Vrijeme je za novo landranje! Krećem polagano, bez žurbe, poznatim i provjerenim putem preko Sljemena. Ljeto danas kalendarski završava, a po bojama stabala pri vrhu Medvednice se već nazire kako nam se jesen bliži. Dan je krasan i blag, sunčan, bez vjetra. Očekujem slab promet po zagorskim cestama; vikend je bio u znaku berbe - danas je na cesti samo tko mora - tko god može taj se odmara od posla u goricama i "posla" u kleti :-)
Od Stubičkih Toplica preko Oroslavja i Mokrica odlazim za Klanjec i Kumrovec. Nekoć sam ovom cestom vozio često, pri povratku iz Austrije, uglavnom noću - pa sam poželio osvježiti sjećanje. Pri usponu na Sveti Križ me iznenađuju uleknuća na cesti; na jednom mjestu je kolnik tako utonuo da sam pri "čupanju" motora iz te rupe pomislio kako ću odletjeti s ceste - no moja se Tena pokazala preteškom zvijerkom da bi je to izvelo iz putanje. A baš je izgledalo ružno; ravna dionica ceste uz brijeg, brzina oko 9 banki i onda utonuli asfalt kojih 15-20 cm - i linija pukotine ukoso na moju putanju! Stvarno sam mislio da mi slijedi pad - zapravo let! - ali kao posljedica je ostala samo duboka zahvalnost mojoj Teni, njenoj robusnosti i snazi.
Na cesti od Klanjca prema Kumrovcu stajem u Zelenjaku, uz spomenik Lijepoj našoj. Tu primjećujem kako se cesta odvaja i desno, prema Tuhelju; fino vijuga kroz šumu i mami - koji drugi put, danas sam se obećao Sutli.
Post je objavljen 21.09.2009. u 10:43 sati.