Vraćam se uz brijeg od Aljmaša, uspinjem na Daljsku planinu - o, kako to pretenciozno zvuči! Nemam pojma zašto je tako zovu, kad joj je najviši vrh na 192 metra! U planinarskim terminima to ne bi bilo dovoljno ni za brijeg, a kamo li za planinu...
Nastavljam za Erdut; zaustavljam se pred dvorcem Adamovich-Cseh... nikad čuo? Pa, u tom je dvorcu potpisan Erdutski sporazum, o mirnoj reintegraciji Hrvatskog podunavlja! Fakat, baš sam jučer, vozeći Baranjom uživao u činjenici kako u njoj nema tragova rata i pomislio kako bi bilo gadno da smo i taj dio Hrvatske morali razoriti kako bi mogao ponovo biti naš - bio sam u jesen '95.-e nedaleko, kod Bizovca, naše dalekometne haubice su već bile na položajima, bili smo spremni, nije bilo mjesta u Baranji koje nam nije bilo unutar dometa, no srećom nije bilo borbenog djelovanja. Čitaj: "rata". Hvala.
Post je objavljen 25.07.2010. u 16:28 sati.