Vrijeme: Oblačno i kišovito, temperatura 10-14°C. Blago. Vjetar umjeren. Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste, uglavnom auto-cesta. Ukupno pređeni put: 245 km. |
U Pakracu ne odoljevam prekrasnoj cesti i umjesto da krenem odmah desno, na istok prema Požegi, odlazim na sjever, prema Daruvaru. Odlično obnovljena cesta krivuda preko bregova i baš je zabavna, kao tobogan! Kada se primiri negdje prije Daruvara, okrećem se i vraćam na još jednu veselu vožnju, pa u Pakracu napokon odvajam ka istoku, na jednu od meni najdražih: cestu koja vodi brdima i prijevojem između Papuka i Psunja. "Otkrio" sam tu cestu pred par godina, tražeći legendarne Kusonje i Španovicu; mjesta stradanja u Domovinskom i u Drugom svjetskom ratu. O Kusonjama kao mjestu ubojstva zarobljenih policajaca '91. i smrtonosnoj mini iznenađenja pri obilježavanju tog stradanja većina nas zna. Španovici je posvećena ova odlična stranica na Wikipediji, pa koga zanima... Drago mi je što vidim da se život vraća u ovaj kraj; napokon su njive obrađene, a u obnovljenim kućama se očigledno živi i radi, nisu to više samo staračka domaćinstva. Sama cesta je i dalje odlična; dobro položena, sa zanimljivim i logično postavljenim zavojima, dovoljno čista i pregledna za brzu vožnju a opet dovoljno krivudava i brdovita za "nalijeganje" iz zavoja u zavoj. |
Vrijeme: Umjereno do potpuno oblačno, temperatura 16-10°C. Blago. Lagani vjetar. Ceste: Dobre regionalne i lokalne ceste, neke grozne, petnaestak kilometara makadama. Ukupno pređeni put: 232 km. |
Okno smrti; nema ni metar sa metar a progutalo je života i života. Na vješalima. Suha kao prut. Na uzničkome zidu. Zidu srama, Pod njome crna zločinačka jama, Ubistva mjesto. Tamno kao blud. |
Sa Banije idemo u dvostrukoj koloni kroz grad - mislim da je bilo 28 motora, ako sam dobro prebrojao - prolazimo centrom Karlovca i uz tržnicu odlazimo na groblje na Dubovcu. Svijeće, cvijeće, prigodni govor svećenika u bajkerskoj jakni, suze Darkove udovice - potom nastavljamo Borlinom na Jelsu i Hrnetić, vozimo uz Darkovu kuću, vraćamo se u grad i odlazimo na Švarču. Tu, u klubu UBMC-a, dečki koji su sve ovo danas organizirali nas ugošćuju, pa uz druženje provodimo par sati. Prave bajkerske karmine; čvrsta rukovanja i ruka na ramenu, razgovori i priče, malo cuge, koji zalogaj, potom smijeh i poneka opora šala, - no bez glazbe i uz dostojanstvo; ipak ovo nije fešta. |
Tik uz ribnjake smješten je restoran "Ribarska koliba". Ne izgleda baš impozantno, vidio je i boljih dana, no poziva me natpisom o fiš-paprikašu i ja spremno zagrizam taj mamac. Fiš je više nego pristojan; ukusan, vruć, obilan - istinabog, samo od šarana, ali to je ipak ribnjičarski, a ne ribarski fiš. Za nevjerojatnu cijenu od 25 kuna, klopam taj ukusan obrok uz čašu dobre daruvarske graševine. Naravno, ovaj fiš se ne da usporediti sa onim iz Suze, ali se ni cijena ne da usporediti; za onaj veličanstveni ručak sam dao 160 kuna... Poslje toga mi preostaje samo sretno se zavaliti na Tenu i umjerenim ritmom dobrim lokalnim cestama stići do Bjelovara, pa ustaljenom rutom do Vrbovca i dalje do Sesveta. U klubu je večeras sastanak; izgleda da ove godine "otvaram sezonu" i prvi sam koji na sastanak dolazi s motorom. Ipak smo mi ljudi "u godinama" koji više vole toplo vrijeme |
Današnju rutu sam zapravo odabrao kako bih prošao dvjema cestama kojima nisam još vozio; uvijek se pitam što li ima na tim mjestima gdje nisam bio. Prva se proteže sjevernim obroncima Moslavačke gore, prolazi podno Podgarića i zapravo povezuje Čazmu i Garešnicu. Nedaleko Čazme prolazim uz poznato obiteljsko izletište "Božićna priča" - mjesto na kojem je uloženo puno truda u uređivanje pitomog pejsaža. No, uskoro otkrivam razlog za to što nisam upoznao ovu cestu; makadamska je! No, cesta je i lijepa, i dobro položena, široka i čvrstog kolovoza sa tek povremenim potezima blata ili kotrljajućeg tucanika, tako da se može voziti i sasvim pristojnom brzinom. Prolazi šumovitim, brdskim krajem, i siguran sam da je krasno ovuda prolaziti kad se stabla jednom zazelene. Ovako je sve pomalo tmurno, jer zima se još ne da, potoci su okovani ledom a u usjecima ima snijega. |
Evo, ovako izgledaju u "radnom" položaju. Spajaju se šrafima u tri točke na bajk, tako da čvrstoćom montaže - ali i izvedbe! - uljevaju povjerenje. |
Zadovoljan sam što mogu cienjeno občinstvo izviestiti kako sam napokon montirao centralne nogare na moju Tenu, tako da više neću morati nikoga maltretirati prilikom podmazivanja lanca! Nogare su čvrste, robusne, bajk je na njima stabilan, mogu se na njega pentrati, gurati ga, šrafati - bez opasnosti od prekretanja. Ukoliko netko od preostala dva i pol bajkera koji u Hrvatskoj ganjaju staru SuperTenerku želi središnje nogare, mogu toplo preporučiti Rumunjsku firmu Heavy Duties. Zvučalo mi je malo opskurno naručivati nešto iz Rumunjske, iz nekakve Cluj Napoca, no pokazali su se profesionalni i kvalitetni. Cijena je 50€ (+ 15€ dostava), tako da je više nego isplativo. |