Mislio sam Jadranskom magistralom od Karlobaga do Senja, pa preko Otočca i Vrhovina za Korenicu; to bi bila i lijepa dnevna, ne samo popodnevna tura - ali bura dere preopako. Ako je žestoka ovdje, ne želim ni znati što bi mi radila kod poslovično burovitog Senja! Oprezno se vraćam natrag istim putem, no nedaleko nakon prijevoja, zajedno sa suncem nestaje i vjetrušina, pa se pod sivim pokrovom lako spuštam do Gospića. Naravno; oprezno. Ovdje je pred mjesec dana cestom u beskraj otišao Hrvoje, Purger na Versysu.
Od Gospića idem do Ličkog Osika gdje se odvajam desno ostajući na D25, preko Bunića za Korenicu. Cesta se penje nebu pod oblake - što i nije big deal kad je naoblaka ovako niska kao danas, pa unatoč tome što zapravo ne pada uskoro sam sav mokar. Asfalt je ljigav, što bi i samo po sebi bilo dovoljno za oprez, no još je i razmrvljen; cesta je prilično loša i ne baš najbolje položena. Vozim polako kroz maglu, tako da ovaj dio putovanja i nije baš jurcanje i zeka-peka. U Korenici izlazim ponovo na D1 i spuštam se ka Udbini; ovo je bila dobra popodnevna vožnja...
Vraćam se u sumrak u kamp; tu je prava veselica; kad dolazim glavnu riječ vodi general Lučić. Vrlo rječit i razgovorljiv tip; velim mu da nije napravio karijeru u vojsci bio bi dobar propovjednik! Odmah mi odgovara: "Da, znate, ja sam zapravo trebao ići u svećenike, ali onda.... i razveze priču... :-)
Kasnije provodimo ugodno veče uz vatricu, pivu i razgovore... vrhunac dana mi je vruć tuš. Obično kad kampiram sam sretan ako ima tekuće vode; ovaj put uživam u dugom vrućem tuširanju poslje kojeg padam u krevet da bih zaspao s osmjehom na licu!
Post je objavljen 11.09.2010. u 18:36 sati.