Spuštam se do Huma na Sutli, tih "sjeverozapadnih vrata Hrvatske" i vozim dobrim cestama uz GP Lupinjak i Đurmanec na magistralnu cestu koja se prepliće s autoputom do svakom poznatog prijelaza na Macelju. Tu se odvajam desno, opuštajućom šumskom cestom punom zavoja koja me vodi do Trakošćana. Zastajem, kažem "Ne, hvala..." tipu koji pokušava naplatiti parkiralište na tucanikom posutoj ledini - neke stvari ne kupujem, npr. parkiralište za motor - ali svejedno parkam, dolazim k sebi uz vodu i sladoled pa uskoro krećem dublje u taj Bednjanski kraj, uz granu. Uskoro se odvajam na desno i makadamskom šumskom cestom se strmo uspinjem na Ravnu goru, kojih 10 km; nisam bio tamo od mojih letačkih dana - sjećam se da se s uzletišta pruža odličan pogled. Ipak, previše je vruće; sve je u izmaglici i pogled se samo nazire - svejedno, ovo je odličan "izlet" s asfalta, i protrese kosti kao dobra masaža!
|