Kamp u Udbini je odličan; smještaj je izvrstan; vojni kontejneri s krevetima, struja, voda... veliki zajednički šator sa vrućim gulašom, i brdom pive; crna i svijetla Velebitska, točena. Viky, Klek i Atac fakat nisu štedjeli truda - ovo je jedno od najugodnijih mjesta na kojima smo kampirali! Kad nekamo idem furam šator i vreću - a ukoliko se pokaže da je komfor daleko veći, to bome veseli...
U 19 sati već nas ima podosta, i odlazimo u kapelicu u crkvu, na misu. Fra. Nediljko dolazi vodeći hodočasnike sa kalvarije; svećenička odjeća mu je mokra a cipele blatne - to me podsjeća na to kako su fratri u ovim krajevima ljudi iz naroda i ljudi za narod, nimalo izdvojeni već sa njime dijele sudbinu. Osim uloge duhovnih vođa oni imaju uloge i svjetovnih savjetnika i učitelja - naročito učitelja nacionalne povijesti.
Na misi preuzimamo blagoslovljene zastave; vatikansku i nacionalnu. Ovih dana ih nosimo u čast hrvatskih mučenika; vatikansku u ime onih koji su trpili za Boga, nacionalnu u ime onih koji su trpili za Hrvatski narod.
Post je objavljen 10.09.2010. u 17:19 sati.