Odlazim do frendova na Šeketinom brdu; njima je fakat Bog lijepo dao; bilo im je dosadno u subotnje predvečerje pa su morali odšetati punih 5 minuta do prekrasne Mrežnice, do njenih lopoča, rukavaca, pataka i labudova! Pridružujem im se u zelenim, svježim vodama; ovo je čak i naljepše današnje kupanje - dok se prepuštam njenim mekim travama i blagim virovima svaka se misao ispire iz mene. Kasnije sjedimo na obali, prepuštamo se malim razgovorima, promatramo patke kako navigaju svoju flotilu od kojih desetak pačića ujezerenom vodom. Iz crkve pored nas izlaze mladenci, vrlo simpa škvadra - ona s nogama do preksutra a on s crvenim hozintegerima - i fotkaju se uz ovu čistu idilu Mrežnice, pa i na Teni, s mojim bojama i lulom.
Kroz noć se vraćam još taj preostali komad puta do Zagreba i mislim si - da, ovako izgleda savršen dan.
Post je objavljen 17.07.2010. u 19:21 sati.