Ujutro na Mustač ranču budi me lagana kišica oko 6. Kasnije pomalo prestaje pa se izvlačim iz šatora, polako se spremam, kuham kavicu, raspremam kamp; moram doma do Mustača, a bilo bi bezobrazno buditi ih prije 9; jučer su sigurno zaružili. Ipak, i poslje 9 kad nazovem Maria, skužim da sam ga probudio... za ispričnicu mu odnosim svježa peciva, dolazi mu i buraz, Davor, pa pijemo kavu i gablamo na terasi dok se spušta prava pljuščina. Dok kiša nakratko jenjava ja se pentram na Tenu i palim; danas želim obići puno toga...
Odlazim za Kotoribu, i zabavlja me kako bez i najmanjeg skretanja ili zavoja prateći glavnu cestu u Kotoribi koja od ulice, pa zatim asfaltnog puta postaje poljski put, pa na kraju šumskom stazom završavam u guštiku s oznakom državne granice; pruga ovdje odlazi u Mađarsku ali cestovnog prijelaza nema. Dok se kližem po mokroj travi uz rukavac Mure, po običaju se izvrnem s Tenom ko' tinejđerica; cerekam se sam sebi dok se izvlačim na put - bolje ovdje nego na cesti! Dobro; prvi pad na putu smo obavili, sad možemo dalje...
Post je objavljen 24.07.2010. u 09:26 sati.