Zmayski z Brega landra naokolo

26.09.2009., subota

Mapa puta

Vrijeme: Svježe i blago, niska naoblaka s povremenim sunčanim razdobljima. Uglavnom mirno, bez vjetra. Suho. Ceste: uglavnom dobre, lokalne, regionalne i magistralne ceste, asfalt. Ukupno pređeni put: 457 km

- 19:14 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Natrag ka Zabregu

Pomalo već i pothlađen spuštam se ka Josipdolu, zastajem kod Tounja i ovaj put umjesto uvijek slikanog mosta fotnem spomenik rimskome vojniku. Stajem zapravo samo zato da bih prekinuo rutinu, kako bih se razbudio iz stalnog nizanja zavoja. Tena je postala udobna kao fotelja a ja sam ove sezone odvezao lijepu kilometražu - upravo se na kilometar satu prebacuje šezdeseta tisuća; osma tisuća ove godine. Nekad sam znao stati nakon stotinjak kilometara jer me guzica boljela ili mi se desna ruka već grčila na gasu - sad se već moram podsjetiti kako je vrijeme da stanem - da se ne bi ovako uljuljkan u ritam ceste zbog neke krive procjene otpelao u kakvu štetu... Generalski stol i dolina Mrežnice u predvečerje, Dugaresa (kako sami dugorešani naglašavaju ime svog grada) i stara Karlovačka vode me ponovo do onog grada i života kojeg sam ostavio jutros - ili je to bilo već davno? Svaka duga vožnja toliko dana dodaje mom danu da se moram prisjećati što li se ono dešavalo prije nego li sam krenuo.

- 18:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Od Otočca nastavljam prema Žutoj Lokvi i tu izlazim na staru magistralnu cestu za Senj. Odlazim desno, na sjeveroistok i sa nevjericom gledam kako je ta nekoć upravo zakrčena i teško opterećena cesta sada potpuno prazna! Na dužini od kojih trideset kilometara preko Velike Kapele nisam vidio više od desetak auta, u oba smijera. Nad Jezeranama zastajem i slikam tu praznu ljepoticu od ceste (da; sada je znam cijeniti, kad je prazna vidim i kako je široka i dobro postavljena, i zabavna za voziti - i neoštećenog kolovoza! Prisjećam se kako smo prije znali samo njorgati kako je to loša i zatrpana cesta...). Veselo i obijesno se smijem dok punom brzinom koristim obje njene trake i krivudam kako mi se svidi. Dolje, ispod prijevoja prema tunelima na Dalmatini šumi promet. Ko' ih šljivi...

- 17:30 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Lika; Plitvice i Krbava

Ipak, kako guma drži pritisak odlučujem se put prema jugu; Krnjak, pa Slunj i njegove Rastoke, pa uz Plitvice do Korenice. Tu ostavljam staru cestu koja odlazi prema Udbini i Gračacu, a ja krećem na zapad, cestom koja se serpentinama penje Krbavom ka Maloj Kapeli i Otočcu. Ta cesta većim svojim dijelom prolazi kroz Nacionalni park Plitvička Jezera - i to se vidi po gotovo potpunom odsustvu prometa - samo se šume i gorske livade nižu. U Otočcu tankam i napokon nalazim novi sprej za krpanje guma - ziher je ziher! No, svježina Like, povratak naoblake i odmicanje popodneva mi definitivno kažu kako je već vrijeme za povratak prema domu. Uporni sjeveroistočnjak dobro hladi (i dodaje na vagu ideju kako se tamo prema Senju sigurno pretvara u oštru buru), tako da zastajem i pod jaknu slažem rezervnu majicu, da me štiti od hladnog vjetra - ne želim suvenir u obliku prehlade, hvala lijepo.

- 13:21 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Gvozdeni šraf pod Gvozdom

Od Pokupskog ponovo šumskom cestom preko Taborišta kroz ove ratne krajeve idem do Gline, ali ne ulazim u sam grad nego odlazim desno, na zapad, prema Gvozdu i Vojniću. Kako se dan razvija tako se naoblaka razmiče i sa nadom gledam kako će dan biti čak i pomalo sunčan! Priželjkujem - i topao! Pa još je deveti mjesec, neću valjda već sad navlačiti zimsku opremu - kroz ovu ljetnu već tako lijepo hladi da pomalo i drhturim. No, drugi problem mi odvlači pažnju; na zavojima odjednom počinjem osjećati kako mi se rit valja - je, nije, je, pa valjda nije - o, bome je. Zadnja guma mi se polako ali bez sumnje - prazni! Stajem i s nevjericom izvlačim iz gume holz-šraf. Pa ovo mi je drugi put ove godine, norma je prebačena! Ovaj put sam ipak spremniji; punim gumu sprejem za krpanje i štreberski, prema uputama proizvođača odlazim dalje prema Tušiloviću sa kilavih 50 na sat - zastajući na svakoj benzinskoj, pitajući za sprej za krpanje guma (nitko nema!) i provjeravajući tlak u gumi. Šmrc, sve se pitam da li ću morati krenuti natrag prema Zabregu - tim više što mi ovaj gumidefekt proždire vrijeme, jasno mi je da mora danas neću vidjeti - ako se mislim vratiti doma danas, u neki pristojan sat.

- 13:05 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Kupa. Ovako izgleda u svom ravničarskom - dobro, dobro; pomalo brežuljkastom izdanju. Gledam njene mirne vode i teško mi je vjerovati kako je to ona ista rječica koju sam ljetos pregazio i pješice ušao u Deželu. Nadam se da ću uspjeti još ove jeseni uvrebati dan ili možda čak dva i otpratiti je od izvora kod sela Razloge u Gerovskom kraju sve do njenog ušća u Savu u Sisku - naravno, tražeći nove i nevožene ceste. He, he, to je jedan vid poligamije koji me nimalo ne smeta - uvijek nove i nove ceste :-)

- 11:04 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Okolo kere pa na mala vrata...

Subota, vesela subota! Ovaj se dan može cijeli provesti na motoru! Danas šmekam male, zabačene, prazne ceste - i želim takvim, alternativnim putem otići do mora, kako bih se još jednom okupao prije "ozbiljne" jeseni. Dan počinje kako i dolikuje "gospodinu u godinama"; lagano - uz jutarnju kavu s frendicom, Hannom. Poslije opuštene ćakule krećem prema Velikoj Gorici - dosljedan alternativnoj ruti čak i do Gorice idem "na mala vrata" - preko Domovinskog mosta, Črnkovca i Kobilića. Dalje idem preko Turopolja ka Vukomeričkim goricama; preko Bune i Kravarskog do Pokupskog. Mirne, poluprazne ceste u laganoj izmaglici predjesenske niske naoblake me polako izvode iz ritma užurbane gradske vreve proteklog tjedna, i podsjećaju me da sam ja - ja, a ne onaj trkaći, živčani šljaker. Prisjećam se tko sam, pronalazim se negdje u sebi i osmjeh mi se vraća (kao poslije bolesti).

- 10:48 - Komentari (0) - Isprintaj - #

21.09.2009., ponedjeljak

Mapa puta

Vrijeme: Toplo i sunčano, blago i pomalo sparno. Mirno, bez vjetra. Suho. Ceste: uglavnom dobre, lokalne i regionalne ceste, asfalt. Ponegdje veća oštećenja! Ukupno pređeni put: 287 km

- 18:47 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Bednjanski kraj

Bilo kako bilo, sit i tažan, Bednjanski govor sam shvatio kao poziv u Bednjanski kraj! Prvo sam krenuo preko Jesenja i Bednje do Trakošćana, pa preko sjevernih obronaka Ravne Gore (gdje sam bio čest gost u mojim letačkim danima - na vrhu je uzletište za zmajeve i paraglajdere, a uz ceste se na svakoj malo većoj livadi vijore vjetrokazi) preko Višnjice i Goraneca naokolo do Lepoglave. Ceste su odlične, promet sasvim rijedak, zavoji i bregovi su se samo nizali po tom kraju malih sela i pitomih šuma, Tena je prela zadovoljno, ja sam pjevušio bez sluha... prava idila! Kad sam stigao do Lepoglave, preostalo mi je samo vratiti se doma i ne baš tako kratkim putem preko Golubovca, Marije Bistrice i Laza - no tim sam putem već toliko puta vozio da i ja i Tena tu već poznajemo svaki zavoj da se gotovo mogu isključiti i pustiti je da me sama odpela doma. ( Makar, valja mi se uvijek prisjetiti da smo ona i ja neke od tih zavoja upoznali i iz mnogo veće blizine nego što se preporuča, tzv. nulte blizine, kad ona koči crash bar-om a ja rukavicama i protektorima odjela :-/

- 17:29 - Komentari (0) - Isprintaj - #

... i jedan sasvim Mali Tabor

Za razliku od Velikog Tabora, kojeg se ne može ne primjetiti, Mali Tabor treba tražiti. Čak i kad sam došao u mjesto Mali Tabor, morao sam malo švrljati okolo da bih pronašao po čemu je to mjesto dobilo ime. I ponovo; za razliku od Velikog Tabora, koji je tako opsjednut radnicima da izgleda kao da ga sad zapravo grade, Mali Tabor izgleda kao da ga se svi srame i ignoraju ga, čekajući da se samo sruši... od čega i nije tako daleko. Nastavljam dalje za Hum na Sutli i sada se dolinom Sutle vraćam natrag tamo gdje sam Sutlu i ostavio, do Miljane, samo što joj sad prilazim sa sjevera, a do nje sam prije došao s juga. Cijela ta dolina u dužini kojih 20 kilometara je mirno i sneno mjesto, kako sa Hrvatske tako i sa Slovenske strane - izuzev pomalo nakaradne građevine Atomskih toplica. No, ponovo izlazim na cestu koja preko Desinića ide za Pregradu, gdje ovaj put odlazim prema jugoistoku, za Krapinu. U Krapini, tom gradu Krapinjonaca tražim neko mjesto za klopu (baš bih zaklao nešto zagorsko, domaće), no nakon dva kruga po mjestu razočarano stajem uz pizzeriju u centru (Fontana ili tako neko mokro ime) i pojedem sasvim konfekcijsku pizzu. Od 5 ljudi koje sam pitao za kakav domaći restoranček, jedan mi je odgovorio nešto na Bednjanskom (mogao je i na globogoblinskom, kaj se mene tiče...), jedna cura je pocrvenila i okrenula glavu (valjda je mislila da joj se nabacujem!), dvoje nije imalo pojma o restoranima u gradu, a posljednji tip je bio pijan ko čep, što nisam ni skužio dok sam zaustavljao uz njega...

- 15:57 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Jako Veliki Tabor...

Kod Desinića se ne može ne primjetiti Veliki Tabor, kako dominira hrptom brijega lijevo od ceste. Do njega vodi i dobra cesta od kamenih kocaka (hajde, sad bar znam gdje su završile one silne kocke od stare Savske ceste u Zagrebu - mislim da su je tek za Univerzijadu asvaltirali, zar ne?). No sve im to drek vredi, kako bi to Švejk ljepo rekao - ja sam mislio da je Veliki Tabor neki stari srednjevjekovni grad - a on je tako nov da zapravo još nije ni gotov! ;-) Dizalice, kamioni, gomile materijala i hrpe šljakera - to je ono što se trenutno jedino da vidjeti na Velikom Taboru. Bez smajlija.

- 14:49 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Crikva na bregu

Znam zašto zagorci vole raditi kleti na vrhovima bregova; "gda si h kijeti male popijeju, se na biciklina sedneju i niz breg se same polefke do dime nekak dopelaju". Dobro, ali zašto crkve na bregovima grade?!?

- 13:42 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Selo Zagorska Sela

Od Razvora nastavljam cestom po pitomim bregima; ovuda nikad nisam išao - sve je novo i nepoznato. Uz dvije serpentine penjem se u Zagorska Sela i čudim se ko pura dreku - nema onih malih i siromašnih zagorskih kućica kakve sam očekivao u tim krajevima "van ruke" - sve je bogato, prostrano; od obnovljenih crkava pa do teniskih terena. Pred ulazom u lokalno groblje (ma, što je to sa mnom da uvijek posjećujem groblja?!? da li me vodi podsvijest ili što?) nalazim zgodan i zanimljiv spomenik; napravljen od komada kamena sa Zagrebačke katedrale.

- 12:31 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Već se čuju Prekosutlančevi konji...

Vrijeme je za novo landranje! Krećem polagano, bez žurbe, poznatim i provjerenim putem preko Sljemena. Ljeto danas kalendarski završava, a po bojama stabala pri vrhu Medvednice se već nazire kako nam se jesen bliži. Dan je krasan i blag, sunčan, bez vjetra. Očekujem slab promet po zagorskim cestama; vikend je bio u znaku berbe - danas je na cesti samo tko mora - tko god može taj se odmara od posla u goricama i "posla" u kleti :-) Od Stubičkih Toplica preko Oroslavja i Mokrica odlazim za Klanjec i Kumrovec. Nekoć sam ovom cestom vozio često, pri povratku iz Austrije, uglavnom noću - pa sam poželio osvježiti sjećanje. Pri usponu na Sveti Križ me iznenađuju uleknuća na cesti; na jednom mjestu je kolnik tako utonuo da sam pri "čupanju" motora iz te rupe pomislio kako ću odletjeti s ceste - no moja se Tena pokazala preteškom zvijerkom da bi je to izvelo iz putanje. A baš je izgledalo ružno; ravna dionica ceste uz brijeg, brzina oko 9 banki i onda utonuli asfalt kojih 15-20 cm - i linija pukotine ukoso na moju putanju! Stvarno sam mislio da mi slijedi pad - zapravo let! - ali kao posljedica je ostala samo duboka zahvalnost mojoj Teni, njenoj robusnosti i snazi. Na cesti od Klanjca prema Kumrovcu stajem u Zelenjaku, uz spomenik Lijepoj našoj. Tu primjećujem kako se cesta odvaja i desno, prema Tuhelju; fino vijuga kroz šumu i mami - koji drugi put, danas sam se obećao Sutli.

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.