Nekako sam se navikla na ovu proljetnu jesen, piše Primakka. U prohladnih šest i po ujutro višeslojno obučena pucketam po pelegrinkama i pokojem stvarno jesenski obojanom otpalom listu. Nakon pola sata pod stakleničkim uvjetima svoje radne sobe ljuštim slojeve do zadnje majice i sunčam ostatke bicepsića. U besposleničko vrijeme većine nam vrlo bahato bi zvučalo da mi osam sati ugodno preleti s Buikom, Cohenom ili, recimo, Kenticom u ušima. Al eto, može se. A nije da ne bih radije brinula o nekim smokvinim mladicama na svome komadiću zemlje ili uz blejanje ovaca stvarala pisane bedastoće. Slobodno jutro je za mene nemjerljiva kategorija. Al eto, ne može se.
Post sa BLOG.hr
23.11.2014. (17:26)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Malen si, uzak, trošan, al ti me ipak nosiš, čamče na Kupi! Sve kamenje mojih briga, sve gvožđe mojih mržnja, sve olovo mojih čekanja, prenosiš preko vode.
Al i sve moje nade, ljubavi, čežnje, zanose tobom će onkraj rijeke što korito joj biva široko i duboko da dijeli od Dobra Zlo. Čudo ti za me postaješ: galija, lijepa, velika, koja po moru plovi k Otoku Spasenja. U nje su vesla od naše najčvršće hrastovine, i jarboli tesani u lugu gdje se rodismo, i jadra što su kod nas i tkana i šivena, i zastave što znadu đerđefe naših žena.
Maleni trošni čamče na mutnoj Kupi, uradi što i sa mnom: dočekaj sve što trpi!
Prenesi cijelu Hrvatsku na onu stranu vode, na teške al svete puteve poštenja i slobode!
(Vladimir Nazor)
24.11.2014. (08:17)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
Rob je onaj koji čeka da netko dođe i oslobodi ga
Nekako sam se navikla na ovu proljetnu jesen, piše Primakka.
U prohladnih šest i po ujutro višeslojno obučena pucketam po pelegrinkama i pokojem stvarno jesenski obojanom otpalom listu.
Nakon pola sata pod stakleničkim uvjetima svoje radne sobe ljuštim slojeve do zadnje majice i sunčam ostatke bicepsića.
U besposleničko vrijeme većine nam vrlo bahato bi zvučalo da mi osam sati ugodno preleti s Buikom, Cohenom ili, recimo, Kenticom u ušima.
Al eto, može se.
A nije da ne bih radije brinula o nekim smokvinim mladicama na svome komadiću zemlje ili uz blejanje ovaca stvarala pisane bedastoće.
Slobodno jutro je za mene nemjerljiva kategorija.
Al eto, ne može se.
Post sa BLOG.hr
23.11.2014. (17:26) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
borivoj
ČAMAC NA KUPI
Malen si, uzak, trošan,
al ti me ipak nosiš,
čamče na Kupi!
Sve kamenje mojih briga,
sve gvožđe mojih mržnja,
sve olovo mojih čekanja,
prenosiš preko vode.
Al i sve moje nade,
ljubavi, čežnje, zanose
tobom će onkraj rijeke
što korito joj biva
široko i duboko
da dijeli od Dobra Zlo.
Čudo ti za me postaješ:
galija, lijepa, velika,
koja po moru plovi
k Otoku Spasenja.
U nje su vesla od naše
najčvršće hrastovine,
i jarboli tesani
u lugu gdje se rodismo,
i jadra što su kod nas
i tkana i šivena,
i zastave što znadu
đerđefe naših žena.
Maleni trošni čamče
na mutnoj Kupi,
uradi što i sa mnom:
dočekaj sve što trpi!
Prenesi cijelu Hrvatsku
na onu stranu vode,
na teške al svete puteve
poštenja i slobode!
(Vladimir Nazor)
24.11.2014. (08:17) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...