Zmayski z Brega landra naokolo
| < | rujan, 2010 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | ||
| 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 |
| 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 |
| 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 |
| 27 | 28 | 29 | 30 | |||
Svibanj 2013 (1)
Kolovoz 2012 (10)
Srpanj 2012 (1)
Lipanj 2012 (12)
Travanj 2012 (8)
Ožujak 2012 (15)
Veljača 2012 (1)
Studeni 2011 (7)
Rujan 2011 (36)
Kolovoz 2011 (31)
Srpanj 2011 (49)
Lipanj 2011 (8)
Travanj 2011 (52)
Ožujak 2011 (35)
Veljača 2011 (6)
Prosinac 2010 (6)
Studeni 2010 (85)
Listopad 2010 (50)
Rujan 2010 (38)
Kolovoz 2010 (83)
Srpanj 2010 (193)
Svibanj 2010 (24)
Travanj 2010 (19)
Ožujak 2010 (3)
Studeni 2009 (42)
Listopad 2009 (28)
Rujan 2009 (14)
Kolovoz 2009 (41)
Srpanj 2009 (10)
Lipanj 2009 (2)
Svibanj 2009 (25)
O čemu priča ovaj blog?
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
O tome kako Zmayski od Brega jezdi na Teni
po šumama i gorama, cestama i stazama!
Tena: Tenerus Superbus Maximus
a.k.a. Yamaha XTZ 750 Super Ténéré
12.09.2010., nedjelja
Mapa puta
Vrijeme: Suho, umjerena naoblaka, temperatura 16-20°C. Bez vjetra.Ceste: Uglavnom dobre državne i magistralne ceste. Ukupno pređeni put: 187 km |
Slunj, mislim; Senj - ne; Sinj!
Zastajemo na produženu pauzu u Slunju, na Rastokama. Dan je dug, nikamo nam se ne žuri, pa imamo vremena za dugo sjedenje u birtiji i uvijek nepresušne razgovore. Pomalo frustrirajuća vožnja u koloni do Karlovca; Branko nas ne želi povesti u preticanje jer je kolona duga, a iza guzice se uvijek nađe neki idiot koji ne mari hoće li nekog pretvoriti u faširance. Ovaj put je to govno u crnom mercedesu ZG tablica; ponovo se zahvaljujem pametnom Kreši koji mi ne da da nosim nešto "za svaki slučaj"; ovaj blesavi Krešo kad vidi nekog tko pravom jačega gura bajk na rub ceste poželi uzvratiti istom mjerom. U Karlovcu se razilazimo; većina nastavlja auto-putom, Branko se odvaja na staru Karlovačku, a ja nimalo ne dvojim; prašim za njim! On si daje oduška i napokon vozi taj GTR 1400 kako spada ; sad je svako za sebe i ne mora nikoga bedinati, pa su ubrzanja i maksimalne brzine takve da se ponovo osjećam živim. Čisto kao digresija; u Jaski nam se s desna uključuje neki auto, uredno čeka da prođemo, ali Branko usporava i obilazi ga naširoko. Mislim si: dobar je strah kome ga je Bog dao; siguran sam da se sjetio Stubaka...  |
Krbavsko polje
Još malo skitanja oko crkve, pogled na Krbavsko polje i - vrijeme nam je polako krenuti doma. Ovaj put ipak idemo čoporativno, formiramo kolonu, a kako je tu i Branko ponovo zauzimam svoje službeno mjesto po funkciji u klubu; tail gunner.Korenica, tankanje, uobičajeno naguravanje s autima po cesti... |
Nedjelja na Udbini
Treći dan mi počinje sporo; ne mogu vjerovati, budim se tek u 9! Izgleda da mi su sva ona jučerašnja zbivanja ipak odnjela više energije nego mi se činilo... žurim da uhvatim ritam; kavica, doručak kod Maje i naravno - idemo na misu! Nevjerojatno; ovo nam je treći dan za redom! Kladio bih se da ni jedan od nas u životu tri dana za redom nije ušao u crkvu, a kamo li prisustvovao misi!Za vrijeme mise mi Veterani stojimo u počast, ponovo držim našu trobojnicu - inače mi nije teško stajati ali ove moto-čizme nisu baš idealne za to; prsti me bole, morati ću naći doma nekog dobrog šustera da mi ih malo sredi... |
11.09.2010., subota
Mapa puta
Vrijeme: Suho, niska naoblaka, temperatura 12-18°C. Vjetrovito. Bura!Ceste: Uglavnom dobre državne ceste, neke loše i razmrvljene. Ukupno pređeni put: 211 km |
Natrag pod oblake
Mislio sam Jadranskom magistralom od Karlobaga do Senja, pa preko Otočca i Vrhovina za Korenicu; to bi bila i lijepa dnevna, ne samo popodnevna tura - ali bura dere preopako. Ako je žestoka ovdje, ne želim ni znati što bi mi radila kod poslovično burovitog Senja! Oprezno se vraćam natrag istim putem, no nedaleko nakon prijevoja, zajedno sa suncem nestaje i vjetrušina, pa se pod sivim pokrovom lako spuštam do Gospića. Naravno; oprezno. Ovdje je pred mjesec dana cestom u beskraj otišao Hrvoje, Purger na Versysu.Od Gospića idem do Ličkog Osika gdje se odvajam desno ostajući na D25, preko Bunića za Korenicu. Cesta se penje nebu pod oblake - što i nije big deal kad je naoblaka ovako niska kao danas, pa unatoč tome što zapravo ne pada uskoro sam sav mokar. Asfalt je ljigav, što bi i samo po sebi bilo dovoljno za oprez, no još je i razmrvljen; cesta je prilično loša i ne baš najbolje položena. Vozim polako kroz maglu, tako da ovaj dio putovanja i nije baš jurcanje i zeka-peka. U Korenici izlazim ponovo na D1 i spuštam se ka Udbini; ovo je bila dobra popodnevna vožnja... Vraćam se u sumrak u kamp; tu je prava veselica; kad dolazim glavnu riječ vodi general Lučić. Vrlo rječit i razgovorljiv tip; velim mu da nije napravio karijeru u vojsci bio bi dobar propovjednik! Odmah mi odgovara: "Da, znate, ja sam zapravo trebao ići u svećenike, ali onda.... i razveze priču... :-) Kasnije provodimo ugodno veče uz vatricu, pivu i razgovore... vrhunac dana mi je vruć tuš. Obično kad kampiram sam sretan ako ima tekuće vode; ovaj put uživam u dugom vrućem tuširanju poslje kojeg padam u krevet da bih zaspao s osmjehom na licu! |
Bolje bura nego burek!
Nakon kratkog proučavanja karte i zanimljivih cesta ovog kraja vidim da sam progutao udicu i da me nešto vuče:"Nekaj me vleče sve jače i jače; vleče me jače od uspinjače!" :-) Ma da! Kakvo ljenčarenje; neću čepiti pod oblacima, idem kušati malo sunca! Od Udbine se spuštam preko Lovinca do Svetog Roka; tu izlazim na cestu koja od Gračaca ide ka Gospiću: palim za Gospić. Preko Medaka (sjećaš se Medačkog džepa?) dolazim do Gospića, pa krasnom cestom koja krivuda uspinjući se uz Velebit, uz hotel "Velebno" preko Baških Oštarija za Karlobag. Kako prilazim onom malom tunelu kod prijevoja preko Velebita tako oblaci ostaju za mnom i blistavo sunce obasjava krševite padine po kojima serpentine vode cestu do Karlobaga. Cesta je gotovo potpuno prazna, no nešto pred prijevojem u susret mi dolazi konvoj od kojih osam bajkova. Pozdravljam ih sretno i potom se čudim ko' pura dreku kako su to bezobrazni ljudi; nitko mi ne odzdravlja. Pa, ovo je prvi put da me čitav konvoj jednostavno ignorira, nitko ne maše! Prostaci! Prolazim tunel a na drugoj strani me dočekuje tako žestoka bura da me premeće po 2-3 metra po cesti! E, sad mi je jasno zašto su dečki tako grčevito držali upravljače!  Zaustavljam sa strane i parkam Tenu tik uz ogradu; puše tako silovito da je hoće prekrenuti! Kasnije se zabavljam na serpetninama po kojima brije - ipak, imam cijelu cestu samo za sebe; nema ni žive duše... |
Što sa sobom popodne?
Nakon službene ceremonije, provlačenja kroz gužvu i ručka kod Roberta odlazim u ranim poslijepodnevnim satima u kamp i pitam se; a što sad? Očigledno je kako će većina nas provesti popodne u dobrom društvu prazneći bačve i bačve pive - nije da imam nešto protiv toga, ali to mogu raditi i navečer! Nije baš da je vrijeme krasno i kao stvoreno za vožnju, no zasad je suho i ako tako i ostane bilo bi mi krivo prosjediti dan...Strelica na slici pokazuje naš kamp "Tigar" u šumi u vojarni "Josip Jović". |
Dugokosi Tigar
Uistinu ne namjeravam opisivati crkvenu procesiju, govore nadbiskupa, biskupa, predsjednika Sabora... time neka se bave crkveni i društveni kroničari. Ipak, kako god želio ostati po strani, drago mi je što mi je kasnije u gužvi prišao Bandić i čestitao kako smo svi mi bajkeri dobro to napravili - mislim da me odabrao zato što na prsluku osim klupskih boja nosim i grb grada Zagreba.  |
Dan Hrvatskih Mučenika
Ujutro u kampu i kod Roberta formiramo konvoj i odlazimo pred Udbinu, pa pješice do same crkve kroz masu vjernika noseći posljednje ovogodišnje kamenove. Murija veli da je bilo oko 12 tisuća ljudi. Crkva je stvarno gotova; kad sam bio ovdje pred mjesec dana nisam vjerovao da bi mogla biti završena...Dok sam nosio kamen (Lukovo Šugarje), a posebno dok sam za vrijeme ceremonije držao Hrvatsku zastavu pred mnoštvom, nisam mogao a da ne osjetim ponos i da formalnim stavom ne izrazim svoje poštovanje prema svim žrtvama i patnjama moga naroda. |
10.09.2010., petak
Mapa puta
|
Vrijeme: Kiša, oblačno, temperatura 12-18°C. Vjetrovito. Ceste: Dobre državne ceste. Ukupno pređeni put: 193 km |
Kamp u Udbini
Kamp u Udbini je odličan; smještaj je izvrstan; vojni kontejneri s krevetima, struja, voda... veliki zajednički šator sa vrućim gulašom, i brdom pive; crna i svijetla Velebitska, točena. Viky, Klek i Atac fakat nisu štedjeli truda - ovo je jedno od najugodnijih mjesta na kojima smo kampirali! Kad nekamo idem furam šator i vreću - a ukoliko se pokaže da je komfor daleko veći, to bome veseli...U 19 sati već nas ima podosta, i odlazimo u kapelicu u crkvu, na misu. Fra. Nediljko dolazi vodeći hodočasnike sa kalvarije; svećenička odjeća mu je mokra a cipele blatne - to me podsjeća na to kako su fratri u ovim krajevima ljudi iz naroda i ljudi za narod, nimalo izdvojeni već sa njime dijele sudbinu. Osim uloge duhovnih vođa oni imaju uloge i svjetovnih savjetnika i učitelja - naročito učitelja nacionalne povijesti. Na misi preuzimamo blagoslovljene zastave; vatikansku i nacionalnu. Ovih dana ih nosimo u čast hrvatskih mučenika; vatikansku u ime onih koji su trpili za Boga, nacionalnu u ime onih koji su trpili za Hrvatski narod. |
Poslovice o smrti i motorima
Negdje na prilazu Krbavskom polju vidim jedan Jeep razbijenog zadnjeg kraja, drugog sudionika sudara nema na vidiku, i sve se pitam da nije neki bajk završio u grmlju... danas sam vidio tri sudara; ljudi još misle da je ljeto i voze kao po suhom. Oko 5 stižem na Udbinu; kamp u vojarni je još prazan, samo par naših je tu; saznajem da nam se noćas na cesti ugasio Grunf, stara Beštija. RIP. Skup je ovo sport... Možeš biti oprezan koliko ti drago, no sve što treba je jedna jedina greška. Ipak;"Kukavica umire svaki dan, hrabar čovjek samo jednom." Danas je i dan brojnih tehničkih problema; Tom vuče bajk na prikolici i pada mu s nje kod Turnja pa uz pomoć dva starčeka nekako navlači bajk natrag i kisne više nego da je vozio cijelim putem, dok mu Koprivničanci sretno mašu u prolazu. Luzer ostaje u defektu s bagijem kod Slunja i da nema domaćina s fertajler-kapom viška teško bi se dovukao do Udbine. Tomi se bajk prekreće u mjestu i lomi retrovizor; no uz malo ljepljive trake ko' nov je. Kad sam već krenuo s poslovicama, to me podsjeća na onu amersku; "If it moves and it shouldn't, duct tape it; if it doesn't move and it should, use the WD-40; if either doesn't work, hammer it!" |
Jahanje do zida
Vrijeme je za posljednji veliki ovogodišnji projekt Veterana; moto-defile Jaši do zida - odlazak za Udbinu. Ove je godine odlazak okrunjen velikim događajem; završena je i posvećuje se crkva Hrvatskih Mučenika, kamo Veterani već godinama odnose kamene sa mnogih mjesta stradanja hrvatskog naroda. Danima smo pokušavali pronaći optimalan termin za skupno kretanje uz Zabrega; u 10, pa u 12, pa 13:50, pa 16... na kraju gotovo svatko dolazi solo - meni je to i OK, naročito po ovom pasjem vremenu; svatko ide svojim tempom i smjerom, kako mu paše. Ja polazim u 14:10, i cijelo vrijeme idem starom cestom, fućkaš auto-put. Pada više-manje sve vrijeme; na trenutke popusti pa ponovo počne. Jedina bedastoća koju radim je što ne navlačim rukavice - zaključujem da je dovoljno toplo da mi ne trebaju. Malo-pomalo na kiši i vjetru ruke se hlade, u Slunju zastajem i navlačim kišne narukavice, no kad tankam u Korenici vidim da su mi ruke drvene i nepokretne! To je kao kad kuhaš rakove; ako ih staviš u hladnu vodu i polako je griješ, zakipi a da se nisu ni pomakli - a ako ih odmah baciš u kipuću, skaču i lome se! U Korenici mi treba dobrih 5 minuta da navučem rukavice i kišne narukavice, toliko su mi ruke nepokretne - kasnije samo stenjem od zadovoljstva kako mi je sad lijepo i toplo :-/ bedak... |
04.09.2010., subota
Mapa puta
Vrijeme: Sunčano, umjereno oblačno, temperatura 16-24°C. Bez vjetra. Suho.Ceste: Dobre i loše regionalne i lokalne ceste, malo makadama. Ukupno pređeni put:: 243 km |
Mapa obilaska
Vrijeme: Sunčano, umjereno oblačno, temperatura 20-24°C. Bez vjetra. Suho.Ceste: Dobre i loše regionalne i lokalne ceste, makadamska dionica Dužina obilaska: 58 km |
Povratak u Petrinju
Vraćamo se u Petrinju, na gradski stadion gdje nas čeka ručak; hvala vam lijepo na odličnoj klopi! Na stadionu su se danas odvijale brojne sportske igre branitelja, pa dok jedemo pratimo i dodjelu nagrada za najuspješnije; šah, pikado, viseća kuglana...Ponesen proglašenjem najboljih u ovoj i onoj disciplini zaključujem kako mi valja proglasiti Ljepoticu susreta! Prvo mjesto bez ikakve dvojbe odlazi ovoj mišićavijoj sestri moje Tene; Yamahi XJR1100 - savršeno uređenom muscle bike-u stare škole na kojem je praktično svaki dio ili zamijenjen boljim ili ispeglan do savršenstva. Prekrasno! Nakon klope čoporativno odlazimo na cugu i u opuštenoj atmosferi razgovaramo o proteklim događajima i pripremama za nadolazeće; naročito za otvaranje Crkve na Udbini. No, uz zahvaljivanje našim domaćinima - svaka čast dečki; odlično napravljen posao! Ovo je bio jedan od najzaokruženijih obilazaka na kojem sam bio! - polako se osipljemo i dok neki idu na feštu kod Vilenjaka u Kutinu, neki u Oroslavje, nekolicina nas ide natrag za Zagreb zanimljivim putem uz lijevu obalu Save. |
Brest Pokupski
U Brestu nalazim ovu staru kuću i pitam se; što bi ona ispričala da zna govoriti!Ovdje je bila Petrinjska prolazna luka na Kupi, iz vremena prije gradnje pruge Zidani Most - Sisak, dok je Kupa bila glavna prometnica ovih krajeva u 18. i 19. stoljeću, što sam opisao u mojoj skitnji Karolinom, u članku "Grad na četiri... ceste!" |
Dvanaesta postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Brest Pokupski.Audio zapis govora u Brestu "...ovo selo nije tako stradalo u domovinskom ratu kao ona koje ste dosada vidjeli. Imamo prirodnu prepreku; rijeku Kupu, na noj su i Turci stali..." - "... di neće ovi!" |
Župić
Jedanaesta postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Župić.Audio zapis govora u Župiću "...četnici su ovdje izbili na zamišljenu granicu "republike srpske krajine" na rijeci Kupi. S okupacijom je počelo ubijanje. Najmlađa žrtva imala je 2 godine; Dario Jurić ubijen 15.11. zajedno s bratom Tomislavom koji je imao 4 godine. U ovoj županiji ubijeno je petnaestero djece mlađe od 16 godina. Ubijeno, znači; ne granatiranjem, nego metkom u čelo i na druge zvjerske načine..." |
Strašnik
Atac; tko brije brijača?Ovo je lik koji se krije iza gotovo svake dobre fotke MK Veterana... |
Deseta postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Strašnik.Audio zapis govora u Strašniku Marijan, Veteran, veli: "Rođen sam, živim, i umrjet ću, nadam se, u Strašniku... " Njegov kum, otac 11-ero djece priča: "Snivao sam ovaj san, zajedno sa kumom Marjanom, da bi se nešto dogodilo upravo u ovim danima, kad su Dani Sjećanja kod nas, da bi se ovakva motorijada kao znak sjećanja žrtvama iz Domovinskog rata, gdje su civili stradali nedužni, od staraca do onih koji bili spremni za borbu. Jedno vrlo tegobno vrijeme..." |
Pecki
Deveta postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Pecki.Audio zapis govora u Peckima Sjedokosi mještanin u poodmakloj dobi priča: "...ja sam najmlađi u ovom selu..." Orkan kao i uvijek viče: "Ovdje je prvu liniju posjetio i predsjednik Franjo Tuđman. Kad se rukovao na trgu s Komesom to je prikazala Hrvatska televizija. Što se dogodilo s čovjekom? Par dana kasnije četnici, teroristi, upadaju u "Gavrilović", hvataju Komesa, sjeku mu ruku u laktu, bacaju ga na transporter, voze ga iz "Gavrilovića" i bacaju ga nedaleko sadašnjeg spomenika... |
Kraljevčani
Kaj veliš Joe, kako su te uvijek zvali? A, vidim natpis - ništa, ništa...  |
Osma postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Kraljevčani.Audio zapis govora u Kraljevčanima |
Dragotinci
Kao da me pita; "Kaj je, hoćeš da ti sad nos naravnam!?!"Šalamala; to su naši Karlovčani iz Udruge branitelja motorista Croatia; nadam se da ćemo uskoro postati i klupski kolege. |
Sedma postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Dragotinci.Audio zapis govora u Dragotincima Najpotresniji "govor" je bio priča našeg Paje iz Dragotinaca, koji mi veli: "Ne mogu ti ja o tome pričat, odma mi se grlo stegne. Vidiš, u ovom jarku sam ležo kad mi je moj komšija nabio cijev kalašnjikova u grlo i prosuo mi zube. Danas kad ga sretnem, on se okrene i izađe iz trgovine..." |
Prnjavor Čuntićki
Gospođa Branka nas "pričešćuje" izvrsnom rakijom iz velikog balona.Kad čovjek čuje tako neznano ime mjesta kao što je Prnjavor Čuntićki ni ne pomisli da bi takvo mjestašce moglo imati i vlastitu, prilično osebujnu web stranicu. A ima! |
Šesta postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Prnjavor Čuntićki.Audio zapis govora u Prnjavoru Čuntićkom Iz Orkanovog govora: "...Martić na ova područja šalje kapetana Dragana, koji stoluje na Zrinskoj Gori, s područja koje smo zvali Šamrarica. Sve zlo kreće prema ovim selima sa te Šamarice, sa Zrinske Gore. Ovo je taj istureni klin hrvatskih sela, sve okolo su sela naseljenih srpskim stanovništvom." |
Čuntić
.jpg)
Peta postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Čuntić.Samostan i župna crkva svetog Antuna Padovanskog u Čuntiću prvi je spomenik kulture i sakralni objekt u Hrvatskoj koji je napadnut u Domovinskom ratu. Crkva je napadnuta 27. srpnja 1991., te je minobacačima porušeno krovište crkve i samostana, uništena je kapa tornja i oštećeni zidovi. Fra Petar je samostan napustio svega nekoliko dana prije napada, ponijevši sa sobom Presveto, matične knjige i dvije samostanske kronike. Napuštajući crkvu fra Petar je ostavio otvorena vrata tabernakula, kao simbol mira i nadanja da će se jednog dana ponovno vratiti. Samostan je kasnije poliven benzinom i zapaljen, izgorjela je drvena krovna konstrukcija i kompletan inventar. Nakon toga unutrašnjost je do kraja opljačkana i devastirana, a velika zvona istopila su se od vrućine koju su proizvele na crkvu bačene granate. Unutar crkve izgorio je i oltarni kip zaštitnika svetog Antuna. |
Hrvatski Čuntić
Ne znam da li Branko vidi kakvu mušicu na motoru ili je jednostavno shvatio da ima grozno ružan bajk! |
Četvrta postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Hrvatski Čuntić.Audio zapis prvog govora u Hrvatskom Čuntiću Audio zapis drugog govora u Hrvatskom Čuntiću |
Hrastovica
|
Obnovljena Hrastovica stoji na brežuljku nad rječicom Petrinjčicom podno Hrastovačke gore na kojoj leže ostaci stare obrambene utvrde Hrastovica, nekadašnje sjedište Hrastovičke (Banijske) Kapetanije. U srednjem je vijeku bila važno mjesto, prvo u rukama knezova Babonića, a kasnije zagrebačkih biskupa. Činili su ga dva kastra (Gornja i Donja utvrda), utvrđeno naselje i franjevački samostan izvan zidina. Tijekom ratova s Turcima, Hrastovica je odigrala značajnu ulogu, no 1584. godine je napuštena, rušena, a zatim je kraće vrijeme bila pod Turcima. Zamjenjuje je obližnja Petrinja. U okolici Hrastovice ima dosta tragova djelatnosti iz rimskog doba. |
Treća postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Hrastovica.Audio zapis prvog govora u Hrastovici Audio zapis drugog govora u Hrastovici Audio zapis trećeg govora u Hrastovici |
Donja Budičina
Druga postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Donja Budičina.Audio zapis govora u Donjoj Budičini "Prva žrtva koja u napadu pogiba na kućnom pragu je Darkov brat blizanac, Vlado. koji je dovezao Josipu i Snježanu, dvije sestre. Martićevci s jednim domaćim izdajnikom iz sela jer tu su i dvije Srpske kuće rade klasiočnu sačekušu i pucaju u automobil Fićeka. Sve dok je Josipa vrištala oni su pucali, 17 metaka je dobila u glavu..." |
Taborište
Prva postaja Petrinjskog "Puta raspela"; Taborište.Audio zapis govora na Taborištu |
Petrinja
Krećemo u 8 ispred kluba, i preko Kosnice i Kobilića obilazimo Veliku Goricu pa zastajemo na kavi u Vukovini. Tu nam se pridružuju Veterani iz zapadnog dijela grada, i iz Zaboka pa sad već u solidnoj koloni idemo za Petrinju. Tu nas na središnjem trgu dočekuju Dečki Petrinječki; naši Petrinjski Veterani. Složili su nam čak i sendviče za jutarnju okrepu!Ja, po običaju, moram napraviti bedaka od sebe; prohtjelo mi se sladoleda i kad sam se vratio na trg već je Orkan počeo uvodni govor, pa izgledam poput turista koji se smije u crkvi; ližem sladoled dok on govori kako je za 2.100 ubijena Hrvata na petrinjskom području robijaju tek četvorica razbojnika. |
"Putem raspela" - Petrinja
MK Veterani iz Petrinje su organizirali uistinu dojmljiv projekt; obilazak hrvatskih sela južno od Petrinje koja su strašno stradala u Domovinskom ratu. Ovo je jedno od onih zbivanja u kojem unatoč svoj životnoj radosti koju svaki bajker nosi u sebi teško osjećati išta osim pijeteta i žalobnog poštovanja prema žrtvama.Kako ljudima koji nisu branitelji objasniti taj osjećaj tihog ponosa zbog pripadanja nečem daleko većem od sebe samoga? Možda citatom; "Snažna je ljubav prema obitelji, djeci i zavičaju, no ljubav prema domovini ih sve objedinjuje u sebi, jer; koji bi čestit čovjek oklijevao staviti svoje tijelo između svog doma i ratnog razaranja?!" |
