Marketing
Vrlika, Vrh Rika
I najzad, nešto prije 6, nakon nešto manje od 9 sati vožnje (samo sa stajanjima za gorivo i kavu, nigdje duže od deset minuta i bez sjedenja) dolazim u Vrliku! Od središta mjesta se odmah spuštam do sportskog centra i restorana "Ero" gdje će se odvijati praćenje otkrivanja spomenika na vrhu. Kako najzad zaustavim bajk tako se sunce stane pomaljati iznad vrha Dinare - kad bi se pravio većom facom nego što uistinu jesam, rekao bih da sam "to baš i htio, i tako tempirao vožnju". Istina je da sam naprosto - vozio - a ovaj izlazak sunca u pravom trenutku mi je jednostavno poklon, i nagrada.
Uhh, stvarno sam umoran... skidam noćne prnje sa sebe - ovdje, u mediteranskoj klimi i jutra su topla. Nakon posjete obližnjoj šumici zavaljujem se u ljuljačku pred restoranom. Žmirim i opuštam se, drijemam kao gušter i upijam toplinu izlazećeg sunca dok prvi šljakeri i organizatori polako pristižu i počinju se muvati uokolo za svojim poslovima pripremanja današnjeg događaja. Skromno zadovoljstvo mi donosi i jednostavna činjenica da sam stigao prvi - nije bilo ni psa kad sam stigao, a sad mi rad i razgovor ljudi oko mene postavlja savršenu zvučnu kulisu za drijemanje na suncu.
Post je objavljen 25.06.2012. u 06:01 sati.