda, bolje rečeno jedne narodne elite. Odbacujem, naravno, i njen komunistički režim. Kada se to odbaci, onda na

KONFISKACIJA PAMĆENJA I JUGOBOLJE

Ideja jugonostalgičarstva prošla je velik put od ranih devedesetih do danas.
– Pojam jugonostalgičar smišljen je kao neka vrsta protestne i uvredljive hrvatske političke psovke. Pojavio se u plimi samoniklih pojmova kojima su političari i novinari početkom 90-tih godina prošlog stoljeća označavali pojedince koji nisu bili radosni zbog sloma komunizma, još i manje zbog raspada Jugoslavije, a najmanje zbog stvaranja hrvatske države. Nekoliko je pogrdnih skupnih imenica tih dramatičnih godina steklo najveću medijsku i političku slavu: jugonostalgičari (najraniju upotrebu pojma pronašao sam u jednom osječkom govoru Vladimira Šeksa), jugokomunisti i oficirska djeca.
Zato je sasvim u pravu Dubravka Ugrešić kad u eseju Konfiskacija pamćenja kaže kako je jugonostalgičar u Hrvatskoj početkom devedesetih godina prošlog stoljeća bila politička i medijska oznaka za »sumnjivog čovjeka«, »narodnog neprijatelja«, pa i »izdajicu«, kaže Letica.
Promjeni afektivnog naboja te riječi kumovala je baš Dubravka Ugrešić, jedna od idejnih začetnica projekta Leksikon Yu mitologije, svojevrsne postmoderne Biblije »jugobolja«.
– Zamišljen kao herbarij pozitivnih sjećanja, satkan na logici negdašnje filozofije sreće, on ne sadrži negativne, nekmoli zloslutne natuknice o svakodnevnom životu u Jugoslaviji, kaže Letica, koji jugobolje promatra blagonaklono, skoro iscjeljujuće.

ŽENSKO SJEĆANJE NA SOCIJALIZAM


Jesu li, onda, svi živjeli sretnije u »zlatnim« osamdesetima? Novija društvena istraživanja razotkrila su još jedan mit, onaj o boljem položaju žena u bivšem sistemu. Dijana Dijanić i Iva Niemčić u radu »Sjećanje žena na život u socijalizmu – prilog ženskoj povijesti« zapazile su da su mišljenja intervjuiranih žena – a razgovarale su s pripadnicama raznih generacija, ženama iz raznih zanimanja, krajeva – suprotstavljaju postavkama stručnjaka koji se bave socijalističkim razdobljem da je mogućnost zapošljavanja žena utjecala na promjenu patrijarhalnih odnosa u socijalističkoj obitelji i da je poticala veći politički angažman žena. Renata Jambrešić Kirin, znanstvena suradnica Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu, koja se intenzivno bavila socijalističkom kulturom pamćenja, govorila je na Subversive Festivalu, na primjeru ženskih sjećanja na socijalizam, o shizofrenoj slici tog doba koje karakterizira prijelaz iz neimaštine u doba relativnog blagostanja, prijelaz kinematografske u televizijsku kulturu, poraz agitpropovske rodne korektnosti pred seksističkim jezikom reklama.
Maša Kolanović se u knjizi »Udarnik! Buntovnik? Potrošač« bavi problemom odnosa hrvatskoga romana i popularne kulture od »formiranja druge Jugoslavije i uspostave socijalizma« do još nedovršenoga razdoblja tranzicije. Su-postavljajući ta dva razdoblja, ona odustaje od njihova suprotstavljanja i na tragu recentnih hrvatskih i inozemnih kulturalnih istraživanja, umjesto klasične binarne opreke postavlja mogućnost njihove percepcije kao složenoga i kontinuiranoga procesa. To je zanimljiv i spasonosno logičan pristup promišljanju mitova o prošlosti.


prostoru bivše Jugoslavije ostaju zlatna zrna nekadašnjih veza i međusobnih čitanja koja su osnaživala pojedinačne jake glasove. Glasove Danila Kiša, Mirka Kovača ili Meše Selimovića – pisaca koji su baštinili više od jedne tradicije. U tom smislu, biti jugobolnik znači biti bogatiji od onih koji nisu čeznutljivi ni za čim, pošto im ni do čega u prošlosti nije stalo, već žive u stalnom sada. A oni koji žive u stalnom sada sigurno se neće moći izboriti za budućnost, veli Debeljak.

Završilo zlatno doba

»Stari s bafama, stara s ogromnon trajnon/Sestra i ja cili umazan slajon/I sve je daleko i tajno/Al ditetu sve je sjajno/Znan i onda nije sve bilo bajno/Al pari mi se puno lipše/I ove kapi kiše ka da šapću "nikad više"«, pjeva TBF, od kojeg nitko u novijoj pop-kulturi nije bolje dočarao onu kombinaciju sretno-tužnog koktela emocija i malaksalosti pred neumoljivo dovršenom, prošlom vremenu.
Uvjerenje da je s promjenom ekonomskog sustava, u kojemu se Hrvatska nije snašla, završilo zlatno doba na ovim prostorima, dijele i mnogi mladi, rođeni devedesetih, koje s Jugoslavijom veže samo vitalni mit o ljepšoj prošlosti, ružičasti pogled unatrag. Ima u tome neke teško objašnjive tuge, očaja. Spoznala sam je nekidan, u usputom razgovoru s jednim mladim ugostiteljem iz Velike Gorice koji je pao žrtvom čudovišno halapljivog poreznog sustava. Govorio je s divljenjem o Milanu Bandiću, zagrebačkom gradonačelniku, rekao je da jedino njega poštuje od svih političara jer drugi kradu isključivo za sebe, a Bandić nešto da i narodu. Taj stripovski karikiran stav dobra je ilustracija još jednog vitalnog mita – onoga o dobrom diktatoru. Narodu treba čvrsta ruka, diktatura s ljudskim licem, vladar kojemu će se opraštati nedjela, nepotizam, korupcija, sve dok i narod osjeti nešto od blagodati – ljetovanje preko sindikata, svinjsku polovicu, subvencioniranu cijenu vrtića.
Darko Bavoljak, režiser dokumentarnog filma »Goli otok«, nije jedan od onih koji se utječe iluzijama – ni kad je riječ o osamdesetima, ni kad je riječ o devedesetima.

Postmoderna diktatura

– Samo ako površno gledamo mogli bismo zaključiti da je »ono vrijeme« bilo humanije i vodilo više brige o malom čovjeku, ali svi uzroci današnjeg materijalnog i moralnog stanja u društvu proizlaze iz tih vremena. Utopija socijalizma generirala je nesposobnost, nepotizam, korupciju i mnoge oblike ovisnosti o sistemu, kojih se do danas nikako ne možemo riješiti. Socijalističko »bestežinsko stanje« bez razvijene društvene kritičnosti i građanskog otpora, postalo je plodonosno tlo za sve laskavce i manipulatore koji su prigrlili Tuđmanov tip okrutnog liberalnog kapitalizma. Posljedica je da danas imamo društvo bez razvijenog sistema vrednovanja koje je odbacilo sve pozitivne, a zadržalo negativne aspekte »socijalizma«, dok je istovremeno odbacilo pozitivne, a zadržalo sve negativne aspekte »liberalnog kapitalizma«, zaključuje Bavoljak.
Oni koji su proživjeli socijalističku Jugoslaviju i životare u (zamalo) neoliberalno kapitalističkoj Hrvatskoj, slažu se oko jedne bitne razlike između ovog i onog vremena – prije je bila živa nada u bolje sutra, pogled u budućnost nije bio zamućen akutnom apatijom i cinizmom.

Osamdesetih je postojala budućnost, ili barem njezin privid. A kako je izgledao pogled na budućnost iz »onog vremena«? U »Evropskoj truleži« Mirko Kovač ovako sabire nade svoje generacije u to bolje sutra koje stalno izmiče.
– Nismo bili toliko naivni da bismo povjerovali kako će nakon pada komunističkih režima poteći med i mlijeko, ali smo se ipak ponadali, usprkos svim dvojbama, da više nećemo slušati one ubitačne tv komentare i prozivke ljudi koji drukčije misle ili pišu, da više nećemo morati podnositi tv teror partijskih kongresa i slike svakog predsjednikovog koraka, te da više nećemo trpjeti objede i uvrede osionih političara, jer ćemo ih sami birati i smjenjivati. Ne kažem da smo bili lakovjerni, ali smo barem maštali da će pluralizam rastjerati, kao kakvu historijsku maglu, cijelu jednu političku mitologiju, na kojoj su dugi niz godina predano radile tolike službe ulažući golemu energiju i sredstva. Kako sada stvari stoje, čini nam se da ćemo ponovo potezati teme iz starog repertoara, pogotovo stoga što su nove i demokratski izabrane vlasti sačuvale to dragocjeno naslijeđe, obogatile ga novim sortama i novim mitovima, piše Kovač o prijelazu iz, kako veli, »totalitarnog sustava u postmodernu diktaturu«. Čini se da su razlike između »onda« i »sad« u nekim stvarima jedva zamjetljive.
Umjesto zaključka, kojeg u ovoj temi ne može biti, još jedna strofa TBF-ove »Nostalgične«: »Iz ovog vrimena izlazin van/I zaranjan u neki davni, zaboravljeni san/U neki bolji dan, pun smija i vica/Di su sritni ljudi i njihova dica/I gledaju u sutra ozarena lica/Puni nade, u tom svitu pravde/Jednakosti, bratstva i slobode«.


Iz Novog Lista

-------------------------------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Jivatma in PanPogan

Teozofsko Društvo Jivatma
To Me
Apr 8 at 3:17 PM

Spoštovani (a) Borivoj,

vabljeni v TKBAK danes in v prihodnjih dneh!

Človek in njegovi žarki – ezoterična astrologija

Predavatelj: Luka Kovač, danes, 8.4. ob 19.uri

Podali se bomo na raziskovanje sedmih energij, sedmih kvalitet, ki s svojim prepletanjem dajejo pečat vsemu ustvarjenemu. Žarki, kakor so te energije poimenovane v delih Alice Bailey, so vzorci, arhetipske kvalitete, ki oblikujejo človekovo zavest in nas delajo za takšne, kakršni smo. Vedenje o sedmih žarkih je bilo v zgodovini vseskozi zavito v tančico skrivnosti. Namige o njih zanimivo najdemo v raznih legendah in bajkah, v obliki magičnega števila sedem. V bibliji so omenjeni kot »Sedem duhov pred prestolom«. Uho jih pozna kot sedem osnovnih tonov, oko kot šest osnovnih barv + bela. Čas je da odgrnemo tančice in pogledamo, kaj leži v ozadju vseh teh sedmernosti.

V drugem delu se bomo osredotočili na človeka in vlogo, ki jo znotraj njega igrajo žarki. Poskušali bomo odgovoriti na naslednja vprašanja. Kako nas določajo in kaj to pomeni? Zakaj smo na določenih žarkih? Kako si lahko pomagamo s tem, ko poznamo svoje žarke? Kako lahko določimo svoje žarke?

V tretjem delu si bomo ogledali zadnjih 5 žarkov:

Imena žarkov.png



O Rudolfu Steinerju in prevodih njegovih del

Predavatelj: Henrik Merzel, v četrtek, 10.4. ob 18.uri

Rudolf Steiner, avstrijski filozof, pesnik, pisatelj, prevajalec, * 27. februar 1861, Donji Kraljevec (Hrvaška), † 30. marec 1925, Dornach (Švica).

RSteiner.jpeg

Od mogočne zapuščine dr. Rudolfa Steinerja (1861-1925) in Samaela Aun Weorja (1917-1977) je v naših knjižnicah še malo prevodov njegovih del. Za mnoge Slovence se lava Steinerjevih besed še ni dovolj ohladila, mnogi pa znajo v izvirniku brati sporočila tega mogočnega raziskovalca duhovnih svetov, misleca, filozofa, urednika Goethejeve zapuščine, teozofa, ustanovitelja antropozofije, Waldorfske šole, pobudnika razvoja bio-dinamičnega kmetijstva, naravne medicine, arhitekta, sociologa,… modreca, človekoljuba, …

Meditacija ob polni luni v znamenju ovna - Praznik vstalega živega Kristusa

Predavatelj in voditelj meditacije : Aristid Havliček Tili, v torek, 15.4. ob 19.uri

Meditacija ob polni luni je namenjena gradnji omrežja luči in volje za dobrim v svetu. Zasnovana je na dejstvu, da energija sledi mislim in uporabi le-teh.

"Vstajenje je ključ za smisel sveta in predstavlja osnovno temo vseh religij. S silo Prenove upravlja Bitje, ki ga lahko simbolično in dejansko imenujemo Duh vstajenja. Ob polni luni Velike noči zahtevajmo prisotnost tega duha. Naša zahteva naj bo tako močna, da bo morala Hierarhija odgovoriti nanjo in osvoboditi delovanje Duha vstajenja v srcih vseh ljudi. Sile Prenove in Vstajenja prikličejo odgovor učencev Skupine služiteljev sveta. Ko postane njihova morala bolj trdna, ko se krepi njihova volja po dobrem in po življenju, se pojavi delovanje Duha prenove. Takrat vse več ljudi gleda z upanjem v prihodnost, verjamejo v možnost boljšega sveta, njihovo dobronamerno razmišljanje in emocionalne želje postanejo vse bolj praktične, njihova trdna odločenost in jasno razmišljanje so vse jasnejši, saj temeljijo na konkretnih dejstvih.Vstajenje duha v človeku in v vseh formah in kraljestvih je smoter evolucije, ki vključuje osvoboditev od materije in sebičnosti."
Celoten prispevek iz VODNARJEVEGA LISTA se nahaja na strani:

http://www.jivatma.si/gradiva/vodnajev-list/oven.jpg




Vabimo vas tudi na redne dogodke, ki potekajo v Teozoski knjižnici in bralnici Alme Karlin:

- vsak ponedeljek ob 19.00: Tečaj čudežev
- vsak petek ob 17.00: Krišnov večer
- vsak četrtek ob 19.00: Študijska skupina o Patanjalijevih sutrah
- vsako drugo nedeljo v mesecu ob 10.00: Sveta misa

----------------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Ko je Kristijan Morgenštem ?

antropozof i iznad svega čovjek...



Ko je Kristijan Morgenštern? Koji je njegov doprinos antropozofiji? Ovim mejlom pokušaćemo da damo određene odgovore.

Upućujem vas na link Wort Futurisa



http://wortfuturis.com/index.php?option=com_content&view=article&id=107newsflash



gde se kaže
: “Morgenštern, koji je umro 31. marta 1914., bio je spaljen nekoliko dana kasnije. Iz iskaza Rudolfa Štajnera, koji je takođe posle svoje smrti bio spaljen, zna se, da je za ljude sa materijalističkim sklonostima bolje da posle smrti budu sahranjeni u zemlju, dok je za duhovnije ljude bolje da budu spaljeni. Urnu sa Morgenšternovim pepelom sačuvao je Rudolf Štajner, koja je zatim preneta u novi Geteanum.”

Zahvaljujem se inicijativi Davora Bobeka da obeležimo ovu godišnjicu. I prilažem delove teksta iz njegovih mejlova.

Također, ova 2014. godina je na određeni način u znaku Christiana Morgensterna, zbog 100-godišnjice njegove smrti (31.03.), možda ne bi bilo na odmet i u tome smjeru pronaći ponešto i prezentirati svim prijateljima.Vjerujem da i u Beogradu postoji njegova vrlo značajna knjiga "Našli smo jednu stazu" na njemačkome, pa kada bi netko preveo ponešto iz te knjige to bi bio veliki i dobar znak koji bi uputio na njega.Jer, po Rudolfu Steineru, Christian Morgenstern je onaj koji u duhovnome svijetu duše usmjerava ka - antropozofiji.


O Christianu Morgensternu prevedenih materijala ima relativno malo, "Pjesme s vješala" su satiričko-egzoternog tipa, da tako kažem, rado prihvačene od svekolike publike, beskrajno vrijedne i značajne, međutim ono glavno za antropozofe je svakako knjiga 'Wir fanden einen Pfad' gdje su pjesme o anđelima, arkanđelima itd. sve prožeto antropozofijom.
Ja imam jednu njegovu pjesmu:


Usamljeni Krist


Bdijte i molite samnom!

Duša je moja do smrti žalosna.

Bdijte i molite samnom!

Oči su vaše prepune sna -

Zar ne možete bdjeti?

Ja idem

Da posljednje svoje vam dam -

A vi spavate.

Usamljen stojim među usnulima,

Usamljen izvodim djelo

Najtežeg mi časa.

Bdijte i molite samnom!

Zar ne možete bdjeti?

Vi svi ste u meni,

Al' u kome sam ja?

Što znate o ljubavi mojoj,

Što znate o boli moje duše?

O usamljen, usamljen

Ja umirem za vas -

A vi spavate!

Vi spavate.



Christian Morgenstern


---------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

ZAVIST EGOISTE

... Jedina stvar koju je Stvoritelj stvorio naša je želja za primanjem, naš egoizam. To je naša bit. Ako naučimo kako "deaktivirati" svoj egoizam, obnovit ćemo svoju vezu sa Stvoriteljem jer ćemo, bez sebičnosti, ponovno ostvariti jednakost forme s Njim, kakva već postoji u duhovnim svjetovima. Obustavljanje egoizma početak je našeg uspona duhovnim ljestvama, početak procesa ispravljanja.

Ironični je humor Prirode u tome što ljudi koji teže sebičnim užicima ne mogu biti sretni... ... Ako imaš ono što želiš, više to ne želiš...

Niti jedna želja ili osobina nije po prirodi zla; način na koji ih koristimo čini ih takvima. Drevni kabalistiveć su rekli: "Zavist, požuda, i (potraga za) časti izvode čovjeka iz svijeta", odnosno iz našeg svijeta u duhovni svijet.

Kako? već smo vidjeli da zavist vodi do natjecateljskog raspoloženja, a natjecanje stvara napredak... ... U uvodu u knjigu ZOHAR, Ashlag piše da ljudi mogu osjetiti druge, zbog čega im nedostaje ono što drugi imaju. Kao rezultat toga, zavidni su i žele sve što drugi posjeduju, a što više posjeduju, to se praznijima osjećaju. Na kraju žele progutati cijeli svijet.

Konačno, zavist nas dovodi do toga da se ne možemo namiriti ni s čim manjim od Stvoritelja samoga. No tu se Prirodin humor još jednom poigrava s nama: Stvoritelj je želja za davanjem, altruizam. Iako nesvjesni toga, želeći preuzeti upravljačko mjesto i time postati Stvoritelji, mi zapravo žudimo postati altruisti. Stoga, kroz zavist - najzlokobniju i najštetniju osobinu ega - naš se ego sam usmrćuje, baš kao što rak uništava svog domaćina sve dok ne umre zajedno s tijelom koje je uništilo...

"Kabalisti opisuju egoizam na sljedeći način: egoizam
je poput čovjeka s mačem koji na svom vrhu ima kap
čudesno slatkog, ali smrtonosnog napitka. Čovjek zna
da je napitak otrovan, ali ne može si pomoći. On otvara
svoja usta, stavlja vrh mača na svoj jezik i guta..."



Napomena: Tekst priče preuzet od Michael Laitmana, PRIKRIVENA KABALA /vodič za mirniji život/, Zagreb, 2010.

lp, boro

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Dragi prijatelji,

javljamo vam se povodom Međunarodnog dana žena koji se obilježava 8. ožujka, podsjećajući na dugu borbu koja je prethodila ostvarivanju svih prava žena i njihove jednakosti u društvu, ali koja još uvijek nije u potpunosti ostvarena.

Prvi dani žena počeli su se obilježavati početkom dvadesetog stoljeća, a danas, na početku dvadeset i prvog, željeli bismo vam skrenuti pozornost i na problem ženskih životinja kojima su njihova prava uskraćena.

Pitanje 'slabijeg spola' nije toliko različito od pitanja tihe većine s kojom dijelimo ovaj planet. Radi se o životinjama koje nisu u stanju dići svoj glas i pokrenuti svoju vlastitu borbu za život bez eksploatacije. Te majke se i dalje svakodnevno iskorištavaju, djeca im se i dalje uvijek iznova oduzimaju, a pritom nemaju mogućnost nikakvog odabira i odluke o vlastitoj sudbini.

Iako je neravnopravnost spolova i dalje prisutna, ljudska vrsta je napredovala i danas je većina svjesna toga problema te osuđuje degradiranje žena na bilo koji način. S druge strane, svođenje životinja na puki predmet - sirovinu za iskorištavanje, smatra se nažalost normalnim i neupitnim dijelom svakodnevice.

Čitava industrija proizvodnje mesa, mlijeka, jaja i ostalih životinjskih proizvoda počiva upravo na iskorištavanju ženskog reproduktivnog sustava. Radi se o sustavnoj, institucionaliziranoj eksploataciji, dobro prikrivenoj i ne prepoznatoj, iako su žene same bile izložene sličnom tretmanu u prošlosti.

Reproduktivni sustav i tijela ženskih životinja smatraju se ekonomskim resursom, a njihovo iskorištavanje, poniženje, bol i patnja utječu i na razvoj naše svijesti o pravima i jednakosti.

Povodom Dana žena molimo sve da se na trenutak stave u poziciju onih čija su prava zanemarena i kojima sloboda još nije dana. Ugnjetavanje i nasilje jednaki su bez obzira na vrstu nad kojom se rade, a istinski se boriti za jednakost i prava svih ljudi možemo tek kada ista priznamo i drugim jednako svjesnim i osjećajnim bićima.

Molimo vas da pogledati kratki video 'Eksploatacija žena' koji smo ovom prigodom objavili na našem YouTube kanalu:
http://www.youtube.com/watch?v=vHWdp4Z8S3s

Možete i na našoj stranici pročitati članak u obliku intervjua 'Kad čitam feminizme, čitam veganstvo':
http://www.prijatelji-zivotinja.hr/index.hr.php?id=2493

Ako još niste našli vremena pogledati ga, preporučamo 'Najbolje predavanje koje ćete ikad poslušati':
http://www.youtube.com/watch?v=oBSiRTdLmp8


Srdačno,

vaši Prijatelji životinja


-----------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Spoštovani (a) Borivoj,

Novo duhovno leto je pred nami. Še malo in bo tudi uradno pomlad tukaj. In upajmo da ostane brez večjih presenečenj:)

Naj vam bo lep čas, koristen, ploden. Je čas idej, zamisli, rojevanja načrtov, prebujanja in vstajanja. A da bi slišali kaj nam je storiti, moramo stopiti v tišino in morda ujamemo kaj novega. Morda samo potrditev tistega, kar že vemo in s tem potreben potisk za sajenje in skrb za uresničitev namenjenega. A prisluhniti je potrebno, če želimo slišati.

DOBRODOŠLI v prostorih Teozofske knjižnice in bralnice Alme M. Karlin:

Lep pozdrav in vljudno vabljeni k udeležbi,
Teozofska knjižnica in bralnica Alme M. Karlin
______________



RASPORED PREDAVANJA U III MJESECU:

2.3.2014 Sveta maša Svobodne Katoliške Cerkve
4.3.2014 Teozofski večeri s Tilijem Havličkom
6.3.2014 Študijska skupina – O patanjalijevih sutrah
7.3.2014 Krišnov večer
10.3.2014 Predavanje: Tečaj čudežev
11.3.2014 Človek in njegovi žarki
17.3.2014 Meditacija ob polni luni
21.3.2014 Ostara – Predavanje in pogansko praznovanje pomladi
25.3.2014 Vprašanje odrešenja in vstajenja človeka
28.3.2014 Filmsko-operni večer Tannhäuser Wagner



Spletna stran: http://www.jivatma.si
Elektronski naslov: drustvo@jivatma.si

Obstoj in delovanje Teozofskega društvo Jivatma sta odvisna od donacij in prostovoljnih prispevkov, zato je vsak prispevek
dobrodošel. Možnosti prispevanja si lahko ogledate na naši spletni strani.
avatar

Oznake: Obrazovanje

DOMINACIJA...

Ideja dominacije nastaje iz kompleksa manje vriejdnosti. ljudi domniraju zato jer se boje, jer su nesigurni u sebe.

Postoji jedna poznata istočnjačka priča…slijep čovjek sjedi pod drvetom.
Dolazi kralja, dotiče mu stopala i pita:“Poštovani gospodine, gdje je put za glavni grad?“
Tada dolazi glavni kraljev ministar i, ne dodirnuvši mu stopala, upita slijepog čovjeka:“Gospodine, gdje je put za glavni grad?“
Iza njega dolazi policajac. On udari slijepog čovjeka po glavi i upita ga: „Hej, ti glupane, gdje je put za glavni grad?“
Kraljevo društvo izgubilo je put.
Kad su svi otišli, slijepi čovjek se počeo smijati.
Netko je sjedio pokraj njega pa ga upita zašto se smije.
Slijepi čovjek je rekao: „Gledaj, prvi čovjek mora da je bio sam kralj, drugi čovjek je vjerojatno bio njegov glavni ministar, a treći je bio jadni policajac.“
Čovjek se zbunio pa je upitao: „kako to znaš?
Pa ti si slijep!“
Slijepi čovjek je odgovorio:“ Po njihovu ponašanju…kralj je bio tako siguran u svoju superiornost da je dotaknuo moja stopala. Policajac se osjećao tako manje vrijednim da me je morao udariti. Mora da je bio u vrlo bijednu stanju.“
Nema potrebe za dominacijom, ne, uopće je nema!

Oznake: Obrazovanje

Rudolf Steiner: GOETENIZAM

... ta valičanstvena priroda koja neprestano razmišlja, iako ne kao čovjek već kao priroda... za razumijeti to, potrebno nam je razumijevanje "dijalektike".


GOETEANIZAM


... Goethe je bio onaj koji je prepoznao prirodu kao ono najviše iznad svega i koji
je isto tako dozvolio pojavljivanje duha iz prirode. Već kao jako mlad Goethe je kazao:
" Gedacht hat sie und sinnt bestaending" (Ona je mislila, i ona razmišlja neprekidno),
neprestano razmišlja, iako ne kao čovjek već kao priroda...
... Getenizam je izraz koji najviše volim koristiti za ono što podrazumijevam pod duhovno naučnim istraživanjem, jer je on zasnovan na zdravim temeljima razumijevanja stvarnosti, kako je to Goethe želio...
... Odmah iza ovih riječi slijede druge, koje pokazuju kako je Goethe dobro znao,
kada ljudsko biće probudi duh u sebi, ono također nalazi duh u svijetu, te sebe kao duh:



U prirode unutarnje biće -
Niti jedan stvoreni duh prodire.
Blaženi su oni kojima ona tek
Objavi svoju spoljšnju ljusku!
Ovo slušam, ponavljano, šezdeset godina
Ali, dođavola - samo tiho -
Priroda nema niti jezgru niti ljusku,
Ona je sve najednom,
Ponad svega, jednostavno promatraj sebe
Da vidiš, dali si ti sam jezgra ili ljuska!



... zbog natčulnog će čovječanstvo morati da se probudi, da bi ovo natčulno shvatilo u sebi. Da bi to uradio, čovjek ne treba da postane duhovni istraživač. Međutim moraju se ukloniti sve predrasude koje se postavljaju pred dušu, ako se želi razumijeti šta duhovna nauka hoće da izrazi iz ovakvog jednog Goetheovog stava...
... da bi se pokazalo da nešto mora biti izvućeno iz čovječanskog evolutivnog procesa, nešto što će dušu, najprije, probuditi u puni život.



" Ko god posjeduje Nauku i Umjetnost
Također ima i Religiju,
Koji ne posjeduju ništa od ovo dvoje
Bolje da ima Religiju!"



Tako bi se moglo kazati - kako moderni način mišljenja napreduje - da onaj koji iznađe
duhovnonaučne puteve će isto tako iznaći put istinskog religijskog života: a, onaj koji ne iznađe duhovnonaučni put će biti u opasnosti da izgubi religijski put, koji je tako potreban za budućnost čovječanstva.

Napomena: Preuzeto iz knjige Rudolfa Steinera, ZNANJE O NATČULNOM

------------

Oznake: Obrazovanje

DINAROIDI I SEKS: Tko nam je ukrao 'gonjanje'?

Jedan neobičan fenomen seksualnih sloboda na dinaroidnim područjima trajao je sve do početka 60-tih godina 20. stoljeća. Radi se o "gonjanju". Premda se o gonjanju rijetko govorilo, a još rjeđe pisalo od strane relevantnih stručnjaka (etnologa, povjesničara ili sociologa), ovaj je fenomen zanimljiv stoga što baca sasvim drugačije svjetlo na prosječnog hrvatskog Dinaroida, piše Portal Oko. Zdrava seksualnost, taj česti pojam modernog liberalnog društva pojavio se na Zapadu tek 60-tih godina 20. stoljeća. A kod nas "konzervativnih" Dinaroida on je trajao više od tisuću godina!


PIŠE: Šibenik IN • IZVOR: Portal Oko • KATEGORIJA: Zanimljivosti


Dakle, što je gonjanje? Ukratko, gonjanje je seksualna igra mladića i djevojke u ruralnim dinaroidnim krajevima koja se događala za vrijeme napasanja ovaca, rada u polju, a u nekim krajevima (Lika na primjer) čak i u kući za vrijeme prela. Na primjer, djevojka bi napasala ovce u brdu i pri tome zapjevala iza svega grla. Pjesmu bi čuo mladić (ne mora biti njen momak) koji bi joj ubrzo prišao te bi pojurio za njome. Ona bi se pretvarala da "bježi" i da se "otima" (zapravo sve je bila njena igra), onda bi je mladić ubrzo povalio na ledinu. Pri tome ju je mogao mijesiti koliko ju volja, ali nije smjelo doći do eksplicitnog seksualnog čina, jer to nije dozvoljavao moral dotične sredine. Ukratko, unatoč strogom moralu Katoličke crkve u ono doba, gonjanje je bila općeprihvaćena pojava kod ruralnih Dinaroida, prenosimo s Portala Oko.

Dok se ova vrsta gonjanja odvijala u Dalmatinskoj Zagori isključivo izvan kuće (polje ili brdo), u nekim drugim dinaroidnim područjima (Lika, na primjer), ovo se događalo i u samim kućama za vrijeme prela uz blagoslov roditelja i svakolike rodbine.
Sjećam se priče jednog čovjeka koji je negdje 50-tih godina kao mladić bio u jednoj ličkoj kući za vrijeme prela. Po njegovu pričanju, u kući su bili ne samo djevojke i mladići već također i roditelji djevojaka. Nakon rada, jela, pića i pjesme, ubrzo je nastalo gonjanje. Zapravo, nije se trčalo po kući već su se djevojka i njen partner jednostavno sklonili u neki kut i tamo se rastezali i mijesili uz puno odobrenje starijih ljudi, uključujući i djevojkine roditelje.

I ovaj čovjek, koji je bio nazočan ovome ličkom prelu, on se - po vlastitim riječima - u početku malo sramio jer je došao iz drugog kraja gdje se ovo nije događalo. Međutim, na nagovor roditelja jedne djevojke koju nitko nije "mijesio" te večeri, on se ipak dao na posao te na njenu radost kao i na radost njenih roditelja on ju je na kraju ipak dobro izgonjao.

U protivnom, bila bi sramota za djevojku i njenu obitelj jer bi puknio glas selom da su se sve djevojke izgonjale osim ove jadnice. I ovdje je, potsjetimo se, kao i u prijašnjem slučaju vladalo nepisano pravilo da nema seksa. Zanimljivo je napomenuti da se ovo uglavnom poštivalo. Bilo je doduše i rijetkih izuzetaka kada se mladić jednostavno nije mogao kontrolirati. Isto tako, trebala se poštivati i volja djevojke. Drugim riječima, ukoliko djevojki nije bilo do gonjanja onda je mladić trebao poštivati njenu volju. Onaj koji nije poštivao njenu volju, taj je nailazio na strogu osudu sela te ga je pratio zao glas cijeloga života.

Ukratko, unatoč sveprisutnom gonjanju, rijetko se događalo da djevojka zatrudni sve iz straha što će selo reći. Kad bi se ovo ipak dogodilo, onda je na nju padala isključiva krivnja. Sjetimo se samo Raosovih "Prosjaka i sinova". Tamo se Vrtirepka dala u neku vrstu gonjanja. Međutim, onaj vojnik nije poštivao pravila. Zašto? Najvjerojatnije je bio iz drugog kraja gdje se gonjanje nije prakticiralo. Njenu je želju za seksualnom igrom (tj. gonjanjem) ili krivo interpretirao ili se pak ponašao kao neki rijetki pojedinci koji su znali za pravila ali ih nisu poštivali. Ukratko, "sramota" je pala na "časnu" Kikaševu obitelj, poglavito na jadnu Vrtirepku kojoj je did Kikaš, svojoj ljubimici, predložio da se baci u bunar. Svojom smrću - po vjerovanju Kikaša - Vrtirepka bi se iskupila za svu sramotu koju je nanila obitelji.
Pismo biskupu fra Paškalu Buconjiću.

Don Ilija Drmić u knjizi "Župa Grabovica (kroz 150 godina (1831-1981)) (izdanje Kršćanske Sadašnjosti Zagreb i župnog ureda Grabovica 1981.) objavljuje jedno pismo iz Arhiva Biskupskog Ordinarijata Mostar (ABOM 79/1889.).
U tom pismu, napisanom 14. svibnja 1889. u Grabovici, župnik grabovički piše biskupu fra Paškalu Buconjiću:
"... Ako ove godine po krizmu dođete u ove župe, vrlo je potrebito da u ovoj župi govorite protiv Psovki, Gonjanju, Uskakanju, Nevođenju diece k misi, i nemolenju."
Paradoksalno je da baš jedan fratar dade najbolju poznatu definiciju gonjanja. U spomenutom pismu slijedi fratarski sažeta i precizna definicija gonjanja:
"Gonjanje jim je ovo, momak curu najnepoštenije stojećke, sjedećke, ili ležećke drpulja na sami, ili vidimice i očito na svakom miestu, prid svakom vrstom čeljadi, to kod njih niti je griešno, ni sramotno, ni zamirito, već momku i divojki kano potrebito, i dično."

Preuzeto sa BLOG.hr

---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

GEOMETRIJA BOŽANSKE ISKRE


(2) ZAŠTO NE ZNAMO VOLJETI (3) ZAŠTO BOLEST (4) KRATKA POVIJEST MAMINE OBITELJI (5) DIJETE ZNA BOLJE (6) MOJE BOLESTI I MOJI SNOVI (7) KAKO SAM «STEKLA» VIŠE BUDUĆNOSTI (8) MAMA, ZAŠTO SI UMRLA?! (9) MISLI POZITIVNO (10) NEGATIVNE EMOCIJE (11) KOLIKO PUTA SMO PONAVLJALI PRVI RAZRED (12) LJUDSKA ENERGIJA (13) CAKRE (14) POZITIVNA ENERGIJA ILI: «SVI MARŠ NA PLES!» (15) SVIJEST JE APSOLUTNO NAJJAČA SILA U UNIVERZUMU (16) OPET SAN (17) PRIJATELJI NISU ZAUVIJEK (18) PSIHIČKI VAMPIRI (19) MOJA PRIJATELJICA JE VAMPIR (20) ZAŠTO VOLIMO SVOJE VAMPIRE (21) DJETINJSTVO - ILI STRAH U KOSTIMA (22) TKO TE NAJVIŠE VOLI? MAMA (23) JE LI BOG POGRIJEŠIO KAD JE STVORIO EVU

Ezoterijska literatura jako naglašava i važnost pročišćenja emocija - odbacivanje svih negativnih emocija, a zadržavanje samo pozitivnih. Prihvatila sam doslovnu tu tvrdnju i krenula je ostvariti. Marljivo sam «ljuštila» iz svojih reakcija sve negativne emocije.

NEGATIVNE EMOCIJE

Borba između svjetla i tame

U tebi je samome.

Ovo nije svijet žrtvovanja.

Ti potpuno upravljaš svojim životom.

Ovdje si da vidiš gdje si u Svjetlu ,

Ali i da istražiš ostatke tamnih zakutaka

Kojima je namjera da unište Svjetlo. '

Tama je izbor.

Tama govori o poricanju Svjetla,

A ne o odsutnosti Svjetla.

(Emmanuel's Book)



Ezoterijska literatura jako naglašava i važnost pročišćenja emocija - odbacivanje svih negativnih emocija, a zadržavanje samo pozitivnih. Prihvatila sam doslovnu tu tvrdnju i krenula je ostvariti. Marljivo sam «ljuštila» iz svojih reakcija sve negativne emocije.

Koje su to uopće negativne emocije?

Strah, zavist, ljubomora, briga, osjećaj krivnje, krivljenje drugih, oholost, bijes, ljutnja, osveta, sebičnost, laganje, težnja ka savršenstvu, težnja da budemo uvijek u pravu, taština, pohlepa, zloba, okrutnost, prijezir, sebičnost,lijenost, dosada (osim «negativnih» emocija nabrojena su i ponašanja koja proizlaze iz njih).

Koje su pozitivne emocije i ponašanja?

Ljubav, iskrenost, radost, zadovoljstvo, opraštanje, skromnost, smirenost, kreativnost, osjećaj odgovornosti, sposobnost za suradnju.

Nije bitno što je pozitivna strana kraća. Lakše je upamtiti. Kažem da sam ljuštila negativne. Osnovno i presudno je ne sakrivati od sebe prisutnost negativnih emocija. Skrivanje se naziva «potiskivanje». Kad osjetimo neku od «negativki», bitno je identificirati je, priznati je: »Aha, tu si strahu, tu si brigo, tu si bijesu!». I onda naš izbor i naša odluka: »Tu si strahu, ali ti nisi ja. Odbacujem strah, nemam više strah»... I tako deset puta na dan ako trebai koliko dugo treba. Ali funkcionira ako je vaša namjera jaka. Ima i o tome hrpa knjiga, korisno ih je pročitati.

Jer, iskorjenjivati negativne misli, a ostaviti negativne emocije, je potpuno beskoristan trud. Ili mi gospodarimo emocijama, ili one nama. Na negativnim emocijama rastu samo negativne, destruktivne misli i lažne ideje, prividi svih vrsta, samoobmane i obmane.

Nema tablete, ili liječnika, koji to mogu obaviti umjesto nas. Potreban je pažljiv, marljiv, strpljiv i uporan rad. A rezultat vrijedi truda - to je premija na državnoj lutriji. Rezultati se vide već na početku procesa, što je zaista motivirajuće.

Nekako nema više neljubaznih službenika iza šaltera, nema lijenih prodavačica koje vas ne žele poslužiti, zločesti kolege prakticiraju na nekome drugom svoju zloću, a vas izbjegavaju. Partner se počne razumnije i ljepše ponašati, djeca se hoće družiti s vama... Pa onda ipak «bum!»; naletite na minu - netko se bijesno obruši na vas. Ne funkcionira? Funkcionira, funkcionira!

To vam je samo mali znak da u vašem nesvjesnom ima još puno bijesa.

Vaš bijes je privukao bijes onoga drugog. I onda nema: «On je ovakav, on je onakav, kako mi je to mogao učiniti? A ja sam tako dobra prema njemu!».

Smirite loptu, zahvalite u sebi «neprijatelju» što vas je podsjetio na čemu još trebate raditi, što vas je upozorio na to koje probleme još imate i tiho se izmaknite.

Jer, ne trebate podnositi njegov bijes, od toga nema koristi. Nije «naš neprijatelj« tu zato jer nas «nebo» kažnjava što se još nismo promijenili na bolje. «Nebo» nas samo podsjeća na naš zadatak kojeg smo se prihvatili. Zato nemojmo od neprijatelja praviti sudbinu koju moramo podnositi. Neprijatelj je samo znak na našem putu kojeg treba opaziti i shvatiti, a zatim otići dalje bez srdžbe i s nijemom zahvalnošću što smo nešto naučili.

Otkrila sam način kako ovaj postupak znatno pojednostavniti i ubrzati na raketni pogon, ali o tome u pravi tren. Ja sam išla ovim sporim načinom i moram reći da sam bila ponosna na sebe sa svakom malom pobjedom nad svakim malim, ili velikim, «negativcem». Život je svakim danom tekao sve skladnije, ljudi su bili sve ljubazniji, poslovi su se obavljali sve lakše i sve brže. Kad savladate zmiju negativnih emocija i majmuna negativnih misli u sebi, zapravo, čim počnete s tim procesom, život krene u ritmu valcera.

Možda bi bilo točnije reći - meni je tako krenulo!. Ipak, uvjerena sam da bi i vama. Nisam ja izmislila te ideje ni te metode. Poznate su odavna u psihologiji, ezoterijska misao ih popularizira na razne kreativne načine, a na koncu i sve religije govore isto. Kako u ovoj priči govorim samo o svome iskustvu, kažem samo to: provjerila sam, točno je, funkcionira.

Međutim, sve ovo ne funkcionira bez jednog uvjeta, a to je ISKRENOST; najprije prema sebi, a onda prema drugima. Totalna, apsolutna, bespoštedna iskrenost. Nema iznimki, nema opravdanja.

Oznake: Obrazovanje

EVO KAKO SE TO RADI U JAPANU


13 navika koje (ne)možemo nauciti od Japanaca

1. Japanska djeca svakog dana zajedno sa učiteljima čiste svoju školu kako bi se naučili poštivati čistoću, ali i rad.
2. Prosječno kašnjenje vlakova u Japanu je 7 sekundi godišnje. Vrijeme se poštuje.

3. Radnici koji vode računa o higijeni u Japanu se zovu "inženjeri zdravlja" i veoma su dobro plaćeni.
4. Japan praktično nema prirodne resurse, svake godine ga pogađa na stotine zemljotresa, ali je i pored toga druga ekonomija svijeta.

5. Hirošimi je bilo potrebno samo 10 godina da se oporavi poslije atomske bombe.

6. U Japanu se mobilni telefoni ne koriste u gradskom prijevozu, restoranima i javnim mjestima zato što to uznemirava druge ljude.

7. Đaci od prvog do šestog razreda u školi uče etiku u odnosu prema drugim ljudima.
8. Iako Japanci spadaju među najbogatije ljude na svijetu skoro nikada nemaju kućne pomoćnice ili dadilje. Roditelji se uvijek sami brinu o djeci.

9. Djeca u mlađim razredima nemaju ocjene. Cilj obrazovanja je prije svega građenje zdrave ličnosti.

10. U restoranima ćete videti ljude koji jedu točno onoliko koliko im je potrebno. Hrana se nikada ne baca.

11. Svatko tko ima psa mora nositi vrecice i počisti za svojim ljubimcem. Čistoća je dio japanske etike.

12. Poslije obroka u školi djeca uvijek peru zube!

13. Djeca u školama imaju pauzu za ručak od pola sata iako mogu zavrsiti obrok za mnogo manje. Važno je jesti u miru, smatraju u Japanu.


-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Obilježava se Međunarodni dan sjećanja na Holokaust

Zagreb, 27.01.2014., 07:51
Autor: B.V.


U svijetu se obilježava Međunarodni dan sjećanja na Holokaust. Obilježit će ga i hrvatski državni vrh.

Hrvatski sabor obilježit će Međunarodni dan sjećanja na Holokaust prigodnim programom. Programu će prisustvovati predsjednik Republike Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskoga sabora Josip Leko i predsjednik Vlade Zoran Milanović. Prigodne govore održat će predsjednik Vlade i predsjednik Sabora.

Dan sjećanja na holokaust i sprječavanja zločina protiv čovječnosti međunarodni je dan sjećanja kojim se želi podsjetiti na sve žrtve nacističkih režima tijekom Drugog svjetskog rata.

Papa opisao Kristalnu noć kao napad na židovsku 'veliku braću'

Ovaj se Dan obilježava diljem Europe, a u najvećem broju europskih zemalja za datum obilježavanja izabran je 27. siječnja. Na taj dan 1945. Crvena armija oslobodila je 7.500 zatvorenika koje su za sobom ostavili nacisti u koncentracijskom logoru Auschwitz u Oświęcimu u Poljskoj.

Tog se datuma ovaj Dan sjećanja obilježava i u Republici Hrvatskoj. Hrvatska je u studenome 2005. postala stalnom članicom Radne skupine za međunarodnu suradnju na području obrazovanja, sjećanja i istraživanja o holokaustu, a pojačana je osobito obrazovna djelatnost u tom smislu.

U Izraelu, koji Dan sjećanja na holokaust obilježava u proljeće, od ove se godine istoga dana obilježava Nacionalni dan borbe protiv antis

Oznake: Obrazovanje

NAJAVA NEOPHODNIH POTEZA
ZAŠTO UKIDAMO MALE ŠKOLE? U Hrvatskoj čak 324 osnovne škole imaju manje od 10 učenika!

Autor: Mirela Lilek

Objavljeno: prije 1 h i 2 min
inShare

Je li broj učenika kriterij za ukidanje, pitaju ravnatelji. Tada bi trebalo ukiniti 140 matičnih škola jer nemaju ni 150 đaka

Svaki učenik Područne osnovne škole Ribnik u općini na rubnom dijelu Karlovačke županije u nastavi koristi tablet, a ocjene se unose elektronički. Škola ima wireless mrežu i videokonferencijske mogućnosti i jedna je od samo 17 područnih i sedam matičnih škola u Hrvatskoj - od njih 2072 - uključenih u CARNetov projekt ‘Škole 2.0’ koji je Europska komisija proglasila jednim od triju najinovativnijih projekata u sklopu europske nagrade za inovacije u javnoj upravi.
VEZANE VIJESTI
Vijesti

MINISTAR JOVANOVIĆ 'Razumijem prosvjetare, ali na mene jedini ima pravo biti ljut ministar Linić'
NAJAVA MINISTRA ŽELJKA JOVANOVIĆA 'Ukidamo Kolektivni za 90.000 profesora'

Slaba kvaliteta

Ta je škola nemjerljivo odskočila od pedagoških standarda, a jedini joj je problem što bi mogla biti ukinuta jer je lani imala samo pet, a ove godine ima šest učenika.

U Vladi je u tijeku analiza postojeće mreže škola, a iz Ministarstva obrazovanja stižu najave o ukidanju matičnih škola s manje od 150 učenika, odnosno područnih s vrlo malim brojem đaka. “Ako imate školu koja ima pet đaka, to nije kvalitetno školstvo. Danas je drugo vrijeme - nekad, kad nije bilo kvalitetnih veza, možda je trebala škola i u najmanjem mjestu”, rekao je nedavno ministar Željko Jovanović.

Područna škola Ribnik uistinu jest u malome mjestu i od matične škole Žakanje udaljena je šest kilometara.

- Ako zatvorimo školu, uzet ćemo ljudima posljednju mogućnost za ostanak u ovome području jer škola nije samo centar obrazovanja. Cijela se zajednica okuplja oko škole. Njome njegujemo ovo ruralno područje, dajemo ljudima razlog da ostanu - izjavila je ravnateljica OŠ Žakanje Vesna Hajsan-Dolinar.
1222 područne škole

Prema podacima Zavoda za statistiku, Hrvatska ima čak 1222 područne škole. Od ukupno 2072 matične i područne škole, 393 imaju između 300 i 800 učenika, a 324 škole imaju manje od deset učenika. Još 391 škola ima između 20 i 50 učenika. Je li broj učenika dobar kriterij za ukidanje škola, pitaju ravnatelji. Po tom kriteriju, ukinuti bi trebalo oko 140 matičnih škola jer imaju manje od 150 učenika. Statistike državnog zavoda pokazuju da manje od deset učenika imaju škole na Žumberku, u Majuru, Voćinu, Povljani, Kijevu, Sućuraju, Lanišću, Slivnome, a cijeli niž mjestašca ima ih manje od 20.
Buđenje u zoru

OŠ Milana Langa u Bregani, primjerice, ima tri područne škole, od kojih u Novome Selu nastavu ove godine pohađa pet učenika, a u Noršić Selu 18. Da bi ih se obišlo, potrebno je prijeći 60 kilometara brdskih putova. Zbog toga škole u Noršić Selu i Novome Selu imaju status škola s otežanim uvjetima rada jer im je, zbog nadmorske visine Žumberačkog gorja, otežan prilaz.

Kad bi se pet učenika iz Novoga Sela preselilo u matičnu školu u Bregani, morali bi svaki dan putovati 52 kilometara. - Znate li što to znači za dijete? - pitala nas je mještanka. Zimi to znači dizanje prije 6 sati, 45 minuta hoda po mrklome mraku do autobusne stanice bez nadstrešnice i čekanje prijevoza koji po zimskim uvjetima ima više ima šanse zakazati nego doći. Lako je, dodala je, zatvoriti školu, no škola je selu život. Zatvorite je i zatvorili ste selo, rekla je.
‘Troškovi su nam manji nego obitelji u Zagrebu’

Ravnateljica područne škole Ribnik uvjerena je da u školstvu ima bezbolnijih i manje štetnih mjera na kojima se može uštedjeti , a ne na ukidanju malih škola. Održavanje škole u Ribniku na životu stoji, naime, mjesečno upola manje nego prosječno domaćinstvo u Zagrebu: griju se na drva pa ukupne režije u zimskim mjesecima ne premaše 600 kuna. Ravnateljica kaže da godišnje na grijanje potroše 3000 kuna. Uz jednu učiteljicu razredne nastave, ta mala škola ima spremačicu na pola radnog vremena. Cijepanje drava, košnju trave i druge domarske poslove obavljaju roditelji.

- Ukidanje ove škole dovelo bi do negodovanja stanovnika jer oni žele u svome mjestu imati školu - sigurna je ravnateljica.

Oznake: Obrazovanje

Kategorija: Zanima vas...

čipiranje djece- put prema totalnoj kontroli

VESTI IZ SVETA-ZDRAVLJE Maskota Čipi RFID na nacionalnoj turneji koja pomaže djeci da ublaže strah od implatacije !Obamina Vlada organizira turneju seminara po školama diljem Sjedinjenih Američkih Država , tijekom koje maskota Čipi RFID educira djecu o neophodnosti čipiranja




kampanja : Oduševljenje djevojčice maskotom Čipi RFID !

U nastojanju da odvoji mit od istine o federalnom programu implatiranja RFID čipova , kampanja za podizanje svijesti je pokrenuta na turneju u jednom broju javnih škola diljem naše zemlje . Operacija ima srdačnu animiranu maskotu , a nacrtani RFID čip se zove Čipi ( Chippie ) . Oni koriste ovaj lik pokazati svojoj mladoj publici prednosti koje ima RFID implant ispod kože .

Nakon odgledanih 30 minuta kapricioznog crtanog filma u kojem se prati Čipi tijekom jedne od mnogih njegovih avantura , tu je lutkarska predstava gdje se djeca potiču da postavljaju bilo kakva pitanja Čipija u vezi s RFID čipova ili procesa implantacije . Svako dijete napušta izložbu sa punjenom lutkom Čipi , bojanke i nekoliko informativnih letaka za njihove roditelje čiji sadržaj trajno ublažava strahove od čipovanja djece .

Mnogi od njih su dobili želju da implantiraju sebi čip na licu mjesta . " Osjećao sam to kao krajnju nuždu " , objasnio je Doug Walker , koji je prisustvovao nedavnom " Chippie " seminaru Ugljični županije , u Wyomingu školi . Držeći svoju malu oteklu lijevu ruku nosi malu rupu u kojoj je bila umetnuta igla rekao je on . " Sada mogu dobiti besplatno slatkiše svaki put kad s mamom odem u banku ili trgovinu ! " , On ponosno ističe . " Čipi je moj novi najbolji prijatelj koji živi u meni ! "

Volt Eisner , tvorac lika " Chippie " pozvan je da razgovara s roditeljima tijekom probnog leta marke nove kampanje . " Želimo uvjeriti roditelje da nema ništa za strah u realizaciji ovog novog programa . To je nešto što će neminovno imati svima koristi na duže staze i praktično ne postoje nedostaci . Ovo će stvoriti povišenu jednostavnost , udobnost i sigurnost u svim svakodnevnim transakcijama . Sa tehnologijom dostupni ovih dana , program je odavno trebalo obaviti . "



Igla i RFID implant

Uvedite Čipija - novog najboljeg prijatelja vašeg djeteta , koji živi u unutrašnjosti njegovog tijela

( Big Horn , Vajoming ) - Unutar slabo osvijetljene kafeterije stotine roditelja , učenika i nastavnika sjede gledajući ka bini zanemeli u očekivanju .. Debele baršunaste draperije kriju magiju koju trebate se odvije na ovom mjestu . Za magijom se čezne u ovoj zajednici , i sada se očekuje na rubu svog sjedala u publici .

Odjednom se džingl čuje iz školske liječničke ordinacije . Tišina u početku , zatim počinje ujednačen zvuk , pa optimistička melodija počinje ispunjava ogromnu blagovaonicu . Dječje uzbuđenje je opipljivo , ali ona i dalje šute , ustremljenog pogleda , ne želeći propustiti ni jedan trenutak emisije nakon početka .

Glazba dostiže svoj tempo i zavjese polako počinju da se otvaraju . Uzdisaji se mogu čuti iz publike , jer svjedoče o 7 stopala visokom liku , cilindričnog oblika , koji stoji u središtu pozornice . On počinje pjevati visoko komičnim glasom , i to je trenutak kada izbija apsolutna ludnica . Neka djeca se mogu vidjeti skaču gore - dolje i divlje vrište . Drugi tapšu rukama , nasmijano i pjevaju zajedno , već poznavajući pjesmu koja se sada jedva čuje iznad dreke i vriske nekoliko stotina presrećne djece .

Ovo je scena današnjeg prijepodneva u osnovnoj školi u Plymouth u mjestu Big Horn ( država Vajoming ) , prva postaja na nacionalnoj turneji Čipija ekipe i RFID svijesti . Čipi RFID uređaj je korporativno sponzorirana maskota za novi mandat Obaminog programa RFID implantacije . Njegova svrha je da navede djecu i tinejdžere na RFID , na zabavan i ne prijeteći način .

Čipi hladno odgovara na dječja pitanja i stišava sve nedoumice koje mogu imati u vezi s RFID implantata . Djeca kažu da uživaju u Čipijevom optimističkom stavu , i veseloj prirodi . Maskota bi mogla vrlo lako postići razinu slave među djecom koji imaju ljubičasti dinosaurus Barney ili Teletubbies ..

Mlađe generacije su izgleda posebno opčinjena njim na jednom nivou koji nadilazi čak i očekivanja menadžerskog tima odgovornog za distribuciju Čipijevih tematskih proizvoda tijekom kampanje .

" Čipi zaista odjekuje među malom djecom na alarmantnom stupnju " komentirao je Robert Howell , izvršni direktor marketinga i menadžerskog tima zaduženog za robnu liniju " Chippie " . " Imali smo težak period u pokušaju da održimo korak s potražnjom svih proizvoda koje proizvodimo . Kada smo stigli u prvu školu , sve naše zalihe su ispražnjene u roku od 45 minuta . "

" On je tako cool ! " , Rekao je Haris Brading student na Plymouth osnovnoj školi . " Toliko volim Čipija ! On je moj najbolji prijatelj na cijelom svijetu , a ja ne mogu čekati da mi se u stvarnom životu moj vlastiti Čipi implantira u ruku !

" Još jedna mlada djevojka s kojom smo razgovarali , rekla je da ona želi roza RFID kada postane dostupan . Onda je nastavila , " Volim dio DVD - ja gdje su svi mali Čipija našli domove u tijelima dječaka i djevojčica i svi su živjeli sretno do kraja života .

" Čipija nacionalna turneja traje mjesec dana , s početkom u Wyomingu , i završetkom na istoku , na Floridi .


nova kampanja : Čipi i Isus , ruku pod ruku , demantuju postojanje " Žiga zvijeri " !

Na nedavnoj konferenciji za tisak Čipi RFID je inzistirao : " Ja nisam žig zvijeri "

( Olimpijsko selo , Montana ) - Nakon kontroverzi oko Čipija RFID - a u prvoj polovici školske turneje nacionalno edukativnog seminara , Čipi i njegovi pravni zastupnici održali su konferenciju za novinare da očiste zrak povodom brojnih neukusnih navoda koji su nedavno rečeni o Čipija i njegovom kampu .

Čipi je trenutno na pola puta u okviru turneje koja ima izgleda žestoku opoziciju u pojedinim državama . Dana 11. studenog , kada je po dolasku u njihovom zakazanom terminu pojavljivanja u Tartara srednjoj školi , u Olimpijskom selu ( država Montana ) , Čipi i kompanija su suočene s gomilom razjarenih i konfrontirajućih demonstranata koji okružuju školu .

Unatoč prisustvu takvog intenzivnog neprijateljskog otpora , uspjeli su da u školi nastave s redovitom prezentacijom .

Publika je bila mnogo manja nego na prethodnim nastupima , ali ekipa je trebalo dati 110% bez obzira na odziv birača . Šou je ipak prekinut kada je žena u publici počela snažno da recituje stihove Biblije , optužujući Čipija da je on " žig zvijeri " . Ovo je izazvalo nekoliko djece u publici da se baci u histeriju , i show je morao biti otkazan .

Čipi je pokušao obavijestiti prisutne na konferenciji za novinare da su ove tvrdnje bile potpuno bezočna neistina. "Ja nisam žig zvijeri" Čipi je govorio njegovim visoko komičnim glasom, "Ja samo želim da održim Ameriku sigurnom !"

U povratku kući, Čipija ekipa je predstavila novu kampanju kojom guši staromodne i vjerske strahove. U njoj (na slici gore) se Čipi može vidjeti ruku pod ruku s Isusom Kristom .

Da li će se to dokazati kao uspješna taktika tijekom druge polovice Čipija turneje ? Pretpostavljamo da će samo vrijeme i razumijevanje praznovjerne kršćanske manjine pokazati kako će sve na kraju ispasti .

Oznake: Obrazovanje

Jedan čovjek, izumio je način za dobivanje vatre. Uzeo je svoje alatke i otišao k plemenu na dalekom sjeveru gdje je bilo vrlo hladno. Učio je tamošnje ljude kako mogu zapaliti vatru. Ljude je to jako zanimalo. Pokazao im je kako sve mogu koristiti vatru: za kuhanje, grijanje, itd.

Bili su mu jako zahvalni što ih je naučio kako mogu zapaliti vatru, međutim, prije nego što su stigli izraziti svoju zahvalnost, čovjek je nestao. Nisu ga zanimala njihova priznanja i zahvalnost - zanimala ga je samo njihova dobrobit. Otišao je u druge pleme, gdje je opet počeo ljudima pokazivati svoj izum. I tamo je to ljude jako zanimalo.

Njihovi svećenici mislili su da je zanimanje čak i preveliko jer su primijetili da je čovjek počeo privlačiti mase, a oni sami počeli su gubiti na popularnosti i odlučili su ga ubiti. Otrovali su ga, razapeli - predstavite si to kako hoćete. Bojali su se da će se sada ljudi okrenuti protiv njih ali bili su prepredeni.

Znate li što su učinili?

Dali su napraviti čovjekov portret i stavili su ga na glavni oltar u hramu. Alatke za paljenje vatre stavljene su ispred portreta, a ljude su poučavali kako se trebaju klanjati portretu i alatkama, što su stoljećima revno činili. Štovanje i čašćenje se nastavilo, ali vatre više nisu imali.

Gdje je vatra? Gdje je ljubav? Koja je i gdje je ta "droga" koju je društvo usadilo u vas? Gdje je sloboda? Upravo time se bavi duhovnost.

Anthony de Mello


Objavio: Sandi Starčić Bioenergija
Duhovna akademija: https://us-mg6.mail.yahoo.com/neo/launch?.rand=fdb8do8qmuvqp#mail
-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

26. rujan 2013
Da bi pročistio put duhovnog napretka čovječanstva Gospod se utjelovljuje s vremena na vrijeme.,,,,,,,,,,,,,,



Vjera rađa vjeru - Poruka za 23. rujna


Ne možeš igrati tenis ako tamo samo stojiš s reketom i loptom u ruci. Moraš podići reket i baciti loptu preko mreže.Moraš poduzeti akciju.
Tako je i s vjerom. Moraš nešto učiniti da bi sebi dokazao da ona djeluje kada živiš prema njoj.
Što više pokušavaš i shvaćaš da ona djeluje, postat ćeš sigurniji dok ne budeš spreman poduzeti svaki korak u vjeri bez oklijevanja, jer ćeš znati da ga poduzimamo zajedno i sve će biti moguće ako budeš voljan tako postupiti.

Moraš vjerovati u svoju sposobnost plivanja prije nego skočiš u duboku vodu, inče ćeš se utopiti.
Moraš vjerovati u sposobnost življenja u vjeri prije nego to učiniš.
Vjera rađa vjeru. Kako možeš znati možeš li Mi vjerovati dok ne pokušaš i to provjeriš?


e.c.
***

Unatoč odvajanju od vječnog Života, čovjek ima mogućnost živjeti snagom Božanskog Duha, već i sada u ovom tijelu.

Vjerom u darovani Život - koji je snažna Struja Duha Stvoritelja – Duša se stapa sa Duhom u Jedno, … biva se oslobođen ograničenosti ega.

Bez vjere u nadnaravni Život nemoguće je svjesno živjeti Život u potpunosti.

Tek vjerom u svoje vječno Porijeklo, može se graditi vjera u Stvarnoj Istini Duha Života.

Vjerom u djelovanje Duha i 'isprobavanjem' kako On djeluje, postepeno se otkriva Njegova snaga i moć. Polako se postaje sigurniji, sve dok se postane spreman djelovati u potpunoj vjeri bez oklijevanja, … u svakom trenu svjestan Izvora Energije Života.
k.
***
http://www.magicus.info/hr/magicus/tekst.php?id=99422


Preuzeto od Josipa iz Sombora

Oznake: Obrazovanje

Pokušaj danas biti jednostavno dobar čovjek.

Dobiveno od jedne dobre Duše...Hvala...!...izvor: facebook

Pokušaj danas biti jednostavno dobar čovjek.
Čovjek koji je prijatelj sa svim ljudima,
dobar i ljubazan,
bez posebnih zahtjeva,
bez ikakve teatralnosti...


Čovjek koji poznaje svoje slabosti,
svoje sklonosti,
svoja ograničenja...
Nemoj izgubiti pritom svoju odvažnost.
Zaboravi sebe i podnesi činjenicu da i ti možeš biti zaboravljen...

Budi otvorena srca,
nasmješi se drugima,
nemoj izgubiti strpljivosti na radnom mjestu...

...i nemoj misliti da oni koji drugačije misle nisu normalni...

Pokušaj svojom dobrotom biti blagoslov za druge, za one koji trpe, koji u svojoj napuštenosti traže bližnjega, ruku, srce.Lijepo i blagoslovljeno jutro ...

----------------

objavila draga IRIDA na linku - > www.magicus.info



lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

... Poplaviti, srušiti, zapaliti...

veliki pjesnik je bio i još mnogo toga...



GABRIELE D'ANNUNZIO

... Poplaviti, srušiti, zapaliti
banke
brade
predrasude
Smrskati sve oltare i pijedastle (...)
Razgraditi - kreirati s radošću
i plesati
i napijati se
u proslavama svih svetih
NE ŽELIMO MISTICIZME!
ŽIVJETI
ŽIVJETI ŽIVJETI
Gristi život bijelim zubima
ŽDERATI GA

Učiniti sve mogućim u usijanoj atmosferi genijalnosti - ludila (...)
Ovo vam vičemo mi MLADI u noći bezumnog plesa Svetog Vida.
Zato više vjerujemo u pijanca koji pleše na nesigurnim nogama
i pada na sred trga no u stotinu odlučnih mudraca u njihovim foteljama!


---------------




Gabriele D'Annunzio je bio podrijetlom iz Dalmacije[nedostaje izvor]. Rođen je u Pescari u Abbruzzu, kao sin bogatog zemljoposjednika i gradonačelnika grada čije je ime izvorno bilo Francesco Paolo Rapagnetta, a kojem je on poslije dodao prezime svog ujaka D'Annunzija.

U šesnaestoj godini mu je otac financirao objavu prve zbirke pjesama Primo vere. Od tada gradi karijeru pisca koji se ističe svojim slobodoumnim i lascivnim stilom, kao i načinom života.
Prije Prvog svjetskog rata boravi u Francuskoj gdje surađuje sa skladateljem Claudeom Debussyjem na Muci svetog Sebastijana kojeg je smatrao osobnim svecom-zaštitnikom.


---------------


lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Kako su 1969. znali da ćemo se baviti Referendumom i Zdravstvenim odgojem ?

Četvrtak, 28 Studeni 2013 12:32

Postoji izreka da "od stabala ne vidiš šumu". Ako su referendum o braku i zdravstveni odgoj (sa svojim povodima), te gender ideologija tek pojedinačno drveće - što je onda šuma?


Prije 45 godina, 20.ožujka 1969. su se poklopile dvije stvari: (1) jedan insajder establišmenta je volio previše pričati i (2) jedan doktor se oglušio na zahtjev da prestanu snimati i voditi bilješke - jer će im se reći nešto "off the record". Insajder je bio dr.Richard Day, a "neposlušnik" dr.Lawrence Dunegan. Devetnaest godina kasnije, 1988. neposlušni doktor je na temelju svojih zabilješki ispričao novinaru u magnetofon svoja sjećanja o izrečenome na konferenciji "Pittsburgh Pediatric Society" dana 20.03.1969. Niti jednog od dvojice doktora više nema, ostale su samo tri magnetofonske vrpce.

Mali ljudi smatraju kako se do sadašnjosti dolazi spontano. Vizija budućnosti koju je 1969. ispričao dr.Richard Day više izgleda kao plan - budući se dobrim dijelom zastrašujuće precizno ostvarila. Šezdeset devete je ova vizija sadržavala stvari na koje smo se već danas navikli. Za objektivno iščitavanje potrebno se je mentalno staviti u mlađe razdoblje vlastitog života - i tako poslušati teme koje dolaze iz 1969. (dijelovi transkripta skraćeni i presloženi radi preglednosti) (*):

-preusmjeravanje svrhe seksa: seks bez reprodukcije i reprodukcija bez seksa ;

-poticanje homoseksualnosti - u seksu "sve prolazi" ;

-seksualni odgoj i "pohotiranje" mladosti ;

-smanjivanje važnosti obitelji ;

-više vremena u školama - ali učenici neće ništa naučiti ;

-obrazovanje kao sredstvo ubrzavanja početka puberteta i evolucije ;

-nove teško dijagnosticirane i neizlječive bolesti ;

-sabotiranje lijekova protiv raka kao sredstvo kontrole stanovništva ;

-miješanje svih religija - stare religije će morati otići ;

-promjena Biblije kroz izmjenu ključnih riječi ;

-kontrola stanovništva ;

-dopuštenje za imati djecu ;

-kontracepcija univerzalno dostupna svima ;

-pobačaj kao kontrola stanovništva ;

-eutanazija i "pilule za umiranje" ;

-ograničavanje pristupačnosti medicinske skrbi zbog lakšeg eliminiranja starijih osoba ;

-kontroliranje tko ima pristup informacijama ;

-neke knjige će naprosto nestati iz knjižnice ;

-promjena zakona zbog promicanja moralnog i društvenog kaosa ;

-poticanjem zlouporabe droga stvoriti atmosferu džungle ;

-promicanje alkohola ;

-potreba za više zatvora, te korištenje bolnica kao zatvora ;

-smanjenje američke industrijske prevage ;

-globalna međuzavisnost država ;

-patriotizam je nepoželjan ;

-gubitak posla = gubitak sigurnosti ;

-sport za djevojke zbog potiskivanja ženstvenosti ;

-seks i nasilje usađivati kroz zabavu ;

-ograničenja putovanja i usaditi ID kartice (čipiranje);

-kontrola hrane ;

-kontrola vremena ;

-krivotvoriti znanstvena istraživanja ;

-korištenje UN-a (cilj opravdava sredstvo) ;

-rat pogodan za kontrolu populacije ;

-korištenje terorizma kao sredstva kontrole ;

-televizori koji vas gledaju ;

-vlasništvo nad vlastitim domom će biti stvar prošlosti ;

Detalji transkripta o nekoliko aktualnih tema (ostale potražite sami):

Preusmjeravanje svrhe seksa: seks bez reprodukcije i reprodukcija bez seksa

(kada se u tekstu kaže „on“, misli na dr.Richard Day-a)

-Rekao je da populacija raste prebrzo. Broj ljudi koji žive u bilo kojem trenutku na planetu mora biti ograničen ili ćemo ostati bez prostora za život. Mi ćemo prerasti našu opskrbu hranom, te prekomjerno zagađujemo svijet našim otpadom (...) Rekao je da seks mora biti odvojen od reprodukcije. Seks je previše ugodan, a nagoni su prejaki da ga se ljudi odreknu. Kemikalije u hrani i opskrbi vodom (da se smanji seksualni nagon) nisu praktični. Strategija je stoga ne umanjiti seksualne aktivnosti, nego ih povećati, ali na način da ljudi neće imati djecu.

Poticanje homoseksualnosti - u seksu "sve prolazi"

-Homoseksualnost će se poticati. "Ljudima će se dati dopuštenje da budu homoseksualci". Tako je izjavio. Oni to neće morati skrivati. (...) Sve će biti dozvoljeno. Seks i razmnožavanje će se odvojiti. Imat ćete spolni odnos bez reprodukcije, a zatim tehnologiju za reproduciranje bez seksa. To će biti učinjeno u laboratoriju.

"Mi idemo u promicanje homoseksualnosti."

"Svjesni smo da je to bizarno abnormalno ponašanje. Ali, to je još jedan element u zakonu džungle, jer ljudi koji su dovoljno glupi da idu s tim, nisu vrijedni nastanjivati planet i nestat će" .

"Ako ste dovoljno glupi da prihvatite naše promicanje homoseksualnosti ne zaslužujete mjesto i bit ćete eliminirani prije ili kasnije. Mi ćemo vas se na taj način osloboditi. Mi ćemo izabrati... ljudi koji će preživjeti će biti oni koji su dovoljno pametni da ne podlegnu našoj propagandi".

Smanjiti važnost obitelji

-Obitelj će biti ograničena u veličini. Neće biti dopušteno više od dvoje djece. Razvod braka će biti olakšan i raširen . Većina ljudi koji će se vjenčati, vjenčat će se više nego jednom. Sve se više ljudi neće uopće vjenčavati. Nevjenčani će ostati u hotelima, čak i živjeti zajedno. To će biti vrlo učestalo - nitko neće postavljati pitanja o tome.(...) Više žena će raditi izvan kuće. Više muškaraca će biti premješteno na rad u druge gradove, a na svojim poslovima muškarci će putovati. Dakle, tako će biti teže za obitelji da ostane zajedno. To bi moglo učiniti da bračni odnos bude manje stabilan i manje će biti spremni imati djecu. (...)

No, jedan od neto učinaka (...) je stvoriti nestabilnost u obitelji. Ako i muž i žena rade, i jedan partner dobiva premještaj, drugi se ne može lako prebaciti. Dakle, ili čuva svoj posao i ostaje dok drugi odlazi, ili odustane od posla i riskira da se ne zaposli na novoj lokaciji.

Obrazovanje kao sredstvo za ubrzavanje početka puberteta i evolucije ,

-Ubrzavanje početka puberteta. Rekao je to u vezi sa zdravljem, a kasnije u vezi s obrazovanjem, te povezivanje s ubrzavanjem procesa evolucijske promjene. Bila je izjava: "Mislimo da možemo pogurati evoluciju brže u smjeru kamo želimo ići."

Seksualni odgoj i "pohotiranje" mladosti ;

-Seksualni odgoj treba djecu rano zainteresirati, čineći vezu između seksa i potrebu za kontracepcijom rano u njihovom životu, čak i prije nego postanu aktivni (...)

Nove teško dijagnosticirane i neizlječive bolesti ;

-On je rekao da će biti novih bolesti koje nitko prije nije vidio. Biti će ih vrlo teško dijagnosticirati i bit će neizlječive - barem duže vremena. Nije to elaborirao, ali sjećam se, nedugo kad sam imao zagonetnu dijagnozu da sam se zapitao "Je li to ... ono o čemu je govorio?" Nekoliko godina kasnije, kako se u konačnici razvio AIDS, ja sam pomislio da je AIDS bio barem jedan primjer onoga o čemu je govorio. I sad mislim da je AIDS vjerojatno proizvedena bolest.

Miješanje svih religija - stare religije će morati otići

-"Religija nije nužno loša, puno ljudi izgleda da treba vjeru, s misterijima i ritualima - pa će imati vjeru."

Ali glavne današnje religije se moraju promijenjati jer nisu u skladu s promjenama koje dolaze. Stare religije će morati otići. Pogotovo kršćanstvo. Nakon što se sruši Rimokatoličku crkvu, ostatak kršćanstva će lako pasti. Tada će nova religija biti prihvaćena u cijelom svijetu. Uključivat će ponešto od svake stare da bi je ljudi lako prihvatili.(...)

***

To je jezik 60-tih i zbog toga ne krivite „glasnika“. Mnoge od ovih tema možemo danas lako prepoznati. Dobar dio smo prihvatili kao normalne i borili bismo se za njih kao napredna civilizacijska postignuća. Neke nam izgledaju kao fantaziranje teoretičara zavjere. Međutim, većina od njih zvuči jako loše za sve koji ne pripadaju eliti. U nekim točkama ovaj dijabolični plan djeluje idealistički - pokušalo se ali nije (još) uspjelo. U većini točaka se realizirao u nekom obliku. Pokušajte sve do čega se došlo u realizaciji plana vidjeti očima Nezapadnjaka. Nakon agresivnog naturanja ostalim kulturama nije teško zamisliti kako će uskoro svaki bijeli turist postati legitimna meta – jer, kako da nas razlikuju kad ćemo im se svi gaditi?

Iščeprkalo se dosta nezgodnih gender/LGBT stvari („Gay Manifesto“, „Stražnja strana – igre s guzom“, „Folsom Street Fair“, „Up Your Alley Fair“, „Masha Gessen: Gay Mariage Fight is a Lie to Destroy Marriage“...). Ovaj transkript je „karika koja nedostaje“ da bi sve dobilo smisao. Jer do sada baš ništa nije imalo smisla.

Ne narod, nego bogata utjecajna elita promovira isključivo jednu manjinu (nikako ekonomski najslabiju). Krivnju da nismo suosjećajni nabijaju nam bogataši koji nisu do bogatstva došli suosjećanjem. Plaćaju „poštenim“ političarima, sucima i medijima da provode LGBTeror. To ne rade zbog glasova ili prodaje, budući da LGBT-manjina je manjina i u smislu mogućih izbornih glasova i potrošačkog udjela. Ništa nije imalo smisla. Sve do transkripta s proročanskim riječima iz 1969. Dakle, Sve to je zbog depopulacije. I sada sve ima smisla - to je „karika koja nedostaje“. Zašto baš sada? Globalizacija je Zapad ostavila bez zaposlenja i domova, te smo sada najslabiji. Očito je da smo zamjenjivi, te su odlučili „ugasiti svjetlo“ u zapadnom krilu svoje globalne palače „da se ne troši struja“.

Kada vas proglase zaostalima, samo se sjetite rečenice svjetskih vladara iz 1969.:“ „Ljudi koji će preživjeti će biti oni koji su dovoljno pametni da ne podlegnu našoj propagandi".

Kada vidite paradu ponosa ili LGBT-izjave, sjetite se NWO-rečenica starih 45 godina: „"Ako ste dovoljno glupi da prihvatite naše promicanje homoseksualnosti, ne zaslužujete mjesto (na planetu). Svjesni smo da je to bizarno abnormalno ponašanje. Ali, to je još jedan element u zakonu džungle, jer ljudi koji su dovoljno glupi da idu s tim, nisu vrijedni nastanjivati planet i nestat će"

Puno više ćemo se susretati s njihovim hetero-navijačima koji će svojim liberalnim odgojem regrutirati nove homo, ne znajući da podvode svoju vlastitu djecu u slijepu genetsku ulicu. Oni misle da ih LGBTeror ne može ugroziti. Njih neće, ali im potomke hoće. Mi zatucani ćemo dotle odgajati tako da nam geni prežive.

Ipak je sve zbog novca: Da bi bogatima bilo bolje. Sada mi je lakše biti „zaostao“. Svjestan sam da ću morati više vremena provoditi sa svojom djecom – kako bismo opstali. Jednom sam napisao da će u budućnosti najvredniji biti voda, nafta i djeca. Sada mislim da će to biti voda, djeca, pa nafta. Nafte baš i nemamo, zato čuvajmo vodu i djecu.

Da li sam indisponiran? Ne, samo sam zaprepašten koliko je to sve veliko. Međutim, sve više ljudi se budi. Bit će još važnije razgovarati s ljudima oko sebe. Onima koji se inače protive GMO, farmaceutskom lobiju, bankaroidima i NWO treba ukazati kako je sve povezano. Ne možeš istovremeno istome zviždati i pljeskati. A to činiš ako si protiv GMO, a veseliš se istospolnim brakovima. Ne možeš protestirati protiv bankara i Wall Streeta a pomagati im u master-planu depopulacije. Ne možeš biti protiv cjepiva i farmacije, a podupirati (homo)seksualizaciju društva. Sve je povezano. Svakom poznaniku trebamo proslijediti informacije kojih nema u medijima, pa neka sam donese zaključak. Svaku pojavu neka sam analizira u svjetlu kako je uvijek sve zbog novca. I očito, zbog depopulacije za korist bogatih. Ovo je „karika iz 1969. koja nedostaje“ da sve poprimi smisao.


(*) Izvor: http://www.overlordsofchaos.com/html/new_order_of_barbarians.html


M.M.

---------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Spoštovani (a) Borivoj,

December je pred nami in s tem tudi zadnji mesec letošnjega leta, v katerem vas vabimo
na zanimive dogodke raznoterih tem. DOBRODOŠLI v prostorih Teozofske knjižnice in bralnice Alme Karlin:

---------------

1.12.2013 SVETA MAŠA SVOBODNE KATOLIŠKE CERKVE
2.12.2013 Tečaj ASHTANGA JOGA
3.12.2013 Predavanje: BELA MAGIJA
5.12.2013 Študijska skupina: PATANJALIJEVE SUTRE O JOGI IN UMETNOSTI KONCENTRACIJE, KONTEMPLACIJE IN MEDITACIJE
5.12.2013 Tečaj: ASHTANGA JOGA
7.12.2013 Seminar: POSTAVITEV DRUŽINE
10.12.2013 Z MEDITACIJO V SKRIVNOST BOŽIČA – Teozofski večeri s Tilijem Havličkom
12.12.2013 Predavanje: POT V PEKEL IN NAZAJ
13.12.2013 Filmski večer: FOR WHOM THE BELL TOLLS (Komu zvoni?)
14.12.2013 VRELEC MODROSTI (Tibetanske vaje)
16.12.2013 Predavanje: SEDONA METODA
17.12.2013 Predavanje: EZOTERIČEN POGLED NA BOŽJE ROJSTVO

--------------

Lep pozdrav in vljudno vabljeni k udeležbi,
Teozofska knjižnica in bralnica Alme M. Karlin


Lp, Borivoj

Oznake: Obrazovanje

Magnetizam gluposti

prava knjiga koja mi je pristigla u ruke u pravo vrijeme...

MAGNETIZAM GLUPOSTI


...Glupost postoji, to vjerojatno možemo vidjeti dovoljno "jasno i razgovjetno" -
a demon koji tvrdi nešto obratno nije lukav, nego glup....
... ukoliko je "Glupost" doista glupa, njezin bi osnovni zaključak trebao biti
njezino vlastito nepostojanje, budući da je jadna od osnovnih karakteristika
glupana svih vrsta, a i razlog zašto su nam mrski, upravo u tome što uvijek
smatraju kako je sve tako lijepo i razumno sređeno...
... Što je kriterij da nešto možemo označiti kao glupo?... iznaći zajednički
nazivnik za neizmjerno bogatstvo tipova bedastoće... ... glupost se podvrgava
pojmu identiteta... ... "obični bedak" koji svojim postojanjem nepobitno dokazuje
kako postoji i dobra stara glupost "nemanja pameti". Bedakov mozak, makar
i nije ugrožen "lučevinom crne žući" jednostavno ne funkcionira... ... Bedaci i
budale mogu biti iste osobe, a obično i jesu: sve budale nisu bedaci, ali zato
su gotovo svi uspješni ljudi, pa i onda kada imaju nešto zdrave seljačke lukavosti,
ujedno i budale...



Čitam knjigu Aleša Bunta, MAGNETIZAM GLUPOSTI, od Platona, Erazma
Roterdamskog, Alan Forda, u izdanju naklade LJEVAK d.o.o. izdane u Zagrebu, 2012.



Napomena: Tek sam na 25-toj stranici, danas je 25.11.2012. godine
i dobro, mi idemo dalje sa izučavanjem ove nadam se odlične knjige.



lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Kulturne navike u Hrvata

trečina Hrvata ne voli knjige...


EUROBAROMETAR ISTRAŽENE I USPOREĐENE KULTURNE NAVIKE U EUROPSKIM ZEMLJAMA

Trećina Hrvata ne voli knjige, a 45 posto ih se grozi opere


Hrvati su znatno manje od Europljana zainteresirani za kulturna događanja, a kao glavni uzrok tomu navodi se nedostatak interesa (45 posto), vremena (18 posto) i, u manjoj mjeri, novca (14 posto)


ZAGREB » Na uzorku od tisuću ispitanika Eurobarometar je dokazao da su Hrvati znatno manje od Europljana zainteresirani za kulturna događanja, a kao glavni uzrok tomu navodi se nedostatak interesa (45 posto), vremena (18 posto) i, u manjoj mjeri, novca (14 posto, jednako kao i prosjek EU-a).
Istraživanje je pokazalo i da više od 45 posto građana Hrvatske nikada ne koristi računalo kako bi se informiralo o kulturnim događanjima, čitalo članke o kulturi, interaktivno posjetili muzeje i galerije, čak i slušalo radio, gledalo TV ili kupovalo knjige, CD-ove ili ulaznice za kino.
U posljednjih 12 mjeseci samo 58 posto Hrvata pročitalo je bar jednu knjigu, u kinu ih je bilo njih 34 posto, a u posjetu galeriji ili muzeju 29 posto. U javnoj je knjižnici bilo njih 31 posto, u kazalištu 22 posto, a balet ili operu pogledalo je 12 posto ispitanika.
Europska povjerenica za obrazovanje, kulturu, višejezičnost i mlade Andrula Vasiliu, reagirajući na rezultate istraživanja, izrazila je zabrinutost zbog toga što se manje Europljana uključuje u kulturne aktivnosti, dodajući da to zahtijeva novi oblik angažmana vlada. Gledano prema učestalosti bavljenja kulturom, bez obzira na oblik kulturnih aktivnosti – od čitanja do odlaska u muzeje, najbolje su plasirane zemlje sa sjevera EU, a predvode ih Švedska, gdje 43 posto ispitanika svoje sudjelovanje u kulturnim aktivnostima ocjenjuje kao visoko ili vrlo visoko, Danska (36 posto) i Nizozemska (34 posto). Na drugoj strani su Grčka, gdje samo 5 posto građana smatra da je vrlo prisutno u kulturnim događanjima, Portugal i Cipar (po 6 posto), Rumunjska i Mađarska (po 7 posto) te Italija i Hrvatska (po 8 posto). Čak 44 posto građana Hrvatske izjavilo je da ih kultura uopće ne zanima ili da ih zanima malo. U kategoriji

Čak 79 posto Hrvata ne piše, ne pleše, ne pjeva, ne svira

Najaktivniji u kulturi su Danci jer je 74 posto njih u 2012. sudjelovalo bar u jednoj kulturnoj aktivnosti. Najmanje u kulturnim aktivnostima sudjeluju u Bugarskoj (14 posto anketiranih), na Malti (18 posto), u Italiji (20 posto) i Mađarskoj (21 posto). Kada je o Hrvatskoj riječ, u proteklih godinu dana 7 posto ispitanih je plesalo, 5 posto snimalo film ili fotografiralo, 9 posto je pjevalo, 4 posto slikalo ili izrađivalo skulpture, 6 posto je sviralo neki instrument, 4 posto pisalo pjesme, eseje, priče i slično, a dva posto ih je glumilo ili statiralo u filmu. Ničim od navedenog nije se bavilo čak 79 posto ispitanih u Hrvatskoj i 62 posto u EU nezainteresiranih za kulturu prednjače osobe starije od 40 godina, no zabrinjava da gotovo 40 posto Hrvata od 15 do 39 godina nema apsolutno nikakav interes za kulturna događanja ili je njihov interes izrazito mali.
Zbog visokih cijena ulaznica 21 posto Hrvata ne ide u kino, a 20 posto zbog istog razloga ne može otići u kazalište iako to želi. Nezainteresiranost za čitanje knjiga zabilježena je kod 31 posto ispitanih, a 45 posto njih izjavilo je da im ne pada na pamet pogledati operu ili balet. Nikakav interes za odlazak u knjižnicu nema 38 posto građana, a u muzej ili galeriju njih 39 posto. Za čitanje knjiga, iako to želi, vremena nema čak 41 posto građana Hrvatske. Istovremeno 44 posto Europljana nema vremena za čitanje knjige, 37 posto za razgledavanje kulturnih spomenika, a 30 posto za odlazak u kino (u Hrvatskoj za kino vremena nema 28 posto građana). Istraživanje je obuhvatilo gotovo 27.000 ljudi iz EU, a broj ispitanika kretao se od 500 u manjim članicama (Malta, Cipar i Luksemburg) do 1.300 u Velikoj Britaniji i 1.500 u Njemačkoj.

Eduard SOUDIL

Preuzeto iz Novog Lista

---------------

lp, borivoj

Oznake: Obrazovanje

Helenistički svijet

Jerko Grgić

Helenistički svijet

Helenističko razdoblje u povijesti započelo je osvajanjima Aleksandra Makedonskog 334. g.pr.Kr. i predstavlja vrijeme vojne i političke dominacije grčkih Makedonaca na području Mediterana te Bliskog i Srednjeg istoka. Političku dominaciju Makedonaca nad ostalim narodima od Egipta i Sirije sve do Indije, pratit će grčki, odnosno helenski kulturni utjecaj. Oni će svoje mjesto na svjetskoj pozornici postepeno ustupiti pred rimskim i partskim osvajanjima početkom I. st.pr.Kr.
Period helenizma označava vrijeme povezivanja i prožimanja različitih kultura i religija Istoka i Zapada, praćeno stišavanjem vjerskih netrpeljivosti i nacionalnih ili plemenskih podijeljenosti. Uslijedile su brojne migracije stanovništva, osnivanje novih gradova i država, te postepeno premještanje kulturnih središta iz Grčke i Mezopotamije na područje Sirije i istočnih obala Mediterana, napose u novoizgrađene ili obnovljene gradove Aleksandriju, Antiohiju, Seleukiju, Pergam, Efez, Milet, Tarz, Smirnu, Prijenu, ali i brojne druge. Računa se da je u to vrijeme na području između Egipta i Indije niklo više stotina novih gradova. Ovi gradovi nisu bili građeni samo za obranu i sklonište, niti su nastali postupnom izgradnjom oko obrambenih kula. Podizani su planski, s ulicama koje se križaju pod pravim kutom i podjelom na četvrti imali su svoje vijećnice, kolonade, parkove, sportske centre, kazališta, odeone, učilišta, itd. U Pergamu i Aleksandriji izgrađena su prva sveučilišta, poznati muzeumi, kulturne institucije s knjižnicama, zoološkim i botaničkim vrtovima, radionicama, kabinetima i stanovima za učenjake. Pretpostavlja se da je Aleksandrijska knjižnica na svom vrhuncu sadržavala zbirku od 700 000 svitaka, a Pergamska oko 200 000. Poznato je i da su makedonski i sirijski kraljevi imali značajne knjižnice.
Većina novih gradova izrasla je na križanjima trgovačkih puteva. Istočnjački osjećaj za udobnost i raskoš postepeno je osvajao zapadni svijet. Pojavili su se zahtjevi za sve finijom odjećom, namještajem, posuđem… Trpeza je postajala sve raznovrsnija, a začini, mirisi, svila i nakit ušli su u svakodnevni život ne samo onih najbogatijih. Svijet se pokrenuo tražeći zajedničke puteve, zajedničke interese i nastojanja. Pojavila se potreba za izobrazbom koja je omogućavala društveni prestiž, jer se kao mjerilo vrijednosti čovjeka počelo priznavati njegovo bogatstvo, položaj u državnoj službi i obrazovanje.
Helenizam se danas poima kao sinteza grčke i istočnih kultura, u kojoj grčka kultura dominira nad ostalima. Ipak, ovakav je stav pristran i u duhu pozitivističkog nastojanja da se pod svaku cijenu istakne nadmoć Europljana u odnosu na ostatak svijeta. U tom je duhu Bertrand Russell napisao: “Barbari su naučili nešto grčke znanosti, dok su Grci naučili mnogo barbarskih praznovjerica.” Kloneći se takvih pristranosti, potrebno je uvidjeti kako je utjecaj bio obostran i ravnopravan, ništa više helenski negoli perzijski, egipatski ili čak indijski.
Utjecaj Istoka na helenistički svijet bio je izrazit i očigledan, ne samo u svakodnevnom životu, nego i u svim aspektima onog što će za helenizam biti značajna karakteristika. U prvom redu radi se o državnom i administrativnom aparatu preuzetom od Perzije, s dvije tisuće godina dugom zakonodavnom tradicijom Mezopotamije, a jednim je dijelom preuzeto uređenje egipatskih noma. Takav ustroj omogućio je povezivanje različitih kultura u jednu cjelinu, ostavljajući istovremeno određenu kulturnu i vjersku autonomiju svakoj od njih. Ovaj sustav, kojeg Grci klasičnog perioda nisu uspjeli razviti kroz svoje labave građanske saveze, omogućit će kasniji razvoj Rimskom carstvu kroz primjenu istog modela.
Knjižnice i učilišta helenskog svijeta također su imali svoj uzor u kulturnim središtima Mezopotamije i Egipta, baš kao i sklonost monumentalnosti u arhitekturi koja se ogleda u izgradnji aleksandrijskog svjetionika na Farosu, Kolosa s Rodosa, Artemidinog hrama u Efezu, itd. Tradicionalna znanja Kaldejaca, Maga i egipatskih svećenika omogućila su daljnji procvat znanosti. Matematička znanja, a pogotovo astronomska znanja Mezopotamije i Egipta, izvršila su veliki utjecaj na znanost koja se pod okriljem peripatetičara rađala u Grčkoj. Naročit utjecaj na Grke ostavila su hermetička znanja Egipćana, alkemija i medicina, te babilonska astrologija koju je na otoku Kosu prvi podučavao Kaldejac Beros.
Daljnji utjecaj vidljiv je u religiji i filozofiji, gdje su mazdaizam, mitraizam, brahmanizam i budizam izvršili veliki utjecaj na stoičku i eklektičku filozofiju, kao i na mlado kršćanstvo koje izrasta upravo na helenističkom području. Iako je utjecaj indijske filozofije danas zanemaren, poznato je da su u vrijeme Ptolemejevića budistički prozeliti naučavali u Aleksandriji, a isto tako da je car Ašoka slao budistička poslanstva svim helenskim kraljevima. Grčki filozof Megasten, koji je boravio na dvoru cara Chandragupte, proučavao je i pisao o indijskoj znanosti i filozofiji, a na posebno velik odaziv u grčkom svijetu naišla je indijska medicina o kojoj, osim Megastena, pohvalno pišu i Strabon, Onesikrit i rimski liječnik iz I. stoljeća imenom Cels.
U prvoj fazi helenizma, velikim dijelom zahvaljujući navedenim utjecajima Istoka, dolazi do daljnjeg procvata grčke znanosti koja tada dostiže svoj vrhunac. Znanja iz matematike, fizike, mehanike, geometrije, astronomije, biologije i medicine bitno nadmašuju razinu spoznaja klasičnog perioda, a najznačajniji rasadnik znanstvenih otkrića bio je aleksandrijski Muzeum. Tamo je Euklid napisao svojih trinaest knjiga Elemenata (Stoikheia) u kojima razvija osnove geometrije i matematike. Tamo je Arhimed iz Sirakuze studirao, napisao svoje najznačajnije radove te izradio najznačajnije konstrukcije: Arhimedov vijak koji se koristio za navodnjavanje, čekrk sa sustavom slobodnih kolotura i planetarij na mehanički pogon. Ktezibije je izmislio rotacijski vodeni sat, vodenu štrcaljku s dvotaktnim klipom, vodene orgulje s dvadesetak pisaka, a Heron je u I. st.pr.Kr. usavršio jednu vrstu parnog stroja.
Astronomiju je u Muzeumu izučavao Aristarh sa Samosa, koji je poznat po izjavi da: “… zvijezde stajačice i Sunce ostaju nepokretni, da Zemlja kruži oko Sunca po kružnici, a Sunce da se nalazi u središtu te putanje.” Njegov nasljednik Eratosten iz Kirene tvrdio je da bi se od Heraklovih stupova (Gibraltar), putujući na zapad morskim putem, dospjelo u Indiju. On je gotovo točno izračunao Zemljin opseg, a također je u zemljopis uveo općeprihvaćeni sistem meridijana i paralela. Hiparh iz Nikeje prvi je izmjerio vremenski pomak ravnodnevnice, razliku između sideričke i tropske godine, te konstruirao prvi astrolab. Najveće praktično zemljopisno otkriće bilo je otkriće moreplovca Eudoksa iz Kizika (oko 115. g.pr.Kr.) koji je otkrio monsunski put u Indiju iz Arabije, daleko od kopna, što je znatno skraćivalo putovanje.
Posebna pažnja poklanjala se medicini pa se u Muzeumu razvila i nova aleksandrijska liječnička škola čiji je veliki predstavnik bio Herofil iz Halkedona, začetnik anatomskog proučavanja čovjeka. U krugu židovske dijaspore u Aleksandriji djelovali su i tzv. terapeuti. Iako je Aleksandrija prednjačila, bilo je i drugih značajnih znanstvenih središta: medicinski na otoku Kosu, u Knidu, Pergamu, Smirni i Epidauru, astronomski na Rodosu i u Seleukiji, matematički u Elidi, Kireni i Tarantu, a Atena je i nadalje bila središte filozofskog svijeta.
Grčka filozofska djela imala su veliki utjecaj na kasniju perzijsku filozofiju i znanost općenito. Upravo zahvaljujući tome što je u Perziji grčki jezik ostao jezik znanosti, brojna djela antičkih autora sačuvana su u izvornom obliku čak i tisuću godina kasnije. Jezična tolerancija vidljiva je iz zapisa indijskog vladara Ašoke na grčkom i aramejskom jeziku.
Umjetnost helenizma danas se naziva barokom antike. Iako nije imala onu dubinu koju je posjedovala umjetnost klasičnog perioda, bilježimo niz izuzetnih djela kao što su Afrodita s Melosa, Nike sa Samotrake, Apolon Belvederski, Gal na umoru, Laokont i sinovi, te brojna djela iz Lizipove radionice ili iz Pergamske škole, slikarska ostvarenja Apela iz Kolofona i Protogena s Rodosa. Grčka je likovna umjetnost imala veliki utjecaj na indijsku Gandhara umjetnost u Baktriji, nazvanu grčko-budističkom, te kasniju Kušansku i Gupta, ali i umjetnost “Kulture X” u Etiopiji, te specifičan egipatsko-grčki stil u ptolemejskom Egiptu.
Grčki svijet IV. st.pr.Kr. obilježava gubitak građanskih i religijskih ideala koji su mu u prethodnim stoljećima donijeli najveći procvat. Ideal građanskog života više nije bio u službi gradu nego u pravima koja grad pruža. Političare su više zanimali stranački interesi od dobrobiti grada, svećenike više vlastite povlastice od obaveza prema gradu. Tako npr. Demosten ni u najvećoj pogibelji Atene nije smio dirnuti u novac namijenjen Eleuzinskim svečanostima, iako su u njih odlazile velike količine gradskih rezervi. Klasično doba bilo je na zalazu, politika i religija udaljile su se od etičkih vrijednosti.
Reakcija na moralni skepticizam došla je iz okrilja filozofije koja napušta dotadašnja metafizička razmišljanja i posvećuje se preko Sokrata i njegovih učenika etičkim problemima, te se postepeno, preko Aristotela, preusmjerava na znanost. Više nije bio bitan uzrok stvari, već kako se one događaju. Produbljuju se znanstvena istraživanja uz kritički duh i empirijske spoznaje.
U vrijeme kada je Filip II. Makedonski iskoristio ovu unutarnju razjedinjenost Grčke i Aleksandar započeo svoja osvajanja, počelo se vjerovati da će znanost svojim usavršavanjem dati odgovore na mnoge ljudske potrebe. Od znanosti se očekivalo da riješi probleme koje više nisu mogle riješiti politika i religija, te da pomogne u ostvarenju toliko žuđene zemaljske sreće, što je vrlo slično očekivanjima iz XIX. i XX. stoljeća modernog svijeta.
Znanost je zaista osigurala prosperitet, pospješila proizvodnju, olakšala rad, omogućila šire i bolje obrazovanje, skratila vrijeme putovanja i donijela veći standard. Novi izumi korišteni su u proizvodnji, snaga vode i pare u radionicama, mlinovima, na gradilištima, u sustavima za navodnjavanje… Brodovi s pokretnim kosim jedrima ubrzali su plovidbu, pergament i papir omogućili su veće kolanje književnih radova. Živjelo se relativno dobro, kulturni život bio je obogaćen sportskim ili kulturnim natjecanjima na kojima su nastupali pjesnici, pjevači, plesači i glumci. Filozofi su držali predavanja, a uz brojne vjerske svečanosti, dramske predstave šarolikog spektra također su upotpunjavale zabavu. Pisani su i prepričavani romani beletristričkog tipa. Astrolozi, iscjelitelji i proricatelji nudili su svoje usluge, a tržnice su bile prepune robe iz cijelog svijeta.
Razvoj ratnih tehnika učinio je da ni jedno mjesto nije bilo sasvim sigurno, a novi ratni izumi i taktike donosili su prednost sad ovoj, sad onoj strani, potičući brojne sukobe. Pobune, dinastički ratovi i pljačke bili su svakodnevna pojava. U njima se ginulo jednako često kao što se danas gine u prometnim nesrećama. Ljudi su se više trudili oko toga kako izbjeći nesreću, nego kako postići neko pozitivno dobro, jer koja korist od brige za sutra kad se ne zna što će ono donijeti koja korist od poštenja kad svuda vlada prijevara koja korist od istinoljubivosti kad se pomoću laži i smicalica može steći bogatstvo. Postalo je jasno da racionalna filozofija i znanstveni napredak nisu dostatni za rješenje nagomilanih problema. Pred kraj helenističkog perioda svijet ponovno zapada u duboki moralni skepticizam.
Helenistički svijet nije opravdao svoja početna nastojanja, prvenstveno ona Aleksandrova o političkoj ravnopravnosti, prijateljskoj suradnji i povezivanju svih naroda, religija i svjetonazora u “homonoiu”, jedinstvu duha i srca, gdje će svi narodi živjeti bratski. Ipak, provodeći politiku povezivanja Aleksandrovi nasljednici uspjet će tijekom više stoljeća stišati vjerske netrpeljivosti, te nacionalne i plemenske podijeljenosti, tako da se u svijest mnogih ljudi usadio pojam čovječanstva kao cjeline. Filozofski pojam građanina svijeta kojeg su zagovarali kinici, a razradili stoici, Aleksandar je prvi pokušao ostvariti u praksi. Praktična primjena tog pojma, po prvi put u širim razmjerima, velika je zasluga helenizma.

Objavljeno u Članci, Kultura, Kulture i civilizacije | Označeno Časopis, Civilizacije, Filozofija, Humanizam, Izdanja, Kultura

NOVA AKROPOLA

http://www.nova-akropola.hr/

------------------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Molimo za pomoć i objavu konkursa u Vašem mediju.

SPKD PROSVJETA MOSTAR RASPISALA KONKURS ZA ŠANTIĆEV FESTIVAL DJECE PJESNIKA



SPKD Prosvjeta Mostar organizuje Šantićev festival djece pjesnika povodom obilježavanja godišnjice smrti Alekse Šantića. Na festivalu mogu učestvovati učenici osnovnih škola iz sljedećih država: Slovenija, Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Srbija, Crna Gora i Makedonija.


Šantićev festival djece pjesnika će biti organizovan u februaru, 2014. godine te će okupiti veći broj učenika osnovnih škola iz regije.

Pozivamo škole, profesore jezika, voditelje literarnih i recitatorskih sekcija da motivišu svoje učenike za prijavu, te same učenike da se prijave i pošalju jednu ili više pjesama za naš konkurs.

Nadamo se da će ovaj konkurs animirati mlade da se odazovu u što većem broju i pokažu svoj dar i ljubav prema pisanju poezije.


Sve koji se odluče prijaviti na konkurs treba da obavezuje i ime našeg velikog pjesnika Alekse Šantića koji je slavu Mostara pronosio cijelim svijetom. U tom smislu, svim učesnicima konkursa želimo puno sreće i dobrodošlicu u magični poetski svijet.


Način prijave:


Svoje štampane radove u tri primjerka dostaviti do 31.12.2013. godine na adresu:


SPKD Prosvjeta Mostar – Kuća Ćorovića
Maršala Tita 178
88 000 Mostar
Bosna i Hercegovina


ili se prijavite na konkurs putem putem e-maila na: prosvjetamo@gmail.com


Više informacija na telefon: +387 63 246 760 - Goran Kosanić


-----------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Život je jednostavan - Poruka za 15.studeni

Život je jednostavan!

Zašto ga sebi činiš složenim?
Zašto odabrati krivudavu stazu kad je ravna staza ispred tebe?
Neka se život razvija i ne pokušavaj iznuditi njegov razvoj.
Ne možeš ubrzati razvoj cvijeta, jer ako to pokušaš, uništit ćeš ljepotu i savršenstvo svojom nestrpljivošću.
Postoji pravo vrijeme za sve.
Zašto ne uhvatiš ritam života, tečeš s njim i gledaš kako se moja čuda i divote razvijaju u pravom savršenstvu.
Kad se nešto napravi u pogrešno vrijeme, onda se mnogo toga zadržava umjesto da se ubrzava, kako se može zamisliti.
Čekaj Me stoga u miru i povjerenju i nikad ne pokušavaj naprijed učiniti nešto u pogrešno vrijeme.
Istovremeno, nikad ne vuci nogu za nogom i ne gubi dragocjeno vrijeme.
Shvati da postoji veličanstveni model i plan koji se povlači kroz sve što činiš, i stalno zahvaljuj.


e.c.

Iz pisma našeg Josipa iz Sombora

Oznake: Obrazovanje

Dobre misli


- " Prilike ne kucaju na vrata, one se pokažu tek kada ih silom srušite." - Kyle Chander, američki glumac

- " Trebate naučiti pravila igre, i potom igrati bolje od svih ostalih." - Albert Einsten, njemački fizičar

- " Najbolje iz drugih možete izvući tek kada izvučete najbolje iz sebe." - Horvey S. Firestone, američki bisnismen

- " Najbolja stvar kod budućnosti je što dolazi dan po dan." - Dean Acheson, američki državnik

- " Ne gledajte u sat nego radite što on radi, samo idite prema naprijed." - Sam Levenson, američki pisac

- " Čovjek je ono što sam učini od sebe." - Jean Paul Sartre

- " Ljubaznost je jezik kojim govore nijemi, a mogu ga čuti i gluhi." - Christian Bovee

- " Na tuđim pogreškama pametan ispravlja svoje. " - Publilius Syrius Publilije

- " Ne nastojte ostvariti uspjeh, nego steći vrijednost." - Albert Einstein

- " Ako je čovjek neprestano oprezan, može li uopće ostati čovjekom. " - Aleksandar Solženjicin

- " Rad je dio života, ne njegov smisao. " - Sean Adams

- " Postavljanje ciljeva prvi je korak u pretvaranju nevidljivog u vidljivo." - Tony Robbins, američki govornik

- " Savršenstvo se postiže ne kada se više nema što dodati nego kad se nema što oduzeti." - Antoine de Saint - Expery, francuski pisac

- " Uvijek oprostite neprijatelju - ništa im ne smeta kao to. " Oscar Wilde, irski pisac

- " Ako želiš biti potpun čovjek, moraš se suočiti s punom istinom. " - Toni Morrison, američki književnik

- " Tek se u tuđini upoznaje čar domaćeg jezika, tek se u tuđini spoznaje što znači domovina. " - Gustav Freytag, njemački pisac

- " Jedina prava pogreška je ona iz koje ništa ne naučimo. " - John Powell, engleski glazbenik

- " Mi prvo stvorimo svoje navike, onda naše navike stvore nas. " - John Dryden, engleski književnik

- " JAO ZRTVI U KOJOJ NEMA LJUBAVI, ALI I JAO LJUBAVI U KOJOJ NEMA ZRTVENOSTI ". - Bonaventura Duda

- " STO JE COVJEK? BOG PLUS ZELJE.A STO JE BOG? COVJEK MINUS ZELJE “. - mudrost Shika

- " KAD BI PRIRODA IMALA TOLIKO ZAKONA KOLIKO I DRZAVA, NJOME NI SAM BOG NE BI ZNAO DA VLADA". - Ludvig Born


--------

lp, boro

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Potencijal DNK na svemirskom nivou je 17 spirala. Na zemaljskom nivou ljudi imaju u potpunosti aktiviran heliks (spiralu) 1 i 2, poneki i 3, a što se tiče heliksa 4, on je delimično formiran ali ga još nije moguće aktivirati.Spustanjem na Zemlju ljudima je blokirana aktivnost ostalih spirala – to je zahtevao karakter planete.

Da bi sebe učinili neosetljivim i nevidljivim za dolazeću bio-neurološku invaziju morate imati aktivirane “ zemaljske “ helikse. To će od vas zahtevati određeni nivo međupersonalnog razvoja i ubrzanja, određene korake u delovanju na pospešivanje razvoja i rasta statusa DNK spirala. Ukoliko to do sada niste učinili morate raditi na tome da ojačate mentalne aspekte vas,vaše lične relacije sa Bogom ili vašim “Višim Snagama“.

Odbijte da prihvatite svest o sebi kao žrtvi, odbijte da prihvatite ideologije koje vas upućuju na osećaj lične nemoći i bespomoćnosti. Radite na tome da aktivirate vaše skrivene snage i potencijale i otkrijte u sebi nove sposobnosti višeg nivoa.

Nađite dovoljno vremena kako bi ponovo proverili vaše lične stavove o realnosti u kojoj se nalazite.

Shvatite da su vaše misli materijalne stvari u pravom smislu te reči. Negativne misli potpomažu stvaranje negativne realnosti. Rigidne, dogmatske, strahom ispunjene misli i misli i verovanja ograničenih umova postaju stvarne elektromagnetske blokade. Naučite da razmišljate za sebe, a svoje pozitivne snage i snage svojih misli ne darujte lažnim svetovnim i crkvenim autoritetima kojima se predajete bez ikakvih sumnji i pitanja.

Jačajte svoju misao i vežbajte vaše mentalne mišiće. Počnite sa korišćenjem mentalnih tehnologija koje će pomoći da se misaono i emotivno razvijate. Možete meditirati, koristiti razne tehnike samopotvrđivanja , vizualizacije, samohipnoze, bio regeneracije i reprogramiranja snova. Tako možete dozvati i aktivirati skrivene potencijale u vama.

Jačajte i svoje telo. Na raspolaganju su vam mnoge tehnike vežbanja koje morate prilagoditi sebi i svojim mogućnostima. Nešto što će vam odista pomoći je i pravilna ishrana. Nastojte da na najmanju moguću meru svedete korišćenje hrane koja sadrži hemijom “obogaćene aditive" i konzervanse, crvena mesa, kofein, alkohol, soli, šećer u kristalu, droge, nikotin, farmaceutske proizvode, a posebno se pazite veštačkih zaslađivača koji se koriste u gaziranim pićima, gumama za žvakanje, poslasticama... Izbegavajte koliko god možete previše prerađenu hranu.

Telo takođe možete jačati svesnom kontrolom disanja i svesnim disanjem.

Naučite da izlečite svoju prošlost. Nošenje u sebi proteklih promašaja i neprekidno optuživanje drugih za sopstvene krivice jedino služi blokadi ličnih viših potencijala i sprečava razvoj. Radite na tome da izlečite svoje emocije. Svakodnevno emotivno “čišćenje” pomoći će oslobađanju blokiranih energetskih centara vašeg fizičkog tela, a to će omogućiti ubrzano razvijanje DNK heliksa.

Nastojte da ojačate sebe i kroz specifična znanja iz takozvanih “graničnih" oblasti nauke, jer će ona biti posebno oružje u vašim rukama u danima predstojećih sukobljavanja. Ta znanja koristite umereno i pametno razmenjujući ih sa drugima tako da se tokom vremena može da oformi kritična masa istomišljenika “otporaša“.

Ako se barem 8% celokupne populacije osposobi da uključi i aktivira zaspale DNK helikse u okvir operativnog dela DNK koda, ”Frekventna ograda“ i “Holografska insertacija“ biće u dobroj meri onemogućene na globalnom nivou i time će realizacija sumanute ideja o neurološkim manipulacijama masama biti značajno usporena.

-------

http://objaveforum.com/phpBB3/viewtopic.php?p=10 4976#p104976

-------

lp, borivoj

http://budan.blog.hr/

Oznake: Obrazovanje

Pozivam vitezove i princeze

da se pridruže Akciji i daju podršku waldorfskoj školi.

Odakle mi vitezovi i zašto se ja pridružujem i motiviram. pročitajte niže u mailu



Mailove za ovu akciju dobih od mnogih prijatelja, to je divan znak da su ljudi prepoznali vrijednost jedne takve škole kao što je waldorfska škola i odazvali se pozivu.



Donacijju /podršku w. školi možete učiniti na slijedeće načine: Uplata na račun škole internet bankarstvom, uplatnicom, pay pall, direktno u školi ... Dobrodošle su sve uplate kao i mogući drugi vidovi pomoći. Pitajte što im je potrebno. Škola je otvorila vrata za sve posjetitelje. Zbog situacije pomoć je potrebna hitno.

Osnovna waldorfska Škola, Rijeka

HR74 23400091510142330 PBZ



U attacu su letci na hrvatskom, engleskom i njemačkom jeziku. Na dnu neki od mailova.

Hvala.

Eli



ZAŠTO se Eli pridružuje i motivira.



Prepoznajući vrijednost waldorske pedagogije i drugih znanja i mudrosti njenog osnovača Rudolfa Steinera, waldorsku školu u Rijeci podržavam od samog početka. Zato i ovom akcijom podžavam njeno daljnje postojanje i djelovanje. Hvala im za sav dosadašnji rad i entuzijazam.

Ova podrška šira je i veća i odnosi se na podršku svakom pravom obrazovanju, čija je osnovna svrha stvaranje slobodnog čovjeka, s vrlinama i vještinama, koji će imati snagu i mudrost graditi i stvarati novi svijet mira i sloge, obilja i ljepote ...



O takvom obrazovanju govori nedavno promovirana knjiga meni dragog čovjeka Borne Lulića, pod naslovom „Povratak vitezova“. Eto zato u naslovu poziv Vitezovima u muškom i ženskom liku. Knjigu od srca preporučam.

Zašto me knjiga oduševila otkrivat ćete ako je uzmete u ruke ... Sviđa mi se humor, odnos prema Prirodi, drveću, životinjama ... svijetu i životu ... poziv na Viteštvo. Uči i kroz drevna znanja i mudrosti. Tu su Sherlok Holms, Winettu, indijanci... a tek kad sam susrela Cedar, i još ples :-)). Uskoro i na www.eli21.com



Za ovu priliku biram citat ’ „Ne brinite, dragi moji“ tješio ih je Božji glas. „Jer, usprkos zaboravu na svoje nebesko podrijetlo i naš dogovor, u vašim će grudima gorjeti luč neugasive želje da činite dobro te ćete imati snažan osjećaj daje vaša glavna dužnost stvarati bolji svijet ... Prepoznavat ćete se po svojim dobrim djelima, ali i po ljubavi i hrabrosti koju ćete zračiti svuda oko sebe.“ (172)



Za dušu biram citat ’ “Za dušu ništa nije ni glupo ni dosadno. Samo se ego tako osjeća zbog svog straha i neznanja. Duša svaki trenutak promatra kao priliku da proslavi život u svoj njegovoj ljepoti, a ples je upravo jedan od najljepših načina kako to učiniti ... ples, baš kao i Univerzum, temelji na redu i ritmu, a odražava se kao ljepota, sklad i ravnoteža.” (243-244)



Za kraj biram poziv ’ “Nije bitno s kojeg ćemo broda uskliknuti - kopno! Bitno je samo usuditi se napustiti stare obale i zaploviti novim obalama u susret .. i nije bitno kako nazivamo te ljude, već je bitno da se i mi nađemo među članovima te hrabre posade. A posadu u ovom romanu nazivamo – viteškom posadom!” (105)



1231115025, 971831957514819, 1888948

From: Carmela Zmiric [mailto:carmela.zmiric@gmail.com]
Sent: Thursday, October 31, 2013 8:59 AM
To: carmela
Subject: Fwd: Akcija "1000 prijatelja po 100 kn"



Dragi,

Prosljeđujem vam upit za pomoć Waldorfskoj školi u Rijeci koja je oaza zdravog osnovnoškolskog obrazovanja u našem kraju. Škola hitno treba pomoć i ovime vas molim da pročitate tekst u prilogu, pa ako vam srce kaže da i vi trebate biti dio ove priče....poslušajte ga :-))

===========================================================


Dragi roditelji i prijatelji,



od prošlog petka (25.10.) velikom se brzinom stvari događaju. Neki su od vas već i obaviješteni i sudjelovali u nekoliko akcija o kojima ćete informacije dobivati u nekoliko slijedećih mailova. Ažurirat ćemo redovno i web stranicu Škole www/ waldorf-rijeka.hr, te Facebook stranicu Waldorfska škola Rijeka, kako biste kontinuirano mogli pratiti što se događa.


U petak smo, naime, za one koji nisu čuli ili pročitali (u Novom listu od danas), dobili vijest da ćemo u roku desetak dana trebati podmiriti tromjesečni iznos doprinosa. Radi se o iznosu od cca 100.000 kn.

Zato smo pokrenuli akciju koju smo nazvali "1000 prijatelja po 100 kn". Također, intenzivno ćemo svi (mi učitelji i članovi Društva, vi roditelji i svi vi naši prijatelji) ovih dana slati mailove, zvati poznanike i razne poduzetnike u zemlji, ali i u inozemstvu. Pozivat ćemo ih da se uključe u akciju doniranja Školi i to za dvije namjene: 1. za hitnu akciju "1000 prijatelja po 100 kn" i 2. za sponzorstva učeničkih školarina za ovu školsku godinu.

U privitku ovog pisma imate:

1. Pismo zamolbe za donaciju i sponzorstvo za prijatelje u Hrvatskoj

2. Isto to pismo na njemačkom jeziku za prijatelje tog gov.područja

3. Isto to pismo na engleskom jeziku koje je primjenjivo u svim zemljama

4. primjer uplatnice za donaciju

Molimo da ovo pismo sa svim privicima proslijedite svojim prijateljima, a vaši prijatelji nek dalje proslijede svojima.


Želimo nam svima da sloboda izbora obrazovanja bude i dalje s nama!





From: Nenad Maljkovic
Date: 2013/10/29
Subject: [permakultura.hr] RIJEKA - Akcija prijatelja Osnovne waldorfske škole u Rijeci: 1.000 PRIJATELJA PO 100 KUNA
To: Permakultura u Hrvatskoj

AKCIA PRIJATELJA OSNOVNE WALDORFSKE ŠKOLE U RIJECI "1000 PRIJATELJA PO 100 KUNA"

Ovime vas pozivamo da se priključite hitnoj akciji - ZAŠTO JE POKRENUTA?


U ovom trenutku Porezna uprava dala je Školi rok od 10-ak dana za plaćanje tromjesečnog zaostatka doprinosa, cifru koju Škola nema. Već u prvom danu stigle su uplate po 100 kuna. Uključite se i vi! Dobrodošle su sve uplate na donacijski račun Škole:


Osnovna waldorfska Škola, Rijeka
HR74 23400091510142330 PBZ

MOLIMO NAZNAČITE VAŠE PODATKE PRILIKOM UPLATE, LISTU UPLATA VODIT ĆEMO NA WEB STRANICI ŠKOLE I POZVAT ĆEMO VAS NA SVEČANOST ZAHVALE.

//Uz to, želimo vam napomenuti da vam se u skladu sa Zakonom o porezu na dobit (“Narodne novine” broj 177/04, 90/05 i 57/06) i Zakonom o porezu na dohodak (“Narodne novine” broj 177/04) izdatak donacije priznaje kao izdatak s kojim vam se uvečava osobni odbitak i smanjuje porezna osnova, znači donaciju, ukoliko želite, možete koristiti kao poreznu olakšicu!!!//

Iz pisma jednog roditelja:


"Da li se sjecas svoga djetinjstva? Da li se sjećaš kada si onako razigran i bezbrižan odveden prvi puta u školu? Kada su se rasplinuli svi tvoji snovi da ćeš biti svemirski putnik, detektiv ili špijun i kada si se po prvi puta suočio s realnošću, obavezama. Sjećaš li se kada si kasnije ganjao prosjeke, ocjene, i strahovao od jedinica, kako te je želudac bolio prije testova i ispita, prije roditeljskih sastanaka? A sada si zatvori oči i zamisli da to sve nisi morao proći... Naša Lorena ide u školu gdje svega toga nema, u školu gdje ujutro njena učiteljica na vratima zagrli svako dijete i zaželi mu dobro jutro (da, da fizički ga zagrli) . I gledao sam to jednom sa strane i smijao se kako su djeca koristila priliku da kazu da nemaju zadaću i da su nešto zaboravila ponijeti u školu. Zamisli si školu u kojoj čak nema ni ocjena, u kojoj dijeca imaju pravo biti baš takva kakva jesu. U kojoj je istinski najstroze zabranjeno nasilje i psihičko i fizičko, u kojoj nema bulija i u kojoj nema nikoga tko je losiji ili bolji od drugih. I da ne mislis da je to bajka, tu se i uci i usvajaju se vještine i znanja bas kao i u svakoj drugoj školi samo su različiti načini i metode. Ovdje se uči kroz glazbu i boje, kroz smijeh i radost. Trenutak kada je naša Lorena izjavila "Priviknite se na to da sada volim školu" a nama zasuzile oci mislim da nikada necemo zaboraviti dok smo živi. I svaki roditelj i svako dijete u toj školi ima jednu svoju priču vrlo sličnu našoj."
___________________________________________________________________
Evo nekoliko osnovnih podataka o Školi koje ćete možda željeti znati:

- 2000. godine u Rijeci grupa hrabrih ljudi odlučila je preuzeti odgovornost otvoriti Školu za Djecu i tako je nastala Waldorfska (Steiner) škola koja je živi generator Dječjih potencijala i jasna te neminovna smjernica budućeg obrazovanja.

- Škola radi po planu Ministarstva obrazovanja, športa i kulture, donesenog 1999. godine.

- Škola je i nastala da bi Djeci pružila cjelovitost odrastanja u atmosfeti tople suradnje, prihvačanja, zajedništva, slobode izražavanja i razvoja različitih potencijala.

- Školu pohađa 50 učenika i u njoj radi 10 djelatnika, za koje se slobodno može reći da su volonteri jer za rad s Djecom, ovisno o donacijama i prilivu sredstava, mjesečno dobiju 1.400-3.500 kn, s tim da obavljaju i više poslova volonterski jer je Škola:

bez ravnatelja/ice na puno radno vrijeme, bez tajnika/ce na puno radno vrijeme,
bez spremača/ice na puno radno vrijeme, bez domara/ice na puno radno vrijeme,
bez plaćenih vanjskih suradnika/ca a i bez sufinanciranja didaktičkih materijala i knjiga.,

dok sve državne škole to imaju.


U Waldorfskoj školi Dijete je u postotcima financirano:
60% plaćaju roditelji
12% plaća ministarstvo obrazovanja
12% Grad Rijeka
5% Primorsko goranska Županija
8% donacije

Za primjer, susjedna država Slovenija financira 90 % potreba Stainer (Waldorf) škola.
___________________________________________________________________

Jeste li znali da je Rudolf Steiner, osnivač Waldorfske pedagogije, čovjek koji je svoj Život posvetio razvoju ljudskih potencijala i oživio Životnu pedagogiju, rođen 27.02.1861 baš u Hrvatskoj?

Rudolf Steiner, doktor filozofije, znanstvenik i umjetnik, nije poznat samo po 1000 škola koje su otvorene širom svijeta već stotinjak godina, nego i po raznim granama aktivnosti koje je razvio i koje se uspješno provode posvuda na Planetu:

Steiner pedagogija
biološko-dinamička poljoprivreda (pogotovo u Australiji)
antropozofska medicina i zdravstvena pedagogija
arhitektura
umjetnički pravci u:

slikarstvu
kiparstvu
graditeljstvu
scenskoj umjetnosti
oblikovanju govora
pjevanju

euritmija

___________________________________________________________________
Pozivamo vas da u bilo kojem trenutku dođete u posjet Školi i upoznate se s njenim radom.

Za sve dodatne upite i informacije javite se na kontakte Škole. Hvala!

Osnovna waldorfska Škola
Zametska, 6
51000 Rijeka, Croatia
Telefon 051/ 645-914, 051/ 648-350
091/ 648 35 01, 091/ 648 35 00
E-mail adresa: info@waldorf-rijeka.hr
Web: www. waldorf-rijeka.hr

-------------

lp, boro

Oznake: Obrazovanje