Zmayski z Brega landra naokolo

21.09.2009., ponedjeljak

Već se čuju Prekosutlančevi konji...

Vrijeme je za novo landranje! Krećem polagano, bez žurbe, poznatim i provjerenim putem preko Sljemena. Ljeto danas kalendarski završava, a po bojama stabala pri vrhu Medvednice se već nazire kako nam se jesen bliži. Dan je krasan i blag, sunčan, bez vjetra. Očekujem slab promet po zagorskim cestama; vikend je bio u znaku berbe - danas je na cesti samo tko mora - tko god može taj se odmara od posla u goricama i "posla" u kleti :-)
Od Stubičkih Toplica preko Oroslavja i Mokrica odlazim za Klanjec i Kumrovec. Nekoć sam ovom cestom vozio često, pri povratku iz Austrije, uglavnom noću - pa sam poželio osvježiti sjećanje. Pri usponu na Sveti Križ me iznenađuju uleknuća na cesti; na jednom mjestu je kolnik tako utonuo da sam pri "čupanju" motora iz te rupe pomislio kako ću odletjeti s ceste - no moja se Tena pokazala preteškom zvijerkom da bi je to izvelo iz putanje. A baš je izgledalo ružno; ravna dionica ceste uz brijeg, brzina oko 9 banki i onda utonuli asfalt kojih 15-20 cm - i linija pukotine ukoso na moju putanju! Stvarno sam mislio da mi slijedi pad - zapravo let! - ali kao posljedica je ostala samo duboka zahvalnost mojoj Teni, njenoj robusnosti i snazi.
Na cesti od Klanjca prema Kumrovcu stajem u Zelenjaku, uz spomenik Lijepoj našoj. Tu primjećujem kako se cesta odvaja i desno, prema Tuhelju; fino vijuga kroz šumu i mami - koji drugi put, danas sam se obećao Sutli.

- 10:43 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

<	rujan, 2009					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30