U samom Slunju zastajem na Rastokama; one su uvijek takvo osvježenje od buke i vreline ceste, a leže tik uz magistralu; ne poznajem ni jedno drugo toliko dostupno i tako osvježavajuće mjesto na sto kilometara gore-dolje magistralom kao što je ovo - svaki bajker u prolazu bi trebao tu zastati i predahnuti.
Malo brze vožnje je ono što mi je doktor prepisao nakon višesatnog ljuljanja po zavojima malih cestica i drmusanja makadamom - jurcam i ganjam se polupraznom magistralom (autoputove hvalim najviše kad se ne vozim njima; odvode sav tranzitni promet od zanimljivih cesta na svoje dosadne ravne pravce!). Ipak, u Rakovici opet odlazim na malu cesticu koja vodi ka GP-u na Tržačkim Raštelama, ali se i vraćam njome; ne postoji alternativni put uz granicu.
Post je objavljen 28.07.2010. u 17:41 sati.