Zmayski z Brega landra naokolo

Deveti dan

Vrijeme: Do 14h jaka kiša - ne vozim. Poslijepodne toplo i ugodno. Vjetar blag. Suho.
Ceste: Dobre ceste, ponegdje vrlo uske i oštećene, nešto makadama.
Danas prijeđeni put: 162 km

- 23:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nego, znate li kako su se Nomadi trebali zvati? "Jahači babe Ruže"! Ja nisam bio dovoljno hrabar da ih pitam za porijeklo tog imena, probaj ti...

Reci, jesi li za cugu?!?

Nomadi, i ovim putem vam želim zahvaliti za gostoprimstvo! Hvala, bilo je super i vrlo ugodno, a prostor kluba vam je jedan od najljepših u kojem sam bio! Kad god dolazite u Zagreb vrata MK Veterani su vam otvorena, dobro došli!

- 20:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vraćam se ja lijepo u Kupare, do Nomada - tamo znam da sam dobrodošao! I fakat; osim Jakova dolazi i Nikša; on naručuje odličnu pizzu koja mi vraća vjeru u dobru klopu, pa večer provodimo uz opušteni razgovor i mjuzu u klubu.

Mislim si; sredina je ljeta, ovo je nama gore sezona godišnjih odmora, a njima ovdje srce radne sezone! Zato će oni lijepo usred zime, kad gužva popusti a temperature padnu ispod dvadeset sjesti na bajkove i vozikati se okolo! Dok kod nas pingvini padaju u nesvijest...

- 20:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ipak, grad je lijep, riva je puna slatkih komada, a kombinacija jedrilica i zalaska sunca vraća raspoloženje na visinu.

Malo zanimljivosti; Talijani Cavtat zovu Ragusavecchia, pa ako je Dubrovnik = Ragusa, onda bi ovo imao biti Stari Dubrovnik. I stvarno je tako! Stari su se Latini pred navalom Slavena (znaš; onih zlih Hrvata...) iz Cavtata povukli na hrid Ragusu. Kasnije su ti isti Slaveni izgradili naselje na južnim padinama brda Srđ, na kopnu preko puta hridi i nazvali ga Dubrava, što znači šuma duba (hrasta). Tijekom vremena su se naselja sve više povezivala, da bi se potpuno spojila u 11. st., nasuvši uski kanal, što ih je dijelio (današnja ulica Placa tj. Stradun). Ha, tko bi rekao!

- 19:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Cavtat; možda će mnogi južnjaci opet reći da ovaj sjevernjak nema pojma ni o čemu, ali još kao klincu mi je to ime zvonilo u ušima i budilo maštu kao da je odnekud s južnih mora! Znam da su mi očekivanja visoka, i zato pokušavam ići polako i ne brzati sa zaključcima, kako se ne bih razočarao. Sam grad izgleda lijepo, no ako je istina da ljubav ide kroz želudac onda se bojim da je ova romansa osuđena na propast; tu klopam pizzu u pristojno izgledajućem restoranu - s nepristojno izgledajućim cijenama - i moram reći da je mogu mirne duše ubrojiti u među deset najlošijih pizza koje sam ikada jeo. Ako se sjetiš da to govori čovjek u godinama, sa dosta balasta ispod pojasa, onda to nešto znači...

- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vraćam se natrag i kod ulaza u park nalazim dva bajkera njemačkih rega - dobro je znati da ima još skitnica - nije da sam se baš nagledao motora na ovom putovanju - tek povremeno u sunčana popodneva, u blizini većih gradova.

Ali, da se ja vratim mom skitanju; prvo odlazim do Molunata; jednog od rijetkih preostalih turistički neeksponiranih bisera na Jadranu. Ali; psst, tiho o tome, da se ne pročuje... ;-). Dalje nastavljam malim mjestima blizu obale - ali ih nema na samoj obali; vjerojatno je razlog tome što je ovdje obala nezaštićena, otvorena pučini. Tek kod aerodroma ponovo izbijam na magistralu, ali vrlo brzo odlazim do Cavtata.

- 18:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pogled na Boku Kotorsku s Prevlake. Time je posjećena treća krajnja točka mog putovanja; nakon sjevera i Svetog Martina na Muri, istoka i Iloka, juga i Prevlake, sada mi preostaje samo krajnja zapadna točka! Dakle, još samo malo! Frišku figu; geometrijski gledano, sad sam tek na pola puta...

Ovo omanje stabalce na desnoj strani slike, nije stablo - to je cvijet. Cvijet kaktusa agave.

- 18:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odlazim do same Prevlake; vidim da rade i novu cestu prema tamo, na dionici koja se sad vrlo strmo spušta do obale. Odlazim i do tog turističkog parka, zastajem na rampi i ljubazno pitam za dozvolu da odem motorom do tvrđave, jer vidim da je ta dionica zatvorena za promet. Ja jako volim biti ljubazan - ljudi se tada ne osjećaju kao da vršim pritisak na njih, a primjetio sam da pritisak krupnih, dugokosih, samouvjerenih bajkera zna biti neugodan. Objasnim tipu moje putovanje, a on veli - "Ne može." Osmjehnem mu se kao "Ma nemoj?" i tipu je jasno da ću svejedno otići tamo. Da bi sačuvao obraz, mijenja odgovor u "Ne može - dok se ne vrati vlakić, polazi za deset minuta." Zašto ne ostati pristojan? Pijem kavicu u lokalu na ulazu, malo odmaram, i uskoro sretno odlazim do najjužnije točke hrvatskog kopna; rt Oštro.

- 18:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odlazim i do posljednjeg, najjužnijeg malograničnog prijelaza, na cesti oko Sutorine, i od tamo fotnem ovu sliku Prevlake

- 17:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odlazim do Dubravke i još jednog malog prijelaza, pa se vraćam dijelom istim putem i potom nastavljam za Vodovađu. Tu negdje nalazim ovu zadivljujuću šumu čempresa - jednom mi je već rekao netko, mislim s Korčule, da što se mi kontinentalci toliko palimo na čemprese; sve njih oni samo podsjećaju na groblje! Sto ljudi - sto ćudi, reče vrag i sjede u koprive...

Kod samog graničnog prijelaza prema Crnoj Gori izlazim na magistralu i nakon što se malo vraćam njome prema Dubrovniku, ponovo skrećem naljevo, sad prema Pločicama, do Đurinića i Vitaljine; tih najjužnijih hrvatskih sela.

- 16:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U jednom od sela na Gornoj bandi nalazim kapelicu na kojoj je pomalo nespretno uklesan ovaj skromni natpis. Tako jednostavno i iskreno da me ne ostavlja ravnodušnim... ali, opet; ja baš i nisam ravnodušan tip, pa ponekad dam preveliko značenje malim stvarima. Procjeni sam.

- 15:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nastavljam zaleđem, tom Gornjom bandom, uskim - ali dobrim i čistim - lokalnim cestama. Povremeno nailazim na zbunjujuća križanja, ali nakon malo petljanja nailazim i malogranični prijelaz; zatvoren je. Do ovdje, do Konavla, Hrvatska je graničila sa Federacijom Bosnom i Hercegovinom, ali ovdje, u kratkom pojasu do Crne Gore granica je sa Republikom Srpskom - nisam to znao, pa su me jučer lokalni dečki iznenadili izjavom da graniče sa Srbijom. Osobno nikad ne bih dao takav legitimitet toj državi-u-državi; i sad je zovem jednostavno - Bosnom.

- 15:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Konavlima se na ovom neočekivano ravnom platou nalazi Dubrovački aerodrom Ćilipi; kao na dlanu mi je. Mogu misliti kako su se silni osjećali naši dobri susjedi Crnogorci kada su odavde granatirali...

Ima Konavala (ili "Konala", kako ga izgovaraju domaći) dolazi od vodovodnih kanala koji su od izvora u selu Vodovađa preko Konavoskog polja napajali vodom antički Epidaurum - današnji Cavtat. Ovi su krajevi stalno naseljeni još od paleolitika.

- 14:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pošteno se ispadalo, no čim je prestalo oblaci su nestali - zrak je čist poput kristala i sunce već nesmiljeno prži. Nakon čišćenja Tene i podmazivanja lanca, spreman sam ići dalje; za današnji dan - za ostatak današnjeg dana, zapravo - nemam velike ambicije; samo želim obići Konavle i otići do Prevlake.

Jakov mi je objasnio lokalne puteve, tako da namjeravam prvo obići Gornju bandu; puteve nad Konavlima koji vode po selima po planini Snježnici, na Sutorinu i Prevlaku, pa natrag Donjom bandom; cestom uz obalu, ispod magistrale. Tako i krećem, preko Plata gdje se granica Hrvatske nalazi tek kojih 700 metara zračne linije od mora, pa nakon nekoliko skretanja uljevo kod Zvekovice i već se penjem strmom cestom i serpentinama koje vode do vidikovca s kojeg puca pogled na Dubrovnik i Cavtat.

- 14:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon dugog noćnog odmora, budim se nešto poslje sedam, i prije nego li sam i pomislio na polazak, nebo se zatvara i počinje prava oluja! Ona kiša koju su prognozirali i od koje sam bježao dan-za-dan napokon me stigla! Nije baš da se žalim što ne mogu dalje; olovni umor tijela i tupost u glavi mi govore kako bi još sna dobro došlo. Vraćam se u krpe i, tek s povremenim prekidima, spavam i odmaram do ranog popodneva...

- 08:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Osmi dan

Vrijeme: Vruće i ugodno. Vjetar umjeren, na mahove jak. Suho.
Ceste: Raznoliko; dobre ceste, oštećene, makadam, šumski putevi...
Danas prijeđeni put: 324 km

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Dubrovniku niti ne zastajem; pogled na cruisere i rijeke turista stvarno nije ono što mi sad treba. Prolazim uz grad i polako se spuštam u Župu Dubrovačku.

U Kuparima umorno stajem pred vrata kluba MK Nomadi. Nisam dolazio k sebi ni petnaest minuta, niti počeo razmišljati koga da nazovem, kad evo ti Jakova. Otvara mi vrata i želi mi dobrodošlicu kao da sam se najavio! Navraća i Grgo - stvarno su dečki za pet...

Prije noći se uspijevam još i okupati, dok na plažu duge valove donosi Oštro (ili Ostro, kako ga ovdje zovu).

- 18:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pri povratku prema Dubrovniku zastajem na prijevoju iznad položaja; da, sad se sjećam; ovo je pogled koji se nije promjenio; Srđ i Gruž.

Spuštam se u Mokošicu i krivudam dubokim zaljevom starom magistralom preko Rožata i do Omble - još jedog Hrvatskog naj-naj; ona je sa svojih 30 metara duljine toka najkraća rijeka na svijetu. Da je išla u školu, klinci bi je zafrkavali da je šira nego što je duga! sretan

- 17:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Produžujem do samog Osojnika; ni njega više ne prepoznajem - osim stare crkve ničeg se ne sjećam.

Ipak, drago mi je vidjeti da je podignut lijep spomenik palima...

- 17:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakratko nastavljam magistralom - čudim se gužvi, odvikao sam se od prometa na cestama, toliko vozim malim i skrovitim pravcima - ali već pred Mokošicom se odvajam i ne idem na most koji premoštava Rijeku Dubrovačku. Odlazim uz strmi brijeg, prema Osojniku. U prvi mah nisam siguran da idem dobrom cestom - toliko je široka i dobro postavljena - a sjećam se da smo imali velikih problema dok smo vukli haubice njome - no shvaćam kako je to ipak bilo pred mnogo godina! Cesta prema Osojniku nije više uska i oštrih zavoja, već suvremena i široka!

Zastajem uz moj stari položaj, iza prijevoja - stara skloništa su i dalje ovdje; nikom se ne da razvaljivati ih, a i čemu!

- 17:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kao jedan od posljednjih cestovnih objekata na uskoj Marmontovoj cesti, prije nego što je spusti do obale i prije nego što je "proguta" Jadranska magistrala bilježim i ovaj dva stoljeća star vijadukt...

- 16:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Cijelo vrijeme se tako držim zaleđa i biram putove najbliže granici da sam tek ovdje, kod Slanog. prvi put vidio otvoreno more na ovome putovanju!

- 16:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bistrine nisu samo lokacija spomenika; one su bile i prva crta bojišta - ovo su ostaci skloništa tik podno spomenika.

- 15:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ako nisi skužio, masivne kocke spomenika su varijacija na temu Hrvatskog grba, 5x5... ja ih doživljavam i kao da ih vjetar okreće oko okomitih osovina poput Tibetanskog molitvenog mlina; zato i nosi ime Vjetreni mlin.

Zastave vijore na snažnom Jugu...

- 15:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrlo brzo dolazim i do spomenika na Bistrinama. Vidim da je ta francuska cesta kojom idem ista ona cesta koju sam presjekao kada smo prošle jeseni išli od Prevlake do Vukovara! Nisam imao pojma...

Spomenik na Bistrinama mi i dalje izgleda izvanredno - to je, i dalje mislim, najljepši spomenik kojeg smo podigli u spomen Domovinskom ratu. Na odličnom je mjestu; vidljiv sa svih strana, na vrhu brijega, otvoren vjetrovima i suncu, sa širokim pogledom na Malostonski kanal i Pelješac i most u zaljevu.

- 15:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prije samog prijevoja bacam još jedan pogled na dolinu Neretve; ovo na dnu je jezero Kuti.

Kad pređem u Hercegovinu uskoro se staroj uskoj cesti s desna priključuje cesta od Neuma, i pretvara je u široku, normalnu cestu - ali se nakon nekoliko kilometara, kada se odvaja od Marmontove ceste lijevo prema Hutovu i Stolcu opet pretvara u usku, ali dobro asfaltiranu cestu - i vraća se u Hrvatsku. Granična policija nezainteresirana kao i svugdje, samo mi mašu...

- 15:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uska se cesta postojano uspinje prema hrptu brijega koji zatvara Neretljansku dolinu na jugoistoku. Na vrhu prijevoja nalazi se malogranični prijelaz - pandur mi samo maše da nastavim, no kad se zaustavim da provjerim smijer, veli da preko ovih prijelaza mogu samo lokalci. Naravno, to je samo formalna priča, pušta me i bez provjere dokumenata...

- 15:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ta Napoleonova cesta počinje iza pošte u Metkoviću i vodi današnjom Dubrovačkom ulicom; dok ne izađem iz Metkovića pomalo ju je teško pratiti. No, nakon prijevoja na Dubravici (koju "krasi" gradsko smetište, ali i toga mora negdje biti) cesta je jasna i logična. Povremeno je prilično uska - naročito u mjestima kroz koje prolazi - dovoljna tek za širinu jednog auta, ali ipak se vidi da je odlično položena, po standardima onog vremena - dakle, zavojita je i strma :-)

Kod Bijelog Vira nailazim na ovaj spomenik još jednoj žrtvi žandarskog terora "Tamnice naroda" - stare Jugoslavije - neka mi nitko ne zamjeri, ali nekako me se više dojmio od onog palim braniteljima u centru grada.

- 14:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ulazim u Metković i odlazim do njegovih graničnih prijelaza; onaj na desnoj obali je u predgrađu, na kraju jedne obične ulice! Grad leži zapravo na samoj granici. U središnjem gradskom parku odlazim do spomenika i tamo se malo odmaram, vrijeme je i za klopu.

Tražim alternativu standardnom prometnom pravcu koji vodi ka jugu preko Opuzena i Neuma, i od jednog domaćeg čovjeka saznajem da je cesta koju sam mjerkao na mapama i više nego provozna - vrlo je interesantna! Riječ je o cesti koju su Francuzi izgradili za vrijeme Ilirskih pokrajina i vodila je od Knina prema Dubrovniku. Zvala se Napoleonov put, a narod je i danas zove Marmontova cesta.

- 14:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Vrgorca nastavljam dalje tik uz granicu i GP Otrić pa se spuštam u Neretljansko polje prema Kuli Norinskoj.

Na kuli stoji spomen ploča:
NA USPOMENU 1900 GODIŠNJICE ODKUPLJENJA RODA LJUDSKOGA PO ISUSU KRISTU
I 250 GODIŠNJICE OSLOBOĐENJA NERETVE OD TURAKA OVAJ ZNAK SVOJE VJERE,
UHVANJA I LJUBAVI NAROD NERETVE 1934 GOD.POSTAVI

- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dolazim i u sam Vrgorac; mjestom dominira Dizdara kula; nekoć srednjevjekovna utvrda. U njoj je rođen Tin Ujević - ma ne, zapravo mjestom dominira prometni krkljanac i rijeke turista, ali želim biti pristojan, pa... ;-)

Tin i nije moj najdraži pjesnik, ali su mu ovi stihovi - nenadmašni!
"Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vijeđje pote:
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote."

- 13:16 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Silazim u Vrgoračko polje; kamen i makija polako posustaju i ustupaju prostor obrađenim poljima.

- 12:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prilazim Zagvozdu - jesi li gledao "Prosjake i sinove"? Sjećaš se onih živopisnih likova kao što je đed Kikaš ili Škiljo iz Zagvozda? Nećeš vjerovati; uz put nalazim i putokaz prema konobi "Dvori Matanovi"! Ovaj je kraj naučio svoje stanovnike da i iz kamena istisnu kaplju vode...

Sa Biokova me Sveti Jure gleda...

- 12:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Aržana se spuštam do Ciste Provo - samo što joj ovaj put prilazim sa sjevera. Nastavljam do Šestanovca i spuštam se još malo do Zadvarja, do benzinske, pa se vraćam za Šestanovac i odlazim k jugoistoku.

Zastajem uz ovaj stećak i prisjećam se one narodne pjesme u desetercu:
"Momka kita za Zadvarje pita:
Sjećaš li se krčmarice Mare?..."

- 12:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nastavljam dalje u jučer propuštene krajeve; ka sjeverozapadu. Uskom i zavojitom cestom kroz makiju preko Sudenaca odlazim u Aržano. Iz samog se mjesta uz nekoliko serpentina uspinjem cestom koja vodi u Hercegovinu, prema Livnu i Tomislavgradu.

Ovo je rodno mjesto Josipa Jovića...

Na par kilometara odavde je još jedan granični prijelaz, Kamensko. Malo se nećkam a onda odustajem, ne odlazim tamo; toliko je blizu da ne može biti vizualno drugačiji od ovog mjesta.

- 11:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Prološko blato koje leži na samom sjevero-zapadnom kraju Imotskog polja izljeva se voda akumulacionog jezera preko male hidro-elektrane - sve zajedno napaja rječica Suvaja.

Prološko blato nazivaju i Zeleno jezero; vjerojatno zato što dobro zvuči uz Modro i Crveno...

Kasnije mi Bruno (Kult II) veli da sam fulao; Zeleno jezero je gore iznad sela Knezovića - a valjda bi on to dobro zna, kad je od tamo porijekom!

- 10:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prema staroj legendi u davna vremena na mjestu jezera bili su raskošni dvori škrtih i oholih Gavana i njegove žene. Kada je anđeo u liku prosjaka s dvoje djece upozorio Gavanovicu na Božju milost i pravednost, ona mu grubo i podrugljivo reče: »Što će meni Bog tvoj dok je meni Gavan moj.« U taj čas Božjom kaznom protrese se zemlja, dvori s okolicom i svim stanarima propadnu duboko u provaliju, u kojoj nastade jezero, a i danas se iz dubine Crvenog jezera u noćnim satima mogu čuti Gavanovi bolni jauci.

Pogled na jezero sa sjeverne strane, s litice.

- 09:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Crveno jezero - nazvano tako ne zbog boje vode, već zbog boje njegovih stijena - nalazi se koji kilometar dalje, na cesti kojom se vraćam dio puta. Strane su mu vrlo strme - ma što pričam; okomite su! - i do njegovog se dna ne može. Na sjevernoj strani visina litice je preko 500 metara, i najdublje je grotlo u Europi. Najveća izmjerena dubina jezerske vode je 280 metara - a sigurni su da je na nekim mjestima i dublja.

Pogled na Crvenoj jezero s juga, od ceste.

- 09:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Detalj nad jezerom; staze s vidikovcem. Sve je odlično uređeno...

- 09:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Do površine jezera, koje je u dubokoj vrtači - zapravo, urušenoj krškoj pećini - vodi zgodna staza. Sve je odlično uređeno; Imoćani očito znaju cijeniti ovaj turistički magnet.

Znate li onaj vic; Zašto Imoćani slabo igraju nogomet? Pa zato što treniraju samo kad Modro jezero presuši! Šala-mala, ali fakat; kad jezero presuši, na njegovom dnu uvijek zaigraju nogomet...

- 09:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jutro je; nakon dobre noći sna nalazim se ponovo s Benom, na kavi, gablamo poznate Imotski kolače; rafijole. On praši u Bosnu; ide u Mostar i potom Sarajevo - a dalje, kamo ga put odvede. Sretno mu bilo!

Ja odlazim vidjeti ono za što je sinoć bilo prekasno. Prvo; Modro jezero. Na samom je rubu grada i besprijekorna je turistička atrakcija i izletište.

- 08:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sedmi dan

Vrijeme: Vruće i ugodno. Vjetar blag, na mahove umjeren. Suho.
Ceste: Raznoliko; dobre ceste, oštećene,makadam, sipki makadam, šumski putevi...
Danas prijeđeni put: 419 km

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

I, eto me kako se u predvečerje spuštam prema Imotskom polju; Prološko mi blato ostaje s lijeva. Uskoro ulazim i u sam grad Imotski, koljem nekakvu pizzu i tražim mjesto za spavanje; previše sam umoran da bih negdje podizao šator. Nakon malo skitnje gradom (i zaobilaženja hotela; tako "nisko" ipak nisam spao! lud

) nalazim pansion nad mesnicom Pevec (ili neka druga; znam da je bila mesnica); prenoćište Milard - za pristojnu sobu s tušem vlasnica traži 150 kuna - nije baš neka šminka ali je više nego dovoljno za umornog putnika. Žena kaže da često ugošćuje bajkere - a kada ih ima više nego što ona ima kreveta, pušta ih unutra koliko ih ima i naplaćuje im samo po krevetu, ne po osobi. Izgleda iskreno i nisam imao nikakvih zamjerki; preporučam.

Nakon par minuta u prenoćište dolazi još jedan bajker, Ben (neka mi ne zamjeri ako sam ime fulao), spustio se iz Hamburga na Yamahi TDM 850. tečno govori engleski, domaćica na stranim jezicima zna reći samo "OK" - i začas sam angažiran kao prevoditelj! Kasnije, nakon tuširanja se opet osjećam kao živo biće i odlazim s Benom na pivu do birca nad Modrim jezerom; do kasno u noć raspredamo bajkerske priče...

- 20:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bilježim još i ovaj detalj u Lovreču; znam da nije ništa posebno, ali nama žabarskim kontinentalcima rad u kamenu uvijek izgleda mistično i tajanstveno.

- 19:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Već sam umoran od cjelodnevne vožnje, a nekako sam si zamislio da imam danas stići do Imotskog - odlazim preko Sinja i Trilja pa zastajem na kratko u Lovreču; sutra ću se vratiti taj dio puta do Aržana, kamo sam namjeravao, danas više nemam force. Gledam Biokovo i njegov vrh - Svetog Juru - pomalo mi je nevjerojatno da sam se već dotepao do zemljopisne širine Makarske.

- 19:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Detalj mosta, sa pogledom na planinu Kamešnicu.

- 18:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prelazim Cetinu ovim mostom i opet izbijam na magistralu negdje kod Hrvaca - eh, kako sam ja "pogrešna" generacija; kod mnogih to ime budi duboke nacionalne osjećaje, dok meni na usta naviru tek Đonijevi stihovi:

"Prijehavši u Zagreb - zadovoljstva svega rad,
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad;
strijele moćne ljubavi pomračile mi um,
dah usne vrele višnje - nagonile na blud!".

Nema veze; most je preljep, a Cetina teče svejednako...

- 18:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prije Vrlike opet ostavljam magistralu i odlazim prema Cetini; želim obići Peručko jezero s druge strane, uz mala sela koja se protežu duž obronaka Dinare. Na početku cesta ima vrlo neobećavajuću makadamsku dionicu - sipki, duboki makadam koji se razmiče pod kotačima pa njime plovim kao po vodi - ali kasnije opet izbijam na asfalt i pratim Peruču ka jugo-istoku. Na kraju jezera odlazim do brane - na njoj nisam dosad bio. Kratko sam popričao s strojarom koji je izašao iz brane, pita me idem li letjeti gore na Dinaru, veli da ima neko uzletište za paraglajdere kod Debelog Brda. Naravno, ovih godina letim samo sa motora. naughty

Pozdravljam ga pa se vraćam tim "istočnim" cestama.

- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vraćam se do Knina i produžujem dalje. Negdje nad Polačama vidim ovu ruševnu kulu koja dominira klisurom. Cesta teče...

Nakon Kijeva se malo spetljam; pokušavam pronaći vrelo Cetine, ali izgleda da karta "malo" laže - ili su izmijenili ove cestice i putove nad gornjim rubom Peručkog jezera. Ništa; kružim pa se vraćam natrag na magistralu, znam da koji kilometar niže ima druga cesta. Šteta, htio sam vidjeti i starohrvatsku crkvu sv. Spasa, zapravo njene ruševine - to je najstarija crkva u Hrvatskoj. Sagrađena je u 9. stoljeću, za vladavine kneza Branimira.

- 18:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pri povratku spazim uz cestu spomenik poginulim dečkima iz Četvrte, zastajem i odajem im počast.

Svidjeli su mi se i uklesani stihovi;

Nemoj me nikad zanijekat' brate,
niti se stidjet' ove svete stijene.
Ja sam umro za Hrvatsku i za te -
Ti živi Hrvatsku i živi mene.

Mislim si: "E, dečki, da me možete vidjeti kako sada lako i radosno vozim lijepom našom, pomislili bi da sam čisto ostvarenje ovih stihova."

- 17:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vraćam se natrag uzbrdo, odlazim do Knina - ali ni ne zastajem! Vjerujem da ću ga se nagledati za kojih tjedan dana, na petnaestogodišnjicu.

Umjesto toga, odlazim još jednim putem koji me nikuda ne vodi; od Knina uz Unsku prugu do prijevoja Strmica koji odlazi ka Bosanskom Grahovu. Zgodna i uska zavojita cesta koja povremeno presijeca prugu, prazna ali dobrog asfalta. Sveukupno četrdesetak kilometara, tamo i natrag.

Pada mi na pamet da bi ovo mogla biti dobra alternativa za odlazak u Livno; ovuda uz brijeg do Grahova a onda spust Livanjskim poljem...

- 17:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na pola puta ka Kninu ipak skrećem s magistrale; nikad nisam bio ni na izvoru Zrmanje. Spuštam se strmom nizbrdicom serpentinama i zatim uskom cesticom nastavljam prema izvoru. Kojih par stotina metara pred izvorom cesta prestaje kod posljednjih kućica pa odlazim visokom, nekošenom livadom ka izvoru koji leži podno visokih stijena. Voda je još jedna od onih naših rijeka koje bez razmišljanja piješ kad si žedan, čista i svježa...

- 16:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon prijevoja, široka, besprijekorna cesta - i potpuno prazna - spušta se naniže i izbija na magistralnu cestu Gračac - Knin.

Cesta je toliko otvorena i prazna da vozeći njome uzimam fotić i vozeći samo lijevom rukom - slikam! Naravno, slike su zbog brzine uglavnom živa koma, ali je osjećaj odličan!

- 16:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prolazim dalje kroz Srb; bacam oko hoću li negdje vidjeti onaj spomenik oko čijeg su se ponovnog podizanja - na kome je bio i naš Predsjednik - lomila koplja, ali ga ne primjećujem.

Uspinjem se iz doline Une serpentinama koje vode preko visokog prijevoja zvanog Srbski klanac - i mislim si na kometare mojih frendova koji su me zezali što idem, vjerno prateći granicu, i u ove krajeve. I tada a i sada mislim; sve ovo je moja domovina, i svakim njenim dijelom osjećam da mogu ponosno pronositi boje mog MK Veterani i moje nacionalne boje. Neću dozvoliti da me neka auto-cenzura odvrati od mirne i bezbrižne vožnje niti jednim djelićem moje slobodne Hrvatske. Ja sam ovdje doma. Ovdje neka se loše osjećaju tuđinci, i to samo oni loših namjera.

- 15:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

No, dobro, fakat nemam što zamjeriti; Una je uistinu krasna i na izvoru. Vrlo je slična zapravo, izvoru Kupe; također izvire kao rijeka iz duboke špilje pod visokom stijenom - jedno od onih mjesta iskonske snage. Puštam tišinu, svježinu i žubor vode da me operu od sve prašine i buke puta...

Nad izvorom primjećujem žarko obojanu tanku špagu kako se spušta u dubinu izvora; najnovijim istraživanjima i ronjenjem u izvor Une dostignuta je dubina od 205 metara, ali dno još nije pronađeno. Izvire u Hrvatskoj i ušće joj je u Hrvatskoj, ali najljepši i najduži dio Une je u Bosni - doline i kanjoni Une i Unca su jedan od tri bosanska nacionalna parka.

- 14:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kod mjesta Suvaja nalazim putokaz koji me upućuje na lokaciju koju nikako ne želim propustiti; izvor Une! Parkiram nedaleko ceste, krećem stazicom i nailazim na tipa koji ima iskaznicu Nacionalnog parka Krka i - naplaćuje ulaznice! Nije da je posjećenost baš velika, ali, zašto ne - možda ako dam koju kintu jednom daju i kakvog suvislog sadržaja ovdje. Dajem 15 kuna i pitam ga - što dobivam za tu lovu? Veli da se mogu nadisat ove krasne Ličke "arije"! Ajde, barem je iskren, a ja zauzvrat ne komentiram kako NP Krka taj zrak baš i ne proizvodi...

Na znaku piše da do izvora ima 15 minuta - možda, za orijentacijske trkače! Valja dobro potegnuti uzbrdo, par sto metara visinske razlike, i koji kilometar daleko, pa se dobro oznojiti u ovom sparnom popodnevu - ali nije to baš ni tako loše nakon kusur kilometara provedenih na bajku.

- 14:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ceste su prazne, ne nalazim gotovo nikoga - u dobrih pet minuta koliko sam zastao kraj ovog izvora s odličnom vodom nije na cesti bilo žive duše. Tišina...

- 14:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uskoro izbijam na glavnu, staru cestu - odlazim njome do nedalekog graničnog prijelaza na Melinovcu do Une i nekoć legendarne Unske pruge (koristi li se i danas? Mislim da ne... - sigurno ne punom dužinom, to znam), pa se vraćam ponovo k jugu, kroz Donji Lapac, pa kod skretanja za Gornji Lapac (nadesno) i za Kulen-Vakuf (nalijevo) - a imam tako dobru kartu koja Kulen-Vakuf smješta - u Hrvatsku! (Trsat-Polo - Sjeverozapadna Hrvatska). Na njihovoj verziji koja pokriva Dalmaciju sve je u redu...

- 13:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Negdje pod "koljenima" planine ponovo izbijam na asfalt kojim se spuštam u dolinu Une; u ovim krajevima nisam nikada bio - sve mi je novo i nepoznato.

- 13:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Uskoro asfalt ostaje zamnom, ali ni ova makadamska dionica nije ništa lošija; kolovoz je tvrd i čvrst, pružanje ceste savršeno - prašim da je milina! Ipak nisam ja od jučer; pazim što bi moglo biti iza zavoja - i dobro da pazim! - ipak je ovo gradilište; naiazim na dvije-tri manje grupe strojeva koje rade na učvršćivanju bankine, pa čak u jednom trenutku "frajerski" prolazim ispod ruke velikog bagera koji nešto kopa - ali samo uz "blagoslov" bageriste, naravno.

Cesta se penje na kojih 1200 metara nad morem (po mojoj slobodnoj procjeni) i onda se počinje spuštati lagano naniže.

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Frkašića se radi nova cesta koja preko Plješevice vodi do "slijepog crijeva"; ceste koja preko Srba i Lapca ne vodi nikamo u Hrvatskoj, samo je južni prilaz Bihaću. Ova nova cesta je izvrsna - mislim, biti će kad bude gotova, zasad je zatvorena za promet - ali to mene ne smeta baš puno. Pruža se odlično, široka je i savršeno postavljena, nema oštrih zavoja a cijelo vrijeme ide gore-dolje, lijevo-desno... kad bude gotova biti će izvrsna za vožnju motorom, u klasi cesta Požega - Pakrac ili Delnice - Prezid.

OK, sad je na početku ceste samo jedan sloj asfalta, pa valja paziti, ali uskoro...

- 12:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Namjeravao sam se možda zaputiti i gore, na Plješevicu (iako sam Željavom "pokrio" granicu), ali pritisak ovog mjesta me tjera da potražim otvorene ceste, ne ide mi se na radarske i protuavionske položaje.

Preko Ličkog Petrovog Sela se vraćam na magistralu, prolazim Korenicu, no već prije Bjelopolja odlazim lijevo, prema Frkašiću. Tu, na rubu Krbavskog polja nailazim na poznatu vizuru; vidiš li ovu šumu borova na donjim obroncima Plješevice? E, pa, ja sam ih sadio! Bome je to bilo davno; ORA Gračac '83. - ne, bila je to SORA; Savezna Omladinska Radna Akcija, po jedna brigada iz svake republike... iz nekog čudnog razloga, meni su kao petnaestogodišnjaku bile najdraže - Slovenke! Makar, bila je i jedna Alma iz Posušja... punih mjesec dana daleko od staraca i kontrole - tko misli da se na akcije išlo zbog socijalističkih ideala, neka razmisli malo! :-)

- 11:43 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Ukoliko netko želi doći ovamo i razgledati, mora znati nekoliko sitnih detalja; preko aerodroma prelazila je crta razdvajanja, tako da je cijelo područje minirano. U skladu s time, pazim gdje stajem; samo na očigledno stare betonske staze. Tuneli su kontaminirani PCB spojevima, ionizacijski detektori dima su se raspali i radioaktivni americij se raspršio tunelima, a nakon miniranja od strane JNA mnoga mjesta se urušavaju i svašta se može desiti. Dio aerodroma se proteže u Bosnu, i do centra Bihaća ima tek kojih 8 kilometara.

HV je tijekom 2007. aerodrom i vojarnu proglasio neperspektivnima, te je u skladu s pograničnim sporazumima prema kojima vojne jedinice ne smiju obitavati u području 15 km od državne granice napustio vojarnu.

- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

No i u Domovinskom ratu je s ovog aerodroma mnogo puta udarano po Hrvatskoj. Odavde su dežurni avioni presreli helikoptere hrvatskog MUP koji su krenuli na intervenciju u Knin. Odavde su poletjeli i avioni koji tuku televizijski toranj na Sljemenu, a kasnije i avion koji je tukao Banske Dvore. Za Evropsku javnost najpoznatiji incident dogodio se kada je ovdašnji pilot Emir Šišić oborio helikopter promatračke misije Europske unije, u kojima su se nalazili promatrači Talijani i Francuzi.

- 10:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Čitav kompleks je rađen tako da može ostati funkcionalan i u uvjetima klasičnog i nuklearnog napada, i do 20 kilotona. Kerozin u bazu je dopreman vlastitim cjevovodom dugim 10 kilometara i zaštićenim od napada. Prostorije u unutrašnjosti objekta bile su odvojene s 56 teških pancirnih vrata. Predviđeni su životni i radni uvjeti za namjensko korištenje objekta s punom autonomijom do 30 dana. Teška armirano betonska vrata, koja su odjeljivala galerije od vanjskog utjecaja, bila su smještena u zasebnim nišama sa strane galerija i imala su ugrađene protu-udarne ventile. Pored brojnih glavnih i pomoćnih prostorija za smještaj i rad ljudstva, postojali su centar veze i operativni centri od kojih je jedan bio smješten u kontrolnom tornju, uzidan u stijeni iznad drugog ulaza. Ovo je ipak tek jedan od četrdesetak objekata strateške namjene građenih širom Juge sve do 1990-ih godina, koštali su oko 90 milijardi dolara.

Stariji od četri banke se vjerojarno sjećaju sistema vožnje par-nepar, i nestašica ulja, šećera, brašna, kave... pa čak i trivijalnih stvari; žene su u sedamdesetim godinama imale prave muke da dođu do - higijenskih uložaka. Sad znam zašto nije bilo love za osnovne proizvode.

- 10:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pred ulazom u galerije danas u bagerima napravljeni nasipi, jer iako su snage JNA prilikom povlačenja minirale i uništile sve što nisu mogli ponjeti - i učinile aerodrom dugotrajno neupotrebljivim za bilo kakve vojne namjene - podjednako veliku su štetu nanjeli i gospoda sakupljači sekundarnih sirovina, pa su ih ovako bar spriječili da kamionima ulaze unutra. U planini su napravljene tri galerije duge i po 500 metara a široke 20 metara i sveukupno 3,5 km galerija i tunela. Prihvaćala je 58 lovačkih aviona tipa MiG-21 i sve što je potrebno za njihovo održavanje i borbeno djelovanje.

- 10:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Drežnika preko Vaganca idem do GP Izačić koji vodi ka Bihaću. Cesta je dobra, široka i vozna, no zavojita i puna kamiona koji praše za Bosnu (i natrag! To je ono nezgodno!), pa nije zgodna za preticanje. Od samog se graničnog prijelaza vraćam malo prema Ličkom Petrovom Selu pa odlazim ka jugu, do aerodroma Željava.

Željava je jedna od onih nevjerojatnih vojnih fantazija JNA u koju su ulupana silna sredstva. Na ovom kraju gdje stoji ova stara dobra raga DC-3 nalazila se vojarna s vanjskim sadržajem. Do samog aerodroma treba nastaviti još par kilometara duž obronaka Plješevice...

- 09:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ova konstrukcija je tako snažna da bi mogla nositi most, a kamo li krovište kule!

- 08:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pentram se po skelama do vrha - kula nije otvorena za posjetioce, ali sam siguran da će kada je završe biti prava atrakcija; opako se nadvija nad kanjonom Korane.

Pogled kroz prozor na vrhu kule na sam Drežnik-grad.

- 08:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Malo sam istraživao; ovako je kula izgledala prije obnove. U 11. stoljeću tu je bilo sjedište Drežničke županije. Od 14. do 16. stoljeća bio je u posjedu Frankopana, a kao vrlo važno obrambeno uporište tokom svih stoljeća je mnogo puta osvajan, rušen i obnavljan, a danas ga općina Rakovica obnavlja u turističke svrhe.

Našao sam i još jednu zanimljivost: Drežnik-grad je zajedno sa drugim utvrdama ovog kraja (Tržac, Furjan, Slunj i Cetingrad) činio lanac fortifikacija, takozvani kordon utvrda - od tog kordona je i nastalo ime ovog kraja; Kordun!

- 08:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sinoć je moj madrac ispustio dušu! Ili barem zrak, no svejedno; spavao sam na tvrdom - pa tim više znam cijeniti dugi, vrući tuš u kampu. Nakon kave i doručka brzo krećem; i danas želim puno toga vidjeti.

Odmah, u samom Grabovcu odlazim od magistrale cestom koja ide prema Bihaću - prvo mjesto na putu je Drežnik-grad; selo pored kog se nalazi stara utvrda po kojoj je i dobio ime. Kulu utvrde upravo obnavljaju, i izgleda odlično; nije riječ o kozmetičkom ukrašavanju već je grade tvrdom kakva je vjerojatno bila u danima svoje najveće slave - kao da je rade kako bi mogla odoljevati kuglama iz starih topova!

- 08:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Šesti dan

Vrijeme: Toplo i ugodno. Vjetar blag. Suho.
Ceste: Raznoliko; autoput, dobre ceste, oštećene,makadam, šumski putevi...
Danas prijeđeni put: 373 km

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Zastajem u kampu Grabovac, pred Plitvicama, radoznao da vidim što nudi. Mislio sam kako ću u nekom skrivenom šumarku uz koju rječicu smjestiti šator i prenoćiti, no kad sam vidio sadržaj kampa (sve novo, lijepo i uredno, s naglaskom na vrućim tuševima) i čuo da je cijena za mene, bajk i šator 91 kunu (i dobiješ R1 račun), nisam se baš premišljao!

Svježa Kordunska ljetna noć; spavam kao beba (he, he; to ne znači da se svaka dva sata budim i plačem!)

- 19:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U samom Slunju zastajem na Rastokama; one su uvijek takvo osvježenje od buke i vreline ceste, a leže tik uz magistralu; ne poznajem ni jedno drugo toliko dostupno i tako osvježavajuće mjesto na sto kilometara gore-dolje magistralom kao što je ovo - svaki bajker u prolazu bi trebao tu zastati i predahnuti.

Malo brze vožnje je ono što mi je doktor prepisao nakon višesatnog ljuljanja po zavojima malih cestica i drmusanja makadamom - jurcam i ganjam se polupraznom magistralom (autoputove hvalim najviše kad se ne vozim njima; odvode sav tranzitni promet od zanimljivih cesta na svoje dosadne ravne pravce!). Ipak, u Rakovici opet odlazim na malu cesticu koja vodi ka GP-u na Tržačkim Raštelama, ali se i vraćam njome; ne postoji alternativni put uz granicu.

- 17:41 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon Bogovolje izlazim na Koranu, koja se na ovom mjestu, uz granični prijelaz, odvaja od granice i teče prema Slunju. U tom smijeru odlazim i ja; na ovom potezu granice uz Koranu ne postoje baš nikakvi putevi koje bi mogao slijediti, trebao bi mi čamac... vidiš, vidiš; to je dobra ideja za neku drugu skitnju!

Cesta prema Slunju je u principu dobra, osim jednog mosta na kom je vozna površina napravljena od željeznih rešetki i drvenih planjki među njima; bome sam se dobro zamislio prije nego sam ga prešao...

- 16:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nešto prije GP Maljevac, koji vodi ka Velikoj Kladuši, ponovo izbijam na asfalt, i onda zavojitom uskom cestom nastavljam do Cetingrada. Tu se odvajam k jugu, uz stari grad Podcetin, na kome se ponosno vije naša trobojnica - kao što se vije ovih dana i na mnogim drugim mjestima gdje je Oluja dovela po povratka izbjeglica i prognanih.

Sama cesta se uz granu preko mnogih bregova i zavoja kroz ovaj uglavnom šumovit kraj spušta prema mjestima neobičnih imena; Komesarac i Bogovolja. Asfaltna je i u dobrom stanju, no uska je za širinu jednog auta i na mnogim mjestima puna vodom nanešenog tucanika s bankine, tako da se vozikam polako.

- 16:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Cesta se uskoro, nakon malih uspona i padova, pretvara u dobar makadam. Zaustavlja me granična policija uz cestu; ovdje je granica prilično "mekana" i imaju dosta posla - ali moram samozadovoljno priznati kako mi se sviđa to što se naši murjaci ipak s poštovanjem odnose prema meni kad vide boje kluba i oznake postrojbi na mom prsluku; naravno, provjeravaju i dokumente, ali ipak je po klimanju glava i pozdravu jasno da te ne smatraju običnim smetalom na cesti. Kasnije me ista patrola našla kako gacam uz Glinu (na mjestu gdje je na samoj granici) i samo pozdravila mahnuvši rukom.

Da; nisam spomenuo; neki dan kad me pandur malo pilio kod Gunje, nosio sam kišnjak pa se boje nisu vidjele...

- 15:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Topuskog nastavljam ka jugo-zapadu, do same granice, do rječice Gline i Starog Sela Topuskog pa vozim s južne strane Petrove gore. Kraj je krasan - prepleteni polja i šume, pitomi brežuljci, rijeka Glina koja se kroz to mirno provlači, ni traga industriji, tek povremena mala sela koja su utkana u taj krajolik...

- 15:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još jedna zanimljivost u Topuskom; ruševine ove stare gotičke crkvice neosporno dokazuju da kako su u ovim krajevima u srednjem vijeku živjeli Malik-Tintilinić i njegovi Domaći. Iz nepotvrđenih izvora saznajem da su kasnije otišli u Lilliput i sad sretno žive s Lilliputancima. zujo

- 15:07 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Detalj na Johnnie-vom spomeniku; sjećam se da su mi još kao klincu bili interesantni takvi detalji; promatrao sam ih kao stripove - doduše, i doživljavao podjednako ozbiljno: kao stripove.

Prvi put sam to gledao u drugom-trećem razredu osnovnjaka, prilikom eskurzije na Petrovu Goru - i pitao sam se kako to da su partizani dobro naoružani i pucaju na nenaoružane ustaše, koji se povlače i pružaju pomoć svom probodenom prijatelju...

- 15:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Gline krećem glavnom cestom prema Gvozdu i Vojniću, ali se uskoro odvajam k jugu i odlazim za Topusko. Taj grad s ljekovitim toplicama gdje se pripremaju i mnogi naši sportaši ima zanimljiv stari spomenik partizana u hodu, kojeg domaći nazivaju - Johnnie Walker! - prema poznatom liku u raskoraku, s boce viskija!

- 15:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Glina; na njihovom korzu zastajem, pada sladoled i kava - ali više odmora nalazim na bajku; neka kraljica drame me podsjeća zašto volim manje popularne birceve za izlazak.

Ovdje je Josip Jelačić, kasnije ban Hrvatski, zapovijedao banskom pukovnijom i često ratovao - ali i prijateljevao! - s Turcima. Inače, Banija se proteže dobrim dijelom i u današnju Bosnu, do Cazina; obuhvaća i nedaleko malo mjesto Bužim - a Jelačić je ponosno nosio ime "Josip grof Jelačić Bužimski" - znam da je rođen u Petrovaradinu u obitelji Ličkog porijekla - ako znaš zašto "Bužimski", daj mi reci!

Još jedan meni fascinantan podatak; Petrovaradin je današnji Novi Sad, no onda kad je Jelačić rođen početkom 19. stoljeća, Petrovaradin je po udjelu Hrvata bio hrvatskiji grad od primjerice Zagreba. U Petrovaradinu je živilo 98% Hrvata, za razliku od zagrebačkih 92%!

Ovdje u Glini je i Josif Runjanin, Srbin, također oficir austro-ugarske vojske, skladao melodiju Hrvatske himne, na Mihanovićeve stihove "Horvatska domovina".. Tek kasnije kad je postala popularna je dobila ime po početnim stihovima "Lijepa naša domovina." U Glini je u pravoslavnoj crkvi (koju su Ustaše za rata srušili) i po prvi put izvedena. Da se čovjek zamisli... složena je naša povijest i ako se odričemo pojedinih njenih dijelova ne samo da smo gluplji, već smo i siromašniji.

- 14:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Dvora cesta najbliža granici je cesta ka Glini - nekadašnjem administrativnom i vojnom središtu cijele Banije, ili Banovine. Sama cesta je odlična za vožnju motorom; ima i strmih uspona i serpentina - a na središnjem dijelu čak i makadamskih dionica - ali se većim dijelom sve pretapaju ugodni zavoji jedan u drugi. Lokalnog prometa gotovo da i nema - tek nešto tranzitnih kamiona.

Uz cestu nalazim ovu staru kuću; uvijek mi je zanimljivo razgledati autohtonu arhitekturu kraja kroz koji prolazim; toliko govori o narodnoj mudrosti i praktičnosti, o materijalima koji traju, o načinu života...

- 13:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Eh, ako sam Dubicu i Kostajnicu nazvao "pasivnim" - što tek da kažem o Dvoru! Većina zgrada izgleda kao i poslije Oluje, svi prozori na srednjoj školi i danas stoje razbijeni - noćna šetnja ovakvim mjestašcem je recept za jezu.

Nije baš čudno da sve zjapi prazno; prije rata manje od 10% stanovništva su bili Hrvati.

Pričao mi frend kako su za Oluje pokušali držati most preko Une protiv 30-tak tenkova koji su ih tukli sa Zrinske gore - i nacrtao se neki heroj, diverzant i u svoj onoj paljbi dok ovi rezervisti nisu dizali glave iz zaklona minirao most prema Bosanskom Novom i prisilio cijelu tenkovski brigadu na predaju! Zvuči kao predložak za film o herojstvu Domovinskog rata - ali da, zaboravio sam, takvi se filmovi ovdje ne snimaju...

- 13:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Utvrda iz turskih vremena dominira obalom, a sama Una je lijepa i široka, pa iako nije ona ljepotica sedrenih barijera i slapova iz svog gornjeg toka, povremene ade je čine dijelom prave male pastorale.

Ipak, pastorala je privid; Kostajnica je od prijeratnih 14,5 tisuća spala na današnje 2,5 tisuće stanovnika - ali tako je u mnogim, kako se to prije zvalo "pasivnim", krajevima lijepe nam naše. No, kraj je lijep, život se ponovo vraća, a Zrinska gora obiluje kestenjem; krajem devetog mjeseca ili početkom desetog valja navratiti ovamo na kestenijadu - ne znam da li će i ove godine HŽ organizirati Kesten-Cug, kao prošle!

- 12:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kostajnica je već zgodnije mjesto, pravi mali gradić - u pristojnoj apoteci čak imaju repelent protiv komaraca, za kojeg sam maloprije uz Unu ustanovio da će mi ovih dana baš trebati.

Obnovljena crkva u centru mjesta lijepo se ističe...

- 12:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nastavljam poznatom mi cestom uz Unu i uskoro dolazim do Dubice - malo mjesto gdje ne nalazim ništa posebno dojmljivo - čak i Una, koju svi smatraju ljepoticom ovdje je tek čista i zgodna ravničarska rijeka. Dok biram kadrove i hladim noge u ugodnoj vodi, stiže mala obitelj na kupanje - nakon kraćeg razgovora ostavljam ih da u miru uživaju u svom popodnevnom izletu.

Desno se odvaja cesta prema Sunji i dalje prema Sisku - jedna od najravnijih (čitaj; "najdosadnijih") cesta kojima sam ikad vozio. Naravno, ostajem na cesti koja vjerno prati Unu.

- 12:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U malom mjestu Jasenovcu (gdje, kako sam jednom primjetio iz ugla nas bikera, nema osnovnih preduvjeta za razvoj civilizacije - benzinske pumpe :-) nalazim ovu slikovitu scenu stare kuće i crkve, nedaleko samog centra mjesta.

Cesta dvama uzastopnim mostovima prelazi najprije Savu a potom i Unu, pa se odlazi priključiti magistrali koja povezuje Kozarsku Dubicu i Gradišku, naravno, sa bosanske strane. Ostajem s naše strane Une na desnom odvojku cesti koja vodi preko Uštice (vjerojatno od riječi "ušće").

- 11:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Na Savi nedaleko logora nalazim i veliku splav napravljenu od vojnih pontona - savršeno mjesto za fotnuti mjesto gdje se Una uljeva u Savu. Desno, ispod mosta teče Sava, lijevo je Una.

Ovo je i pozdrav sa Savom - ovdje je ostavljam kako i ona ostavlja granicu, i sad nastavljam pratiti Unu.

- 11:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Jasenovcu zastajem uz logoraški vlak - ne znam zašto me ta kompozicija tako fascinira; da li zbog njene povijesti ili sam kao i svaki drugi neodrasli klinac fasciniran vlakićima. Na vlaku nalazim neobično upozorenje; "Čuvajte se kukaca" - uz skicu stršljena. Razgledam pažljivo, i fakat; primjećujem par tih tigrova iz svijeta insekata kako oblijeću okolo; očigledno im crni metal vlaka pruža dobro mjesto za gniježđenje. Na ovom putovanju mi je jedan ubod dovoljan, hvala lijepo - pa se mudro držim podalje.

- 11:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svjež i odmoran danas nastavljam put - vrijeme je krasno, Tena je osvježena, gaće čiste i perspektiva dobra. OK, OK; pretjerujem, nije bilo tako grdo - gaće sam imao i rezervne ;-) No, jučer sam malo studirao razvoj vremenskih prilika, i ako su sve prognozirali dobro, kiša će kasniti za mnom u krajevima kroz koje prolazim za jedan dan! Čudno kako te tako trivijalna stvar može veseliti; da ostaneš suh!

Jutros sam, nakon posjete mome starome na Mirogoju, navratio i do Šepića. Mislim - je to drugi kraj grada, ali ionako idem na autoput, pa je svejedno gdje izađem na njega. Tamo uzimam nove kišne rukavice i navlake za čizme - 200 kn (stare navlake su se raspale od korištenja), i požalim mu se kako mi kišnjak propušta. Veli - čudno, prodavali su ih na lopate, bez reklamacija - ali onda mi bez daljnjih pitanja daje novo kišno odijelo. Fakat, ispada da ih reklamiram - ali svu obleku tamo uzimam, i uvijek su bili fer.

No, autoputom se vraćam do mjesta gdje sam prekinuo putovanje - do Novske - i tu ga nastavljam. Kod ove benzinske na slici prisjećam se jedne napete situacije od pred par godina, kad je Tena gubila ulje (mojom greškom; opet je "majstor Kvariš" nešto zabrljao pri servisu) - tu u dućanu preko puta sam našao identično ulje onom koje sam koristio, i odvezao se doma gubeći litru na 100 km - ali doljevajući i bez frke da će mi mašina zaribati.

- 10:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ova sličica prikazuje što sam gledao cijele noći i cijelo prijepodne; unutrašnju stranu mojih očnih vijeđa.

Tek popodne sam se malo pokrenuo; izgleda da me četverodnevna vožnja - od čega tri dana kroz kišu! - ipak umorila više nego što mi se činilo. Popodne sređujem bajk, mijenjam ulje (pola sezone je tu...), čistim i provjeravam lanac (uzimam i sprej za lanac sa sobom, ovaj put), i pripremam sve za nastavak putovanja. Baš dobro da ne idem nikamo; danas još malo škropi, ali već za sutra najavljuju toplo i suho vrijeme...

- 17:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Četvrti dan

Vrijeme: Blago, u kombinaciji s kišom svježe. Vjetar blag. Kiša cijeli dan, na mahove.
Ceste: Raznoliko; dobre ceste, autoput, oštećene,makadam, šumski i poljski putevi, blato...
Danas prijeđeni put: 565 km

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pod mostom sam koji vodi u Bosansku Gradišku; gust je promet na ovom graničnom prijelazu - ovo je glavni prometni pravac za Banja Luku.

No, valja mi odlučiti što ću večeras; otići do sljedeće točke mog obilaska granica, do Jasenovca (kamo ionako moram po magistrali, obilazeći neprohodno Lonjsko polje) i tamo negdje kampirati, ili otići doma, "skroz" do 100 km dalekog Zagreba, gdje se mogu istuširati, osušiti odjeću i opremu, podmazati bajk - ma koga ja to muljam, gdje je tu dilema? Odlazim do autoputa i za sat vremena sam već doma...

- 18:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Nove Gradiške ponovo palim ka jugu, presjecam autoput (nadam se da će ga skoro popraviti ;-) i magistralnom se cestom na kojoj ima više bosanskih nego hrvatskih tablica - i više kamiona nego automobila - spuštam do same Stare Gradiške. Neimpresivno mjesto - Gornji i Donji Varoš - nije baš nešto što se mora posjetiti, ali ostaci zatvora u Staroj Gradiški bude jezu - ovo je mjesto muke i smrti prije, za vrijeme, i dugo poslije Drugog Svjetskog rata.

Homo homini lupus - Čovjek je čovjeku vuk.

- 18:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Još jednom moram "bježati" od Save; odavde, od Savskog Boka pa do Stare Gradiške nema nikakvih provoznih puteva. Odlazim tamo preko mnogo veće i razvijenije Nove Gradiške. Sva sela i mjestašca koja ovdje leže uz obalu su cestama povezana sa starom državnom cestom koja leži sjeverno od autoputa; međusobno su - u najboljem slučaju! - povezana tek neoznačenim i teško provoznim šumskim i poljskim putevima.

Crnac polje; leži između Save na jugu, i Požeške gore na sjeveru, ime je dobilo po crncima koji su ovdje brali pamuk. Ne, zezam se; po crnim avijatičarima koji su ovdje iskočili iz aviona za vrijeme drugog rata... belj

he, he - pa ne moram ni ja baš sve znati!

- 17:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Skela kod Mačkovca; uz obalu stoji i obavezni bijeli kontejner - ovo je malogranični prijelaz koje nadziru poslovične jake snage MUP-a. Ako ne spavaju.

Vjerujem da bi se dale napraviti zanimljive bajkerske ture koristeći skele na Savi; kao i svaka druga rijeka Sava više povezuje nego što dijeli, pa su i hrvatski i bosanski krajevi orijentirani prema rijeci - a vrijeme ovdje teče polako poput njezinih voda, ravnajući se po ritmu poljoprivrednih radova i godišnjih doba.

- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pratim tu lokalnu cestu uz Savu, no od Kobaša moram na sjever, do Oriovca - valja mi tankati, a i ova sela blizu Save nisu baš dobro međusobno povezana; svaka cesta do njih vodi od stare magistrale, nad autoputom. Tek iz Starog Petrovog Sela nalazim put kojim dalje mogu kružiti, pa se od Davora nanovo držim Save - Orubica, Dolina, Savski Bok. Ceste su u pravilu dobre, ali kao i svaka lokalna seoska cesta - kriju povremeno iznenađenje. Toga se prisjetim kada iza jednog zavoja zaklonjenog žbunjem naletim na kravu, koja sretno preživa nasred ceste! Dobro, nisam je "pogodio", ali ovo je bio poziv na buđenje - a siguran sam da se i krava prilično iznenadila - vjerujem da joj nikad nitko nije tako sočno i strastveno opsovao mater!

Ušće Vrbasa u Savu kod Davora.

- 16:58 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Brodu mi već stvarno treba kava; Klopao sam u Županji, plastično odjelo me lijepo grije i ovako umoran bih baš mogao malo odrijemati... na motoru. No, to ipak ne bi bila dobra ideja; zastajem uz šetalište nad obalom Save i od razgovorljivog mladog konobara koji i sam pomalo vozi saznajem da je cesta koja ide nasipom Save uzvodno, kilometrima oko Bebrine, prema Slavonskom Kobašu provozna - siguran sam da će biti zanimljivo voziti tako, nad rijekom. Nakon duple kave u očito popularnom bircu s pogledom na šetalište, most i Bosanski brod preko puta spreman sam za nove radne pobjede!

- 16:03 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Idem preko Slavonskog Šamca, Sikirevaca, i Berbine, stalno birajući ceste najbliže Savi, i stižem u Slavonski Brod.

Zastajem uz živopisan vatrogasni dom u Brodu; ovaj je grad vrijedan posjete i razgledanja - izgleda da nije bez veze 2009. proglašen najljepšim gradom Hrvatske.

Zapanjujuće, tim više što se zna da je, poslije Vukovara, Slavonski Brod najviše stradao u Domovinskom ratu; grozno zvuči da je prema statističkim podacima Hrvatskog instituta za povijest u Brodu za vrijeme agresije dnevno ubijano 5 ljudi. Ma, volio bih ja pisati o cvijeću i pticama, ne znam ni sam zašto mi na ovom putovanju dolaze samo crna prisjećanja.

- 15:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovo je rekonstrukcija stare stražarnice iz turskih vremena - makar sam siguran da danas mnoge lovačke čeke izgledaju slično.

Odavno smo graničari stari,
čuvali smo granicu na Savi, granicu na Savi.
Čuvali je sa starih čardaka,
branili je hrabro od Turaka, hrabro od Turaka.
Dođe li dušman s bilo koje strane,
potomci će zavičaj da brane, zavičaj da brane.

- 14:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pronašao sam! To je to! Ovaj hrastov spomenik graničara, pokraj čardaka u Štitaru - on će biti simbol ovog putovanja, ove motorističke transverzale pod imenom "Graničari stari"!

Ovime službeno pozivam kipara - autora spomenika da izradi dvadesetak malih, desetak centimetara visokih kopija ovog spomenika te mi ih pošalje na kućnu adresu, a ja ću ih onda dijeliti bajkerima koji urednom foto-dokumentacijom budu mogli dokazati da su prošli istim ovim putevima! thumbup

- 14:36 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ova je slika tako tipična za sela u ovome kraju - iako ne govori ništa određeno morao sam je staviti.

Tjeraj zoro crnog mraka,
Potjeraj ga sa sokaka,
Da ja vidim njive svoje,
I maleno selo moje.

U Županji sam se malo spetljao i umjesto k istoku, prema Štitaru, odlazim na sjever, do Gradišta. Kad je sunčano lako se orijentirati, ali pri potpunoj naoblaki, kad se sunce ni ne nazire, lako je otići u krivom smjeru. Još sam tamo negdje u Gunji skinuo kišno odijelo, nadajući se da mi danas više neće trebati, ali evo, tu gore me ponovo kvasi kiša - oblačim kišnjak i sad sam već siguran da ga neću skidati do večeri.

- 13:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mjesto na kojem su Županjci obilježili sjećanje na svoje pobijene HSS-ovce, nakon oslobođenja 1945.

Povjereništvo O.Z.N-a za kotar Ž U P A NJ U
Broj 21 45 Dne 2. maja 1945 g.
...Od neprijateljskih političkih organizacija, mi ovdje možemo govoriti samo o Mačekovoj kliki. Drugih neprijateljskih političkih nastojanja nema. I kod Mačekove klike zapaža se prilična pometnja naročito poslije izjave “čike” Tune Babića povodom nestanka nekih funkcionera H.S.S. On je rekao da su trebali da budu kod njega tj. u šumi pa nebi stradali. To je bio priličan udarac za pristaše Mačekove klike. Jedan /Ivan Mandić/ je izjavio da je čika Tuna poludio. Daljnji njihov rad manifestira se u burgijama oko iskapanja, sahrane i identifikacije pojedinih ili grupa poginulih čiji se grobovi nalaze po selu i oko sela. Oni neprestano zatražuju da se lješevi iskapaju i da se prenose u groblje. Tendencija je očigledna: hoće na taj način da cijelom selu i okolici rastrube kako su to žrtve nastradale od partizana. Kotarski N.O.O. je zabranio svako iskapanje i prenošenje leševa...
(preneseno sa domobran.prkos.com)

- 12:53 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Preko Posavskih Podgajaca i Bošnjaka ("Izgorjela Županja, ostali Bošnjaci - Lolo moja garava, na me oko baci...") dolazim do Županje. Tu pronalazim ovo zgodno i dotjerano mjesto pred Savskim nasipom; mislim da im je ovo ključna točka na šetnici uz rijeku - samo što je dan popišan, pa nikoga nema...

Županje se sjećam kao mjesta koje je u Domovinskom ratu bilo pod najdužom općom uzbunom; nešto preko 1250 dana; jer su svakodnevno četnici preko Save tukli granatama po gradu i okolici.

- 12:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pokušavam se prisjetiti, ali nikako ne ide; u kojem se točno selu vidio ove dvije crkve, staru i novu? Možda u Vrbanji? Ne znam; negdje tu pred Županjom jesam...

Tek ovdje, u Posavini osjećam kao da sam stvarno u Slavoniji - Podravina, Baranja, Podunavlje; svaki od tih krajeva ima svoj vlastiti "štih", različit od onoga "Kako mali Perica zamišlja Slavoniju". Široko, toplo, domaće...

- 12:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Evo me u Gunji, sav oduševljen što započinjem pratiti već petu rijeku; nakon Sutle, Mure, Drave i Dunava, sada sam na Savi! Onako zadovoljan i radostan graničnom policajcu koji me pita kamo idem kažem da idem slikati Savu - a on mi veli da ne smijem! E, koji sam ja blesan; valjda me druženje s Blue Knightsima natjeralo da zaboravim da su policajci (dok su na dužnosti) - policajci, a ne ljudi! Veli da se moram vratiti, a ja mu kažem da idem u Bosnu. Kaže da će ići za mnom i gledati da li slikam; pitam ga, da li mi to on, kao Hrvatski policajac želi reći da ima nadležnost nad time što tko radi u susjednoj državi? Ajde, tu je zašutio (kao; pametniji popušta ;-) - odlazim preko i škljocnem ovu fotku - bosansku policiju baš briga što sam došao, slikao i nakon dvije minute idem natrag. Za svaki slučaj, dok čekam u koloni za povratak u Hrvatsku zamjenjujem kartice u foto-aparatu - no panduri me ne gnjave više...

- 12:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Evo me napokon i na Savi! Nekako imam osjećaj da sam bliže domu - ipak je ovo ista ona rijeka koja protiče i kroz moj dragi prljavi Zagreb-grad. Unatoč vlagi koja me hladi, niskim tmurnim oblacima i umoru, ovo me razgaljuje.

Posljednji kilometar Save.

- 11:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vraćam se na asfalt i pipam dalje cestu koja će me odvesti do Save, što istočnije što se može - da je pozdravim dok otječe iz Hrvatske; Strošinci, Soljani, Drenovci - sva ta mala, ista sela; ne razlikujem ih ni dok vozim kroz njih.

Stari đeram na malom imanju kod Vrbanje.

(naravno, pod kacigom se ori: "Aj, škripi đeram, tko je na bunaru...")

- 11:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Lipovca pipam neki poljski put prema Strošincima i još južnije, ka Savi kod Račinovaca - ali se baš ne mogu pohvaliti da sam bog zna kako uspješan i precizan - u jednom trenu umjesto upozorenja da se približavam hrvatskoj granici, nailazim na tablu koja kaže da ovdje Srbija završava! Ups, evo, opet sam izazvao pogranični incident. Kasnije nailazim na nekog radnika; veli da te putiće baš i nije dobro koristiti jer vrludaju kojekuda - a ionako su to samo putevi kojima oni, šljakeri iz INE idu na plinska polja.

Rijeka Spačva

- 10:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Triput se vozim gore-dolje između Lipovca i Nijemaca; bezuspješno tražim na mapi ucrtanu cestu koja odlazi do mjesta Spačva (jer; i čitav se ovaj kraj zove Spačva). Napokon prakticiram drugi dio stare poslovice "Kartu čitaj i seljaka pitaj"; raspitujem se za put kod jednog ribiča što po ovoj laganoj kiši zabacuje udicu - veli da cesta više ne postoji. Primjetio sam ja jedan odvojak ali je zatvoren zaključanom rampom, i sav obrastao - to je bila ta cesta, no mostovi su na njoj porušeni, i ne može se njome.

Stari (porušeni) i novi most preko Spačve kod Lipovca.

- 10:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Miran, uspavan Bosut; nemam pojma o ribičiji, ali kladio bih je da je ovdje pravi raj za pecaroše...

He, he, baš sam se sjetio starog štosa; znaš li kako Mađari zovu Ivu Lolu Ribara? Pa, Janoš Bećar Pecaroš!

- 09:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Iloka natrag ka Šarengradu i do Bapske, pa opet do Dunava, i preko Lovasa do Tovarnika. Negdje kod Lovasa zastajem uz cestu i navlačim dosadni kišnjak; počinje paduckati a prema boji neba mi ne izgleda kao da se šali; i danas će padati. Sve ove ceste su i dobre i uglavnom prazne - čak su i prilično čiste iako je ovo intenzivno poljoprivredni kraj - da nisu mokre bilo bi pravo zadovoljstvo jurcati kroz njihove ravne dionice i uglavnom pregledne zavoje. Ovako se polako cogljam, kojih 8-9 banki.

U lijepom selu Nijemci prvi put idem mostom preko Bosuta; krivuda ovim krajem i bar tri puta ga prelazim. Šume i polja se izmjenjuju, i dionica je unatoč kiši zabavna za vožnju.

- 09:33 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ustajem u još jedno tmurno jutro - trenutno ne pada ali dan ne obećava da će i ostati suh. Vlasnik pansiona ima i restoran preko puta, srdačno me poziva na doručak. Mislim si; dobro, za tih 250 kuna koliko me odrapio valjda mi bar doručak može dati. Dječje radosti, kava i kiflice - i na moje čuđenje konobar broji svaku pojedinu kiflicu i maslac i med koje sam pojeo, tako da je doručak dodatnih 40 kuna. Bravo, rekoh, majstore Masarini, baš me zanima koliko će ti bajkera stati u tvom pansionu i restoranu kada pročitaju ovaj članak...

Ipak, imam ja druge stvari na pameti; posljednjih dvjestotinjak kilometara jučer lanac se čuo sve više i više - lupa jer je previše opušten. Nije čudo; kiša ga je temeljito prala protekla dva dana; malo se rastegne od toga. Kod benzinske nalazim automehaničara (dvorište na slici), čak ima i štender za motor, posuđujem alat i španam lanac - mladi majstor ima i sprej za lanac motora, neki heavy-duty off-road - rekoh, super, kad sam već "lukavo" svoj ostavio doma. Nakon malo prtljanja sve je OK, majstor po običaju veli da to ništa ne košta, ja po običaju ostavljam pet banki i svi sretni i zadovoljni! Tako se radi posao!

- 08:39 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Treći dan

Vrijeme: Svježe, u kombinaciji s kišom hladno. Vjetar blag. Kiša cijeli dan, povremeno pljusak.
Ceste: Raznoliko; dobre ceste, oštećene,makadam, šumski i poljski putevi, blato...
Danas prijeđeni put: 266 km

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Brzo dolazim i do Iloka, najistočnijeg Hrvatskog grada, koji zapravo leži na obroncima Fruške Gore. Malo se motam po gradiću, razgledam crkvu i ostatke tvrđave, razmatram što i kako sada; kampirati u nekom skrovitom ćošku ili tražiti smještaj. Odlazim i do graničnog prijelaza na sjeveru, što vodi preko Dunava, ka susjednoj Bačkoj Pananki, i na istok do malograničnog prijelaza ka Neštinu, no kad se vraćam od južnog prijelaza, koji vodi ka Šidu počinje me opet prati malo žešća kiša - i to odnosi prevagu; vraćam se u Ilok i tražim smještaj; ne biram mnogo i unatoč cijeni uzimam sobu u pansionu Masarini. Ajde; bar mogu smjestiti motor preko noći na sigurno, neće ostati na cesti, a i povremen komfor na putovanju nije loš - bar ću sve osušiti i spavati na udobnom krevetu.

Šteta samo što je pogled s vrha brijega od Iločkog dvorca zastrt kišom; odavde se inače pruža prekrasan pogled na Dunav.

- 18:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Magistralnom cestom po hrptu brijega dolazim do Šarengrada; malog mjesta smještenog u dolini nekog potoka koji utiče u Dunav - izgleda neobično; i zaštićeno u svojoj snenoj dolini, i izloženo, tako uz Dunav. Poznato je širom Hrvatske uglavnom zbog Šarengradske ade; još jednog otoka na Dunavu koji formalno-pravno pripada Hrvatskoj a i dalje je pod nadzorom Srpske vojske.

- 17:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nikad nisam bio u Vučedolu; ovo kišno vrijeme možda i nije baš najbolji izbor - no, ovdje sam, i to je osnovni kriterij za posjet. Spuštam se cestom prema Dunavu; vidim gradi se velik kompleks novog muzeja - stari je i dalje tu, sav jadan i razvaljen, nema se tu što vidjeti, osim čamaca u Vučedolskom rukavcu.

Mjesto kao da obećava; "Ah, jednoga dana..."

- 17:17 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odlazim na GP Erdut, pa se vraćam uz željezničku stanicu i besprijekorno ravnom cestom malo na zapad, prema Dalju, pa se spuštajući uz Dunav, kroz Lovas i potom Borovo vraćam Vukovaru. Danas je na toj cesti jedina prepreka beskrajna kolona svatova... lijepo je znati da život ide dalje - nekim budalama vrijeme kao da je stalo u ranim devedesetima.

Naravno, zastajem uz Križ, kroz kišicu promatrajući vodotoranj koji se nazire odavde...

Možeš li vjerovati bolesniku; kada sam se spremao na ovo putovanje, pomislio sam kako bi bila dobra ideja preplivati Dunav, ovdje, u Vukovaru! Dok sam ga gledao u ovo prohladno, kišno, tmurno poslijepodne, kako se vrtloži ovako taman i pust osjetio sam se tako malen i slab - gotovo da sam mogao vizualizirati kako usred rijeke činim jedan tihi "bljuć" i nestajem, roneći prema Crnom moru...

- 16:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vraćam se uz brijeg od Aljmaša, uspinjem na Daljsku planinu - o, kako to pretenciozno zvuči! Nemam pojma zašto je tako zovu, kad joj je najviši vrh na 192 metra! U planinarskim terminima to ne bi bilo dovoljno ni za brijeg, a kamo li za planinu...

Nastavljam za Erdut; zaustavljam se pred dvorcem Adamovich-Cseh... nikad čuo? Pa, u tom je dvorcu potpisan Erdutski sporazum, o mirnoj reintegraciji Hrvatskog podunavlja! Fakat, baš sam jučer, vozeći Baranjom uživao u činjenici kako u njoj nema tragova rata i pomislio kako bi bilo gadno da smo i taj dio Hrvatske morali razoriti kako bi mogao ponovo biti naš - bio sam u jesen '95.-e nedaleko, kod Bizovca, naše dalekometne haubice su već bile na položajima, bili smo spremni, nije bilo mjesta u Baranji koje nam nije bilo unutar dometa, no srećom nije bilo borbenog djelovanja. Čitaj: "rata". Hvala.

- 16:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Aljmašu se spuštam do same Drave; u izmaglici kiše se ne razaznaje baš najbolje ali gledam u ušće Drave u Dunav...

Sjećam se jedne priče o Aljmašu - zapravo o aljmaškom groblju na Rotkvincu. Jedan je ustaša iz Aljmaša nakon 2. rata osuđen na dugogodišnju robiju. Kada mu je umro otac, sestra mu je to napisala u pismu, koje je mogao primati i slati jednom mjesečno. Po njegovoj reakciji u slijedećem pismu, sestra je zaključila da je vijest o smrti oca cenzura obrisala ili na neki drugi način uklonila, tako da on za to nije saznao. Nakon smrti majke, isto mu je napisala, ali je opet primjetila po njegovom pisanju da ni tu vijest nije dobio i pročitao. Onda se dosjetila pa mu je u slijedećem pismu napisala: "Tata i mama su otputovali u Rotkvinac". Kako je cenzura mislila, da je to neko mjesto koje nije sporno za njih, oni su mu dali pismo s tim tekstom i na taj način je saznao, da su ustvari umrli i sahranjeni u Rotkvincu - odnosno aljmaškom groblju.

Nikad nisam bio načisto da li mi je ta priča morbidna ili šaljiva...

- 16:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tek u Osijeku se usuđujem ozbiljno stati (pred nekom nizbrdicom, uz Tvrđavicu), raskomotiti se i potražiti što bi moglo biti uzrokom kvara. I opet se potvrđuje ona moja poslovica "Iako posljedice mogu biti ozbiljne, uzroci su često trivijalni" - nalazim kako je zbog kiše i blata pomalo zaglavljen prekidač na nogici - pa ne dozvoljava anlasanje dok je motor u brzini. Pa, to se ne mora ni popravljati - dovoljno je paliti ga isključivo kada je u leru i sve će biti OK! No, nakon čišćenja i sušenja, čak i prekidač radi normalno tako da od sveg straha da imam ozbiljan problem ispada - miš! Ili niš! :-)

Od Osijeka krećem uz Dravu; Nemetin, Sarvaš (nikad nisam bio, ali imena mi tako zvone s početka devedesetih), i dolazim do Aljmaša. Tu stajem uz crkvu kontraverznog dizajna - ni sam nisam odlučio sviđa mi se ili ne. Ali da je osebujna i nezaboravna - to stoji. Ma, na kraju, trebamo i takve crkve, modernističke i izrazito suvremenog izgleda - toliko ih je popaljeno i uništeno u domovinskom ratu da ima mjesta za po pet od svake vrste!

- 15:50 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prolazim kraj Kopačeva, i tu na ulazu u mjesto nalazim ovaj živopisno obojani "suvenir". Nije baš da mi se sviđa; ne znam što misle ovdje, kakvu poruku šalju prolaznicima i turistima... :-/

U svakom slučaju ovo madžarsko mjesto je poput Vučedola; nedavno su slučajnim iskapanjem pronašli pretpovijesne posude i narukvice - tridesetak stoljeća stare!

- 15:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Spuštam se k jugu cestom najbližom Dunavu - no ne ulazim pješice u sam Kopački rit - nekako se ne vidim kako bauljam tim putevima u kišnom odjelu, a i činjenica da Tena otkazuje poslušnost pri paljenju mi nikako ne leži...

Zastajem toliko da bacim oko i okinem fotku, pa nastavljam dalje kroz ovo kišovito poslijepodne.

Ionako bi za smislen posjet Kopačkom ritu trebao bar jedan cijeli dan - kako za turističku šetnju uređenim poučnim stazama (ulaznica je samo 10 kuna), tako i za obilazak rezervata čamcem i organizirano promatranje ptica sa stručnim vodičem - o pecanju u ritu i u Dunavu da i ne govorim!

- 14:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Mirotvorni pokušaji - da se nekako vrati suživot na prostore koje povezuje Dunav (jer, ionako rijeke nikad ništa nisu dijelile, već povezivale), između Osijeka i Sombora. Imam vjeru u to; ionako oni koji su pljačkali na ovim prostorima nisu bili mirni Lale, već domaći "komšije" i četnici iz Srbije.

Ionako budućnost ovog mjesta može biti samo u turizmu, lovnom i seoskom. U ovoj pustari, skrivenom biseru Baranje, ima neusporedivo više jelena i veprova nego ljudi; prema posljednjem popisu stanovništva ima ih - 12!

E, da netko ne bi pomislio kako je pustara uvredljiv izraz, evo izvoda iz rječnika;
Pustara - definicija:
imenica, ženski rod
(1.1) zemljište koje nije namijenjeno poljoprivrednom obrađivanju, nego prehrani stoke, konja ili svinja na otvorenom (poznate su slavonske pustare)

- 13:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nastavljam dalje Tikveškom šumom, odlazim do Zlatne Grede (lijepi broj skupih auta na ovom mjestu priča priču o bogatim lovcima), i još malo dublje u sam Kopački rit makadamskom cestom koja se polako pretvara u blatni put. Pri jednom paljenju motora, u svoj onoj kiši i blatu odjednom vidim da Tena više - ne vergla! Jednostavno, anlaser se ne vrti, iako motor i dalje pali "na trzaj" već i pri najmanjoj nizbrdici. O, fuck! Pa, zar po ovoj kiši! Ništa; lijek je jednostavan; kad stanem da bi nešto pogledao ili fotkao, ne gasim motor...

Odjednom, kraj zavoja pored kojeg je bara u rupi dubokoj par metara, vidim preokrenuti auto - neka mečka - krov i stakla su mu u vodi, ostatak viri van. Zaustavljam i skačem, razgledam i već si mislim da se bacim u tu muljevitu vodu - kad primjetim kapi kiše kako padaju na auspuh, i ne puše se. Opa, ovaj je tu već neko vrijeme - već je hladan. Ako je netko u kabini, sigurno je hladan i on... Uskoro dolazi i neki tip, lovac, veli da su ga vidjeli, lupali po autu, a kako se nitko nije javljao jednostavno su nazvali muriju - ista logika; ako je netko unutra ionako mu više pomoći nema. Namjerno nisam fotnuo ružnu scenu; to me naučila jedna frendica (zavrčući mi ruku ;-) - ako je scena nečija katastrofa, onda tome nije mjesto u javnim medijima.

- 13:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Suze se odmah odvajam na lokalne cestice ka jugu i istoku; vode najprije preko polja i kroz popljoprivredna imanja, a zatim ulaze u stare, uglavnom hrastove šume. Ceste zahtijevaju oprez - dobro to što su mokre i skliske od povremenih slojeva blata otpalih sa traktora - ali vode ravno ko' po špagi a zatim slijedi zavoj pod 90° takvog radijusa da moraš usporiti na 20 km/h!

U tikveškoj šumi nalazim zaključanu rampu na početku manje ali dobre ceste; no, pa to se mora istražiti... provlačim se i uskoro nailazim Tikveški dvorac; onaj kog je Tito koristio za lov na jelene i divlje svinje. Impresivno zdanje, ali zatvoreno sa svih strana. Čujem da će u njemu biti otvoren luksuzan hotel, ali u jednom krilu i muzej, tako da će biti otvoren za posjete.

Nastavljam dalje uz šume što se protežu uz Kopački rit, i vidim da je ovo stvarno bogato lovište; najprije mi cestu pretrčava par divljih svinja, a kasnije uz rub ceste vidim kako me netremice promatra stari vepar - bome nisam bio siguran što namjerava (znam da su opakiji od medvjeda!), ali kad sam došao na kojih tridesetak metara nestao je u gustišu.

- 12:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon bučne noći ustajem u burno jutro! Oblaci zatvaraju nebo sa svih strana i obećavaju kišan i vjetrovit dan. Polako i bez neke euforije pakiram kamp i šator - danas neće biti neka lepršava i radosna vožnja, to je očito.

Odmah oblačim i kišnjak, nemam neke vjere da će se oblaci ramaknuti - i zaista, čim sam krenuo kiša počinje, i nije baš toplo. Prvo odlazim u Osijek slavnom Trpinjskom cestom, kartica koju sam ponio za fotić već je puna - kupujem novu, znatno veću u nekom trgovačkom centru (gdje me lege gledaju kao marsijanca, onako u full opremi za kišu). Odmah produžujem do posljednjeg mjesta u Baranji gdje sam jučer prekinuo obilazak granica - Suza, između Kneževih Vinograda i Batine. Nisam vozio puno više od dva sata kroz jaku kišu, i moram priznati da je moj entuzijazam splasnuo; u Suzi sam i mokar i već mi je dobrano hladno - zastajem uz jednu lijepu čardu i mislim kako valja pričekati da se ovo barem djelomično ispada.

Skidam se i naručujem fiš - kažu da ga rade po narudžbi, i najmanje za dvije osobe - rekoh, žrtvovat ću se. Pitaju "Kakva fiš; blaga ili srednje ljuta, i samo šaran ili sve riba?" Velim; svu ribu, mješano, i nek bude ljući, da me dobro osuši i ugrije. Tip dalje začuđeno pita "Kako; mađorski ljuta fiš???" Velim, da, ljuta fiš! Polako pijuckam odlično bijelo vino, gledam kako kiša pada, uživam u živopisnom ambijentu, sušim se i osluškujem kako drugi gosti (koji miješaju mađarski i hrvatski u razgovoru) predišu od ljute klope. Nakon 45 minuta nose mi moj kotlić, i uz njega svježe spremljenu domaću tjesteninu - izgleda odlično! I jest odlično; sva riba svježa, fiš bogat i ljut po mojoj mjeri - ali ja sam bio tako smrznut i mokar da me tek nakon 2-3 tanjura počeo oblijevati znoj! He, he; to ja zovem dobrom klopom! Najeo sam se do uha, ali sam popio samo 3 deci vina, tako da sam spreman za daljnju vožnju - ma šta spreman! - pucketam prstima i osmjehujem se na kišu i oblake! Dobro, istini za volju, sad tek lagano paducka, a i vjetar se umirio. No, Kovač-Čardu svakako preporučam; odličan fiš za dvoje, cuga i kavica; 160 kuna.

- 12:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Drugi dan

Vrijeme: Ugodno toplo. Na mahove jak vjetar, kasnije mirno. Ujutro pljusak, dopodne kiša, popodne suho.
Ceste: Raznoliko; dobre ceste, oštećene,makadam, šumski i poljski putevi...
Danas prijeđeni put: 427 km

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kad sam već tako blizu, bilo bi mi krivo ne otići na feštu u Vukovaru koju organizira MK Vukovar - Baranja će i sutra biti ovdje, vratit ću se ja, a ako propustim moto-susret, sutra ga neće biti. Zato idem bez zaustavljanja preko Kneževih Vinograda i Osijeka za Vukovar; istinabog, tu se malo spetljam i produžim u sam grad tražeći susret, pa se vraćam natrag kad saznam da je na sportskom aerodromu u Borovom naselju.

Pridružujem se veseloj škvadri, neke od njih i poznam, a ima čak i Veterana - tu je Megla iz Čakovca i neki njegovi frendovi. Mjuza je žestoka, vino dobro, a curice na štangama se tako razbacuju da ih se ne usuđujem gledati iz blizine. U sjećanju će mi ostati i uporan klinac s prerađenom "četrnaesticom" koji se glasnim pucanjem auspuhom svakako htio pridružiti "velikim dečkima".

Upoznajem Popa iz Livna - obećajem mu da ću doći na njegov party za par tjedana - nadam se da ću moći održati obećanje.

Čepovi u ušima su mi i dalje najbolji prijatelj u noćenju na feštama...:-)

- 20:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dakle, preko Draža došao sam do Batine i otišao na uzvisinu nad Dunavom, Banskog brda, na kojem se nalazi spomen područje podignuto Rusima poginulim u ovim krajevima pred kraj Drugog Svjetskog rata, dok su Nijemci držali Srijemski front povlačeći se iz Grčke.

Staro ime ovog mjesta je Batina skela, što objašnjava zašto ga baranjci naglašavaju Bâtina (dugosilazno), a neznalice i dotepenci poput mene Bátina (kratkouzlazno).

Kako god bilo, ovaj me spomenik Antuna Augustinčića uvijek podsjećao na - indijanca!

- 18:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pogled na Dunav dok ulazi u Hrvatsku.

S desne strane je Karapandža; sjeveroistočni vrh Hrvatskog dijela Baranje, koji je kao i ostali dijelovi hrvatskog teritorija s lijeve obale Dunava još pod kontrolom vlasti Srbije.

Slušao sam jednom raspravu; jedan je tip gorljivo objašnjavao kako je to sveto hrvatsko tlo i kako ga treba vojnom silom zauzeti. Ako se u tom kontekstu sjetim definicije koja kaže "Rat je nastavljanje politike drugim sredstvima" onda nekako dolazim do zaključka da političari koji vode u rat jednostavno - na znaju raditi svoj posao!

- 18:25 - Komentari (0) - Isprintaj - #

(tekst uz sliku u Srpskim novinama)
Je li, bre, pa i po ovoj se slici vidi kako su ti tzv. Hrvati jedan zao i opak narod, koji kidiše na goloruk srpski živalj! Razumeš, i u ovome trenu topovi s tzv. hrvatske strane Dunava su usmereni ka Srbiji, spremni za novu agresiju...

(tekst uz istu sliku u Hrvatskim novinama)
Muzejski eksponat iz Drugog Svjetskog rata na spomen području u Batini, nad Dunavom.

- 18:23 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U svoj toj ravnici nekoliko starih stabala i u njima skrivena crkva ne može mi ne privući pogled. Stoji kod Topolja, izgleda staro ali je dobro održavana i očuvana - a vjerojatno zato što stoji sama, bez okolnih zgrada, u ravnici, budi mi maštu i zamišljam kako neki davni ljudi iz naše prošlosti ovdje, pred ovim vratima slave svadbe i ispraćaju pokojnike.

Topolje njegovi stanovnici zovu Ižip - podsjeća me na sličnu situaciju na Hvaru; Sari Grad lokalci zovu - Paiz! (vjerojatno od mletačke riječi pais, paiz - zemlja, kraj, predjel). Sa Ižipom je stvar jednostavnija; tako se zvao u doba madžarske uprave.

- 18:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vozim dalje preko Baranjskog Petrovog Sela i malo kružim Belim Manastirom - koliko da vidim kako grad izgleda i kako se prostire, ovdje nisam nikad bio, pa nastavljam dalje preko Kneževa do Mađarske granice.

He, he; vezano uz Beli Manastir imam zgodnu ratnu priču - prvih ratnih godina dosta sam se dopisivao sa frendovima koje je rat razasuo kojekuda, pa i s jednim vrlim bojevnikom iz Minhen brigade. Iz čiste zajebancije i bez ikakve zle namjere napisao sam mu da je Hrvatska vlada donjela odluku o preimenovanju mjesta i ljudi; Beli Manastir će postati Bijeli Samostan, a on, Zoran Krstekanić dobiti će novo ime; Osvit Križanić! Ono što je za raspametiti se je to što mi je čovjek - povjerovao! Za krepat... danas ponovo živi i radi u Zagrebu, ali se nekako baš i ne viđamo...

- 17:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nepregledna polja plodne i bogate Baranje.

Ne zamjerite na čuđenju; nama djeci predgrađa ovakva su polja teško shvatljiva; meni je u djetinjsvtu i mali travnjak 10x10 metara bio - i livada i nogometno igralište!

- 17:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Detalj spomenika - zanimljivo rješenje, i molitva.

Sjećam se, pričao mi bratić kako su negdje '92.-e munjevitim napadom zauzeli neke ključne položaje u Baranji i potpuno iznenadili četnike - dok nije došla zapovijed za povlačenje, iz Zagreba. Dio brigade se morao povući i preko Madžarske.

- 16:46 - Komentari (0) - Isprintaj - #

No, prelazim most i ulazim u Baranju - nego, znaš li da se Baranja većim dijelom prostire u Mađarskoj? Ovaj Hrvatski dio je samo trećina njene pune veličine...

Brzo dolazim do spomenika braniteljima - vidim da je je to spomenik dečkima iz 107.-e brigade. (i most nosi ime 107.-e) Zastajem uz njega i odajem im počast. Spomenik ima potresno ime; Knjiga mrtvih.

- 16:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prolazim kroz Belišće i prije novog mosta spuštam se do Drave, pozdraviti njene vode. Topla je - čini se toplijom od zraka! - ali je mutna i bez teškoća odoljevam napasti da se u njoj i okupam. Tu susrećem i dva lokalna bajkera, oba su branitelji i prilično su zadivljeni mojom pričom o putovanju koje poduzimam. Ali, stavljaju mi i bubu u uho; večeras je fešta u Vukovaru - a ja sam namjeravao polako Baranjom i prenoćiti negdje u njoj, možda kod Mate, on je negdje kod Zmajevca...

- 16:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kako sam se u Čađavici vratio na magistralu, tako njome - jer je to cesta najbliža granici - odlazim za Donji Miholjac. Tu sam bio često ( u blizini mi je stara rođena) ali nikad nisam zavirio u park s slikovitim dvorcem Prandau - Mailath. Stvarno odlično izgleda! Mislim da je građen u engleskom, Tudor stilu. Simpa; ima čak i rodu na krovu...

Nažalost, nije muzej - a siguran sam da bi bio vrlo interesantan za razgledati! - u njemu je danas smještena gradska uprava. Svejedno, i izvana je interesantan, a savršeno izgleda u krasnom i bogatom parku, punom tisa i stare vrtlarije tako da je vrijedan posjeta. Hm; možda "vrijedan posjeta" nije najpošteniji opis; proglašen je jednim od deset najzanimljivijih mjesta u Slavoniji i Baranji, zajedno sa Kopačkim ritom, Spačvanskom šumom, ergelama u Lipiku i Đakovu, Slavonskim Kobašem...

- 15:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Stari, polomljeni - i nekako jadno pokrpani most preko kanala Karašica - Drava.

Karašica, najopjevanija Slavonska rijeka - naravno da dok se smucam oko nje pod kacigom nemuzikalno pjevušim "Karašica teče, karam svako veče, dragu pod prozorom..." (ili kako već ide taj tekst, nikako da zapamtim).

Inače, kako vozim kroz pojedine krajeve, odajem im počast time da pjevušim za sebe pjesme koje ih obilježavaju, tipične za njih - u Zagorju kriještim "Lepe ti je, lepe ti je..." ili "Veselo, veselo Zagorci...", u Međimurju "Mura, Mura, duboka si voda ti...", ovdje u Podravini dolazi mi melodija iz Gruntovčana: "

Pokraj vode Drave ravna Podravina,
Zemla vodo plavna nama domovina.
Podravina ravna z krovimi črleni,
Hiž od divljih plasti najdraža si meni.

- 15:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Baš se skićem; dok prolazim kraj Soplja u šumi uz Dravu vidim visoku osmatračnicu. Zastajem, pentram se u nju; diže se iznad vrhova stabala, očigledno jedna od JNA nadzorih točaka, nadgleda Dravu - gotovo da je ljudima u dvorištu a proizvod je paranoje jednog danas teško razumljivog razmišljanja.

Prisjećam se tih vremena kad sam bio klinac - tad je bilo nezamislivo ovako se smucati uz granicu a da te nitko ništa ne pita. Treba biti maštovit pa danas znati zamisliti taj svugdje rašireni osjećaj autocenzure; pazi što ćeš reći ("Vidi, vino "Hrvatica"! - "Šuti, blesane, ne melji!"), jako pazi što ćeš napisati (moja je sestra imala velikih okapanja kad je iz zajebancije u bilježnicu napisala "Moj je deda bio u ratu - nosio je crnu kravatu."), blizu granice se ne smije ("A, šta ti ovdje tražiš?")... državna paranoja, vrlo skupa i u konačnici izrazito kontrapoduktivna. Hajde, barem su danas sva ta mjesta poput ove osmatračnice pusta i prazna...

- 14:52 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kod Bazija izlazim na cestu prema mađarskom Barču, pa odlazim do Terezinog polja, no istom se cestom vraćam i produžujem do Virovitice; već sam gladan pa bi valjalo ručati - baš simbolički; nalazim pristojnu pizzeriju u ulici Stjepana Radića.

Okrijepljen i definitivno ostavljajući kišu zasobom, pun sam energije i spreman za malo istraživanja; već u Suhopolju odlazim natrag na sjever, pokušavajući biti i na poljskim putevima što bliže Dravi. Tu nalazim i ovu čistu vizuru sa slike - mjesto je čarobno; slavonska se ravnica širi na sve strane pa ti dugi, ravni, zemljani putevi koji se šire ovim prostranstvom donose osjećaj slobode - svaki od tih puteva kao da vodi iza obzorja.

- 14:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odlazim natrag na desnu obalu Drave, no u Molvama zastajem na sat vremena; pljušti tako obilno da nema smisla voziti; stajem pod neku strehu i čekam da nebo istrese što već ima; ovim intenzitetom ne može to dugo potrajati.

Dok kiša jenjava nastavljam dalje pratiti Dravu kroz Virje i Ferdinandovac, nakratko se vraćam do Podravske magistrale, ali već nakon par kilometara, u Pitomači odlazim ponovo sjevernije za Starogradeački Marof i okolna sela. Tu na jednom križanju nailazim na zanimljiv spomenik; na njemu stoji da su ga podigli zahvalni kolonisti svom društvenom radniku Đuri Basaričeku. Prisjećam se predavanja iz povijesti; ubijen je u Beogradskoj skupštini '28.-e, zajedno s braćom Radić.

- 13:34 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kod Repaša nalazim ovo malo seljačko gospodarstvo; izgleda mi tako čisto i jednostavno a opet potpuno tipično za ovaj kraj - moram ga zabilježiti.

Dok ga gledam (i bez želje da budem pretenciozan) podsjeća me na jedan Sodo-ov haiku;

Koliba u proljeće,
ničega u njoj
- u njoj je sve!

- 12:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kod Ždale nalazim odvojak šumske (ali asfaltne) ceste koja se kroz kišu proteže stvarno u nedogled; u ravnom potezu potpuno se jednoliko bez imalo promjene proteže puna četiri kilometra. Osjećaj je upravo nadrealan dok vozim gore-dolje tom uskom linijom kroz kišu; kao da gubim osjećaj za vrijeme i čini mi se da motor stoji na mjestu :-) Šuma se zove Ciganfis.

Još jedna lokalna zanimljivost; ovo je štokavska oaza u kajkavskom kraju; stanovnicima je materinji jezik madžarski (iako se osjećaju Hrvatima), hrvatski uče tek u školi pa govore književnim jezikom.

- 12:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kako prolazim kroz malo mjesto Gola primjećujem lijepu - i za takvo mjesto veliku! - crkvu, u kojoj upravo slave nedeljnu podnevnu misu. Zastajem dok zbor pjeva "Bože, zar si pozvao mene..." i provodim tu par trenutaka u kontemplativnom miru, dok se lokalni klinci, po svugdje prisutnom običaju skrivaju za crkvom i pripaljuju cigarete...

Ova mjesta u prekodravlju su dugi niz godina pripadala Madžarskoj; i samo ime "Gola" na madžarskom znači "roda" - mjesto je ime dobilo po velikom broju roda koje se ovdje gnijezde.

- 12:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Legrada se malo spuštam cestom prema Koprivnici, no u Drnju opet odlazim lijevo, na sjever, pa se ovim mostovima preko Drave prebacujem u dosad nepoznati dio Hrvatske koji se nalazi na njenoj lijevoj obali.

Nebo se opet otvara pa navlačim kompletnu opremu i na sebe i na Tenu; nepopularan ali nezaobilazan kišnjak, navlake za čizme i sve ostalo... nema veze; unatoč kiši i vjetru ugodno je toplo, a ovim bi malim cestama i bez kiše vozio sporo; radostan sam zbog skitnje i srce mi pjeva. Otkrivam neznana mjesta pun želje za istraživanjem...

- 11:38 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Preko Donje Dubrave izlazim iz Međimurja, prelazim Dravu i odlazim lijevo za Legrad. Legrad; kao da mu je ime dala moja draga IBM; Ivana Brlić Mažuranić... sjećaš se priče o Regoču i njegovu Legen-gradu u kojem je brojao kamenje? Sneno mjesto, valjda i zbog ovog oblačnog dana; lako je zamisliti vodenjake kako izviruju iz klokotave vode. No, postoji još jedna zanimljiva priča o Legradu; on je nekad bio u Međimurju! No, onda je Drava meandriranjem promijenila tok i zasad ga smjestila u Podravinu. Malo lunjam tim gradićem; tražim put kojim odlaze na lokalno kupalište kod Halasz Čarde. Makadamski me put odvodi tamo; to je zapravo ušće Mure u Dravu.

Na slici stojim u Podravini, na šoderici, lijevo mi je Međimurje a desno je Madžarska, da ne velim Magyarorszag. Između njih se zašumljenim rukavcima Mura polako uljeva u Dravu...

- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pri povratku u Kotoribu primjećujem znak sa strane; eto, sad smo naučili i kako se na Mađarskom kaže "Dobro došli"!

"Udvozoljuk ont!"

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ujutro na Mustač ranču budi me lagana kišica oko 6. Kasnije pomalo prestaje pa se izvlačim iz šatora, polako se spremam, kuham kavicu, raspremam kamp; moram doma do Mustača, a bilo bi bezobrazno buditi ih prije 9; jučer su sigurno zaružili. Ipak, i poslje 9 kad nazovem Maria, skužim da sam ga probudio... za ispričnicu mu odnosim svježa peciva, dolazi mu i buraz, Davor, pa pijemo kavu i gablamo na terasi dok se spušta prava pljuščina. Dok kiša nakratko jenjava ja se pentram na Tenu i palim; danas želim obići puno toga...

Odlazim za Kotoribu, i zabavlja me kako bez i najmanjeg skretanja ili zavoja prateći glavnu cestu u Kotoribi koja od ulice, pa zatim asfaltnog puta postaje poljski put, pa na kraju šumskom stazom završavam u guštiku s oznakom državne granice; pruga ovdje odlazi u Mađarsku ali cestovnog prijelaza nema. Dok se kližem po mokroj travi uz rukavac Mure, po običaju se izvrnem s Tenom ko' tinejđerica; cerekam se sam sebi dok se izvlačim na put - bolje ovdje nego na cesti! Dobro; prvi pad na putu smo obavili, sad možemo dalje...

- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Prvi dan

Vrijeme: Vrlo vruće i sunčano, sparno. Mirno, bez vjetra. Suho.
Ceste: Raznoliko; dobre ceste, oštećene,makadam, šumski i poljski putevi...
Danas prijeđeni put: 358 km

- 21:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dalje uz Muru presjecam magistralnu cestu kod mosta u Murskom Središću, tom najsjevernijem hrvatskom gradu, pa silazim u Donje Međimurje, prelazim preko auto-ceste i preko Goričana se u predvečerje spuštam do svima poznatog Donjeg Mihaljevca ;-) Naravno, idem do Mustač ranča! Tamo ne nalazim nikoga, nazivam Maria - on je na gaži u Hrašćanu - i veli da me vidio kako prolazim na bajku, ali nije vjerovao da sam to ja; ko bi bio tako bedast da ide sam voziti... (ja! - op.a.). Šalje mi ključeve od ranča, no ja ipak dižem šator; još je vruće a komaraca ima u rojevima, tako da noć dočekujem iza zaštitnih mrežica. Glavni gušt je ipak kupanje pod starinskom željeznom pumpom, kakve se sjećam još iz dvorišta pred kućicom mog starog, na Trešnjevki. Treba je "zaliti" da bi povukla, ali kad jednom voda krene... No, dan je bio dug, vozio sam kojih desetak sati i siguran sam da ću noć prospavati sretno - ako klade mogu biti sretne.

- 20:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Preko Štrigove (vještice je odnjele skupa sa stršljenima!) odlazim do graničnog prijelaza, pa se onda malo vraćam lokalnim cesticama do Svetog Martina na Muri i njegovog novosagrađenog mosta i stare skele uz njega - prije par godina je bilo dosta svađe sa slovencima oko tog hrvatskog tla s lijeve strane Mure, gdje granica slijedi njen stari tok. Idem tih kilometar-dva preko mosta do grane, pa se vraćam natrag na desnu obalu.

Tu je zgodno izletište, siguran sam da je preko vikenda popularno - ovi krajevi, pred pedesetak godina siromašni danas su razvijeniji dio Hrvatske; seoski turizam je već dobro razvijen i nudi mnogo sadržaja. Vidi samo kako maleno mjesto poput Svetog Martina na Muri ima lijepe i sadržajne web stranice! Niti 3 tisuće stanovnika, a rasturaju!

- 18:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Svetac na stupu, kod jednog križanja pri Štrigovi; ako znaš koji je to svetac (s psom? koji drži kruh?), napiši to; rado bih saznao...

Evo, Bob me svojim komentarom uputio na pravi odgovor; to je Sveti Rok! Kada je na svom putu obolio i sklonio se u neku šumu uzdajući se u Božju providnost jedan mu je pas svaki dan donosio komad kruha... hvala, Bobe!
A ovo što svetac zadiže svoju halju i pokazuje nogu ne znači da je zaštitnik auto-stoperki! Kako si to mogao i pomisliti! ;-)

- 17:28 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Nastavljam uz granicu do Svetog Urbana, pa se tim bregovitim Gornjim Međimurjem skićem do Železne gore. U jednom idiličnom trenutku krivudanja dobrim cestama kroz kasno posljepodne žestoka mi bol probode unutrašnju stranu desne butine, gdje mi se gola noga naslanja na rezervar - kao struja da me drma! Imam samo kratke hlačice i gledam kako me stršljen ubada i visi na svom žalcu zabodenim u moju nogu; očito sam ga pričepio! Usporavam i stajem sav ukočen , on odljeće a ja nožem i noktima čupam njegov žalac, dok mi se valovi boli šire tim osjetljivim dijelom kože...

Mogao sam baš i pustiti govrnal i skršiti se; jednom sam bio u autu s poznanikom kojem je žar cigarete pao na lijepo odijelo, pa je pustio volan, skrenuo do zidića i - otkinuo lijevi kotač!

- 17:12 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tražim Vinicu; nikad joj nisam prilazio s ove, Bednjanske strane; tu zastajem uz arboretum Opeka. Mnoga ezgotična stabla u perivoju engleskog tipa čine ga idealnim odredištem za novih saznanja željne - ali i za romantične parove. Prisjećam se davnih, slatkih dana i jednog drugog života kad sam i ja tako dolazi ovamo...
Odlazim lijevo do GP Dubrave Križovljanske, i dok se vraćam vidim kako moja zastava odljeće s motora nakon što je prohujao neki šleper. Ah; ionako sam se pitao da li da vijem zastavu cijelim putovanjem ili ne; ovo je odgovor na moju dvojbu. Malo švrljam do sela Otok Virje gdje Drava ulazi u Hrvatsku, pa bez zaustavljanja prolazim kroz Varaždin, i prešavši Dravu, sad već u Međimurju, u Nedelišću odlazim lijevo do granice u Trnovcu.

- 16:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kroz sparnu vrelinu popodneva pentram se do spilje, tražeći malo hlada - no špilja je velika ali plitka; ne može se pobjeći u hladovitost vječnog mraka srca planine. Svejedno, danas me čeka još lijep komad puta, valja mi poći dalje.

Popodnevna sparina je tolika da je majica na meni već suha - skidam je i dalje vozim samo u prsluku (mislim; i u hlačicama :-), dok me vjetar hladi... osjećam se kao da sam u filmu Easy Rider!

- 16:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Idem malo dalje, do špilje Vindije. Tu na cesti je živopisan spomenik pračovjeka koji ogrnut krznom zove žene u svoj "srdačan" zagrljaj - čudi me kako nerotkinje nisu od ovog napravile mjesto hodočašća gdje bi sjedenjem u njegovu krilu liječile neplodnost ;-)

- 16:08 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vraćam se natrag istim putom pa preko Višnjice odlazim prema Budinšćaku. Vozim tako preko bregova i poslije hrpta brijega na kojem vidim "naopako" okrenutu tablu Varaždinske županije - nastavljam i nakon nekog vremena vidim natpise uz cestu "Prihajate na Gradišće" i slovenske tablice u dvorištima. Ups, opet sam povrijedio prostor susjedne nam dežele! Vraćam se natrag i sad vidim iza nekog zavoja, zaklonjen u šumarku, kontejner jakih snaga MUP-a - nigdje žive duše!

Pronalazim pravi put, pa se spuštam na Voću; tu najprije pronalazim ozidani izvor na kojem se postavljenom pločom slavi voda - uistinu sam se pregrijao, skidam majicu i osvježavam se u kopanji pa onda još namačem majicu i onako mokru je navlačim na sebe da se ohladim u vožnji. Njami; voda je hladna i bistri um; tek sada vidim da sam bio ošamućen od vrućine.

- 16:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Spuštam se do Huma na Sutli, tih "sjeverozapadnih vrata Hrvatske" i vozim dobrim cestama uz GP Lupinjak i Đurmanec na magistralnu cestu koja se prepliće s autoputom do svakom poznatog prijelaza na Macelju. Tu se odvajam desno, opuštajućom šumskom cestom punom zavoja koja me vodi do Trakošćana. Zastajem, kažem "Ne, hvala..." tipu koji pokušava naplatiti parkiralište na tucanikom posutoj ledini - neke stvari ne kupujem, npr. parkiralište za motor - ali svejedno parkam, dolazim k sebi uz vodu i sladoled pa uskoro krećem dublje u taj Bednjanski kraj, uz granu. Uskoro se odvajam na desno i makadamskom šumskom cestom se strmo uspinjem na Ravnu goru, kojih 10 km; nisam bio tamo od mojih letačkih dana - sjećam se da se s uzletišta pruža odličan pogled. Ipak, previše je vruće; sve je u izmaglici i pogled se samo nazire - svejedno, ovo je odličan "izlet" s asfalta, i protrese kosti kao dobra masaža!

- 15:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Pogled s Ravne gore na sjever; Bednjanski kraj i iza njega Slovenija...

Bednjanski govor je najneobičniji od svih hrvatskih narječja; često ih ne razumiju ni drugi Zagorci. Ovdje je par zgodnih primjera:

- Židyer ja ze semi suseđi posvaojen. Do mu je čei koj valjalo, na bi bilo sleyžba pretiruno. (Izidor je posvađen sa svim susjedima. Da mu je kći nešto valjala, ne bi je potjerali s posla).

- To ja njivo bilo debre pegujeno, glibeke zeruno i nu nje keruzo rune posiejuno, po je liepe vredilo. (Ta je njiva bila dobro pognojena i na njoj kukuruz rano zasijan, pa je lijepo urodila).

- I Žďdevi znâuju tüču nopröviti, süme kôji ynď ďmuju ed tëgo hösen, kôjti mëraju pëkle drâoge žďte predvöti enďem, kďem ja tüčo sä vnęištilo. (I Židovi znaju tuču napraviti, samo što oni imaju od toga koristi, jer mogu poslije skupo žito prodavati onima, kojima je tuča sve uništila.) bang

- 15:37 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nastavljam dalje uskom i pomalo razmrvljenom cestom tik uz samu granicu, sve dok Sutla ne ode ka Sloveniji i svom izvoru negdje na Maceljskoj gori. Ja pak odlazim desno, do Malog Tabora - još jednog zapuštenog našeg dvorca.

- 15:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Idem dalje dolinom Sutle, krivudam zgodnom uskom cestom prema Zagorskim Selima, i u hladu kraj ceste nalazim ovu staru, dobro sačuvanu "hižu" - bilo bi šteta ne zabilježiti je.

- 15:15 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odozgora se pruža lijep pogled zagorske na doline, brege i cestice. Pri povratku u dolinu Sutle ipak nalazim Miljanu - desno, dvjestotinjak metara od ceste neposredno pred izlazak na Sutlu, skrivena u parku - izgleda lijepo, no zatvorena je iza kovane ograde i visokih zidova, očito privatan posjed, tako da je ne posjećujem.

Pogled s Velikog Tabora na dolinu Sutle i motoru ugodne zagorske ceste...

- 14:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U debelom hladu kamenih zidina pronalazim toplomjer; pokazuje 32°C. Tvojoj mašti prepuštam da zamisli temperaturu na vrućem asfaltu...

Vruće!

- 14:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Tražio sam dvorac Miljana - znam da lijepo izgleda, no ne nalazim ga i "za kaznu" skrećem prema Desiniću do Velikog Tabora - naravno, i dalje se obnavlja, zatvoren je još od 2008. - ali svejedno impozantno izgleda i dominira krajolikom.

- 14:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

U Kumrovcu radim nešto što nisam od djetinjstva, od osnovnoškolskih izleta, "eskurzija"; ulazim u eko-selo i tu fotkam Tenu pred Titovom rodnom kućom - ne namjeravam iz ovog ili onog ugla kritički ocjenjivati našu povijest na ovom putovanju, već jednostavno obići i zabilježiti značajna mjesta uz granicu, ne ignorirajući ništa. A stvarno su si Kumrovčani dali truda; očito su se još u socijalizmu "osladili" turizmom, vidjeli da se može do love i bez okapanja kuruze - uredili su to eko selo, dali mu mnoge poučne povjesne sadržaje, savršeno za klince koji žele vidjeti kako se nekoć živjelo - i za nezaobilazne japanske turiste, naravno...

- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Spuštam se natrag u Mihanovićev dol, zastajem i uz spomenik hrvatskoj himni u Zelenjaku. Sam Zelenjak je jedno od onih gotovo-pa-nezaobilaznih mjesta pri obilasku Zagorja; strmi obronci kanjona Sutle, stara utvrda Cesargrad, okolne staze uređene prema kapeli nad Risvicom, restoran s pansionom - pravo veliko izletište u tom zaštićenom parku prirode.

Jedna zanimljivost; Cesargrad je jedan od gradova koji je bio opljačkan i spaljen 1573., u Seljačkoj buni...

- 13:32 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Hodi tak Jožek, i misli si: "Je, ak bu stoprv bilo ovak vruče, bum si šinjela skinul i ovog lajbeka oblekel...

- 12:59 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Oštrim i uskim serpentinama iz Sutlanske doline nakrato se uspinjem u Klanjec. U tom slikovitom gradiću stajem uz lijep i velik Franjevački samostan i obilazim susjedni park skulptura Antuna Augustinčića - doduše ne ulazim u sam muzej - ovo sam putovanje zamislio kao povezivanje u cjelinu, a ne zadiranje u detalje.

Franjevački samostan u Klanjcu

- 12:55 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vozim dalje, cestom koja se proteže uz Sutlu, uz granične prijelaze Čemehovac i Draše, zastajem na trenutak u Novim dvorima Klanječkim uz ruševine dvorca Erdody - kako su Novi dvori Zaprešićki izvrstan primjer obnove, očuvanja, i davanja pravog sadržaja našem povjesnom kulturnom dobru, tako su ovi dvori primjer njihova propadanja i nebrige.

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

No, kobeljam se natrag kroz žbunje, kukuruzišta i prašinu - a kako je danas uistinu vruće pošteno sam se pregrijao i već je vrijeme za malu pauzu; vraćam se na cestu prema Harmici i odlazim desno, koji kilometar u brijeg do obiteljskog restorana i izletišta Stara preša. Doduše, nemaju heljdin kolač kojeg mi je jedan frend nahvalio, ali hlada i osvježenja imaju napretek - jedno od onih pravih mjesta za skrenuti s bučne ceste, odmoriti oči i predahnuti.

- 12:10 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Dvorac Mokrice, preko Save - ako bude sve u redu za desetak dana vidjet ću ga prilazeći mu s juga, preko Žumberka...

- 11:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

... i nakon dosta pogrešnih skretanja i vraćanja makadamskim i zemljanim putevima dolazim do tog pomalo neimpresivnog (naročito u ovo ljetno, sušno doba) ali ipak znakovitog mjesta; izbijam na granicu tik uz Savu. Skidam gojze, gacam po plićaku (i ilegalno prelazim u Europsku uniju ;-) i kao svaki pravi frajer koji se nađe uz neku rijeku "obilježavam" tu vodu.

- 11:40 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nastavljam dalje preko Brdovca i Laduča ka Harmici. U Drenju Brdovečkom skrećem lijevo, prelazim prugu i lutam malo raspitujući se - tražim ušće Sutle u Savu. Nalazim motocross teren, brojna polja i njive ...

- 11:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Detalj s grbom na obiteljskoj grobnici Jelačićevih...

"Što Bog dade i sreća junačka!"

- 10:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Spuštam se do Ilice i njenom dužinom odlazim preko Črmomerca do Zaprešića - tu, na sjeveru tog gradića pronalazim Nove Dvore, kojima su bili vlasnici mnogi hrvatski velikaši, od Zrinskih pa do Jelačića. Zastajem uz kapelicu u kojoj je bio sahranjen ban Josip Jelačić, i uz obiteljsku grobnicu kamo su njegovi ostaci preneseni početkom devedesetih, nakon obnove svih zgrada i cijelog kompleksa. Imanje je većim dijelom smješteno u park-šumi; sa svojim stoljetnim hrastovima i šljunčanim stazicama izgleda poput poput Maksimira, a notu ekskluzivnosti daje mu i golf igralište sa svojim besprijekorno uređenim travnjacima - sveukupno, savršeno mjesto za popodnevni obiteljski izlet.

Curia Nova.

- 10:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

A pod službenim pokroviteljstvom Hrvatskog Sabora... putuje netko drugi.

Nego, znaš li priču o grbu grada Zagreba na Markovoj crkvi? Zašto je crvene pozadine, a ne plave kao što je na službenom, suvremenom grbu? I što znače simboli na njemu?
Crveno je polje korišteno do 18. stoljeća, a plavo se počelo koristiti tek u 19. - zato što su htjeli na neki način naglasiti svoju pripadnost kršćanstvu (kroz plavu boju - simbol Marijinog uzašća na nebo). Šesterokraka zvijezda i polumjesec (zbirnim imenom; leljiva) nemaju veze niti sa židovima niti sa turcima; zvijezda je simbol staroslavenske božice Lade dok je mlađak simbol također staroslavenskog boga Lelje; boga i božice ljepote i ljubavi. Toliko o kršćanstvu... seks, Miki!
Naravno, zeleni brijeg je Gradec, a utvrda s tri kule - grad Gradec, najstarija jezgra Zagreba. Vele da su otvorena vrata znak dobrodošlice, ali ja mislim da je to samo simbol klopke za dotepence... šala-mala; mislim da su se to stari purgeri pravili face pred kmetovima koji su dolazili u Zabreg jer su odavna imali status slobodnog kraljevskog grada.

- 09:19 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon dugih priprema i uobičajenog odgađanja (joj, ne mogu danas, pa samo još dva dana da završim ovo, e, sad mi je uletio još ovaj posao...) napokon polazim! Ovo bi mogao biti godišnji za pet, čini mi se! Osjećam se high, mozak bye-bye... Prvo odlazim do na Gornji grad, i službeno ga proglašavam Početnom Točkom Mog Putovanja ;-) - zastajem i fotkam se kod Markove Crkve, pred Saborom - i onako više osobno, na dragom mjestu moje mladosti - s Matošem, na Štrossu. Ipak je ovo srce Zagreba, na neki način i srce Hrvatske - bilo bi krnje napraviti put Hrvatskom a izostaviti njeno središte - bar meni, prljavom purgerinjosu ;-)

- 09:06 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Usred ovogodišnje zime, kad "pošteni" bajkeri u ovim krajevima spavaju zimskim snom, i ja sam sanjario o dugoj skitnji. Pomislio sam kako bi bilo krasno voziti dugo, danima - a samo po Hrvatskoj - povezati njene slabije posjećene krajeve, vezati ih u jednu logičnu cjelinu i osjetiti je u njenoj punini. Shvatio sam; želim voziti Hrvatskim granicama! I počeo sam polako, u trenucima dokolice maštati i istraživati; kuda ići, što vidjeti, koja mjesta posjetiti, kakav idejni sadržaj dati tom putovanju, i malo-pomalo rodili su se...

Graničari stari !!!

- 09:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrijeme: Sunčano, vruće, sparno, temperatura 20°- 36°C.
Bez vjetra, mirno. Suho.
Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste.
Ukupno pređeni put: 442 km

- 22:24 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Odlazim do frendova na Šeketinom brdu; njima je fakat Bog lijepo dao; bilo im je dosadno u subotnje predvečerje pa su morali odšetati punih 5 minuta do prekrasne Mrežnice, do njenih lopoča, rukavaca, pataka i labudova! Pridružujem im se u zelenim, svježim vodama; ovo je čak i naljepše današnje kupanje - dok se prepuštam njenim mekim travama i blagim virovima svaka se misao ispire iz mene. Kasnije sjedimo na obali, prepuštamo se malim razgovorima, promatramo patke kako navigaju svoju flotilu od kojih desetak pačića ujezerenom vodom. Iz crkve pored nas izlaze mladenci, vrlo simpa škvadra - ona s nogama do preksutra a on s crvenim hozintegerima - i fotkaju se uz ovu čistu idilu Mrežnice, pa i na Teni, s mojim bojama i lulom.

Kroz noć se vraćam još taj preostali komad puta do Zagreba i mislim si - da, ovako izgleda savršen dan.

- 19:21 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Tankam bengu i palim istim putem natrag na kontinent; polako i bez želje za brzinom nježno se njišem po zavojima Velike Kapele, svjestan da mi ne bi bilo pametno voziti imalo agresivnije, ovako bez zaštitne obleke - dok mi iz jedog zavoja u sustret ne izroni popišani bijeli Caddy riječkih tablica, sječe mi zavoj i više od pola prelazi u moju traku! Brzo se ispravljam iz nagiba, kočim ko divlji i trzajem guzice uspijevam nekako cimnuti Tenu iz krelčeve putanje! Bijesan kao pas zbog nemarnog klipana (jer ga zamišljam kako ulazi u zavoj i kad me vidi promrmlja za sebe "Ma, ko te hebe..." zaštićen u svojoj limenoj školjki), ispadam iz zadovoljnog ritma i radosti nizanja zavoja. Zastajem podno Kleka negdje kod Visibabe i tražim trenutak tišine i mira - nalazim ga, ali vrlo brzo i komarci nalaze mene i tjeraju me da se vratim na cestu.

- 16:20 - Komentari (0) - Isprintaj - #

No, već se preko Batera, uz začuđujuće zelene krajeve ovog Vinodolskog zaleđa, uz ruševine starog grada Ledenica spuštam u Novi Vinodolski - temperatura se ponovo podiže preko 35 stupnjeva, a sunce žari - no osjećaj suhe vreline je puno ugodniji nego onaj na sparnom kontinentu. More na gradskoj plaži je čak i pretoplo za plivanje, ali je zato savršeno za brčkanje i igru u plićaku. No, danas je dan za landranje, a ne za parkiranje - i valja mi pobjeći odavde jer neke nezajažljive tinejđerke već bacaju svoje pohotne poglede (olfo ;-) - mislim si; ako čak i stari bajkeri ovdje tako na brzinu zaslužuju osmjehe koji govore "Meni je dosadno, možeš me zabaviti..." onda vlada potpuna nestašica galebova!

- 14:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Preko Generalskog Stola i Ogulina dolazim do početka Rudolfine, pa se zavojitim usponima pod Klekom penjem prema sportskim terenima na Bjelolasici. U Jasenku zastajem i napajam se na izvoru podno sela; ne znam da li sam i jednom ovuda prošao a da se nisam osvježio vodom od koje i usred ljeta trnu zubi! Nastavljam prema Brezama - jednom ću morati isprobati i cestu koja se odvaja lijevo, na jugoistok, prema Drežnici, i dalje gdje se spaja na Jezerane. Temperatura u ovim hladovitim šumama i na visokom prijevoju pada i ispod 20°C, pa s užitkom osjećam kako mi se dlake na rukama kostriješe od svježeg planinskog zraka!

- 14:11 - Komentari (0) - Isprintaj - #

No, pada kapućino kod slapa pod Foginovim kupalištem na Korani i već se pitam; pa što ja radim ovdje, na terasi birtije, kad mi je osvježavajuća Korana pod nosom? Odgovor valja potvrditi u praksi, i već sam u svježoj vodi tog "službenog" Karlovačkog kupališta. Uživam u pogledu na mlade Karlovčanke, ali to ipak nije nešto što bih radio cijeli dan - inspiraciju mi daju dva lokalna dečka koji otežu po domaću: "Bolje nego muore!" i odgovor "Muore je dosodno, i još je i sluano!". Bježim ja prije nogo što još začujem ono poznato "Kade si?"-"Tuteka pod slivom"! :-) Preko Mostanja i Logorišta (tek toliko da izbjegnem gužvu preko Švarče) idem za Dugu Resu; tu ipak zastajem i kupujem kremu protiv sunca; ako će cijeli dan ovako pržiti izgorjet ću kao rak u tim mojim kratkim hlačicama i majici! Vjetar na motoru hladi, ni ne osjećaš kako ti koža gori...

- 12:17 - Komentari (1) - Isprintaj - #

Eto mi Kuarlovca; raskapaju Domobransku pa me privremena prometna regulacija tjera do centra Zvijezde - vidim da je stara pravoslavna crkva sv. Nikole na Jelačićevom trgu potpuno obnovljena. Sjećam se groznih dana '91. kad je minirana - iz osvete i bijesa. Onda sam došao sam do njenih ruševina (u gardijskoj uniformi, kako sam i živio onih dana) a vojni policajac koji je stajao tamo mi veli "Postavi ako imaš što hoćeš, samo pazi, nestabilno je, da ti se nešto ne sruši na glavu..." On je samo htio reći nešto prijateljsko, a ja sam bio zgrožen zbog rušenja crkve. I tada sam pomislio baš ono što se kasnije i desilo; hoću li i ja jednoga dana plaćati obnovu te zgrade.

- 11:51 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ne moraju sve vožnje biti planske, razrađene do u detalje i prije nego što sjednem na bajk! Evo, ova današnja me potpuno iznenadila; ujutro sam mislio kako ću dan prošljakati - da bih uz kavu shvatio kako mi se uopće ne radi, naročito ne po ovom neinspirativnom, vrućem i sparnom vremenu. Dnevna temperatura već puni tjedan ne pada ispod 35°C. Navratila je moja Stara i onako, usput, u zahebanciji; pita: "Kaj je, Jarun pretopli za tebe, ideš na Mrežnicu?" Blink! Ukopčala se lampica; fakat, kaj ja ovdje delam - čučim za kompom umjesto da idem landrati!
I za pet minuta već Tena veselo brunda, a ja kršim jedno od vlastitih sigurnosnih pravila i ne oblačim ni hlače ni jaknu; samo lagane gojzerice i kacigu, kratke hlače i majicu - i palim! Ispričavam se samome sebi kako ću voziti polako i neću ulaziti u rizike - kao da je to stvar osobne odluke. Ne volim baš voziti bez pune opreme; kad pogledam na moju sirotu izloženu kožicu pred očima mi iskrsavaju svi "road burn"-ovi koje sam ikad vidio... :-(
Najprije do "Havane" u Frankopanskoj; uzimam neke nove, neisprobane duhane za lulu (eto što je moj doseg avanture; kušanje novih duhana! ;-) i ovom vrućem betonu kažem baj-baj! Za danas su najavili vrlo gust promet prema moru - odmahujem nemarno na tu činjenicu; "Kaj se to mene tiče!" i na Rotoru se spuštam prema Remetincu - sva gungula gradskog i tranzitnog prometa ostaje za mnom. No valja i doručkovati; u Botincu odlazim do isprobane pekare (kod parka lijevo, pa na prvom lijevom ćošku - preporučam!) i uzimam dnevno sljedovanje sirnica i krumpiruša, i mlijeko. Okrijepljen, znam što me slijedi; Hudi Bitek! Grdo zvuči, ali je osjećaj dobar; ceste gotovo prazne, sunce nesmiljeno žari, a šume Vukomeričkih gorica pružaju sjenoviti hlad i svježinu. U Pisarovini, po uhodanom pravilu idem desno, i uz Kupu se polako njišem do Karlovca. Vozim fakat sporo; 7-8 banki; vruće je, flip-up kaciga je dignuta i ako pokušam brže osjećam se kao da bildam vratne mišiće! To bi bio napor, i stoga - easy rider style!

- 09:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrijeme: Sunčano, toplo, temperatura 27°C.
Bez vjetra, mirno. Suho.
Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste.
Ukupno pređeni put: 308 km

- 19:35 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon ugodnog popodneva provedenih s Anitom i njezinima, vrijeme mi je poći. Naravno, vjera mi ne dozvoljava ići istim putem kojim sam i došao; spuštam se k jugu uz Savinju, do Laškog, i kroz sunčano i radosno ljetno posljepodne do Zidanog Mosta, pa Krškog. Tu sam se malo zahebao, pa umjesto da nastavim istočno, ka Brežicama, palim k jugu, prema Krki i Kostanjevici podno Gorjanca. Za neuke u zemljopisu Slovenije; to je dio Žumberka koji je s one strane grane; provjerite na globusu... ;-) Vraćam se natrag prema Čatežu i opet pipam, polako i pažljivo, pravo skretanje za lokalnu cestu uz autoput - to je zapravo i bio uzrok krivom skretanju u Krškom; izgledalo mi je kao da me alternativa vodi na autoput - a nama Hrvatima je valjda stvar nacionalne dužnosti ne platiti vinjetu u Deželi!
Ništa, evo me već i na Obrežju; ne mogu vjerovati da me cura na carini traži kartonček! Obično samo nezainteresirano mahnu da prođem i pustim ih gledati popodnevne sapunice...
(fakat; kako se veli žena-carinik? Imamo policajke, vozačice, zetovke, ali - carinice? Carinkinje? Ili jedostavno; carice? ;-)
No, s veseljem idem u moju crkvu, amerikanke su ovih dana još tu, a one su uvijek nepresušni izvor radosti...

- 16:13 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Riječ-dvije o Slovenskoj kulturi vožnje; pričali su mi neki frendovi kako Slovenci paze na bajkere, kako im daju prostora na cesti kao da voziš auto... i moram reći; da, tako je. Naravno, postoje i izuzeci - poput onog kamiondžije koji se odlučio ubacivati u našu kolonu u Mariboru kad smo proljetos išli za Bleiburg - makar nisam siguran da nam ne bi rekao "Ša je, ša bi ti, ba?" da smo ga priupitali za zdravlje.
Malo sam se tamo, pristojno rekavši, kurčio po cestama, no gdje bih kod nas doživio "ulazak u osobni prostor" ili barem mrke poglede, oni su mirno držali odstojanje, micali se udesno kad bih preticao kolonu - nećete vjerovati; ljudi su GLEDALI u retrovizor kako bi skužili što ja to namjeravam...
U istoj onoj mjeri u kojoj sam se zgražao kada bi mi netko u Bosni na rikverc ulazio na magistralnu cestu, tako sam ovdje bio oduševljen pozitivnom prometnom kulturom. Možemo se mi zajebavati koliko hoćemo kako su oni mali, stisnuti i jadni - ali ako je to cijena za osjećaj sigurnosti na bajku - i tata bi, sine!
Kasnije me i jedan bajker na nekakvom R-u Celjskih tablica impresionirao kada je predamnom dva-tri puta "piknuo" po kočnici prije nego je dao žmigavac i skrenuo s ceste na neočekivanom mjestu - kao da mi je rekao: "Pazi, sad ću napraviti nešto što ne očekuješ."

- 14:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Nakon jučerašnjeg telefonskog razgovora s mojom dragom Anitom, sestričnom iz (ne)daleke Europe zaključujem kako ne mogu pustiti tu curu u nekom njenom lošem raspoloženju; požrtvovno krećem na put do Celja. Zapravo, Žaleca pri Celju. Zapravo, Vrbja pri Žalecu (pri Celju). Makar, moglo bi se raspravljati; jesam li ja baš toliko požrtvovan ili je već i mali izgovor dovoljan da odustanem od dosadnog posla i odem na vožnju...
Možda bi se odgovor na tu dvojbu dao naslutiti i u odabiru rute kojom idem do tamo; umjesto da idem najkraćim putem, idem okolo kere pa na mala vrata; iz Đubrave se preko Markuševca penjem na Sljeme, spuštam u Oroslavje, pa preko Kumrovca u Sloveniju ulazim preko Bistrice ob Sotli. Već sam navikao na poceduru kad bajkom ulazim sam kod tovariša; lična, vozačka, prometna, zeleni karton, njihov kartonček...
Namjeravao sam prema Celju preko Podsrede, zapadnim smjerom lokalnim cestama, ali me carinik, impresioniran mojim skromnim pokušajima da pripovedam po slovenčščini uvjerava kako ima puno radova na toj ruti i kao iz vica mi preporuča da idem državnom cestom za - Podčetrtek! Ajda, rekoh; vjerovat ću mu, nije mi izgledao ako da me želi poslati na autoput...
I, eto me kako paralelno sa onom cestom koja na našoj strani Sutle ide od Kumrovca preko Zagorskih Sela i Miljane prema Velikom Taboru sad idem po Slovenskoj, preko Podčetrtka i Atomskih toplic prema Rogaškoj Slatini. Nastavljam dalje, preko Celja. U Celju moram malo demonstrirati kako sam totalno cool i nezaplašen njihovom murijom (ako je prije bila milica, zakaj sad nije polica? ;-) i "filtriram" se kroz promet na raskršćima i zamišljam kako me Janez i Mojca gledaju iz auta i vele nešto kao: "Hudič jeden horvaški, kaj je tukaj prišel na stražnjemu kolesu poštene in civilizirane ljudje zajebavati!"

- 09:26 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<	srpanj, 2010					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30	31

Zmayski z Brega landra naokolo

31.07.2010., subota

Mapa puta

Ponovo sa Nomadima

Cavtat

Donja banda

Prevlaka

Sutorina

Gornjom bandom...

Brotnice, Stravča, Duba Konavoska...

Nad Cavtatom i Ćilipima

Pljusak u Kuparima

30.07.2010., petak

Mapa puta

Kod Nomada

Osojnik i Rijeka Dubrovačka

Nad Slanim

Vjetreni mlin na Bistrinama

Kroz zaleđe Neuma

Uz Marmontovu cestu

Neretljanska dolina i Metković

Vrgorac

Zagvozd

Podno Biokova

Aržano

Prološko blato i Zeleno jezero

Crveno jezero

Modro jezero

29.07.2010., četvrtak

Mapa puta

Imotski

Dalje i dalje...

Most preko Cetine

Uz "krivu" stranu Peručkog jezera

Kula kod Polača

Spomenik Četvrtoj

Oko Knina, pa na mala vrata

Vrelo Zrmanje

Prema Kninu!

Srbski klanac

Vrelo Une

Stari izvor

Ponovno u dolini Une

Preko Plješevice

SORA Gračac '83.

Aerodrom Željava

Drežnik - grad

28.07.2010., srijeda

Mapa puta

Kamp Grabovac

Rastoke i Slunj

Koranom ka Slunju

Stari grad Podcetin

Uz Glinu

Topusko

Glina

Cesta prema Glini

Dvor

Kostajnica

Dubica

Jasenovac

Novska

27.07.2010., utorak

Danas ne vozim!

26.07.2010., ponedjeljak

Mapa puta

Stara Gradiška

ime ovog kraja; Crnac Polje

Davor

Slavonski Brod

Graničari stari

U mom selu širok šor, ledina, ledina...

Županja

Negdje u Županjskom kraju

Gunja

Sava!

Aj, škripi đeram, ...

Spačva i okolica

Natrag ka zapadu

Prtljanje po Iloku