** Budan.blog.hr ** Alternativa, zen filozofija, duhovne teme, haiku, poezija, umjetnost, vizije, mudrosti, razmišljanja, priče

09.11.2012., petak

Uspjeh se uči

Uspjeh se uči


ŠKOLA KIBERNETIKE I SISTEMSKE TERAPIJE U RIJECI: KAKO KLIJENTU OLAKŠATI PUT DO ŽELJENIH CILJEVA

USPJEH SE UČI

Dobra komunikacija ne smije ovisiti o dobroj volji ili kućnom odgoju nego se gradi i razvija na spoznajama kojima ljudi do neslućenih razmjera unapređuju sva područja unutar ljudske zajednice

Nađa BERBIĆ
Toliko ljudi želi iste, jednostavne stvari. Odgovoriti na životne izazove. Raditi ono što volimo i pritom pokazati ono što znamo. U radnom, partnerskom, roditeljskom, poslovnom odnosu, ali i u odnosu sa samima sobom, suočiti se sa životom, ali kormilo i ključeve budućnosti držati u vlastitim rukama. Toliko je toga što će ljudi navesti kao prepreku, bolest, nedaće, krizu, loše prilike, a samo je jedan nazivnik rješenja: Uspjeh. Ma kako čudno zvučalo biti uspješan se može učiti. Počevši od odnosa sa samima sobom, od načina kako iz vlastitih resursa stvaramo instrument za bolji, ispunjeniji, kvalitetniji život, preko odnosa s okolinom, obiteljskom, poslovnom, ostalima, cijeli život i stalno smo uronjeni u komunikaciju. Bolje je ako znamo što nam se pritom događa jer upravo to može biti jaz koji razdvaja uspješne ljude od nesretnih, izvrsne tvrtke i njezine menadžmente od neuspješnih, ispunjene živote od rastočenih obitelji, pa čak i osrednje od vrhunskih sportaša. Uspješna komunikacija jedno je od važnih područja učenja unutar Škole kibernetike i sistemske terapije u Rijeci, čiji su učitelji renomirani psihoterapeuti poput prof. Inke Miškulin, dr. Branka Petrisa, dr. Ilinke Serdarević, prof. Anamarije Blažić, prof. Zrinke Rička Žauhar, dr. Lidije Butković-Anđelić, prof. Ivane Rede i drugih. S nekima od njih razgovaramo o aspektima komunikacijskih obrazaca kojima nas u odrastanju i odgoju ne podučavaju, a itekako utječu na rezultate u bilo kojem području u kojem ih želimo postići.

Ograničavajuća uvjerenja

Ponekad nas ometa to što sudjelujemo u neravnopravnoj ili manipulativnoj komunikaciji u kojoj ne možemo razviti vlastite potencijale. Kao primjer za to Lidija Butković-Anđelići Branko Petris navode školske ili obiteljske sredine u kojima, ako nisu pozvani iskazati svoje mišljenje pa i svoje kritike, djeca ne razviju brojne sposobnosti u kojima bi mogli biti jako uspješni. Isto se događa u sustavima koji ne koriste resurse svojih zaposlenika. U odgoju ljudi često koriste moć i silu da bi djecu ukalupili u svoja svjesna, ali i nesvjesna očekivanja kaže Butković Anđelić, djeca postaju »eksperti« za takvu vrstu komunikacije, pa i sama pružaju otpor, odnosno »ne slušaju« jer ni njih ne čuju. Ljudi zapravo nemaju svijest o tome da riječi pobuđuju ljubav, ali i nasilje, a posljedično i bolest.
Nisu važne samo tehnike i svjesna komunikacija jer postoji istraživanje koje pokazuje, podsjeća Inka Miškulin, kako su ono što učenike najviše motivira za uspjeh očekivanja učitelja. Taj je odnos primjenjiv na brojne druge ljudske, obiteljske, poslovne odnose. Ako učitelj ima očekivanja da će učenik uspjeti, učenik je motiviran za uspjeh. Vrlo često taj je odnos nesvjestan, i upravo taj nesvjesni um kojim raspolažemo je ono što se može koristiti za postizanje rezultata. Neravnopravna komunikacija, ako govorimo o školi, bio bi odnos u kojem učitelj podcjenjuje svojeg učenika jer od njega ništa ne očekuje, a nije toga niti svjestan. To je najopasnije, kada sugovornika u bilo kojoj situaciji podcjenjujete, a da tu predrasudu ničim i nikad ne dovedete u pitanje, nego čak ne znate da ju imate. To ljude blokira, kaže Miškulin, čini ih nezadovoljnima i nesretnima. A može ih, smatra Butković-Anđelić učiniti i bolesnima. To je zato, objašnjava Ilinka Serdarević, jer ljudi na koncu počnu vjerovati u to kako nas vide drugi ako su oni u svom gledanju uporni i to se događa na nesvjesnoj razini na kojoj ljudi i sami počnu vjerovati kako neke stvari ne mogu učiniti, nisu sposobni za neka postignuća, stvari postaju »nemoguće«. A kad vjerujemo da nešto ne možemo onda ta vjerovanja počnu biti ograničavajuća, frustrirajuća. Ako se to događa i u obiteljskoj i u školskoj sredini ta vjerovanja mogu »zacementirati« nečije snage koje uspavane čekaju ili bolje okolnosti ili vlastitu odluku i izbore kojom će začarani krug »vjerovanja u nesposobnost« biti raskinut. Jedna od takvih zamki je pitanje koje se danas često može čuti: Jesam li bolestan ja ili je sve oko mene bolesno? U toj vrsti gledanja kažu učitelji Škole kibernetike, unaprijed je onda zadano da netko mora biti bolestan. Takav način mišljenja ne nudi izlaz, a primjerice, izlaz je situacija u kojoj osoba, profesionalac, tvrtka, obitelj odluči stati na kraj vlastitim ograničenjima, proširiti svoj svijet promjenom koja će donijeti učinkovitost i rezultat. To može biti bilo koje područje ljudske djelatnosti ili bilo koji odnos što ga ljudi ocijene kao važan za sebe.

Promjena starih obrazaca
Hipnoterapija i jezik nesvjesnog

Škole kibernetike i sistemske terapije osim profesionalaca u psihoterapiji educira i profesionalce koji rade unutar organizacija, škola i sličnih profesija u stalnom kontaktu s ljudima. Neke od osobitosti te vrste edukacije su učenje jezika nesvjesnog, kojim stalno komuniciramo i ako to ne znamo, te učenje hipnoterapije, odnosno korištenja hipnoze koja je inače svakodnevna pojava, biološko stanje koje se ljudima događa više puta u toku dana. To je stanje vrsta usredotočenosti uslijed koje nam se dogodi da odlutamo i ne primijetimo što se oko nas nekoliko trenutaka zbivalo, ili čitamo s toliko pažnje pa ne čujemo zvukove i ne vidimo pokrete oko sebe, ili se zateknemo kako smo duboko okrenuti nekom unutarnjem stanju ili misli da zurimo u neku točku. To stanje može se iskoristiti za nova učenja, promjene i postignuća u bilo kojem smjeru što ga klijenti žele.

Upis nove generacije polaznika

Svaki klijent sa sobom u psihoterapiju donosi svoju istinu, a terapeuti unutar Škole kibernetike i sistemske terapije ne bave se objektiviziranjem te istine nego ju a priori prihvaćaju kao polazište od kojeg se kreće dalje ka rješenju situacije što vrijedi samo za tog klijenta osobno. Nema općih pravila, obrazaca, tehnika, nego terapeut i klijent kreću u odnos u kojem istražuju rješenja. Znanje i učenje unutar Škole služi za izoštravanje uvida u klijentov svijet i suradnju klijenta i terapeuta oko toga koje će novosti i promjene donijeti željena rješenja. Nema unaprijed određenih rješenja, ali za znatiželjne ljude željne promjene s vjetrima prijateljskog savezništva u jedra zamorne svakodnevice, štošta se može učiniti mogućim. Škola kibernetike 11. studenoga održava uvodni seminar, a do konca godine upisuje novu generaciju polaznika. Zainteresirani se mogu javiti e-mailom na adresu: udruga.terra@ri.t-com.hr.

Kako navode Miškulin, i Serdarević, terapeuti koji se orijentiraju na »jake strane i resurse« svojih klijenta vrlo su uspješni. Oni koji provode vrijeme razgovarajući o problemu, ne rade pomake u terapiji. To je razlika između uspješne i neuspješne terapije. Ukalupljivati klijenta jednako kao primjerice dijete u školi ili u obitelji u one obrasce koje očekuju obitelj, supružnici, škola, a nisu ih odredili sami nego su ih drugi za njih odredili, je manipulativna komunikacija. Uvijek je umetanje vlastitih ideja u tuđi um manipulativno jer nema slobode vlastitog izražavanja, mišljenja i postupanja, ističe Branko Petris. Sloboda i kreativnost terapije, kao i bilo kojeg odnosa ogleda se i u tome da se ne smanjuje, nego upravo obrnuto, povećava mogućnost izbora i izlaza. U tome pomaže i moć sugestije, te hipnoza odnosno hipnoterapija kao jedan od načina komuniciranja, snažno i ohrabrujuće sredstvo koje klijentu može olakšati put do željenih ciljeva, upućuje Anamarija Blažić na neke od načina rada unutar Škole kibernetike. Promjena kojoj klijent teži zahtijeva promjenu nekih starih obrazaca, a ona mu može biti znatno olakšana ako je u odnosu sa profesionalcima koji znaju kako postupati, kako komunicirati i koji znaju moć svake riječi, a kamoli poruke što ih dnevno odašiljemo ljudima.
Postoje i obrnuti primjeri, kada ljudi nisu svjesni što čine drugima svojim porukama, a dnevno rade s ljudima. Ako nemate ideju o tome kako utječete na ljude s kojima radite razmislite o svakoj riječi, jer one mogu izazvati velike efekte. Baš zato, značajan pomak se upravo odigrava u nekim europskim i američkim bolnicama gdje liječnici uče kako razgovarati sa svojim pacijentima. Kada imate posla s delikatnim područjem ljudske nade, povjerenja, straha za život ili straha od smrti doista možete razoriti ili zaštititi kvalitetu života svojih pacijenata i klijenata. Isto tako i članova obitelji, prijatelja... Ako radite s ljudima, a osobito s djecom, ako ste liječnik ili pedijatar morate znati da ono što govorite utječe na zdravlje i bolest. Očekivanja od učitelja, od liječnika su velika i važna po ljudske živote, a u procesu odrastanja kao i u procesu liječenja ljudi su izloženi i ranjivi. Dobra komunikacija zato ne smije ovisiti o dobroj volji ili kućnom odgoju nego se gradi, razvija i uči na spoznajama kojima ljudi do neslućenih razmjera unapređuju sva područja unutar ljudske zajednice, zaključuje Blažić. Ako ste liječnik, psiholog, učitelj, primjerice, trebate imati ideju kako biti uz svoga pacijenta, svog klijenta, svog učenika.
Primjer o tome kako malene razlike proizvode velik utjecaj na ljudsko ponašanje, pokazuje Miškulin, jest u razlici između tvrdnje »možeš ti to« i pitanja »možeš li ti to?«. Prva tvrdnja izrečena ohrabrujućim tonom otvorit će mogućnost za sposobnost ili čak nadahnuće, a drugo pitanje sa sumnjičavim tonom možda će stvoriti blokadu nekoj uspješnoj akciji. Tako i stalna pomoć od strane roditelja djetetu implicira poruku »ti to ne možeš«. Zdravstvo, školstvo, visoko obrazovanje, politika, sve djelatnosti unutar kojih se ljudi obraćaju drugim ljudima odašiljući im neprestano poruke što utječu na ljudske živote, trebali bi imati ideju o tome što čine svojim porukama, kakve su one i, zaključuje Blažić, mogu li u tome biti uspješniji? Ponekad klupko nepremostivih problema samo treba profesionalca psihoterapeuta koji će ga rasplesti i naći gdje se to proces komuniciranja sa sobom ili s drugima s neuspjehom »zaglavljuje«. Ljudi se mogu kondicionirati za uspjeh, i to je ono što ih efikasna psihoterapija može naučiti.

http://www.novilist.hr/

lp, boro

Oznake: Obrazovanje


- 08:19 - Komentari (7) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

< studeni, 2012 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30    

Ožujak 2016 (4)
Veljača 2016 (4)
Siječanj 2016 (8)
Prosinac 2015 (11)
Studeni 2015 (10)
Listopad 2015 (20)
Rujan 2015 (18)
Kolovoz 2015 (17)
Srpanj 2015 (24)
Lipanj 2015 (25)
Svibanj 2015 (25)
Travanj 2015 (25)
Ožujak 2015 (26)
Veljača 2015 (20)
Siječanj 2015 (27)
Prosinac 2014 (29)
Studeni 2014 (25)
Listopad 2014 (28)
Rujan 2014 (21)
Kolovoz 2014 (26)
Srpanj 2014 (28)
Lipanj 2014 (23)
Svibanj 2014 (26)
Travanj 2014 (26)
Ožujak 2014 (26)
Veljača 2014 (23)
Siječanj 2014 (25)
Prosinac 2013 (26)
Studeni 2013 (26)
Listopad 2013 (26)
Rujan 2013 (29)
Kolovoz 2013 (25)
Srpanj 2013 (17)
Lipanj 2013 (22)
Svibanj 2013 (28)
Travanj 2013 (26)
Ožujak 2013 (27)
Veljača 2013 (27)
Siječanj 2013 (26)
Prosinac 2012 (21)
Studeni 2012 (27)
Listopad 2012 (28)
Rujan 2012 (27)
Kolovoz 2012 (23)
Srpanj 2012 (15)
Lipanj 2012 (22)
Svibanj 2012 (24)
Travanj 2012 (24)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Uvodna poruka:

Poštovani Blogeri!

Objavljeni postovi:

Hvala svim znanim prijateljima i neznanim posjetiocima na komentarima na mom blogu!