Zmayski z Brega landra naokolo

25.06.2012., ponedjeljak

Mapa puta

Vrijeme: Sunčano, noću vedro, hladno- vruće, vlažno-suho, magla, pljusak..., temperatura 8-36°C. Ceste: Uglavnom dobre lokalne i magistralne ceste. Makadam! Klisko po magli i pljusku! Ukupno pređeni put: 824 km.

- 18:00 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Spomenik Pumama na Velikoj Divjakuši

Vraćam se do Česme i prisustvujem odlično napravljenom video prijenosu sa vrha Dinare. Mislio sam još landrati i uživati u vožnji, zezati se sa frendovima u Okitu - ali zvoni telefon; dužnost zove - valja mi ići. Dok se ekipa prepušta dobrom raspoloženju, krećem prema Zagrebu. Tankam u Kninu i ne stajem sve do Rakovog Potoka; tu me još jednom opere pljusak pa navlačim kišnjak. Današnjim Danom Državnosti završava produženi vikend, pa su ceste prema Zagrebu prepune - izluđuju me vozači koji mile poput puža. Da može i gluplje vidim kod Jastrebarskog; kolona počinje još Kod Draganića i vozi stani-kreni. Mislim; oluja je naprijed, valjda je palo stablo ili je bio sudar - brus! U centru Jaske "lukavi" pandur stoji na zebri (nije čak ni križanje!) i propušta aute jedan po jedan! Da nisam bezobrazni i prljavi bajker koji pretiče kolonu valjda bih još sada bio negdje pred Jastrebarskom . Zanimljivost (ili, za neke; "Čisto kao kuriozitet!" ); do Vrlike mi je trebalo 9 sati - natrag do Zagreba nešto manje od 4, unatoč lokalnim cestama i ubitačnoj gužvi...

- 12:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrlika; misa, izvor Cetine, "stara" Vrlika

Nakon mise vidim da su došli i dečki iz naše Varaždinske podružnice... pokušavam se nekako utrpati u helikopter koji leti na vrh, ali ipak nema mjesta za mene maloga - ima puno ljudi koji su važniji. Kako sam propustio taj let, nastavljam vožnju - nevjerojatno, nakon toliko gombanja na motoru meni je još uvijek do vožnje iz čistog zadovoljstva! Najprije malo nižem zavoje skoro do Knina, pa se onda vraćam natrag i odlazim do izvora Cetine. Nalazim najzad i crkvu svetog Spasa, odnosno ruševine starohrvatske crkve iz 9. stoljeća - ali je zbunjeno ne uspijevam prepoznati; oko nje se širi pravoslavno groblje, pa mislim da sam opet nešto fulao - tek kasnije saznajem da je to ipak ta crkva koju sam i tražio. Ovdje je bila Vrlika prije provale Turaka u ove krajeve - tada je još nosila ime Vrhrika; vrh rika - mjesto povrh (iznad) rijeka. Cijelo je mjesto preseljeno tih desetak kilometara zračne linije, pod stijenu štićenu utvrdom, ali je, poput cijelog ovog kraja kasnije palo pod Turke na 150 godina.

- 12:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Detalj u Vrlici; vrata stare kuće pored crkve. Pred misu dolaze Bumba i ekipa iz Okita; pričaju mi o prekrasnoj šumskoj cesti koja povezuje Vrliku i Drniš, na putu od Vodica - ej, već se ložim na sljedeću vožnju! Radujem se odlasku u Okit kasnije; malo slanog kupanja pa zabava u club housu Okita... vratiti se u Zagreb mogu i sutra! Prisustvujem dostojanstvenoj misi na kojoj su i brojni dečki iz Sedme, ali i roditelji poginulih na Dinari; samo je Sedma na Dinarskom masivu izgubila trideset i jednog gardista...

- 09:45 - Komentari (0) - Isprintaj - #

O Vrlici mi zbori, rode!

Nakon koja dva sata "ravnanja leđa" i dremuckanja na suncu vrijeme je da se malo pridružim nastaloj gužvi. Navlačim dobivenu majicu koja obilježava Sedmu i počinjem se skitati uličicama i strmim stepenicama ovog grada na obronku brijega. Visoko iznad, na stijeni, koči se utvrda Prozor, a pored crkve spomenik je fratru Filipu Grabovcu kojeg je odlikovala strastvena želja da uzdigne našeg čovjeka, da mu vrati samosvijest i ponos: "Kad kralj hoće da kog shrve tad Hrvate meće prve; a dobitak kad se dili, tad pitaju: "gdi ste bili?" Vino nose, vodu piju - zašto krvcu prolivaju?"

- 09:22 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Vrlika, Vrh Rika

I najzad, nešto prije 6, nakon nešto manje od 9 sati vožnje (samo sa stajanjima za gorivo i kavu, nigdje duže od deset minuta i bez sjedenja) dolazim u Vrliku! Od središta mjesta se odmah spuštam do sportskog centra i restorana "Ero" gdje će se odvijati praćenje otkrivanja spomenika na vrhu. Kako najzad zaustavim bajk tako se sunce stane pomaljati iznad vrha Dinare - kad bi se pravio većom facom nego što uistinu jesam, rekao bih da sam "to baš i htio, i tako tempirao vožnju". Istina je da sam naprosto - vozio - a ovaj izlazak sunca u pravom trenutku mi je jednostavno poklon, i nagrada. Uhh, stvarno sam umoran... skidam noćne prnje sa sebe - ovdje, u mediteranskoj klimi i jutra su topla. Nakon posjete obližnjoj šumici zavaljujem se u ljuljačku pred restoranom. Žmirim i opuštam se, drijemam kao gušter i upijam toplinu izlazećeg sunca dok prvi šljakeri i organizatori polako pristižu i počinju se muvati uokolo za svojim poslovima pripremanja današnjeg događaja. Skromno zadovoljstvo mi donosi i jednostavna činjenica da sam stigao prvi - nije bilo ni psa kad sam stigao, a sad mi rad i razgovor ljudi oko mene postavlja savršenu zvučnu kulisu za drijemanje na suncu.

- 06:01 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Knin u jutro

Put od Gračaca do Knina protiče kao pjesma! Nevjerojatno koliko je oduševljenja u meni - nisam ni primjetio koliki mi teret predstavlja vožnja motorom kroz hladnu, mračnu noć, i tek kad je taj teret nestao vidim da sam bio pod pritiskom! Mislim da mi zapravo najveću teškoću predstavlja magla; kad voziš motor čitavo vrijeme naginješ glavu u raznim smjerovima i unutarnje ti uho uopće ne daje relevantne podatke o nagibu motora - to što ti ono priča je mnoštvo podataka zbrkanih nagibom motora, nagibom glave, centrifugaonom silom u zavoju, inercijom - i tek onda gravitacijom. Zato se motor vozi u prvom redu pogledom, gledanjem horizonta. Kada tog horizonta nema, u noći i u magli sva su ti čula preopterećena i sav si napet, jer pokušavaš na druge načine ustanoviti ravninu - ili nagib! - ceste. Čovjek je biće svjetla, i to ne samo u duhovnom smislu! U Kninu je već potpuno svanulo pa bilježim ovaj pogled prema Dinari, sa čijeg se vrha već sigurno vidi i izlazak sunca... zasad još ostajem u sjeni te velike planine.

- 05:02 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gračac

Kako se primičem Gračacu, negdje kod Štikade na sjevero-istoku; u neočekivanom smjeru, meni s lijeve strane počinjem nazirati prve znake svitanja! Oho-ho! Odjednom sam veseo, gotovo euforičan - toliko mi je drago što se zora bliži! Deklamiram stare stihove: "Na put se mora, na put se mora, mi jašemo ispred svjetlosti zora...!" Više me ne smeta ni to što desecima kilometara vozim po makadamu i što je provozna samo jedna prometna traka, ne smeta me ni spora vožnja kroz maglu - zastajem, slikam i vidim da su mi šake potpuno ukočene od hladnoće. Treba mi par minuta da nekako na njih navučem tople, zimske rukavice (ljetne definitivno nisu bile na visini zadatka) i radosno prašim dalje.

- 03:28 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gospić, glavni grad Like

U Jezeranama ponovo izlazim na Jozefinu - i već sam napola drven od noćne izmaglice i hladnoće! Fućkaš ti prsluk jarkih boja - navlačim ja kišno odijelo; ono će me štititi i od vlage i od hladnoće. Pentram se nespretno na bajk i nekako bez oduševljenja klimam dalje noćnom cestom... Kod Žute Lokve ostavljam taj smjer prema Senju i odlazim u srce Like; Otočac, Perušić i dalje k Gospiću. Magla je sve gušća; na nekim dionicama vidim tek kojih tridesetak metara, tako da kilometrima vozim tek kojih 40 na sat! Zamorno, glupo, ali to nije nešto što čovjek može birati... ili; kad već odabereš takvu noćnu vožnju valja ti biti spreman nositi se i sa svim onim stvarima koje takva odluka donosi. U Gospiću ponovo tankam (prvi put u Karlovcu). Imam još trećinu rezervara, ali u ovim noćnim vožnjama valja biti pažljiv kako ne bi jutro čekao praznog rezervara na nekoj maloj pumpi koja se otvara u 8... radnim danom! (a danas je praznik ). Prodavač na pumpi je u ranim tridesetim, dosadno mu je samom i dok srčem vruću kavu pita me kamo idem - velim da ću do Vrlike, ujutro je postavljanje spomenika 7. Gardijskoj na Dinari. Sa uvažavanjem klima glavom i veli: "Znači - vi ste borac!" Ehh, pa taj izraz za sebe stvarno nikad nisam koristio! Valjda su se tako čudno, iščupano iz svog vremena osjećali i stari "prvoborci" kad bi dolazili u našu osnovnu školu 70-tih godina - a mi smo ih gledali kao čudo neviđeno; borce koji su ubijali i bili spremni poginuti. Izgleda da sam ipak već star...

- 01:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ogulin, ogulim

Kako znamo da smo stari? Pa, tako što dođemo na neko mjesto i vidimo da nimalo ne liči na samo sebe kakvo smo ga poznavali! Sjećam ga se naprimjer iz ratnih godina; imao sam par slobodih dana pa sam s ratišta otišao na planinarenje po Bijelim i Samarskim stijenama s frendovima - i u sivom, pustom Ogulinu nas je neki kamionđija zamolio da mu pomognemo istovariti humanitarnu pomoć. Realizam kao u Cesarića! Platio nam je "u naturi", konzervama koje su nam gore baš dobro došle. A noćas dođem u središnji Ogulinski park koji me dočeka uređen i dotjeran, prskalice bacaju vodu po zelenim travnjacima i bujnom, njegovanom cvijeću dok se vodoskok prelijeva u duginim bojama! No, vidim i da je dnevna vrelina popustila; ovdje, na razmeđi Gorskog Kotara i Like u sitnim noćnim satima oblačim i podjaknu, popularni windstopper. Namjeravam gore prema Bjelolasici - tamo sigurno nije prevruće! Puškarići, Bjelsko, Musulinski Potok - i napokon nakon Jasenka dolazim do razloga mog dolaska ovamo. Dok se poznata mi Rudolfina odvaja desno prema Novom Vinodolskom preko Breza, ja odlazim lijevo preko Drežnice i dalje do Jezerana. Taj komad ceste nikad nisam vozio! OK, sad jesam i ukoliko mi baš ne zatreba taj smjer vjerojatno više i neću. Šumska i seoska asfaltna, prilično razbijena cesta, puna zavoja, uska, bez nekih posebnih iznenađenja (osim mlade lisice, svježe zgažene nasred ceste - stajem i bacam je u šumu, iz pristojnosti prema lisici a ne prema drugim vozačima - oči su joj još bistre, nedavno je stradala). Ima dosta sipine i suhog blata na cesti - ne znam baš za vidike jer je noćas mlađak i zašao je još u sumrak, tako da mi obzor osvjetljava samo svjetlost zvijezda.

- 00:27 - Komentari (0) - Isprintaj - #

24.06.2012., nedjelja

Kuarlovac samo takav

Kroz Zabreg vozim samo u majici kratkih rukava i prsluku - još uvijek je vruće i večernji zrak ugodno miluje golu kožu. Ipak, kad izađem iz grada oblačim jaknu s protektorima. Cjelonoćna vožnja otvorenom cestom mi nekako u glavi vizualizira sliku mogućeg pada i suvenira u obliku "Road rash"-a. Nema smisla da mi golu kožu umjesto ugodnog noćnog zraka miluje ne baš ugodan asfalt. Osim toga radim pravi presedan; skidam "boje"! Tko je rekao da Zmayski nikad ne vozi bez grba "Veterana" na leđima?!? Moglo bi se reći da sam postao poput sponzoruša - moto mi je "Vidjeti i biti viđen." Sigurnosni prsluk možda ne doprinosi tome da me vide kao facu i Pravog Bajkera™, ali sigurno doprinosi tome da me jednostavno - vide! Do Karlovca sam se već uveo u ritam noćne ceste i malo opustio, pa se bacam na kasnu večeru "iz gepeka". Noć će biti duga i tijelu treba dati gorivo za optimalan rad... osim toga, dozvoljavam si i malu digresiju u vožnji pa skrećem s puta i odlazim do jednog mjesta koje se ne tiče nikoga osim jednog dvadesetogodišnjeg zaljubljenog para u mome sjećanju.

- 23:18 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Sumrak u Zagrebu; "Nightrider"

Tko se ne sjeća ludog lika iz prvog Mad Maxa; Nightridera i njegovog uzvika; "I am the Nightrider! I'm a fuel-injected suicide machine!"?!? Ili rečenice "The Night Rider, remember him when you look at the night sky."? Noćas sam ja Noćni jahač, ali za razliku od našeg psihotičnog, bipolarnog prijatelja iz Mad Maxa, kao i obično ja sam pažljiv, promišljen, gotovo pa ziheraš - iako mnogi moji frendovi baš i ne bi odabrali te riječi kako bi me opisali. No, bilo kako bilo, cilj mi je jahati cijelu noć, bez prestanka - a to me valjda kvalificira kao "Nightridera". Radio sam do 8 navečer (nedjeljom! Pa gdje toga ima...) i potom odjurio doma kako bih krenuo na vrijeme. Tenu sam za put spremio još sinoć, tako da sam izbjegao nervozne pripreme u posljedni tren. Krećem nešto nakon devet - a prije par dana je bio početak lijeta, solsitcij i najduži dan u godini - tako da je uistinu još uvijek dan. Zastajem još u Zagrebu - valja mi malo i dokumentirati ovaj ne-baš-svakodnevni izlet, pa slikam Tenu u sumrak...

- 21:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.