POLILOGIJA, EKUMENA I ISLAM
Suvremeno doba, u naše vrijeme, na različite se načine kroz vizure različitih svjetonazora i duhovnih tradicija i religija pokušava razumijeti i teorijski artikulirati.
Svako „tumačenje“ ima svoje značenje i vrijednost.
U jednome se svi slažu – procesi globalizacije nezaustavljivo napreduju.
To se događa i očituje u svjetovno materijalnoj dimenziji na područjima ekonomskog života, političkih i drugih tendencija i praktičnih aktualizacija.
Međutim, uz globalizaciju, istodobno se zbivaju procesi planetarizacije kao polilogizacije koji djeluju u svjetovnoj duhovnoj dimenziji.
Oni se manifestiraju kroz fenomenologiju susretanja, prepoznavanja i višeglasja/mnogoglasja svih duhovnih, religijskih i kulturnih tradicija.
Odnosi se multipliciraju i postepeno univerzaliziraju, ali ne onom agresivnošću i u smjeru unidimenzioniranja kao procesi globalizacije.
U svakom povijesnom razdoblju zbivali su se susreti, sukobi i srazovi kultura ali uvijek lokalizirano i s predominacijom jedne kulture ili religije nad drugima.
Prvi puta u povijesi čovječanstva djeluje planetarno ono poliloško s ravnopravnošću svih duhovnih tradicija kao subjekata polilogizacije.
Svi etno-kulturo-religocentrizmi pripadaju prošlosti.
Kulturno-povijesmo gledano nekada je snaga domicilne kuluure asimilirala dolazeće kulture (npr. na indijskom podkontinentu primat vedskog sacralnog corpusa), ili bi dolazeća strana kultura konstituirala dolazeću novu kulturu (npr. arapska kultura islama europsku renesansu).
Suvremenost planetarno manifestira potpuno novi kvalitet odnosa i međudjelovanja.
Duhovni svjetonazori i cjeline lulturnih area polilogiziraju i djeluju planetarno svojim duhovnim vrednotama i duhovnim praksama intencijama zajedništvu.
Dogmatizirani plitki um pokušava to ne prihvaćati i braniti lažnu „čistoću“ i supremnost svoje tradicije, religije i kulture.
I tako polaže samo formalno pravo na zajedništvo i planetarno jedinstvo čovječanstva.
Zajedništvo jest in statu nascendi stasanje jednog razlikama obogaćujujućeg bogatog planetarnig stanja čovječanstva.
To je dublje razumijevanje ekumenizacije – inter murros.
Fenomenologija ekumenizacije pripada procesualnosti polilogizacije.
Ekumena jest i pretpostavka i duboko stanje ozbiljenosti polilogije.
Izvori i snage ekumenizacije zrače iz svih duhovnih i religijskih tradicija.
Planetarno zajedništvo tradicija, religija i kultura ne priznaje više predominaciju jedne pojedinačne kulture ili religije.
Odnosi se to i na prejudicirani primat Naroda Knjige.
I Ljudi Knjige s drugima slijede Božji plan sa Zemljom.
Stari Zavjet se utemeljio na Knjizi Zakona, Novi Zavjet na Zakonu Ljubavi, Kur'an na Riječi Mira.
Ali tu su i indijske religijske tradicije koje su utemeljene na drugim izvorima corpusa sacraluma.
Nesmije se singularizirati niti egoposesivirati Objava Božje Riječi.
Nesmiju se u ime vlastite religije negirati posebitosti i posebnosti drugih duhovnih i religijskih tradicija i života.
Sve duhovne vrednote i prakse konstituiraju Duhovnu Zemlju stasanja poliloškog čovječanstva.
Globalizacijsko naprotiv često djeluje anti-poliloško.
Ono tako npr. dopire do razine „prava i sloboda na izražavanje vjeroispovijesti“ (što je u ranim razdobljima islama bilo institucionalizirano!)
Zatim sloboda multikulturalnosti u onome što je važno za pripadnike određene tradicije (npr. zabrane u nošenju ženske odjeće).
Vrlo ekstremno globalizacijsko se iskazuje i u nekim političkim perveriranjima („proizvodi“ terororizam a onda ga pripisuje duhu islama!)
Globalizacijsko je u velikoj mjeri neprijateljsko prema islamu.
Očituje se to i na našim prostorima gdje koristi međunacionalne odnose za kreiranje stalne neravnotweže.
Ali nema druge alternative Miru i Ljubavi.
Duh islama je duboka religijaska težnja miru i blagostanju.
Globalizacijsko to ne priznaje.
Za njega su etnosi samo sredstvo koje treba služiti dominaciji političkih pretenzija kapitala i geostrategija.
Poliloške se mogućnosti zatim u izvorno zdravoj sredini (Bosna!)
sukreiranjem odnosa nepovjerenja i proloniranjem nestabilnosti, kroz dezavuiranje temeljnih vrijednosti islama - slabe i spriječavaju.
Često im puta ne samo političke već i vjerske strukture idu na ruku.
Lako je privesti sebi pomagače stvaranjem privida moći i iluzijom ispravnosti.
Globalizacijski centri razvili su vrlo efikasne metode reprogramiranja i manipuliranja gotovo u svakoj kulturnoj sredini, pa tako i u areama islama.
Stvaraju se ksenofobije, mutirani antiislamizmi etc.
Koriste se čak i neke jeziokološke diverzije.
Ali sve to ne mijenja srce islama, tu visoku predanost Bogu i čistotu.
Sve to ostaje na periferiji nečistog quasiteologiziranog politiziranog uma.
Srce islama ostaje čisto i Božjom Milošću zaštićeno od demonizirajućih tamnih energija koje dolaze kroz procese globalizacije.
Narod koji ima zaštitu Kur'ana Časnog ne mora se brinuti ni na ovim prostorima za svoju polilošku budućnost.
Duhovne vrednote nisu roba koja dolazi na tržište i podliježe marketinškim metodama nasilja nad duhom.
Svaki narod jest Božji Narod u onoj mjeri u kojoj slijedi sakralni temelj svog života i vjere.
Na našim prostorima skupilo se previše tame pa se čini ponekad da do nas ne dopire Svjetlo Božje ili šuti Božja Riječ.
To je samo privid svijesti onečišćenw globalizacijskim tamama i maglama.
Istinsko zajedništvo jest u onom duhovnom ekumenskom, ne globalizacijskom materijalističkom.
Poliloško i ekumensko pripadaju duhu islama.
Ljepote Božjih predjela mogu vidjeti samo blažene oči ako se rastjeraju magle globalizacijskog.
Ku'an Časni nosi snagu tog Božjeg Svjetla.
dr. sc. Jadran Zalokar
Rijeka, 2011.
Post je objavljen 14.08.2013. u 08:10 sati.