Zastajemo na produženu pauzu u Slunju, na Rastokama. Dan je dug, nikamo nam se ne žuri, pa imamo vremena za dugo sjedenje u birtiji i uvijek nepresušne razgovore.
Pomalo frustrirajuća vožnja u koloni do Karlovca; Branko nas ne želi povesti u preticanje jer je kolona duga, a iza guzice se uvijek nađe neki idiot koji ne mari hoće li nekog pretvoriti u faširance. Ovaj put je to govno u crnom mercedesu ZG tablica; ponovo se zahvaljujem pametnom Kreši koji mi ne da da nosim nešto "za svaki slučaj"; ovaj blesavi Krešo kad vidi nekog tko pravom jačega gura bajk na rub ceste poželi uzvratiti istom mjerom.
U Karlovcu se razilazimo; većina nastavlja auto-putom, Branko se odvaja na staru Karlovačku, a ja nimalo ne dvojim; prašim za njim! On si daje oduška i napokon vozi taj GTR 1400 kako spada ; sad je svako za sebe i ne mora nikoga bedinati, pa su ubrzanja i maksimalne brzine takve da se ponovo osjećam živim. Čisto kao digresija; u Jaski nam se s desna uključuje neki auto, uredno čeka da prođemo, ali Branko usporava i obilazi ga naširoko. Mislim si: dobar je strah kome ga je Bog dao; siguran sam da se sjetio Stubaka...
Post je objavljen 12.09.2010. u 16:56 sati.