Marketing
Cik zore, nije još ni osam
Većina je društva ovdje u pansionu "Kod veselog Zlaje" još uvijek u dubokoj nesvijesti; ja sam kao beba išao spavati već oko ponoći (i stvarno mi je trebalo!), a oni su nastavili ružiti do sitnih - a neki i do krupnih! - jutarnjih sati. Još se izvlače i na to što se noćas pomicao sat...
Ipak, ja sam jedini koji je došao ovamo sa pristojne udaljenosti; svi sinoćnji bajkeri (a nije da ih nije bilo!) su domaći; Posavci, Slavonci... jedini "čudak" (OK; osim mene) kojeg smo čekali da dođe s bajkom je Žiža, no nije se pojavio iako smo čuli da je krenuo. Tko zna gdje se "zarakijao". 
Boris i Hercegovačka ekipa pričaju o klasičnom birtijaškom šamaranju koje je jedan od njih zbog spominjanja matere i ljubavi tjelesne vrste imao s nekim lokalcem - koji se kasnije vratio s puškom! I onda se ja ponekad pitam kako to da nikad ne odlazim na takve noćne "zabave"...
Post je objavljen 27.03.2011. u 07:42 sati.