Od Pokupskog ponovo šumskom cestom preko Taborišta kroz ove ratne krajeve idem do Gline, ali ne ulazim u sam grad nego odlazim desno, na zapad, prema Gvozdu i Vojniću. Kako se dan razvija tako se naoblaka razmiče i sa nadom gledam kako će dan biti čak i pomalo sunčan! Priželjkujem - i topao! Pa još je deveti mjesec, neću valjda već sad navlačiti zimsku opremu - kroz ovu ljetnu već tako lijepo hladi da pomalo i drhturim.
No, drugi problem mi odvlači pažnju; na zavojima odjednom počinjem osjećati kako mi se rit valja - je, nije, je, pa valjda nije - o, bome je. Zadnja guma mi se polako ali bez sumnje - prazni! Stajem i s nevjericom izvlačim iz gume holz-šraf. Pa ovo mi je drugi put ove godine, norma je prebačena! Ovaj put sam ipak spremniji; punim gumu sprejem za krpanje i štreberski, prema uputama proizvođača odlazim dalje prema Tušiloviću sa kilavih 50 na sat - zastajući na svakoj benzinskoj, pitajući za sprej za krpanje guma (nitko nema!) i provjeravajući tlak u gumi. Šmrc, sve se pitam da li ću morati krenuti natrag prema Zabregu - tim više što mi ovaj gumidefekt proždire vrijeme, jasno mi je da mora danas neću vidjeti - ako se mislim vratiti doma danas, u neki pristojan sat.
Post je objavljen 26.09.2009. u 13:05 sati.