** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

15.06.2013., subota

Brahman je izvor, potpora i kraj svemira



SRI BHAGAVAN SATYA SAI BABA

SUTRAVAHINI – O BRAHMASUTRI

2. BRAHMAN JE IZVOR, POTPORA I KRAJ SVEMIRA

( janmadyasya yatah )



Ova sutra kaze: „To od kojega su rodjenje i drugi procesi ovoga.“ Covjek treba spoznati „To“ kao brahman, izvor porijekla, odrzanja i raspada – srsti, sthiti i laya ovoga zamjetljivog svemira. Brahman je entitet iz kojega je potekla ova kreacija – jagat, ovaj prividno konkretni, stalno mijenjajuci proizvod sklonosti uma za vizualizaciju. Ovu kreaciju unatoc stalnoj mijeni kao organizaciju odrzava brahman, te se ona u konacnici sazima odnosno stapa u sám brahman. Zar ne bi trebao postojati netko tko oblikuje ovaj stvoreni svemir i odlucuje o nekoj vrsti nadzora i upravljanja njime? U osnovi triju gore spomenutih faza kreacije – jagat, osoba spoznaje ne samo sveopci unutarnji red i sveobuhvatno znanje, nego takodjer i zasjenjujucu ili obmanjujucu moc – ajnana avrtti. Asya – „ovog“ (vidljivog svemira sastavljenog od pet elemenata, prapanca), janmadi – „rodjenje, itd“ (porijeklo, odrzanje i raspad), yatah – „iz koga“, to je brahman.

Mozemo saznati mnogo toga o prirodi svemira. No, nas instrument saznavanja je ljudsko oko, zar ne? Fizikalne znanosti otkrile su n iz stvari, no sve to otkrio je ljudski um, zar ne? Oko i um opisuju i analiziraju stvari takve kakve jesu. No kako dugo one postoje u sadasnjem obliku? One su podvrgnute modifikacijama svakog trenutka. Medjutim, unatoc neminovnoj mijeni svojstvenoj svim stvarima, postoji svijest o istini koja se ni najmanje ne mijenja. To nepromjenljivo nacelo osnova je na temelju koje se ocituju tri faze. To nacelo je brahman, vjecni temelj, ono nepokretno, jedno, istina – satya.

Covjek moze oklijevati s prihvacanjem te cinjenice te sumnjati, buduci da se utemeljujuci brahman ne percipira – zapravo percipiramo oblike i njima pridruzena imena, koji se nalaze u neprestalnoj mijeni. Razmotrite sta se zbiva kad osoba uoci isuseni panj nocu: ona se uplasi misleci da je to duh ili neko cudno ljudsko bice. To nije ni jedno ni drugo, no mi ga tako percipiramo. Razlog pogresna vidjenja je „tama“. Tama na stvar projicira nesto drugo cega nema. Isto tako maya, tama koja se siri putem neispravne percepcije, zastire i cini nevidljivim primordijalni uzrok, brahman, odnosno projicira na nj svemir, kao vidljivu stvarnost. Jnana, probudjena svijest, ispravlja tu varavu viziju i preobrazava je u viziju sveopce ljubavi – prema. Svemir, kojega je Zemlja dio i s kojim smo zapleteni, ima kao temeljni uzrok sám brahman, upravo kao sto je panj temeljni uzrok duha.

Neki izjavljuju da su uzrok odnosno podrijetlo svemira – prapanca cimbenici kao sto su urodjena priroda, poredak, slucaj, vrijeme itd. Medjutim, nijedan od tih cimbenika pojedinacno niti svi zajedno, ne mogu biti uzrokom, jer su svi oni inertni, nesposobni za volju ili inicijativu. Cak i pojedinacna sebstva vezana su okovima radosti-zalosti, rasta-starenja, te rodjenja-smrti. Svaki od tih navodnih uzroka ovisan je i uvjetovan, stoga ih ne mozemo prihvatiti za uzrok odnosno podrijetlo manifestovanog svemira.

Ova sutra, janmadyasya yatah, vodi nas raskrivanju iskonske osnove svega sto „jest“, sto „je bilo“ i sto „ce biti“. Ona najavljuje Vrhunsko nacelo – mahattatva koja je uzrok prelaska bitka u postojanje, te uredjenog ponasanja svemira. Fizika moze prodrijeti u tvar i rastumaciti njenu gradju, no ne moze rastumaciti zasto je tako gradjena. Zacijelo mora postojati uzrok svakog ucinka odnosno zbivanja, ali tim uzrokom ne mogu se smatrati ni atom ni sebstvo ni njihovo odsustvo. Bitak – sat mora bivstvovati onkraj subjekta kao i objekta, spoznavatelja i spoznatoga. No, kad trebamo opisati neograniceni bitak – sat odnosno brahmana, neophodno je koristiti uobicajene rijeci kao sto su Stvoritelj, Gospod, Providjenje, Bog, brahman.

Kad istrazujemo uzrok i ucinak sa stajalista svemira, dolazimo do zakljucka da je Bog uzrok, a svemir – jagat ucinak. Kad trensendiramo razliku izmedju subjekta i objekta, postajemo svjesni da je sve cista svijest odnosno brahman, te da je to i prvotni i supsidijarni faktor, drugim rijecima maya ili prvobitno neznanje. Rijec „To“ evocira brahmana kao i svemir i stapanje s brahmanom. Maya stvara privid da jedno proistjece iz drugoga.

Neki tvrde da su dva entiteta – maya i brahman – dvojstveni uzrok svemira. Drugi pak drze da je maya jedini uzrok. Treci drze da je svemir ocitovanje Visnua te da opstoji u samome Visnuu. Smatraju da je Visnu uzrok pojavljivanja, odrzavanja i stapanja scemira.

Naravno, nista u svemiru ne moze nastati bez stvoritelja. Kakva narav stoga mora krasiti Stvoritelja svemira? Stvoritelj mora imati neogranicenu moc, beskrajnu divotu, savrseno sveznanje. Nije svakome moguce vizualizirati taj fenomen, iako se radi o samom ispunjenju svrhe zivota svakog bica. Medjutim, moguce ju je pojmiti i potvrditi dvama svojstvima: prvo se zove thatastha (izvedeno), a drugo svarupa (iskonsko). Thatastha je privremena, vremenski ogranicena indikacija. Ona ne moze prenijeti ispravnu sliku odnosno uvid, nego moze samo s vremena na vrijeme dati naznake i bljeskove. Svarupa se odnosi na samu zbilju u njenoj punini. To je plod prosvjetljenja intuitivnom mudroscu. Ona razotkriva ono imanentno i ono transcendentno, neograniceni izvor svega.

Svaki entitet, predmet ili stvar u svemiru ima pet svojstava: bivstvovanje – asti; isijavanje ili prepoznatljivost – bhati; drazesnost ili svrhovitost – priya; oblik –rupa; i ime – nama. Asti (bivstvovanje) svojstveno je svega sto jest. Bhati (isijavanje), znaci da predmet mozemo spoznati zato sto sja, ima moc uci u nasu svijest. Priya, znaci da sve ima svrhu i od svega se mogu poluciti dobrobiti te je stoga drazesno i privlacno. Druga dva svojstva, ime i oblik, promjenjivi su i mogu se modificirati. Sve stvari prolaze preobrazbu neke vrste te cesto iznova poprimaju izvorni oblik. To su prividne preinake osnovnih entiteta, koje uvijek odlikuju prva tri svojstva. Ime i oblik projekcije su na temeljnu zbilju „bivstvovanja“, „svjetlosti“ i „radosti“. Bozanskost je temelj, Bozanska Volja je nadgradnja. Zrnaca u brojanici je mnogo, no nit koja ih povezuje i integrira u brojanicu je jedna. Tako je i Bog, trajni, sveprisutni parabrahman, najvisa bozanska svijest, temelj sveukupnoga svijeta zivih bica. „Ja sam Bog“ – so´ham, „On je ja“, „Ja sam To“, svi ti aksiomi upucuju na to da su cak i oni koji se razlikuju po imenima i oblicima zapravo sám Bog. Zato Vede objavljuju: „Onaj tko spozna brahmana sám biva brahmanom“. Ta svijest je svijest o zbilji.

Mjehuric koji se pojavljuje iz vode pluta na njoj i raspline se kako bi se stopio s njom. Svi vidljivi objektivni svjetovi nalik su mjehuricima koji se pojavljuju iz neizmjernog oceana bozanskosti, brahmana. Plutaju na vodi i voda ich odrzava. Kako bi se inace mogli pojavljivati i postojati? Naposljetku se stapaju i nestaju u vodi. Njihov nastanak, odrzanje i stapanje ovise samo o vodi. Voda je jedna, mjehurica je mnogo. Voda je zbiljska, mjehurici su privid. Voda je temelj, mjehurici su varavi oblici te iste vode koji se na njoj odrzavaju.

Covjek je zadivljen ovom prekrasnom manifestacijom. U davnim je vremenskim razdobljima i udaljenim svemirskim prostranstvima iz inertne, nesvjesne, neizdiferencirane Prirode izronio misterij zivota i razvio se u ljudska bica i Bogoljude. Ta je cinjenica svima znana i svatko je moze uvidjeti. Medjutim, moze li se ono nize smatrati uzrokom onog viseg? Ono nize moze biti uzrokom jedino nizega. Mozemo ustvrditi da ono inertno moze u najboljem slucaju biti uzrokom uma, koji je i sam dio tjelesnog kompleksa, no jedino Bozanska Volja moze biti uzrokom svekolike kreacije, koju krase pet gore spomenutih svojstava. Drugacije nitko ne moze objasniti kako se pojavio i uspostavio kompleks um.

Rijec je o tome da sva zbivanja u svemiru slijede odredjene zakone i norme. To nije uvijek samoocigledno, no fizika nastoji dokazati da je to posve moguce. Prva sutra upucuje na Sveopci Vrhovni entitet zvan brahman. Druga sutra opisuje brahmana na drugaciji nacin, putem drugog aspekta. Prva sutra otkriva istinu, znanje i slobodu (satya, jnana i svatantra). Druga otkriva stvaralacki aspekt brahmana i obznanjuje da se taj aspekt ne moze ograniciti samo na ovaj svemir.

Sve ima svoju vlastitu dharmu ili unutarnju osobitost, individualnost ili svojstvo ljubavi. To pravilo vrijedi jednako za vlat trave i za zvijezde. Svemir nije jedan neprestani tijek. On postojano napreduje k postizanju totaliteta u svojstvima i okolnostima. Covjek se takodjer moze preobrazavati iz svog sadasnjeg stanja putem vlastitog napora i razlucivanja. Moralne sile koje odrzavaju svemir zasigurno ce podupirati nasa nastojanja. Medjutim, ljudi su preduboko uronjeni u sveprisutnu obmanu da bi to upotrijebili za samouzdizanje. Nisu svjesni puta mira i sklada u svijetu. Nisu u stanju drzati se dobra i izbjegavati zlo. Ne uspijevaju se ucvrstiti na dharmickom putu.

„To“ od kojega su rodjenje i drugi procesi „ovoga“; „To“ odakle izvire manifestirani svemir sa svojim pokretnim i nepokretnim entitetima; „To“ koje potice, osigurava i podrzava njihovo napredovanje; „To“ s cime se naposljetku stapaju – spoznajte da „To“ jest brahman.



Medju monistima – advaitin koji tako poimaju brahmana, vladaju silne razlike i duboki sukobi misljenja u pogledu prvog uzroka svemira. Neki drze da je uzrok brahman, drugi tvrde da je uzrok ma

Medju monistima – advaitin koji tako poimaju brahmana, vladaju silne razlike i duboki sukobi misljenja u pogledu prvog uzroka svemira. Neki drze da je uzrok brahman, drugi tvrde da je uzrok maya, igra obmane. Treci uzrok pripisuju djelovanju oboje, i brahmana i obmane. Ima misljenja da svemir potjece iz Visnua, koji ga takodjer stiti i s kojim se stapa. Neki smatraju da je iskaz o brahmanu tek indikativan, tako reci, indikacija za spoznaju nacela onkraj svemira. Brahman ima nebrojene aspekte i svojstva, a indikacije za uvid o brahmanu jesu to sto je brahman izrok kreacije, sto je odrzava i u sebe supsumira.

Neki su uvjerenja da je um ozrok svemira, buduci da su materija i svih pet elemenata puke strukture koje projicira um, a sam um transmutacija je inertne prirode – prakrti. No, djelovanje uma izmice svakom tumacenju. Postoji Vrhovna Svijest, ona je uzrok ove kreacije.

Sve su to nagadjanja ili teorije koje svojom intelektualnom pronicavoscu oblikuju razliciti mislioci.

Znanstvenici istrazuju sluzeci se vlastitim metodama te dolaze do razlicitih zakljucaka. Tumace da je vrijeme uzrok nastanka svemira te da vrijeme odrzava svemir i u sebe ga supsumira putem integracije i dezintegracije. Dakle, sve je ucinak vremena i vrijeme svime upravlja. Nekolicina cjelokupni proces pripisuje unutarnjoj prirodi stvari i njezinu porivu za manifestovanjem. Svaka stvar je ocitovala svoju iskonsku prirodu na svoj nacin i u svoje vrijeme. Naprimjer, iz sjemena manga izrasta mangovo drvo. Iz utrobe tigra radja se jedino tigar, a ne kozlic. Dakle, vidimo da su jos iz davnine o podrijetlu kreacije postojale mnogobrojne suprostavljene teorije. Medjutim, nitko nije uspio definirati i odrediti sta je tacno uzrok svemira.

Svemir je velicanstveno cudo, izvor neprestanog divljenja. Ma tko covjek bio, ne moze ga ne zadivljavati kao ono najcudesnije. Kad treba izraditi neki predmet, znamo da je za to potreban neko tko ima vjestinu, inteligenciju i moc – sakti za izradu. Nista ne moze nastati bez stvoritelja. Kako bi se onda ovi vidljivi objekti – Sunce, Mjesec, zvijezde, sazvjezdja, njihov sjaj i kretanje – kretali i ponasali tako kako se ponasaju, bez kreatora, stvoritelja, gospodara? Podlijezu li oni ikakvoj obicnoj moci? Ne. Promotrivsi objekte oblikovane i stvorene takvima da posjeduju tako silne sposobnosti, inteligentni ljudi mogu lako zakljuciti kako tek nemjerljiva mora da je moc samoga Stvoritelja.

Razmotrite zapanjujucu raznolikost kreacije. Ni jedna stvar nije istovjetna drugoj, ni jedna osoba nije nalik drugoj. Tu moze biti posrijedi jedino igra – lila fenomena beskrajnog velicanstva: Boga. Svatko moze razumjeti da nikakva manja moc ne moze biti izvor. Temeljem misterije stvojstvene kreaciji, covjek moze lako zakljuciti kakva ju je Svemocna Sila stvorila. Oni koji nisu u stanju proniknuti u misteriju stvorenoga nikada ne mogu proniknuti u narav Stvoritelja.

Kreacija ili svemir manifestacija je volje latentne u brahmanu. Sve ovo jeste Bozija volja – sankalpa. Teoreticari koji oblikuju i promicu drugacija tumacenja, gore navedena, samo gube vrijeme; argumenti i protuargumenti tek su jalove vjezbe. Moze ich se smatrati agzibicijama naobrazbe pandita ili intelektualnom gimnastikom ucenih. Oni ne mogu zadovoljiti ceznje onih koji su cista uma i cija svijest je prociscena. Svemu je uzrok Bozanska Volja – to je cvrsto uvjerenje teista. Svatko o tome razmislja s vlastite razine svijesti, a sastre spominju ta raznolika gledista i razmatraju njihovu valjanost. Ptice lete onoliko visoko koliko im snaga njihovih krila dopusta. Isto tako i mislioci tumace kreaciju, odrzanje i raspad svemira temeljem svoje vjere i inteligencije.

Medjutim, kao dokaz u tom traganju, u najboljem slucaju mogu posluziti jedino indikativna svojstva, koja nas ne mogu daleko dovesti. Jedino iskonska svojstva mogu otkriti istinu. To su: satya, jnana, ananta – istina, znanje, beskraj. Iskonska priroda brahmana je Istina, vjecno bivstvovanje. To je univerzalna svijest, jnana. To je vjecno, onkraj vremena i prostora. Stavise, ta su svojstva imanentna svakom entitetu, zivom i nezivom, u svemiru.

Indikativni dokazi privremeni su znakovi kojima covjek moze identificirati neku drugu stvar ili osobu, nesto s cime se zeli upoznati. Primjerice, kad je Mjesec tek tanki srp na nebu i covjek ga zeli vidjeti, inicira ga tako da pokaze prestom prema njemu. Ili ako zeli vidjeti neku odredjenu zvijezdu, govori „Eno je, bas iznad one grane drveta.“ Mjesec je daleko, zvijezda jos dalje. U trenutku kad izrazavo zelju da vidimo zvijezdu, mozda je ugledamo bas iznad grane drveta, no to je tek privremena lokacija. Ubrzo se lokacija mijenja. Smjer u kojem smo pokazali prstom vise ne moze biti tacan, jer se zvijezda i mjesec krecu nebom.

Izvorno svojstvo – svarupa laksana, nikada nije podvrgnuta promjeni. Ono prebiva u svemu. Oblik se mijenja; ime
se mijenja; vremena se mijenjaju; lokacija se mijenja. No jezgra Istine – svarupa laksana, ne mijenja se. Tu se jezgru u vedantinskim spisima opisuje kao bivstvovanje – asti, isijavanje – bhati, privlacnost – priya. Stvar jest, asti, bivstvuje. Asti je nepromjenljiva istina. Oblik i ime stvari mogu se mijenjati u vremenu i prostoru, no asti je izvorno. Stvar se moze spoznati kao bivstvujuca putem urodjenog svojstva sjaja – prakasa, odnosno sposobnosti da privuce nasu svijest i dade nam spoznaju – bhati. Mozemo je spoznati zahvaljujuci tome sto ima bhati; sve stvari koje spoznajemo imaju to unutarnje svojstvo. Nadalje, svaka stvar takodjer ima svojstvo drazesnosti – priya, sposobnost pobudjivanja vezanosti i ljubavi zbog svoje svrhovitosti.

Tri gore navedena svojstva zajedno cine prirodu Boga. Na njima trima kao osnovi, um konstruira oblike, potom slijede imena za oblike. No, oblici i imena podvrgnuti su promjeni. Stoga ich se oznacuje kao maya – relativne stvarnosti, privremene projekcije na temeljnu Istinu. Paramatman, Jedno Svesebstvo, osnova je na kojoj je projicirano sve sto ima oblik i ime. Oblik i ime javljaju se ponad zbilje zbog djelovanja maya nacela.

Ime i oblik, koji su strukture koje um podize na temelju brahmana, valja smatrati indikativnim dokazima Istine na kojoj se javljaju i nestaju. Brahmana se moze spoznati tek kada se spoznaju temeljna svojstva – svarupa jnana. Kad spozna brahmana, ta svijest osobu koja je spoznala cini brahmanom sámim. To je uvjerenje objave u svetim spisima – sruti odnosno Vedama.zapravo, i osnova kao i entiteti koji na njoj pocivaju, i pojavnost i Zbilja, oboje su bozanski i uzrok im je brahman. Stoga, ako se to ucvrsti u ljudskoj spoznaji putem istrazivanja brahmana, zivot biva ispunjen.

Istina, znanje, beskraj (satya, jnana, ananta) – brahman pociva na tom trojstvu. Svijest o brahmanu svijest je o Istini; spoznaja brahmana je vrhovna spoznaja; to je bezgranicno, beskrajno. Iz brahmana je proizisao prostor – akasa, nebo; iz neba zrak – vayu, iz zraka vatra – agni, iz vatre voda – jala, iz vode zemlja – prthivi. Iz zemlje su izrasle biljke koje daju zivot – asadha, iz biljaka hrana – anna, a iz hrane osoba – purusa, ljudsko bice. Proces projekcije zbio se tim slijedom. Prvo brahman, a na kraju purusa. Dakle, purusa i brahman blisko su povezani.

Oznake: Obrazovanje


- 08:37 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< lipanj, 2013 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (20)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!