Prelazim Cetinu ovim mostom i opet izbijam na magistralu negdje kod Hrvaca - eh, kako sam ja "pogrešna" generacija; kod mnogih to ime budi duboke nacionalne osjećaje, dok meni na usta naviru tek Đonijevi stihovi:
"Prijehavši u Zagreb - zadovoljstva svega rad,
na djevojku iz Hrvaca naletio sam tad;
strijele moćne ljubavi pomračile mi um,
dah usne vrele višnje - nagonile na blud!".
Nema veze; most je preljep, a Cetina teče svejednako...
Post je objavljen 29.07.2010. u 18:58 sati.