Kod Bazija izlazim na cestu prema mađarskom Barču, pa odlazim do Terezinog polja, no istom se cestom vraćam i produžujem do Virovitice; već sam gladan pa bi valjalo ručati - baš simbolički; nalazim pristojnu pizzeriju u ulici Stjepana Radića.
Okrijepljen i definitivno ostavljajući kišu zasobom, pun sam energije i spreman za malo istraživanja; već u Suhopolju odlazim natrag na sjever, pokušavajući biti i na poljskim putevima što bliže Dravi. Tu nalazim i ovu čistu vizuru sa slike - mjesto je čarobno; slavonska se ravnica širi na sve strane pa ti dugi, ravni, zemljani putevi koji se šire ovim prostranstvom donose osjećaj slobode - svaki od tih puteva kao da vodi iza obzorja.
Post je objavljen 24.07.2010. u 14:08 sati.