Ispod površine
Već od malih nogu budemo doslovce zatrpani stotinama informacija koje nam zapravo nisu potrebne u životu. Bez puno okolišanja i filozofije može se reći da su suvišne informacije teret koje rade pomutnju u životu, zapravo jedan teret koji bespotrebno nosimo.
Ispod površine
Učimo da bi znali, učimo da bi rasli, da bi stvarali, da bi vladali, učimo da budemo netko kome će se drugi diviti. Ulažemo silan trud u obrazovanje, trudimo se biti nešto, ali postižemo li to prikupljanjem informacija?! Uistinu, postižemo li to? Postižemo, ali ako malo dublje pogledamo u dubinu i zagrebemo malo da se slika otvori, tada vidimo da puno više gubimo nego što dobijemo.
Iako smo mi kao vrsta suviše sebični da bi priznali gubitak, jer mi želimo o sebi čuti najbolje, želimo biti vječni. Priznajemo samo pobjedu, dok se sa porazom ne možemo pomiriti i prihvatiti ga. Toliko smo sebični da ne možemo sami sebi priznati istinu. Toliki smo egocentrici da u svoj silnoj egocentričnosti izgubimo sebe. Izgubimo ono najvrijednije.
Ali do toga dođemo ako zagrebemo ispod površine, jer oku nevidljivo je najvrijednije. Ljubav je nevidljiva, sreća je nevidljiva, no unatoč tome što su nevidljive imaju neprocjenjivu vrijednost. I jedino što trebamo učiti u životu je voljeti i poštivati. To trebamo učiti i to trebamo živjeti. Nema diplome koja će nahraniti tužno srce, nema znanja koje će zagrijati i iscjeliti srce kao ljubav. Iskrena ljubav je diploma koju trebamo tražiti.
Autor: Z. Posavec
Post je objavljen 05.03.2015. u 17:02 sati.