Nakon službene ceremonije, provlačenja kroz gužvu i ručka kod Roberta odlazim u ranim poslijepodnevnim satima u kamp i pitam se; a što sad? Očigledno je kako će većina nas provesti popodne u dobrom društvu prazneći bačve i bačve pive - nije da imam nešto protiv toga, ali to mogu raditi i navečer! Nije baš da je vrijeme krasno i kao stvoreno za vožnju, no zasad je suho i ako tako i ostane bilo bi mi krivo prosjediti dan...
Strelica na slici pokazuje naš kamp "Tigar" u šumi u vojarni "Josip Jović".
Post je objavljen 11.09.2010. u 14:06 sati.