Put od Gračaca do Knina protiče kao pjesma! Nevjerojatno koliko je oduševljenja u meni - nisam ni primjetio koliki mi teret predstavlja vožnja motorom kroz hladnu, mračnu noć, i tek kad je taj teret nestao vidim da sam bio pod pritiskom! Mislim da mi zapravo najveću teškoću predstavlja magla; kad voziš motor čitavo vrijeme naginješ glavu u raznim smjerovima i unutarnje ti uho uopće ne daje relevantne podatke o nagibu motora - to što ti ono priča je mnoštvo podataka zbrkanih nagibom motora, nagibom glave, centrifugaonom silom u zavoju, inercijom - i tek onda gravitacijom. Zato se motor vozi u prvom redu pogledom, gledanjem horizonta. Kada tog horizonta nema, u noći i u magli sva su ti čula preopterećena i sav si napet, jer pokušavaš na druge načine ustanoviti ravninu - ili nagib! - ceste. Čovjek je biće svjetla, i to ne samo u duhovnom smislu!
U Kninu je već potpuno svanulo pa bilježim ovaj pogled prema Dinari, sa čijeg se vrha već sigurno vidi i izlazak sunca... zasad još ostajem u sjeni te velike planine.
Post je objavljen 25.06.2012. u 05:02 sati.