Nakon ugodnog popodneva provedenih s Anitom i njezinima, vrijeme mi je poći. Naravno, vjera mi ne dozvoljava ići istim putem kojim sam i došao; spuštam se k jugu uz Savinju, do Laškog, i kroz sunčano i radosno ljetno posljepodne do Zidanog Mosta, pa Krškog. Tu sam se malo zahebao, pa umjesto da nastavim istočno, ka Brežicama, palim k jugu, prema Krki i Kostanjevici podno Gorjanca. Za neuke u zemljopisu Slovenije; to je dio Žumberka koji je s one strane grane; provjerite na globusu... ;-) Vraćam se natrag prema Čatežu i opet pipam, polako i pažljivo, pravo skretanje za lokalnu cestu uz autoput - to je zapravo i bio uzrok krivom skretanju u Krškom; izgledalo mi je kao da me alternativa vodi na autoput - a nama Hrvatima je valjda stvar nacionalne dužnosti ne platiti vinjetu u Deželi!
Ništa, evo me već i na Obrežju; ne mogu vjerovati da me cura na carini traži kartonček! Obično samo nezainteresirano mahnu da prođem i pustim ih gledati popodnevne sapunice...
(fakat; kako se veli žena-carinik? Imamo policajke, vozačice, zetovke, ali - carinice? Carinkinje? Ili jedostavno; carice? ;-)
No, s veseljem idem u moju crkvu, amerikanke su ovih dana još tu, a one su uvijek nepresušni izvor radosti...
Post je objavljen 01.07.2010. u 16:13 sati.