Marketing
Pansion "Kod veselog Zlaje"
Nešto poslije 9 krećem; danas će očito padati pa bih volio barem ove nepoznate lokalne ceste proći "po suhom". Umjesto prema Orašju i Županji okrećem prema Šamcu i nakon nekog vremena shvatim po ćiriličnim natpisima da sam u "republici Srpskoj" - nije mi to bila namjera, no sad mi se ne okreće nazad, iako mi se na motoru vijori hrvatska trobojnica i zastava Veterana! Neka malo drhte i strepe; strašni Krešo prolazi! 
Prisjećam se nekog domaćeg ratnog filma kroz koji se valjda sat vremena razni likovi došaptavaju i upozoravaju jedan drugoga "Doći će Krešo!", "Što će Krešo na to reći?" "Pazi se, Krešo će saznati!", sve dok se Krešo napokon ne pojavi.
Na granici me carica (još ne znam kako se zove žena-carinik) pita "I, odakle, Krešo?" kao da smo stari frendovi. Gleda prsluk sa brojnim oznakama i željezarijom, gleda zastavu 
, odmahuje glavom pa veli: "Ovo vam nije baš pametno; drugi put bar zastavu maknite..." Zahvaljujem joj se na savjetu i odlazim...
Kiša počinje zaozbiljno pa odustajem od lokalnih cesta, navlačim kišnjak, odlazim na auto-cestu i dosadno (ali brzo) palim za Zabreg. Pred Zagrebom ponovo suho, tu valjda nije ni padalo...
Post je objavljen 27.03.2011. u 09:13 sati.