Marketing
Ježeva kućica i Treći kolosjek
Prolazim kroz to selo, Andrilovec, i ne želim se vraćati na glavnu cestu, pa se na kraju sela odvažujem krenuti pipati smjer poljskim putevima. Prvi me odvodi u lovište i na šumsku vlaku, pa se vraćam i isprobavam dalje; dan se sunčan, nikud mi se ne žuri, a lutanje je ionako pravi cilj današnje vožnje. Preko njiva ipak nalazim put prema Ježevu. Sjećam se kako sam jednom s frendom, iz dosade sjeo na ZET-ov bus koji je vozio najdalje od centra grada od svih linija. Tri dana jahanja, kako bi klinci moje generacije rekli...
Pred Ježevom prelazim auto-cestu i malim se selima polako primičem Ivanić Gradu s juga. Tu se vraćam na dobro poznatu cestu i dajem si malo oduška u brzoj vožnji preko Ludine, Popovače (tankam), Volodera, Kutine, do Banove Jaruge. Tu ne nastavljam uobičajenim smjerom prema Novskoj, već se odvajam prema Lipiku i Pakracu. Mom smislu za humor (uvrnutom i čudnom; znam) i dalje je odličan stari štos u Banovoj Jaruzi; birtija na kolodvoru se zove "Treći kolosjek". Zamišljam razgovor na tom kolodvoru koji ima dva kolosjeka; "Gdje je šef stanice?" - "Eno ga, na Trećem kolosjeku!" 
Post je objavljen 26.03.2011. u 11:06 sati.